Re: Na današnji dan

Doc · by Doc on 16.02.10 1:01

16.02.2010. Na Današnji Dan

Danas se vračamo u godinu 1985. Prije samo 25 godina. Kao da je jučer bilo. Glavni spektakl te godine, mnogi se sjećaju bio je dobrotvorni koncert održan za žrtve gladi u Africi. Prikupljeno je preko 70 milijuna dolara, a afrikanci su i danas gladni. Koncert je organizirao irski glazbenik Bob Geldof prenosile su ga 152 zemlje, a odvijao se istovremeno u Philadelphiji i na londonskom stadionu Wembley. Nastupale su najpopularnije rock zvijezde kao što su: Tina Turner. Mick jagger, David Bowie, Joan Baez, Phil Collins, koji je istodobno nastupao na oba mjesta i da ne nabrajam. Službeno se koncert zvao „Live Aid“. Osim , što se te 1985 godine umiralo od gladi, ljudski rod su uništavale i prirodne katastrofe, kao probuđeni vulkan Nevalo del Ruiz u Kolumbiji u čijoj je erupciji poginulo po slobodnim procjenama više od 25.000 ljudi. Malo sjevernije u Mexicu , potres od 8.1 stupanj po Richteru, razorio je glavni grad Cuidad de Mexico i odnio oko 20 tisuća ljudskih života, a 30 tisuća učinio beskućnicima. Ali to nije sve. U eksploziji panamskog tankera“Petrogen-One“ , pokraj Gilbratara prilikom istovara nafte, poginulo je 30 a ranjeno 40 ljudi. Tom prilikom je eksplodirao i španjolski tanker „Camponavise“, koji je u blizini utovarivao naftu. Te godine kao da je prokletstvo palo i na nogometne stadione, naravno one s puno gledatelja. Najprije je 56 navijača poginulo u Bradfordu, kada je vatra progutala drvene tribine gradskog nogometnog stadiona.. Požar je izazvala neugašena cigareta ili šibica, zapalivši smeće nagomilano podno sjedala i stadion pretvorila u pakao. Usputno , izlazi za slučaj nesreće bili su zaključani. A do nesreće na belgijskom stadionu „Heysel“, na kojem je Ne Poginulo, Već Ubijen 41 navijač, a 400 ih ranjeno, ne bi ni došlo da je u navijačima talijanskog „Juventusa“ i engleskog „Livepoola“ bilo i trunka tolerancije ili sportskog morala. O ljudskom neću ni govoriti, kao ni o međusobnom poštovanju. O humanosti svaka riječ je suvišna. Posebno , onih mladih „vatrenom vodom“ natopljenih engleskih navijača. U sukobu navijača tih dvaju klubova, deblji kraj su izvukli talijani. Mnogi su navijači naprosto prignječeni / kao da su spremni za herbarij/. Tako je to bilo u crnoj kronici te 1985 godine. Iako , naravno nije sve.

A sada da vidimo što se to događalo u umjetnosti, filmu i glazbi. Najprije skoknimo do The Dorothy Chandler Pavilliona u Los Angelesu, gdje su se dijelili Oscari za najbolja filmska ostvarenja. Na szanima najprije tko je dobio Oscara u glazbenim kategorijama. Za originalnu glazbu Oscara je primio John Berry za glazbu u filmu „Moja Afrika“ koji je ujedno proglašen i za najbolji film te godine, film koji je imao 11 nominacija a ostvario sedam Oscara. Ne mogu odoljeti a da vas ne podsjetim na največeg gubitnika, vjerojatno od dodjele Oscara. Radi se o filmu „Boja Purpura“, koji je imao, dobro slušajte, čak 11 nominacija za Oscara, a ostao je praznih ruku. U kategoriji najboljeg filmskog songa Oscarom se okitila pjesma „Say You, Say me“ iz filma „Bijele Noći“čiji je autor bio Lionel Richie koji je i pjevao tu pjesmu na ceremoniji dodjele Oscara. Tapšanje po ramenu / ali ne više od pet puta u toku 15 minuta- o tome sam već pisao/ i nagradu predala mu je nekada slavna pjevačica i glumica Debbie Reynolds, te gene Kelly o Donald O'Connor. Ali, osim oscarom najuspješnije pjesme i pjevači se nagrađuju i Grammy nagradama. A i tu je Oscarovac Lionel uspješan, jer je pjesma koju je napisao u kompaniji Michael Jacksonom / koji je u međuvremenu preselio na nebo ,a njegov osobni liječnik vjerojatno na besplatnu hranu i spavanje u nekom državnom zatvori, bar tako navodi tisak u nedavnim vijestima; sumnja se na ubojstvo iz nehata ili neznanja. Ili neka visi Pedro- što ne bi bilo prvi put u sudskoj praksi Ametrike, koja ako ne mogu naći počinitelja nedjela, onda ga sistem izmisli, pa tko ima sreću , tko zlu kob/ pod naslovom „We are the World“ proglašena najboljom pjesmom te 1985 godine. Spomenuta pjesma dobitnica Oscara za najbolji filmski song, našla se i na popularnoj američkoj ljestvici 9 studenoga 1985 godine i na kraju dospjela na prvu poziciju na kojoj se zadržala četiri tjedna. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od tri dolara, a našla se i dva tjedna na prvoj poziciji R&B ljestvice , te pet tjedana na AC ljestvici slušatelja. Među popularnim pjesmama te godine bile su i „Don't You“ u izvedbi grupe Simpl Minds i „One More Night“ koju je pjevao Phil Collins, koji je usputno rečeno te godine osvojio i Grasmmy nagradu za najbolji album i kao najbolji muški izvođač s pjesmom „No Jacket Required“. Pjesma „One More Night“ pojavila se na američkoj popularnoj ljestvici 9 veljače 1985 godine , na kraju se dokopala prve pozicije i na njoj se zadržala dva tjedna. Ploča je prodavana po tri dolara a prodana je u zlatnoj nakladi,te se našla na prvoj poziciji AC ljestvice slušatelja un trajanju od tri tjedna.

A na današnji dan 16 veljače 1985 godine, na prvu poziciju američke popularne ljestvice popela se grupa WHAM sa svojim vodećim vokalom George Michaelom i pjesmom „CARELESS WHISPER“, u kojoj je George bio i koautor. Inače se pjesma prvi puta pojavila na američkoj popularnoj ljestvici još 22 prosinca 1984 godine. U Britaniji je izdana kao solo singl Georga Michaela. Pjesma je postigla najviše mjesto od svih koje su se pojavile koncem prosinca 1984 godine, kada je debitirala na pop ljestvici HOT 100 na 37-oj poziciji. Pjesmu je Geoge napisao kada mu je biol 16 godina, a inspiraciju je dobio vozeći se u autobusu. Četiri godine kasnije skladba je postala veliki hit u Americi, Evropi i Kini, a to znači da ju je slušao skoro cijeli svijet. Jer Kineza ima najviše- kao Kineza. Ploča je prodana u preko dva milijuna kopija po cijeni od tri dolara. Pa računajte.

Za one malo starije ljubitelje glazbe očistiti ću od prašine zaborava američkog pijanistu i skladatelja Bill Doggetta rođenog na današnji dan 1916 godine, koji je svirao u različitim sastavima da bi 1938 osnovao vlastiti band, a svoj prvi snimak je napravio godinu dana kasnije. U četrdesetim godinama nastupao je i pisao aranžmane za Lionel Hamptona, louis Jordana, caunt basiea, louis Armstronga i druge. Pod vlastitim imenom imao je veliki hit pod nazivom „Honky Tonky/Parts 1 & 2/ s kojom se pojavio na američkoj popularnoj ljestvici 18 kolovoza 1956 godine, da bi se 6 listopada našao i na samoj drugoj poziciji u trajanju od tri tjedna. Ova je ploča prodana u preko milijun kopija po cijeni od 25 dolara a treba istači da se ista našla i na R&B ljestvici , gdje se na prvoj poziciji zadržala punih 13 tjedana. Bill je na američkoj popularnoj ljestvici imao devet pjesama, jednu kako ste čuli u zlatnoj nakladi. Bill je bio uspješan i na R&B ljestvici gdje je nanizao također devet pjesama, jednu na prvoj poziciji prpdanu u zlatnoj nakladi, no imao je još četiri skladbe na TOP 10 te ljestvice. Pjesma je ušla u Dvoranu Slavnih Grammya 1998 godine.

Savjest bi me jako „pekla“kao recimo gospon Kivija, što je onu bedastoću izvalio/ riječ je o sra…, tvrđoj kategoriji od piš…./, kada vam ne bih spomenuo američkog saksofonistu, skladatelja i vođu orkestra Wayne Kinga, rođenog na današnji dan 1901 godine. Bog mu dao pokoj vječni. Oni koji su za njega čuli/ a tih je vjerujem jako malo, evo pokazujem prste jedne ruke/ znaju da je svojedobno nosio laskavi naslov „The King Of The Waltz“. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je pjesme u vremenu od 1930 do 1941 godine. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 36 pjesama, od kojih dvije na prvoj poziciji. Najpopularnije skladbe su mu bile pjesma „Dream A Little Dream Of Me“ s kojom se 25 travnja našao na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od četiri tjedna , te skladba „Good Night, Sweetheart“ s kojom se našao na prvoj poziciji 17 listopada iste godine u trajanju od sedam tjedana. Pjesma inače dolazi iz Broadwayskog mjuzikla „Earl Carroll's Vanities of 1931“. Umro je 16 srpnja 1985 godine.

Na današnji dan bilo je na prvim pozicijama i nekoliko vrlo popularnih pjesama, O jednoj sam već napisao nekoliko redaka na početku. Spomenuti ću još jednu , samo sam u dilemi da li onu starijeg ili drugu mlađeg datuma, kako ovu drugu gotovo svakodnevno slušate, a radi se o pjesmi „The Way We Were“ u izvedbi Barbre Streisand, koja je na današnji dan , po drugi puta, došla na prvu poziciju američke popularne ljestvice i tu ostala dva tjedna, odlučio sam se za onu starijeg datuma koju rijetko čujete, eventualno povremeno u emisiji Siječanja“ radio vala Nova Gradiška. Radi se o pjesmi „Young Love“/ baš je prigodna za Valentinovo/. Pjesma je vrlo zanimljiva iz nekoliko razloga. Kao prvo naslovu?. Ova se pjesma našla u šest navrata na američkoj popularnoj ljestvici u izvedbi različitih izvođača. Samo te 1957 godine u tri navrata, od toga dva puta na prvoj poziciji i to od dva različita izvođača. Naime američki pjevač i glumac Tab Hunter ju je popeo na popularnu ljestvicu 12 siječnja 1957 godina da bi se ista 16 veljače, a to je upravo danas pojavila na prvoj poziciji i na tom se mjestu zadržala šest tjedana. Ploča je prodana u milijunskoj nakladi po cijeni od 25 dolara. Međutim pjesma se je na američkoj popularnoj ljestvici pojavila prvi puta 29 prosinca 1956 godine u izvedbi country pjevača, skladatelja i gitariste Sonny Jamesa, da bi se 9 veljače ista popela na prvu poziciju i na tom mjestu ostala tjedan dana I ova je ploča prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 20 dolara. Ista se našla i na C&W ljestvici, na prvoj poziciji šest tjedana. Tako su se dvije iste pjesme od različitih izvođača našle na prvim pozicijama istog mjeseca u različitim datumima ali iste godine. I tu bih stavio točku ili …a sada pročitajte ovo…baš me zanima da li ćete prepoznati autora…“Tonem u urezanu budućnost mrtve sutrašnjice. Tamo sam u snu sa šapatom mrtvog dana. Nosim u tišini bola sve pukotine minulih godina. Ima ih…vrijeme kapa bez prestanka. Šaka pepela zamagljuje mi pogled, prosipa hladne zalogaje na moje ponoćno treptanje. Pronašli su me sati neizbježnosti po pustoši teške spoznaje. Naslanjam se na čekanje beznađa, na riječi svjetlosti pod sjenom bezdana. A gola mi tijela zamirisala. Nabujala žudnja iza vrata posljednje ure. Riječi pokajnice, smiju se svemu razbuđenom u meni. Ulica ravničarska. U sobi nesanice, padam na koljena krovu budućnosti. Vidim Te jasno u ovom tjesnacu uhvaćenom u mrežu beskrajne samoće. Molim oprost za sve neponuđeno. Nedokučivost podržava ovo bezizlazno trajanje, uhvaćeno u svanuću sumraka. U samo jednom koraku, na kraju snova, kajanje će htjeti dodirnuti makar jedan nedodir. U očekivanju izgubljenog vremena, nad presahnulim koritom sigurnosti , ispit ću našu prošlost za…zadnju kap života“. Naravno pjesma se zove „Zadnja kap Života“.

OCULIS MAGIS HABENDA FIDES QUAM AURIBUS……..ovdje je sve jasno, oči su sigurniji svjedoci od ušiju. U slučaju gos. Kivija sve je jasno, i slika i ton. Naravno i Bon-ton. Umjesto da se prekrije plahtom po glavi, on se slatko smije a svoj gaf i slavi. Stvar je još i gora jer se novi gazda tom Sra… sad klanja. Kivi se ponaša ko seoski badža; sa visoka gleda a kulture nema. Sad me plaši i(vo) da ne bude isto. Na početku dana vidim nova sra…- Sad ću naglo kočit , da me ne uoči, da pod dane stare ne tucam kamenje.

Sve što sam imao to sam vam rekao. A vi ako želite čitati možete, pogađati o kome se radi,i tako te stvari. Želim vam mirnu noć, tople snove, i pazite kud vas oči vode.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 16.02.10 16:27

Doc · by Doc on 17.02.10 1:11

17.02.2010. Na Današnji Dan

Britanski ratni brod“Southampton“ potopljen kod Krete. I britanska krstarica „Hood“ toni na dno kod Grenlanda. Luftwaffe siju smrt nad Londonom. Nijemci napali Sovjetski Savez, zauzimaju minsk. Godina je 1941. I japancima ne da vrag mira, inače se ne bi zvao Sotona, da želi mir. I ne bi naveo japance na zlo. A ono se zove Pearl Harbor. Amerikanci imaju dobro pamćenje. Vratiti će dug kosookima uz debele kamate. Isplatu će dobiti Hiroshima i Nagaski. Užas. Još se vatra nije ugasila nad Pearl Harborom a Britanija i SAD objavljuju rat Japanu. Sada se može reći da se Drugi svjetski rat sasvim afirmirao. A potvrdio se po sedamnaesti put i crni bombarder Joe Louis u onoj najtežoj boksačkoj kategoriji. Na polju medicine treba spomenuti C.B. Hugginsa. Koji je otkrio da se ženski spolni hormoni mogu koristiti u terapiji raka prostate, a S.A.Wakeman uvodi termin „antibiotic“, da bi opisao supstancu, koja ubija bakterije, a ne škodi ljudskom tkivu, dok Norman Gregg objavljuje da postoji veza između Rubeole i i anomalija kod novorođenčadi. U toj ratom opustošenoj našoj planeti ostala je jedino zelena dolina. Tako se naime zvao film John Forda, koji je te 1941 godine osvojio Oscara u kategoriji najboljeg filma. Film je inače imao deset nominacija a osvojio je pet Oscara. Najlošije je prošao film „Male Lisice“ koje su imale devet nominacija a nisu uspjele dobiti ni jedan pozlaćeni kipić. I još se kaže da su lisice lukave. Svašta. Najbolji filmski song dolazi iz filma „Budi dobra, gospo“ i zove se „The Last Time I Saw Paris“za koju je glazbu napisao Jerome Kern , a stihove Oscar Hammerstein II. Najviše novaca od prodanih kino ulaznica utržio je film „Sergent York“- 6,135.707 dolara. Film je inače imao čak jedanaest nominacija a prigrabio samo dva Oscara. U glazbi to je još vrijeme velikih plesnih orkestara. Među prvima su orkestri Glenna Millera, brače Dorsey, benny Goodmana i Guy Lombarda. Popularne pjesme te prve ratne godine/bogme poljacima treće/ su „Dream Valley“ u izvedbi Sammy Kaya, te „Dolores“ u izvedbi Jimmy Dorseya. Na američkoj popularnoj ljestvici te godine najduže se zadržala skladba „Amapola“ u izvedbi Jimmya Dorseya, punih deset tjedana. A na današnji dan, na vrhu američke popularne ljestvice , nalazio se Vaughn Monroe s pjesmom“There I Go“, tri tjedna, dok se na današnji dan 17. veljače , te 1941 godine u mjestu Rockville rodio budući popularni pjevač i kompozitor GENE PITNEY.

Gene je već u srednjoj školi počeo pisati pjesme i svirati i bio je vodeći vokal čopora koji se zvao Gene Pitney & The Genials i koji su na školskim zabavama zabavljali učenike, posebno učenice viših razreda. Sa 18 godina , točnije 1959 godine, snima svoj prvi singl „Classical Rock & Roll“u duetu sa Ginny Mazarro, poznati kao Jennie & Jone. Ipak prve uspjehe nije postigao kao pjevač već kao skladatelj napisavši za Kalin Twins pjesmu „Lonelines“. Za Roy Orbisona napisao je skladbu „ Today's Teardrops“, te za Bobby Veea „Ruber Ball“ i s njim doživljava i svoj prvi veći uspjeh na TOP 10. Pjesmu je potpisao pod pseudonimom „Orlowsky“, što je bilo prezime njegove majke. Po završetku srednje škole upisuje studij elektronike , ali se nije prestao zanimati i za glazbu, pa je tako u veljači 1961 godine snimio pjesmu pod naslovom „(I Wanna)Love Me Life Away“ s kojom se je 30 siječnja te godine popeo na američku popularnu ljestvicu da bi se 27 veljače dokopao 39-te pozicije na kojoj se zadržao tjedan dana. Bila je to njegova prva pjesma kao pjevača koja se pojavila na pop ljestvici. Ploča s tom pjesmom se prodavala po 20 dolara. Pjesmu je snimio na četiri-kanalnom sistemu, a kako je toga dana bio nešto ljut, sam je ušao u studio i sve sam napravio, otpjevao sve dijelove i snimio većinu instrumenata, sam ih odsviravši , plativši jedino basisti 30 dolara za njegov posao. Ploča je ubrzo došla u sve krajeve Amerike. Svoju solo pjevačku karijeru je počeo te 1961 gorine upravo tom pjesmom. Nakon toga snima dvije pune dinamike pjesme. Jedna se zala „Town Withaout Pitney“ s kojom se 30 listopada 1961 godine popeo na američku pop ljestvicu da bi se 27 siječnja 1962 godine našao na 13-oj poziciji i na tom mjestu zadržao dva tjedna, a ploča se prodavala po 15 dolara i prodana je u zlatnoj nakladi. To je bila njegova prva zlatna ploča . Druga se pjesma zvala „( The man Who Sho) Liberty Valancea“ i koja se popela na pop ljestvicu 15 rujna 1962 godine, da bi 3 studenog pjesma dogurala do druge pozicije na kojoj se zadržala tjedan dana. I ova ploča je prodana u milijunskoj nakladi po cijeni od 15 dolara. Mnogima je poznato da pjesma dolazi iz istoimenog filma u kojem su igrali John Wayne i James Stewart, filma koji je još jednom pokazao kako se drugi kite tuđim perjem. Naime u filmu je opakog razbojnika Lee Marvina ubio John Wayne ali je to prepisano James Stewartu koji je osim slave , usputno ugrabio i voljenu djevojku John Wayneu. Ali to je stara i poznata priča, o ljudima koji marljivo rade a drugi im beru plodove rada. Treba reći da se ovatema nije pojavila u filmu, jer je isti prije snimljen nego što je ona napisana. Gene Pitney je ustvari više pisao za druge nego sebe. Sa njegovom skladbom „Hello Mary lou“ proslavio se recimo Rickey Nelson. Osim po Americi nastupao je i na britanskom otočju, gdje je veliki uspjeh postigao s pjesmom „Twenty Four Hours From Tulusa“, s kojom se 19 listopada 1963 godine popeo na američku popularnu ljestvicu, da bi u konačnici završio na 17-oj poziciji a ploču prodao u zlatnoj nakladi po cijeni od 15 dolara. Bila je to ujedno i njegova zadnja zlatna ploča. Ova se pjesma u Britaniji dokopala pete pozicije 5 prosinca 1963 godine. Jedno se vrijeme valjao sa članovima grupe The Rolling Stones, a onda je ponovo nastavio svojim putem, pjevajući balade i šireći svoju popularnost podjednako na starom i novom kontinentu, Evropi i Americi. Snimao je albume i za talijansko i španjolsko govorno područje, a sa svojom pjesmom „Nesumo Mi PiuGuidi Cara“, osvojio je drugo mjesto na festivalu u San Remu 1966 godine i tako postigao popularnost i u Italiji. Snimio je i album country glazbe sa poznatim country pjevačem i još poznatijom ispi čuturom George Jonesom. Tražen je svugdje , u Americi i Evropi, gdje mu je , čini se bilo draža biti, a popularna mu je bila i pjesma „Marija Elena“ koja se 1969 godine pojavila na britanskoj popularnoj ljestvici, točnije 5 ožujka i na kraju se zadržala na 25 poziciji. Nakon toga došlo je sušno doba za gene Pitneya da bi se poput groma iz vedra neba 14 siječnja 1989 godine sa pjesmom „Something's Gotten Hold Of My Heart“dokopao prve pozicije britanske top ljestvice i ukupno na njoj ostao 12 tjedana, a na prvoj poziciji četiri tjedna. Ova je skladba inače već jednom bila na britanskoj popularnoj ljestvici, to je bilo 15 studenog 1967 godine, kada se ustoličila na petoj poziciji. Treba reći da za pjesmu amerikanci nisu nikada ni čuli, jer sve što se našlo na američkoj popularnoj ljestvici završilo je sa pjesmom „She Lets Her Hair Dpwn(Early In The Morning) koja se 13 prosinca 1969 godine pojavila na pop ljestvici i na kraju došla do 89 pozicije. Godine 1993 zapalio je posjetitelje u Carnegie Hallu u New Yorku. Gene je imao pjesme na mnogim ljestvicama, Na popularnoj američkoj ljestvici našao se sa 31 pjesmom , četri ploče je prodao u zlatnoj nakladi i imao je jednu pjesmu na drugoj poziciji pop ljestvice, koja se zvala „Only Love Can Break A Heart“, koja se našla i na AC ljestvici slušatelja na prvoj poziciji dva tjedna . Tu je imao pet pjesama i sve na TOP 10. Na C&W ljestvici je također imao pet pjesama. Na R&B ljestvici imao je jednu skladbu, dok se na britanskoj popularnoj ljestvici našao sa 23 pjesme. Uveden je u Dvoranu Slavnih „Rock & Rolla „ 2002 godine, a u sobu vječnog mraka i hladnoće 5 travnja 2006 godine. Imao je samo 66 godina.

Dok su za gene Pitney znali mnogi zaljubljenici glazbe za Tommy Edwardsa , američkog pjevača i skladatelja rođenog upravo na današnji dan , vjerujem malo njih zna iako je napisao veliki hit za Louis Jordana , za kojeg znaju slušatelji koji sada uzimaju tablete za bolju cirkulaciju i pamčenje. Pjesma se zvala „That Chick's Too Young to Fry“. Njegov najveći hit je naslov „It's All In The Game“ u kolovozu 1958 godine prva pozicija a u listopadu prvo mjesto u Britaniji. Treba reći da je pjesmu napisao Charles Gates Dawes još davne 1912 godine. A Dawes ako niste znali, sada ćete doznati bio je potpredsjednik SAD-a od 1925 do 1929 godine i dobitnik je Nobelove nagrade za mir zajedno sa Chamberlainom za tako zvani Dawesov plan. Na američkoj popularnoj ljestvici Tommy Edwards je imao 14 pjesama, jednu na prvoj poziciji, upravo gore spomenutu, koja se prodala u preko milijun kopija. Tommy je umro 23 listopada 1969 godine u dobi od samo 47 godina.

A danas je upravo 54 godine od dana kada se na britanskoj popularnoj ljestvici na prvoj poziciji pojavila skladba „Memories Are made Of This“ u trajanju od četiri tjedna i izvedbi Dean Martina.

Na današnji dan 1600 god kao krivokletnik i neprijatelj crkve spaljen je na lomači Giordano Bruno, zagovornik Kopernikove teorije o heliocentričnosti našeg planetarnog sustava.

Godine 1865 u Senju rođen znameniti hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Krančević….

U ŽELJI LJUBAVI

O dođi negdje iznenada,

Ko talas zraka s lipe cvjetne

Za polusvijetle noći ljetnje,

Sva živa, žarka, bujna, mlada,

Sa vrelom krvcom strasti sretne

Ne znadem medna imena ti

I ne vidjeh te nikad divnu;

Ko slavuj željno tebe zivnuh,

Kad milmirisna grana cvati

I ljubav vabi milostivu

……………………………………………..

O dođi žurno, neviđena

Došumi dršćuć iz daljine

Na snenoj zraci mjesečine

I stav mi ruku na ramena,

Zagrli mene sred tišine!

I sakriti ću vruća lica

U topli baršun žudna tijela,

Na opojna ti njedra bijela,

Nek nagli tvoj me dah golica

I opije me ispod čela

…………………………………………..

Godine 1909 na današnji dan, u srijedu, u indijanskom rezervatu umro je stari poglavica Apaša Geromino. On i Victorio poveli su 1882 godine Apaše iz Arizone i Novog Meksika u posljednji ustanak protiv amerikanaca. Godine 1886 sve je bilo završeno. Dugi noževi, to jest amerikanci nisu morali strahovati za svoje skalpove.

Na današnji dan 1969 godine pedesetogodišnja američka glumica, austrijskog podrijetla Hedy Lamarr, koja je svjetsku slavu stekla pokazujući golo tijelo u filmu“Ekstaza“( partner joj je bio naš Zvonimir Rogoz) , tužila je sudu autore, izdavače i sve sudionike njene biografije „Ekstaza i ja, moj život žene9, koju je opisala kao opsceno i šokantno djelo. Kao naknadu za štetu koju je knjiga prouzročila njenom ugledu i karijeri zahtjeva 21 milijun dolara. Ni centa više.

Eto, to je to, a sad, malo proze, moje. Evo što se krije pod naslovom „NOVI SAN“…..“Ponovo su misli omotane nedodirima u ovoj beskrajnoj tišini, što traži stope Tvojih riječi, odraz lika, izgubljenog, u ovom uznemirenom duhu, što u prevarenom vremenu, luta daljinama postojećeg nepostojanja, sklapajući polako pogled poput sna nad samim sobom, prekrivajući Ti lice krinkom ljepote, ljepše od sviju ljepota, plašeći se izgubljenosti, što dolazi u vremenu, koje čeka, da me sutra zatoči u jučerašnji obruč rasijane čame, što skrivenog smješka gleda, izmoreni dašak glasa, jedino čujan u Tvojim Besanim noćima.

I pogled mi se ponovo zaustavio nad zbunjenom svjetlosti kandila, što osluškuje tiho rominjanje kiše iznad moga krova. Sve je utonulo u šumor vjetra, u savijene ruke čempresa, što drži vječnu stražu nad srunulim laticama šutnje, nanizane poput bisera na Tvojim nijemim jecajima……“

FORTUNA MULTIS DAT NIMIS , SATIS NULLI……..Sreća mnogima daje odviše, dosta nikome…

A ja vam evo poklanjam ove uratke, da ih čitate ako želite, da ih ne gledate ako nećete, da o njima mislite što vas volja…i da možda doznate nešto što niste znali ili ste zaboravili. U svakome slučaju svaku ja poštujem svaku želju vašu.

O da, sjetio sam se : sretne me Mile , kaže . moje pile/ iako je ta koka sjedila već na jajima/ želi poći u Rijeku da uhvati jednu fetu/ komad/ onog tila što u vis se izdužio. Ružičasto tijelo sad je kamen smutnje, neki mu se vesele , drugi puni ljutnje. Al' o tome neću već je puno sati, otežali kapci sami će mi pasti. Noć neka vam ova, rasvijetli sva slova, nek vas san uhvati , javu nek vam vrati….

Doc · by Doc on 18.02.10 1:01

18.02.2010. Na današnji Dan

Ta 1956 godina, na da je bila vruća , nego užarena. Najviše je ključalo u Sueskom kanalu, , kojeg je, molim vas lijepo, onaj pukovnik Naser prisvojio i „oteo“ od njegove rodne grudi, Francuske i Britanije. Kakav bezobrazluk! A on se mora kazniti. I tako je britanska i francuska mornarica sa jedne strane a Izrael sa druge počeli „Operaciju Mušketir“/ valjda po onom poznatom romanu-Duma/. Zašto operaciju nisu nazvali „Tri Mušketira“ do danas je ostalo nepoznato, no zna se da je operacija propala. Jest , da su razorili „mušketirski „ avioni neke kulturne građevine u Egiptu, ali to je „civiliziranim „narodima dopušteno. I nije kažnjivo. Bogme ni u Mađarskoj ne cvjetaju ruže. Osjeća se samo miris paljevine i diesel goriva. Tenkovskog. Mađari proglasili proljeće usred jeseni, što se naravno nije svidjelo Sovjetima, pa su poslali tenkove da uvjere mađarske domoljube da su pogriješili godišnje doba. Svijet je to oštro osudio , osobito su bili napaljeni britanci i francuzi: što sovjeti imaju sa mađarskom. Sueski kanal se sasvim nešto drugo. Uostalom na moru je, a Mađarska nema mora. Znači nije isto. Na kraju sve se završilo što su snage UN počele čistiti kanal koji je sada bio u egipatskim rukama. Kako i treba.

Drugi ne manje važan događaj zbio se u kneževini Monaku. Hollywoodska „boginja“ ljepote Grace Kelly odlučila je veliki ekran zamijeniti sa manjim bračnim krevetom. Odabir je pao na princa od Monaca Rainiera III. I tako je Hollywood izgubio sjajnu glumicu, zlobnici će ići i malo dalje u nabrajanju gubitaka a kneževina je dobila lijepu princezu. U katedralo sv Nikole u Monaku skupila se sva krema svijeta. A kada je krema u pitanju znate i sami kako podnosi toplinu. U toj maloj kneževini natiskalo se samo 1800 novinara. Toliko je bilo naroda da očevici tvrde, čak se i kunu da je bilo iz aviona prositi proso po kneževini ni jedno zrno ne bi dospjelo do zemlje. Još jedno vjenčanje izazvalo je pažnju svjetske javnosti a i šire. Naime 29 lipnja te godine Amerika je dobila dobitnu kombinaciju. Na jednoj je strani stajala ljepota a na drugoj pamet. Bio je to sraz seks simbola Merilyn Monroe i američkog dramatičara i dobitnika Pulitzerove nagrade Arthura Millera. Mnogi su se upitali da li se to slavni pisac priprema za pisanje nove drame. Na svadbenoj ceremoniji , oni manje upućeni koji nisu poznavali Arthura su zapitkivali, što otac prati stalno mladu i kada će se više pojaviti mladoženja. Konačni rezultat veze mladosti i iskustva se vidio nakon par godina. I dok je Miller tek priređivao materijal za dramu, dramu „Dugo Putovanje u Noć“Eugena O'Neilla su naprosto gutali čitatelji. Nije bolje bilo ni sa dramom „Osvrni se Gnjevno“ Johna Osbornea. Sve u svemu godina je bila u znaku drama i dramatična.

U filmskom svijetu također je bilo u znaku Njegovog Veličanstva. Naime na ceremoniji dodjele Oscara za najbolja ostvarenja u toj godini , od devet nominacija koje je imao film „Kralj i ja“, ostvario je pet Oscara, a najboljim filmom te 1955 godine proglašen je „Put oko svijeta za 80 dana“, koji je od osam nominacija ostvario pet Oscara. Najveće razočaranje doživo je film „prijateljsko Uvjeravanje“ gdje sudionici nisu uspjeli uvjeriti žiži da mu od šest nominacija bar jednu pretvore u pozlaćenog mališana: Pjesma koja je dobila Oscara u kategoriji najboljeg filmskog songa dolazi iz filma „Čovjek koji je previše znao“ i imala je naslov pun nepoznanica . neki su je zvali „Whatever Will Be, Will Be“ a drugi su joj tepali „Que Sera, Sera“. Pjesma je djelo autorskog para Jay Livingstona i Ray Evansa. Najviše dolara je svome gazdi iz Paramount kompanije donio film „Deset zapovjedi“- 43.000.000 dolara. Film je imao sedam nominacija i samo jednog Oscara, ali su se karte za ovaj Biblijski spektakl prodavale kao halva .

U glazbi to je početak vladavine, neokrunjenog kralja „Rock & Rolla“ Elvisa Arona Presleya, koji je direktno sa sica svoga kamiona kojim je prevozio mlijeko direktno se popeo na kraljevski tron. Te godine je napravljen i najveći gubitnički posao, kada je Sam Phillips iz male kompanije „SUN“ prodao svoje, doduše još neprovjereno grlo , Elvisa velikoj kompaniji RCA Victor za ništavnih 40.000 dolara. Najpopularnija pjesma te godine zvala se „Ne Budi Okrutna“ u izvedbi El visa Presleya koja je na američkoj popularnoj ljestvici bila 11 tjedana i koja je prodana do danas u četverostrukoj platinastoj nakladi, a to znači u preko osam milijuna kopija Jednako popularna je bila i pjesma sa „B“ strane te singl ploče „Hound Dog“. Elvisov prvi hit na prvoj poziciji američke popularne godine „Heartbreak Hotel“, koji se prodao u dvostrukoj platinastoj tiraži bio je osam tjedana na popularnoj ljestvici. Odmah ispod njega sa šest tjedana na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našla se je skladba „Rock And Roll Waltz“. Kada je 18 veljače 1956, godine, dakle na današnji dan, prije 54 godine, na samome vrhu pop ljestvice osvanula skladba „ROCK AND ROLL WALTZ“, bio je to trenutak koji će ostati zabilježen u povijesti rock & rolla,jer je to bilo prvi put u već rasplamsanoj rock groznici, da je na prvo mjesto izbio hit kojeg je pjevala pjevačica, i prva skladba koja je u naslovu imala naziv „rock & roll“, te prvi hit singl na prvom mjestu za RCA kompaniju. Pjesmu je na prvu poziciju progurala KAY STARR , koja je od 1948 godine snimala za Capitol kompaniju, gdje je postala poznata i popularna po svojim pjesmama „Side by Side“ i sa svojim broj jedan hitom „Wheel Of Fortune“, sa kojim je u veljači 1952 godine bila na prvoj poziciji u Americi. Pjesma „Rock And Roll Ealtz“ je bila njezina prva pjesma za RCA kompaniju. Pjesma je snimljena u velikom i ugodnom studiju, koji je opuštao i bio je sasvim drugačiji od onoga što je do tada vidjela. Prvi puta je snimala sa velikim violinskim orkestrom. No , kako je samo pričala poslije, osjećala se je izgubljeno u tom velikom prostoru i željela je snimati u manjem studiju, kako bi se osjećala kao dio orkestra. Ali , ljudi se na dobro priviknu. Kada joj je šef snimanja rekao da će snimiti skladbu „Rock and Roll Waltz“, najprije je pomislila da sa njome tjeraju šalu, jer do tada slično ništa nije snimila. Naime, bila je to toliko jednostavna stvar , da je pomislila da je smatraju glupastom ili što bi netko rekao „Tupastom“ i nije znala što ustvari želi producent od nje. No svi su izgledali vrlo ozbiljno, što ju je na kraju uvjerilo da je nitko ne podcjenjuje. Snimanje je prošlo u najboljem redu i lako, ali kay nije osjetila onaj drhtaj u srcu. Nije se naprosto mogla priviknuti na taj djetinjasti ritam. I usprkos velikog uspjeha i milijunske prodaje ove ploče kay je nije nikada uvrštavala u svoj program na koncertima. Posebno ju je zbunjivala činjenica da nitko ni na koncertima niti televiziji ne traže da pjeva taj popularni , milijunski hit. Uvijek su željeli da im pjeva „Kolo Sreće“. Kasnije je, kako je vrijeme odmicalo Kay ipak zavoljela tu pjesmu/ kao ono udaj se za čovjeka kojeg ne voli , ljubav će se kasnije razviti, moš mislit/ i počela ju je pjevati a i slušatelji su je tražili. I tako je ta pjesma od siročeta postala idol , koji se uvukao u srce senzibilne Kay Starr i sa kojom se tog hladnog dana 18 veljače popela na prvu poziciju američke popularne ljestvice i tamo plesala tjedan dana, a onda spakirala note , prešla Atlantik i 30 ožujka doplesala na prvu poziciju britanske popularne ljestvice u pratnji orkestra Huga Winterhaltera, plešući ponovo cijeli tjedan. I tako je upornošću producenta RCA kompanije Joe Carltona nastao hit, kombinacija novog rock ritma i starog zvuka četrdesetih godina. Bio je ovo dobar znak da se upornost isplati i da ne treba odustajati od svoje nakane. Bar u većini slučajeva.

Za Pee Wee Kinga, rođenog 1914 godine,na današnji datum, američkog harmonikaša, violinistu , skladatelja i vođu orkestra malo tko da je čuo. Za Juliusa Franka Kuczynskog gotovo nitko. A to je ustvari njegovo krsno ime. Godine 1936 osnovao je svo vlastiti sastav nazvan Golden West Cowboy, Od 1947 do 1957 godine ima vlastiti radio show, a imao je i TV show. Prvi puta se pojavio na američkoj popularnoj ljestvici 10 travnja 1948 godine sa vlastitom kompozicijom „Tennessee Waltz“ sa kojom se skrasio na 30-toj poziciji. Treba reći da je pjesma postigla veliku popularnost tako da se našla u jedanaest navrata na popularnoj američkoj ljestvici, a najveći uspjeh je pjesma postigla u izvedbu Patty Page 1950 godine kada je dospjela na prvu poziciju a ploča prodana u milijunskoj nakladi. Najveći hit Pee Weea je pjesma „Slow Poke“ 5 siječna 1952 godine prva pozicija u trajanju od tri tjedna. Treba reći da je sve pjesme njegove pjevao pjevač Redd Stewart. Na američkoj popularnoj ljestvici Pee Wee ing je imao četiri skladbe, jednu na prvoj poziciji i prodanu u milijunskoj nakladi.

A na današnji dan 1954 godine rođen je američki glumac i pjevač John Travolta. Naravno o njemu se može dosta napisati , no danas ću samo spomenuti da je prve uspjehe doživio u TV seriji Welcome Back Kotter u liku Vinniea Barbarina. O filmskim uspjesima neću govoriti . Spomenuti ću samo njegov najveći pjevački hit u duetu sa Oliviom Newton –John koji se zvao „You'reThe One That I Want“ s kojim su se 1978 godine popeli u travnju na prve pozicije američke i britanske popularne ljestvice.

Na današni dan 1956 godine na američkoj popularnoj ljestvici na njenoj prvoj poziciji našla se pjesma „Great Pretender“ u izvedbi grupe The Platters i na tom se mjestu zadržala dva tjedna.

Na današnji dan 1516 godine rođena je Mary I. , kći Henry VIII, od njegove prve žene Catherine Aragonske. Za vrijeme vladavine kraljice Mary od 1553 godine do smrti, mjezini progonjeni protestanti da li su joj nadimak „Krvava Marija“. Tko zna zbog čega?

Godine 1952 rođena je sjajna soul pjevačica Randy Crawford, u mjestu Macon u Georgiji. Počela je pjevati u lokalnim noćnim klubovima, nastavila sa poznatim jazz glazbenicima u New Yorku i smirila se u mirnim vodama popularnih balada kao što su „One Day I'll Fly Away“, drugo mjesto u Britaniji u kolovozu 1980 godine ili pjesmi „Rainy Night In Georgia“, koja se popela na britanskih top 20. Iz ovog se može zaključiti da je ista postigla veči uspjeh u britaniji nego kod vlastite kuće. Ali , to se često događa u životu.

Na današnji dan 1957 godine Orson Wells započeo je snimanje filma „Dodir Zla“ s Charletonom Hestonom, Janet Leigh i Merlene Dietrich/ neki su odmah posumnjali da zlo – to je Marlene/, i sa samim sobom u glavnoj ulozi. To je prvi Wellesov američki film nakon „Macbetha“ snimljenog 1948 godine. Dakle prošlo je punih devet godina.

Godine 1972 Neil Young, kanadski pjevač, gitarist i skladatelj dobio je zlatnu ploču za pjesmu „Heart Of Gold“ s albuma pod imenom „Heartest“.

A sada da završimo pjesmu u prozi pod naslovom „NOVI SAN“-----„….Vidim Te kako klečiš, spuštenog pogleda prema nebu, smućenog od straha, zaogrnuta pogledom iz dubine, što Te s neba prekriva nadom u viđenje i susret tamo, gdje smo svi beskućnici , smješteni pod istim krovom Svemogućeg. I ne mogu, ne mogu, zaustaviti ovaj ugašeni plamen, da ovo vječno jutro, vlažnim prstima raznese po Tvome nagom tijelu, utopljenom u dubinu moga šapata, što silazeći niz rijeku žudnje, stvara vrtloge u nabujaloj krvi Tvoje ljepote. I moje drhtave ruke, ponovo sanjaju Svitanje“

NON SCRIBIT , CUIUS CARMINA NEMO LEGIT…. Ne piše onaj čije pjesme nitko ne čita…

Htio sam malo prokomentirati našu današnjicu, koja , čini mi se ista je kao i sutrašnjica. Dosta mi je bilo da je Rolex ivo , pozvan na kirvaj na gornjem gradu, na domaću amerikanijadu. Ozbiljno se pitam, kakvo smo mi društvo kada na Svečanost pozivamo ološ. Sve je to moguće u banan' državi gdje cvjeta kriminal a poštenje slabi. Ništa neću reći da me ruka pravde na baci u lance.

Vi koji znate čitati između redova pročitajte nenapisano, a vi koji ne želite čitati, odmarajte se za sutrašnji radni dan. Možda ćete i poželjeti. I dobro vam jutro.

Doc · by Doc on 19.02.10 1:01

19.02.2010. Na Današnji Dan

Godinu 1924 obilježila je smrt sovjetskog vođe Vladimira Iljiča Uljanova, poznatijeg pod imenom Lenjin. Neki su odahnuli a drugi udahnuli. Po onome što se danas o njemu iskopalo, bio je poput vuka u janjećoj koži. No, kako će se kasnije ispostaviti pravi dobrica u odnosu na svoga kolegu i nasljednika/ skoro sam napisao nasilnika/ Staljina. Sotona u ljudskoj koži. Italija dobila Rijeku/ dijeli ih samo Jadransko more/, no to nije briga kraljevine Jugoslavije, ne daje svoje. U Italiji fašisti slave pobjedu, a Hitler osuđen na pet godina zatvora/ malo sutra/, pušten koncem godine zbog dobrog vladanja, usputno napisao i temeljno djelo nacizma Mein Kanpf. Čita se drama „Vrtlog“Noela Cowarda, sluša „Rapsodija u Plavom „ Georga Gershwina, gleda Puccinijeva opera „Turandot“. Usputno da napomenem da je te godine 29 studenog umro Giocamo Puccini. No ravnoteža se mora održavati na našoj planeti.

Upravo na današnji dan 19 veljače te 1924 godine u New Yorku je rođen budući filmski, kazališni i TV glumac, kojemu je već sudbina u času rođenja odredila da zaplovi u vode sedme umjetnosti LEE MARVIN. Otac mu je bio producent za reklame, majka modna novinarka. Kao adolescent bio je dosta neobuzdan, što bi se onako blago reklo „razbijač“, te je u školi dobio crveni karton i naravno izbačen. Pridružuje se mornaričkoj pješadiji, gdje nije čuvao rep, te je ranjen u tom Drugom svjetskom ratu. Nakon rata pohađa glumačku školu istodobno nastupa na Broadwayskim daskama. Pred filmskom kamerom se pojavio 1951 godine, najprije u sporednim, a kada se progurao do glavnih uloga , natjeravši strah u kosti producentima, najčešće glumi uloge nasilničkih zlikovaca, iskazujući izrazom u kojem se miješaju hladna nezainteresiranost i podrugljiva nadmoć i prezentira čitav niz negativnosti :od sadiste, koji baca vruću kavu djevojci u lice u filmu „Velikoj hajci“ iz 1953 godine, do tihog i ciničkog pokvarenjaka u „Divljoj suboti2 iz 1955 godine. U ranim šezdesetim godinama istaknuta mu je uloga revolveraša koji kao utjelovljenje zla terorizira zapadnjački gradić u filmu „Čovjek koji je ubio Liberty Valensa“ u kojem su igrali James Stewart i John Wayne. Zanimljivo je da je za ovaj film temu napisao dvojac Bacharack-Hall, a pjesmu pod istim naslovom otpjevao Gene Pitney, no tema se nije pojavila u filmu, jer je on naprosto prije snimljen, nego su glazbenici istu napisali. Igrajući tako razbojničke uloge došao je i do Oscara u filmu „Cat Ballow“ 1965 godine. Postavši zvijezda igra i ulogu gubitnika, podsjećajući na legendu Humphrey Bogarta, Od sredine šezdesetih do sredine sedamdesetih godina, jedan je od najpopularnijih američkih glumaca i na listi je deset najkomercijalnijih glumaca. Godine 1969 glumi u filmskom mjuziklu „Paint Your Wagon“ ili out za „Eldorado“ u kojem , karakterističnim promuklim glasom pjeva song „I Was BornU nder A Wondering Star“, kraće prevedeno kao „Lutajuća Zvijezda“, koja postaje svjetski hit a u Britaniji 7 ožujka 1970 godine dolazi i do prve pozicije top ljestvice i tamo ostaje tri tjedna. Na „A“ strani singlice bila je „Lutajuća Zvijezda“ a na „B“ strani pjesma „Govorim sa Drvećem“ njegovog partnera u filmu Clint Eastwooda, lee marvin je igrao u oko 60 filmova i 250 igranih TV programa. Umro je 29 kolovoza 1987 godine, nakon srčanog udara no njegova „Lutajuća Zvijezda i dalje luta popularnim glazbenim nebom, podsjećajući na tog filmskog zlikovca, ovu i buduće generacije, dušu od čovjeka Lee Marvina.

Na današnji dan 1912 godine rođen je američki pijanist, skladatelj i vođa orkestra Stan Kenton Godine 1941 osnovao je svoj prvi jazz orkestar. Našao se je u 22 navrata na američkoj popularnoj ljestvici , od toga devet puta na TOP 10.Tri je ploče prodao u zlatnoj nakladi. Najveći hit mu je bila skladba !Tampico“ koja se pojavila na amričkoj popularnoj ljestvici 28 srpnja 1945 godine ,da bi se 1 rujna našla na drugoj poziciji i na njoj ostala tjedan dana. Jedna od popularnijih tema koje se popela na popularnu ljestvicu bila je i skladba „Laura“ s kojom se Stan našao 4 kolovoza 1951 godine na 12-oj poziciji američke popularne ljestvice. Tema dolazi iz istoimenog filma.

Godine 1972 na američkoj popularnoj ljestvici našla se je , na prvoj poziciji u trajanju od dva tjedna skladba „Without You“ u izvedbi Nilssona.

Na današnji dan 1977 godine na britanskoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji u trajanju od tri tjedna bila je pjesma „When I Need You“ u izvedbi Leo Sayera.

Godine 1473 u Tovinu-Poljska rođen astronom Nikola Kopernik , prvi teoretik heliocentričnog sustava, nove slike svijeta, kojom utemeljuje modernu astronomiju. Nasuprot dotadašnjeg geocentričnog shvaćanja, daje zemlja središte svemira, ističe da je ona samo jedan planet koji kruži oko Sunca. Stvara uvjete za velika Kopernikova otkrića i za Newtonovu formulaciju zakonitosti, koja upravlja gibanjima nebeskih tijela. Crkva je 16161 zabranila sva djela koja su se temeljila na Kopernikovim pogledima. Umro je u Fromborku 24 svibnja 1543. Godine.

Godine 1945 godine, na današnji dan, izvršen desant na otok Iwo Jimu, u arhipelagu Nanpo Shotu, U ranim jutarnjim satima prvi val od 68 oklopljenih amfibijskih vozila dodirnulo je obalu, kada su japanci otvorili vatru na čitavo područje iskrcavanja i nanijeli znatne gubitke napadaču. Amerikancima je trebalo gotovo mjesec dana, da bi napokon uspostavili kontrolu nad većim dijelom otoka, a borbe za posljednja uporišta trajale su do 26 ožujka, pa i poslije. U borbama za Iwo Jimu, amerikanci su do 27 ožujka imali 6.318 mrtvih i 19.189 ranjenih, dok je japanska posada izginula gotovo sva. Bila je to jedna od najstrašnijih i najskuplje plaćenih borbi na Pacifiku. Godine 1949 snimljen je film pod naslovom „Pijesak Iwo Jime“ koji je imao četiri nominacije za Oscara ali nije osvojio niti jednoga. Podsječam vas da je u filmu glavnu rolu igrao najveći američki kauboj John Wayne.

Godine 1957 produkcijska tvrtka „Lutetia“ zaprijetila je sudskom tužbom Brigitte Bardot. Popularna se plavokosa ljepotica prilično opušteno odnosila prema svojim profesionalnim obavezama na filmu „Mačka“. Redovito je kasnila na snimanje, a u nekim se danima i ne pojavi. Zaprijetili su da će tražiti odštetu od 50 milijuna dolara.

Na današnji dan, 1980 godine, u Londonu je umro Bon Scott, vokal Havymetal sastava AC/DC, samo nekoliko mjeseci nakon, što je sastav postigao svoj veliki američki uspjeh s albumom“Highay To Hell“., osmo mjesto u kolovozu 1979 godine. Sastav je u trenutku smrti Bon Scotta bio na turneji po britaniji, nakon konzumirane velike količine alkohola, prijatelj ga je ostavio u automobilu da odspava. Kada se ujutro 20 veljače vratio, našao ga je beživotnog u autu i odveo u King's Collage Hospital, gdje su utvrdili da se Bob Scott ugušio u vlastitoj bljuvotini.

A sada evo i jedne pjesme pod naslovom -

GUŠIŠ SE

U naručju jasni beskraj luta

Gori vatra u mrtvoj zjenici,

Nema nikog da šutnju raskida

Glas da čuje iz svetoga mira.

Noć nam nudi sjetne razgovore

Srebro kapa u naručje zore,

Na toj cesti plačeš ostavljena

U naručju nemilog vremena.

Omotana mirisom tamjana

Ranjena si, a da nemaš rana,

Pod koprenom boli i očaja

Uz mene si, ali ipak sama.

U toj tami šapata i cvijeća

Čekaš ono, što nećeš dočekat,

Noć, tišinu, jecaj starog zvona

Danas za me, sutra Bog zna koga.

Na nebu se gasi uzdah mraka

Ti u sjaju , ja u šaci praha,

Noć se krije u tihom šapatu

Ti se gušiš u vlastitom plaču.

SILENTIUM VIDETUR CONFESSIO….što baš i nije uvijek…

Ali zato uvijek nastojim da vam bar malo približim događaje koji su se zbili na današnji dan, a za koje niste znali, ili ste samo čuli, ili ste ih zaboravili, ili ste ih samo djelomično čuli , ili možda u drugačijoj interpretaciji, ili………………..Već sam bio najavljivao da ću pomalo smanjivati broj redaka u ovoj rubrici, objasnio sam i zašto…Stvarno , iako mi je zadovoljstvo, za vas pisati, trebam raditi još neke stvari; recimo još nisam tako reći slova napisao na novoj knjizi o zlatnim pločama američke popularne glazbe….U glavi mi sve bruji od stihova a nema vremena da ih prenesem na papi, jer bi morao ovo prekidati i pitanje je kada bi tekst dobili, da ne govorim da mjesecima nisam uzeo boju u ruku…Vidite sve ozbiljni razlozi…primijetili ste da rjeđe komentiram događaje naše svakodnevnice…Uostalom to je najmanje važno, jer svakoga se dana događaju , što bi rekao njegova „neobrijanost“ gos Kivi „ista sra….“samo u drugim firmama i od drugih „poštenjaka“, koji niti siju , niti oru, ali grabe kune na kamenom dvoru“. Danas mi se jako svidio naš Ivo/ ne mislim na Rolex , što je napustio dvore, dok naš brod tone…tone, a zvona zvone…naravno za uzbunu./, već na našeg novog gazdu, što se sprema svijetom pronijet našu slavu / samo da mu nešto ne zamuti glavu/. Toliko za dana, odoh mirno sanjat. Ako vam se spava, il umorna glava, nemojte se mučit u tekstu se gušit. Ima sutra dana, čekat će vas slova, i neće nestati kao žito iz silosa. Što će bit od svega , teška je dilema…jer „močnici mogu“ što drugi ne mogu. I njihova djeca kad se razigraju, u snijeg zabadaju neku tuđu glavu. Sve je to elita što se noću skita, u crnoj rubrici, mogli bi se naći i nevini. Sve tatini momci fini…

Blue Shadow · by Blue Shadow on 19.02.10 16:32

Doc · by Doc on 20.02.10 1:01

20.02.2010. Na Današnji Dan

Da se dobro ne piše čovječanstvu i da su iz Pandorine kutije pušteni vjetrovi zla i rata, konačno se i potvrdilo, kada je početkom te 1937 godine, Austrija proglasila amnestiju za sve naciste. Zlo je bilo legalizirano, a konačno potvrđeno, kada su 26 travnja te godine, nacistički bombarderi uništili baskijski gradić Guernicu. Njih 43 iz njemačke legije „Kondor“ presudilo je za preko tisuću ljudi, uglavnom civila, a Picassa nadahnula da stvori jednu od najslavnijih slika. Nacisti ne miruju ni na moru. Njemačka flota bombardira španjolsku luku ALMERIU. Franco zauzima Bilbao. Vrijeme je to krvavog španjolskog rata. U Sovjetskom Savezu to je vrijeme strahovlade bačuške Staljina, a na svojim glavama je to osjetilo 12 ruskih generala. Ostali su bez glava. I na dalekom istoku je kao u kotlu, ispod kojeg vatru lože japanci, a kuhaju se kinezi, koje su prethodno kosooki susjedi isjeckali. Da ih lakše provare. Ono, što nisu učinili neljudi: nacisti i fašisti i samuraji, dokrajčila je vatra, koja je u jednoj teksaškoj školi progutala pet stotina ljudskih života. Iz zrakoplovstva dolazi vijest, da je čuvena američka avijatičarka Amelia Earhart , prva žena, koja je sama preletjela Atlantik 1932 godine, nestala negdje u zraku. Dali se negdje konačno skrasila na zemlji ili moru do danas nije otkriveno. Zato se zna vječno počivalište , jednog od najvećih američkih skladatelja Georga Gershwina. Još samo da napomenem, da je te 1937 godine Italija istupila iz Lige naroda, ali je zato Egipat ušao u nju. Nacisti otvorili koncentracijski logor Buchenwald, a Sudetski Nijemci bune se u čehoslovačkoj. Kažu ugroženi. Čita se fantastični roman J.R.R.Tolkinea „Hobit“, a ljubitelji proze listaju po romanu „Imati i Nemati“ Ernesta Hemingwaya. Najboljim filmom te godine proglašen je „Život Emila Zole“, filma koji je imao deset nominacija a ostvario tri. Najboljim filmskim songom proglašena je pjesma „Sweet Leilani“ iz filma „Waikiki Vjenčanje“ koju je skladao Harry Owens. Specijalnu nagradu dobio je Mack Sennett, za trajni doprinos tehnikama filmske komedije. Taj majstor zabave otkrio je gotovo sve zvijezde ere nijemog filma.

A te godine upravo na današnji dan 20 veljače u talijanskom gradu meda rođen je GEORGIO GUIDI, koji će se kada poraste proslaviti pod svojim američkim imenom JOHNNY DORELI. Sa takvim imenom lakše se mogao probijati na novom kontinentu kada je prešao preko Velike bare.. U Americi je počeo pjevačku karijeru imitirajući onda najpopularnijeg pjevača Frank Sinatru. No, kako amerikancima , nije bio potreban još jedan Sinatra, pored onog pravog, Johnny se 1956 godine vratio u Italiju i tamo nastavio pjevati. Najprije se pojavljivao na festivalu u Gradu cvijeće i pjesme San Remu, a tko je u pedesetim godinama pjevao u San Remu mogao je računati na uspjeh i bogatu karijeru. Tako je bilo i sa Dorelyjem. Brzo se penjao po ljestvici popularnosti da bi se ni kriv ni dužan našao i na samome vrhu među ondašnjom elitom iz svijeta talijanske kancone. U ono vrijeme , kada turizam i nije bio tako razvijen i popularan kao danas kada svi hrle na neka mjesta koja su lošija od onih iz kojih hrle, no važno je reći da je bio na skijanju u inozemstvu, iako mu pred nosom stoji neko naše skijalište ljepše a i jeftinije. Ali, to je u prirodi vrsta nazvane Homo Sapiens. I tako se talijani u tim godinama i svoju popularnu glazbu stavili u službu turizma , reklamirajući neka svoja poznata ljetovališta, pa su se čule pjesme o Capriju, Pa onda“Vrati se u Sorrento“, „Arrivederci Roma“, pa onda po festivalu i pjesmi poznatom San Remu. I da dalje ne postanem predavač zemljopisa. Godine 1958 , naš današnji slavljenik Johnny Dorelli imao je također jedan veliki hit koji je govorio o besmrtnoj „ljetnoj“ ljubavi u jednom malom gradiću i koja se zvala „Ljubav u Portofinu“. Za one koji se ne sjećaju tu su pjesmu mogli čuti u jednoj emisiji našeg malog mista u izvedbi sjajne Dalide.

Na današnji dan 1959 godine na britanskoj popularnoj ljestvici u trajanju od četiri tjedna na prvoj poziciji našla se je sjajna Shirley Bassey sa pjesmom „As I Love You“.

Pet godina kasnije , 1964 na britanskoj popularnoj ljestvici, na današnji dan , na prvoj poziciji bila je pjesma „Diane# u izvedbi sastava Bachelors. Pjesma je bila na prvoj poziciji tjedan dana. Treba reći da se ta pjesma prvi puta našla na američkoj popularnoj ljestvici 1928 godine i da je poznata i pod naslovom „Diane(I'm In Heaven When I See You Smile“ ili kako bi preveo moj susjed Jure „U nebu sam kada Ti vidim osmjeh“/pazite ispred koga se smijete/. Te 1928 pjesma je bila još u dva navrata na američkoj pop ljestvici, jednom u izvedbi Nathan Glantza-19-ta pozicija i dugi put u obradi Franklyn baura- 20 mjesto.

Na današnji dan 1838 godine Samuel Finley Breese Morse, američki fizičar i slikar , izumitelj telegrafa , demonstrirao je svoj aparat kojim se moglo uputiti šifrirane brzojave na veće udaljenosti . Izumio je i posebnu Morseovu abecedu, sustav kratkih i dugih signala, koji u obliku točkica i crtica predočuju pojedina slova Bio je profesor prirodnih znanosti na Yale koledžu u New Havenu.

Oduvijek su glazbene i filmske zvijezde voljele mijenjati bračne luke. Naravno od te „pošlice2 nije bio imun ni američki pjevač i glumac Eddie Fisher koji je na današnji dan 1959 godine podnio zahtjev za rastavu braka od supruge, glumice i pjevačice Debbie Reynolds, kako bi mogao postati novi muž i uploviti u bračnu luku s Elizabrth Taylor. Liz i Eddie su postali nerazdvojni, nakon, što je Elizabeth nekoliko mjeseci prije posjetila Fisherov koncert u „Tropicani“ u Las Vegasu. Oni, koji su dobro poznavali ljubičasto-oku ljepoticu Liz, odmah su se zapitali, tko će zamijeniti eddia u sljedećoj bračnoj etapi zavodljive Kleopatre. Naravno, nisu pogriješili.

Godine 1974 Cherm je nakon devet godina braka sa Sonny Bonom podnijela molbu za rastavu braka njihov veliki hit od 21 kolovoza 1965 godine mogli bismo prevesti i sa „Baš sam Te zeznula“, jer je to baš pjevala Cher te godine, kad je nedugo nakon molbe za rastavu, podnijela i zahtjev za alimentacijom. Bilo je to naravno prije nego je postala uspješna samostalna pjevačica i glumica.

OPROŠTAJ

Noć duboka. Zimska. Bijeli ljiljani na oknima. Bez mirisa. Svjetlost probija tamu. Srebro hladno na ležaju-čeka. Naši putovi neproračunati…nevidljivi…neuhvatljivi…unaprijed izgubljeni. Harmonija u zraku odiše čeznutljivom bojom Tvoga lica. Stazama otuđenosti, povratak pije pelin. Guši u vlastitoj krvi…gori u plamenu nabujale strasti…nestaje odakle je i došao. Uzvišene riječi su postale nerazumljive; teške poput kamena., gorče od svih prevara. Sjevarac nariče umjesto mene. Niz usnuli mir koraca večer. Crnu koprenu stavila preko lica da sakrije suze. Bol u krvi. Vrisak u pogledu. Kajanje zbog grijeha nenapravljenog.

Vrijeme sumorno. Razapeto između danas i sutra …utonulo u nevjericu. Sumnja se uzdigla iznad zvonika. Između Tebe i mene u Tebi. Nepomičnost grabi velikim zalogajom dva srca. Dvije svjetlosti u nama. Ugašene.

Oprost se pritajio iznad uzglavlja grijeha i vrline. Pokazuje prstom na mrtvo polje. Hladno i sumorno. Obasjano blijedim sjajem Prolaznosti. Mir se rasuo po hladnim laticama Oproštajnog sna.

Noć izmiče ispod trepavica. Traži Te tamo gdje sam te našao. Gubeći Te zauvijek u samome sebi. Oproštena od svih grijeha ležiš u vrlini Razbuđena.

Noć duboka. Zimska. Nijema. Naslonjena na Odar i Opijelo.

Neznani bol, isplakan,uvučen u mjesečeve pramenove, proljeva se tišinom ove noći nedodirnute usnama nit isplakane suzama, Treperi kao smrtna svijeća i gasi se uz sjetni i bolni uzdisaj. U buri jedne samotničke noći. Obavijene šutnjom…nedorečenom.“

VITAE SUMMA BREVIS SPEM NOS VETAT INCOHARE LONGUM…..Krata život brani nam gajiti dugu nadu…./ riječi su mog prijatelja Horatiusa Flaccusa. A to je život potvrdio bezbroj puta.

A ja ću vam danas potvrditi samo ono, što sam već nagovijestio. Polako ću skraćivati tekstove, što će vjerujem neki zdušno pozdraviti, drugima će biti sve jedno, jer i onako ne čitaju ili bar ne sve, neki čitaju ali nastoje ne zapamtiti. Doduše ima i onih koji vole pročitati. Vas , odnosno njih mi je najžalije. No imati ćete svakoga dana po nekoliko natuknica , toliko da ćete biti upućeni o nekim važnim i manje važnim događajima tog dana. Vjerujem da ćete razumjeti moju odluku. Uistinu sam sve podredio ovom forumu, a imam još toliko planova ispred sebe, i sjetim se svog prijatelja Horacija. Kada budem imao više vremena onda će i tekst biti bogatiji podacima i nekim nepoznatim detaljima , koje sakupljam kao što je sakupljala proso Pepeljuga. Dobro se odmoriti vi koji naporno radite, vi koji ništa ne radite ovaj vikend posvetite odmoru…ne znam , što da poželim onima koji se u vrijeme vikenda zapravo najviše i narade. Sa njima uistinu iskreno suosjećam . Pčele radilice

Blue Shadow · by Blue Shadow on 20.02.10 14:48

Doc · by Doc on 21.02.10 1:21

21.02.2010. Na Današnji Dan

Godina je 1933. Kaplar iz Prvog svjetskog rata Adolf Hitler unaprjeđen je u Njemačkog kancelara i odmah u svom nadahnutom govoru u Berlinu, napao demokraciju, koja kvari zdravu njemačku mladež, tako da misle svojom glavom , a ne njegovom Hitlerovskom, u kojoj već ima plan , kako da uništi demokraciju, a s njome i tisuće mladih Nijemaca.

Gori i zgrada Reichstaga. Optužen je mladi Nizozemac Marinus van der Lubbe. Herman Goering ide korak dalje, optužuje komunističku partiju i odmah prijeti. Sve komuniste ubiti. Ustvari,mnogi misle da su sami nacisti podmetnuli požar, koji je Hitleru pomogao da ozakoni ograničenje osobnih sloboda. Tog utorka,kada je izgorjela zgrada Reichstagea, ljevičarski dramatičar Bertolt Brechr , napustio je dobrovoljno Njemačku i otišao u izgnanstvo u znak protesta protiv nacizma i tako se pridružio piscu Heinrichu Mannu, koji je par dana ranije, iz istih razloga napustio Prusku Akademiju Umjetnosti. Nacisti su naprotiv bili ludo zaljubljeni u opisanu riječ, što se pokazalo i na berlinskom trgu Opera, kada su na velikoj lomači spalili na tisuće knjiga, navodno“protunjemačkih“. Kao pravi inkvizitori i „kulturni“ deratizatori. Počeo je i lov na vještice- komuniste, židove i druge političke protivnike. Konačno je i posljednji čavao zakucan u lijes slobode i demokracije.

Godina 1933 bila je Hitlerova godina, godina njegovog sjaja a sumraka budućnosti čovječanstva. I dok su u Njemačkoj nacisti zabranili sve političke stranke u SAD je dozvoljeno točenje alkohola, ukinuta je prohibicija. I na dalekom Istoku , rat je sve bliže stvarnosti. I opet glavnu ulogu u mirolomstvu ima zemlja , gdje sunce izlazi a ljudska savjest zalazi- Japanu. Sve , što se nalazi sjeverno od Kineskoga zida, više ne pripada vlasniku Kini već osvajaču Japanu. A da ljudi iz osvojenih zemalja ne bi lutali, otvaraju se za njih stacionari. Gdje im je sve besplatno. Čak i plinske komore. U ponedjeljak 20 ožujka , te 1933 godine , nacisti su otvorili prvi koncentracioni logor u Dachau.. U prvo vrijeme za nezbrinute Židove, o čijim su bankovnim računima, sada oni, Bogom dani „superljudi“ preuzeli brigu. Novac mora kolati, pa makar bio i vlasništvo „niže“ Židovske rase.

I dok mali kaplar ne voli ljude, veliki King Kong , gorila, naprosto je slijep od ljubavi za jednom ljepoticom iz ljudske vrste. Publika u kino dvoranama, ostajala je bez daha, od užasa, gledajući, kako ta grdosija nježno drži Fay Wray i pokazuje joj panoramu New Yorka. Za snimanje su korišteni specijalni efekti. I još jedna ljepotica je zadivila svoje obožavatelje. Bila je to „Božanska „ Greta Garbo u filmu „Kraljica Kristina“. Ipak najveći dio, muške, kino publike je uživao u filmu „Crvena Prašina“, u kojem je igrala 22-godišnja platinasta plavuša Jean Harlow, prva Hollywoodska „Božica sexa“ na ekranu. A da nije nikakva svetica, jasno je pokazala „vampiruša“ Mea West u filmu s adekvatnim naslovom „I'm No Angel“-„Nisam Anđeo“, a bogme nije to bio ni njezin partner Cary Grant. To , međutim francusku publiku nije smetalo, bili su naprosto opčinjeni s tim ženskim antikristom na ekranu i u kino dvorane hrlili poput pčela na med- i ateisti i vjernici. Najboljim filmom te godine proglašen je naslov „Kavalkada“, koji je imao četiri nominacije i tri osvojena Oscara.oscara u kategoriji najbolje glumice osvojila je Katharine Hepburn, ali ga te večeri nije uzela u ruke iz sasvim banalnog razloga, naime katica je naprosto zakasnila na ceremoniju dodjele. Oscara za najbolji zvuk dobio je film „Zbogom oružje“

Te , po ljudski rod nevesele godine čita se roman „Nitko i ništa u Parizu i Londonu“ Georgea Orwella, a svjetskim radio valovima plove hitovi „Smoke gets In Your Eyes“- „Dim u Tvojim Očima“, pjesma koja se popela na američku popularnu ljestvicu 9 prosinca 1933 godine, da bi se 20 siječnja 1934 godine našla na prvoj poziciji i na tom se mjestu zadržala šest tjedana. Pjesma je poznata i pod naslovom „When Your Heart's On Fire“, a izvodio ju je orkestar Paul Whitemana. A one, koji ne znaju treba reći da se ista pojavila u Broadwayskom mjuziklu „Roberta“, čija se premijera održala u The New Amsterdam Theatru u New Yorku 18. studenog 1933 godine, a mjuzikl je bio temeljen na knjizi Alice Duer Miller „Gowns By Roberta“. Djelo je bilo u dva navrata i filmovano, prvi out 1935 godine u kojem su glumili Irene Dunn, Fred Astaire i Ginger Rogers, i drugi put pod naslovom „Lovely To Look At“ sa Howardom Keelom, Kathryn Grayson i Ann Miller. Popularna je bila i pjesma „Stormy Weather“, pjesma koja se samo te 1933 godine našla na američkoj popularnoj ljestvici u pet navrata. Najuspješniji je bio orkestar Leo Reismana i njegov vokal Harold Arlen , koji su se 22 travnja te godine popeli na prvu poziciju i na tom se mjestu zadržali osam tjedana. Prvu poziciju s tom pjesmom postigla je te godine i Ethel Waters, koja se na prvom mjestu pojavila 17 lipnja te godine. Pjesma ima još i naslov „Keeps Rainin' All The Time“. Guy Lombardo je s pjesmom bio na drugoj, Duke Ellington na četvrtoj a Ted lewis na šestoj poziciji. Ali i to nije sve o toj pjesmi.

Eto, u takvim prilikama i neprilikama , u utorak, na današnji datum 21 veljače 1933 godine rođena je sjajna crna pjevačica EUNICE WAYMON, koja će slavu i popularnost postići pod imenom NINA SIMONE. Rođena je u malom gradiću Tyronu, u Sjevernoj Karolini. Bila je šesto od ukupno osmero djece svojih, naravno, siromašnih roditelja. Već kao djevojčica pokazivala izuzetnu nadarenost za glazbu, pa tako već sa četiri godine svira glasovir, u sedmoj je već naučila orgulje, a njezin nadprosječni glazbeni talent nije ostao nezamijećen njezinoj učiteljici glazbenoga odgoja, izvjesnoj gospođi Lorens Mazanovich te ju je počela besplatno podučavati klasičnoj glazbi. Kasnije se upisala na studij Glazbene škole. A onda je jednog dugog toplog ljeta/ nema veze sa Ben Quikom/, kada je dotična gospođa Mazanovich otputovala u Evropu,/vjerojatno u posijetu rođacima na Balkan/, njena crna učenica pojavila se na vratima jednog noćnog kluba. Uskoro i iza vrata. Da ta „strašna“ vijest ne bi stigla do ušiju gospođe Mazanovich, ali i njezinih roditelja, mal Eunice mijenja ime u Nina Simone. Godine 1959 postiže veliki uspjeh sa Gershwinovom skladbom „I Loves You Porggy“, s kojom se 3 kolovoza 1959 godine prvi puta pojavljuje na američkoj popularnoj ljestvici da bi 5 listopada dospjela do najviše, osamnaeste pozicije i na njoj ostala tjedan dana. Pjesma je ušla u dvoranu slavnih Grammya Ploča se prodavala po cijeni od 15 dolara, a dolazi, kako vam je poznato iz crne opere „Porggy and bess“ Georgea Gershwina, ali je u toj operi udjela imao i njegov brat Ira , te DuBose Heyward. Ubrzo Nina Simone potpisuje ugovor za diskografsku kompaniju RCA, a u toku šezdesetih godina snimila je još priličan broj ploča od kojih se šest našlo na američkoj popularnoj ljestvici. Na R&B ljestvici imala je sedam pjesama, a spomenuta pjesma „I oves You Porggy“ na ovoj se ljestvici domogla druge pozicije u trajanju od tjedan dana. Muđu popularnim pjesmama tu su još „Gin House Blues“, „Forbidden Fruit“, „ Don't Let Me Misunderstood“. Tokom godina Nina Simone je postala istinska svjetska zvijezda. Snimala je već poznate i popularne skladbe ali i neke koje je sama stvorila . Njezine pjesme teško je svrstati u bilo koju kategoriju. Nije to ni jazz,, ni pop , ni rock. Ni blues. To je naprosto bio stil i način njezinog shvaćanja glazbe i posebnost njezinih interpretacije. Nikada nije zvučala isto, a njeni nastupi nisu nikada slušatelje ostavljali hladnima. Jedni su je voljeli i tepali joj „Anđeo“ , drugi je nisu voljeli iz njima samo poznatih razlog i zvali su je podrugljivo „vještica“ Popularnost je stekla i učvrstila u šezdesetim godinama a onda je odjednom zaplivala u političke vode, uključujući se aktivno u borbu za crnačka građanska prava, ali i za prava svih obojenih. Postala je pravi borac i umjesto notama sada je gađala sa riječima. A dobro nam je poznato kako riječi mogu biti ubojitije od bilo kojeg oružja. Pucala je po nepravdi i nejednakosti među ljudima, ciljala na rasizam. Iz početka tiho, potom glasnije da bi se na kraku žestoko suprotstavljala onima koji su još uvijek bili u vremenu plantaža pamuka i crnim robljem. Njeni koncerti postali su nepredvidljivi, nikada se nije znalo što će na njima Nina raditi, da li će samo pjevati , da li pjevati i držati govore ili će se sve pretvoriti u žestoki politički skup u kojem nije štedjela riječi za dokaže ispravnost onog za što se zalagala. Bila je stalna opasnost da njeni slušatelji ne postanu i njeni sljedbenici i da se koncert umjesto sa aplauzima ne završi sa prosvjedima i demonstracijama gdje bi i sigurnosne snage imale pune ruke posla. Ili palice. Od njenih nastupa su se bojali ne samo vlast već i svi koji su imali bilo kakav kontakt sa njome. I kazna je stigla. Kompanije nisu htjele potpisivati ugovore sa njome, na radio i ispred TV kamera je nisu više zvali, da bi se sredinom sedamdesetih potpuno povukla sa blještavih pozornica show buisnessa. Gotovo da se je izgubila u tom mraku „demokracije“. I ponovo se pokazalo točnim nepisano pravilo da možeš o svemu govoriti samo ne o vladajućoj kasti. Gotovo da to pravilo važi za sav svijet, pa i onaj koji se lupa u prsa ističući demokraciju i pravo na slobodnu riječ kao sveto pismo. Možda je jedini izuzetak Hyde park u Londonu. No, i tu su mnogi skeptični, jer su i u taj park ponekada znali zalutati „Bobbyji“, a i oni koji su tu govorili mogli su biti sigurni samo dok se nalaze u tom parku. Kada iziđu iz njega završe u njemu- iza rešetaka. Nina Simone je na svojoj crnoj koži osjetila sav bijes bijelih gospodara. Kasnije se povremeno vračala na scenu ali vrijeme uspjeha je bilo daleko iza nje. Šteta jer bila je sjajna pjevačica. Od četrdesetak ploča koje je snimila, samo nekoliko se našlo na američkoj popularnoj ljestvici. Nina Simone je umrla 21 travnja 2003 godine u sedamdesetoj godini života. I ostala zapamćena i zabilježena u glazbenim enciklopedijama ali i na radio valovima. Ne baš prečesto, ali ipak povremeno, posebno u nekim specijaliziranim emisijama, recimo o jazzu. Na kraju svakako trebamo spomenuti njezinu pjesmu „Ma Baby Just Cares For Me“ s kojom se je u listopadu 1987 godine pojavila na petoj poziciji britanske popularne ljestvice.

Na današnji dan 1963 godine ,na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našla se pjesma „Wayward Wind“ u izvedbi Frank Ifielda i na tom mjestu se zadržala tri tjedna . Treba reći da se ova pjesma prvi puta našla na američkoj popularnoj ljestvici 28 travnja 1956 godine te da je na kraju dospjela do prve pozicije na kojoj se zadržala osam tjedana. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 25 dolara. Pjesmu je izvodila Gogi Grant.

Godine 1987 na današnji dan na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice nalazila se je pjesma“ Stand by me“ u izvedbi Ben E.Kinga, i tamo se zadržala tri tjedna. Treba reći da se ova pjesma našla u čak devet različitih obrada na američkoj popularnoj ljestvici. prvi puta 1961 godine, na četvrtoj poziciji u izvedbi Ben E. Kinga. Isti pjevač se je s ovom pjesmom pojavio još jednom na popularnoj ljestvici 25 godina kasnije, 1986, tada na devetoj poziciji.

Godine 1893 ,na današnji dan, rođen Andres Segovia znameniti španjolski gitarist, pionir tehnike klasične gitare. Dugo je vladao svjetskom gitarističkom scenom. Odsvirao je čitav opus klasične literature za gitaru, te više novih djela. Mnogi su mu skladatelji posvećivali skladbe, poput Turine, Roussela……I sam je skladao manja djela za svoj instrument. Mro je 1987 godine.

Na današnji dan 1912 godine probijen je u Švicarskoj tunel u brdu Jungfran , na visini 3457 metara i u duljini od deset kilometara, tada pravo tehničko čudo.

Godine 1951. , klasik Davida Leana „Oliver Twist“ doživio američku premijeru nakon tri godine zabrane.

Na današnji dan 1916 godine započela je jedna od najstrašnijih bitaka Prvog svjetskog rata, bitka kod Verduna, na rijeci Meuse. Nijemci su opsadom Verduna htjeli iscrpsti Francusku i primorati je na predaju, uvjereni da je zemlja već na rubu izdržljivosti. Borbe su trajale sedam mjeseci. Gubici su za ono doba bili strašni. Računa se da je sa Njemačke i Francuske strane bilo po pola milijuna mrtvih i ranjenih. Bitka je počela jednim slučajnim bombardiranjem od strane njemačke artiljerije.

Godine 1970, na današnji dan na vrh britanske pop ljestvice ušao je jedan album koji je zaista ostavio traga u glazbi. Bio je to album „Bridge Over Troubled water“ Simona & Garafunkla. Na prvom mjestu albuma se zadržao 12 tjedana, a među najboljih deset ostao je još 41 tjedan. Zanimljivo je da su se na vrh vračali još sedam puta do kraja 1972 godine.. takav se uspjeh ogledao i u prodajnoj mreži. Naslovna je pjesma nagrađena već nakon pet dana od realizacije. Osvojila je i tri Grammy nagrade: za pjesmu, ploču i album godine. Pjesma se na američkoj popularnoj ljestvici pojavila prvi put 7 veljače te godine , da bi se 28 veljače našla i na samoj prvoj poziciji, na kojoj se zadržala šest tjedana. Prodana je u zlatnoj nakladi po cijeni od sedam dolara, a našla se je i na prvoj poziciji AC ljestvice slušatelja, u trajanju od šest tjedana. Pjesma je osvojila mnogobrojna priznanja. Na HRH ljestvici zauzela je 27 mjesto; Uvedena je u Dvoranu Slavnih Grammya; U Dvoranu Slavnih R&R; Na ljestvici magazina Rolling Stones RS500 zauzima 156 poziciju; na RIAA ljestvici je na 79-om mjestu i na BMI je na 18-toj poziciji. Ali, i to nije sve.

Na današnji dan 1984 godine umro ruski književnik -Nobelovac, Mihail Šolohov, pisac „Tihog Dona“ i „Uzorane Ledine“, naravno među inim.

A za one kojima riječ se spusti poput mjesečeve zrake na uspavanu sanjalačku dušu evo i pjesme iz jedne od mojih zbirki pod naslovom .

AKO TE…

Ako Te budem sreo u snovima

Noću i danju tražit ću te svuda

Dok titra zadnja iskra srca

Il' blijesak zjene ugasi mi tmina.

Ako me ikada san odvede k Tebi

Na krilima vjetra donijet ću Ti sreću,

Razigrano proljeće , cvjetove u ruci

Trenutak i vječnost, mirise u duši.

Ako li Te sretnem ikada u javi

Ljubav ću prosuti kao oblak kišu,

Uz Tebe drhtati, vrelu lavu liti

I bol i radosti sa usana piti.

Odeš li ikada od mene

Mislit' na Te do zadnjeg ću sata,

U meni će trajat' , bol, sjeta i rana

Voljet' ću Te vječno tugom i suzama.

I kada nas jednom gusti mrak zagrli

Moje hladne usne mrtvu će Te ljubit,

Dok samoća spava, a tišina šuti

Vječno, poput smrti, živjet ćeš u duši.

VITA HUMANA PROPE UTI FERRUM EST. SI EXERCEAS , CONTERITUR; SI NON EXERCEAS, TAMEN ROBIGO INTERFICIT….Ljudski je život kao mač. Ako ga upotrebljavaš istroši se, ako ga ne upotrebljavaš, ipak ga izjede rđa. Sada se treba odlučiti što napraviti. Korisnijega je upotrijebiti i ostaviti neki trag svjetlosti iza sebe.

A ispred sebe imate opet drugi dio „Rata i mira“. Stvarno vam se divim ako imate strpljenja ovo čitati. Kada je meni dugo pisati kako je tek vama čitati. Sva sreća da se ovaj tekst može početi čitati sa bilo kojeg mjesta. Ako želite znati vrijeme događanja onda to nalazite u „glavi“. One koje više zanimaju detalji neka otkriju trbuh i otuda počnu. One koje zanima konačnost počinju čitati od repa, ili ispod repa. One , koje ovo ne zanima i ne znaju da ova rubrika i postoji. S obzirom da je sutra nedjelja dan odmora možete malo duže ostati noćas i pročitati. Sutra se naspavajte. I tu bi završio, da me nije pomalo zatekla vijest da su našli neki „geg“ i kod novog gazde. Uvijek ima onih koji traže dlaku u jajetu, što je često nesigurno. Mnogo je sigurnije ako budu tražili jaja među dlakama, u ruci će tada imati čvrste dokaze, bez dilema. Čujem da se i plače smanjuju. Eto, gospon „Sarma“ osto bez tri Starca/ skraćenica od Starčević/. Dalo bi se mnogo pisat o prljavoj strani lica. Naše zvijezde sa estrade pune smećem prazne glave. Čovjek ne zna što da misli o toj infantilnoj psihi. Nives ima novu foru pokazuje guzu golu, čak i njena nova druga za ukus i nema sluha. I Seve je vječna faca u recima tog portala. Laku noć vam želim svima i sanjajte o snovima.

Admin · by Admin on 21.02.10 12:04

youtube]http://www.youtube.com/watch?v=QCG3kJtQBKo[/youtube]

Doc · by Doc on 22.02.10 1:05

22.02.2010. Na Današnji Dan

Da su mnoge filmske teme postale slavnije i poznatije od filmova u kojima su se pojavljivale, poznata je stvar, kao i to da su te filmske teme u vokalnoj obradi donijele popularnost, prva mjesta, zlatne ploče, mnogim poznatim pjevačkim grlima priznaju i sami njihovi izvođači. Naravno da se instrumentalnim temama nije bilo lako probijati do prvih mjesta kroz prašumu poznatih i manje poznatih grupa posebno u doba, kada je sve , osim Rock & Rolla zvučalo kao svetogrđe, dakle u deceniji rock ekspanzije i eksplozije, koja je počela sredinom pedesetih godina pa nadalje. No bez obzira na popularnost rokera i rolera, ipak neke iznimne filmske teme su kročile bez poteškoća put do prvih pozicija na top listama. Tako se dogodilo da je upravo na današnji dan 22 veljače 1960 godine, prvu poziciju na američkoj popularnoj ljestvici zauzela jedna filmska tema. Bila je to tema iz filma „A SUMMER PLACE“, redatelja Delmar Davesa snimljena 1959 godine. Skladbu je napisao Max Steiner , za film u kojem su igrali Dorothy McGuire, Richard Egon, Sandra Dee i Arthur Kennedy. Ono, što je zanimljivi je to , da je a tema ostala čak devet tjedana na prvoj poziciji u eri rock & rolla i najuspješnija je instrumentalna tema, što se tiče dužine trajanja na poziciji broj jedan. Temu je obradio poznati glazbenik Percy Faith, kojemu je to bio drugi veliki instrumentalni filmski hit. Treba reći da teme „A Summer Place“, morala malo pričekati na pop ljestvici VRUĆIH 100 i nije odmah dospjela na prvu poziciju. Na spomenutu top ljestvicu probila se tek 11 siječnja 1960 godine. Šest tjedana kasnije, dakle upravo na današnji dan, 22 veljače 1960 godine , počela je svoj deveto-tjedni put pobjednika , duže od bilo koje instrumentalne teme prije toga. Tu istu temu je Percy Faith, izuzetan glazbenik, kompozitor, aranžer i dirigent tu je temu obradio i u disco ritmu 1976 godine, neposredno pred smrt a ona je došla 9 veljače te godine.

Na današnji dan 1956 godine u Hollywoodu , Grace kelly, buduća princeza od monaca i Bing Crosby, po mnogima najuspješniji pjevač prošlog Dvadesetog stoljeća snimili su pjesmu „True Love“, koja dolazi iz filma HIGH SOCIETY u kojem se pored njih pojavljuje i Frank Sinatra i Louis Armstrong. Na američku popularnu ljestvicu prvi put se pjesma popela 8 rujna 1956 godine da bi 10 studenog pjesma došla do treće pozicije i na njoj se zadržala tjedan dana. Ploča s tom pjesmom je prodana u milijunskoj nakladi po cijeni od 20 dolara. Zanimljivo je i to da se istoga dana i iste godine Elvis Presley pojavio na američkoj popularnoj ljestvici sa svojim prvim snimkom za RCA kompaniju. Pjesma se zvala „Heartbreak Hotel“. Pjesma se pojavila na prvoj poziciji nakon dva mjeseca , točnije 21 travnja. Ploča je prodana u preko četiri milijuna kopija po cijeni od 50 dolara a treba posebno naglasiti da se nalazila punih sedamnaest tjedana na prvoj poziciji C&W ljestvice. Pjesma je „pokupila“ sve moguće nagrade. Na HRH je bila na 42-oj poziciji; Uvedena je u Dvoranu Slavnih Grammya i R&R;Na ljestvici magazina Rolling Stones RS500 bila je na 45-oj poziciji a na RIAA ljestvici na 87-om mjestu. Ploča sa tom pjesmo bila je punih osam tjedana najprodavanija ploča, osam tjedana najsviranija ploča na Juck Boxovima; na TOP 100 bila je sedam tjedana, DJ su je svirali tri tjedna najviše puta, a na C&W ljestvici, kako sam naveo bila je 17 tjedana. Ali i to nije sve. Više drugom prilikom.

A na današnji dan 1957 godine na britanskoj popularnoj ljestvici našla se pjesma „Young Love“ u izvedbi Tab Huntera, i na tom se mjestu zadržala ravno sedam tjedana.

Godine 1976 , upravo na današnji dan umrla je američka pjevačica, koja je bila originalna članica nekada najpopularnije ženske grupe The Supremes FLORENCE BALLARD. Kada je napustila grupu imali su na američkoj popularnoj ljestvici dvadeset hitova. Florence je bila motor zaslužan za osnivanje grupe. Nažalost životna priča najbolje od tri članice grupe je i suviše tužna da bih vam je u cijelosti ispričao. Dogodilo se ono što se obično događa kada se radnik posvadi sa šefom ili recimo kada policajac zaustavi jednog pijanog gradonačelnika, jedne metropola, a ovaj umjesto da nagradi svog podanika za revnost i pravednost u poslu, osigura mu otkaz. I dotični se mora krvavo boriti da se vrati a radno mjesto. Slično je doživjela i mlada Florence, kada se suprotstavila šefu kompanije Tamla Motown –Barryju Gordyju i izbačena iz trolista. Tada je napravila veliku pogrešku i upustila se u tužbu, proces je izgubila as njime i novac, oko 8.7 milijuna dolara. Umrla je upravo na današnji dan , potpuno zaboravljena,a prije svoje smrti ona i njezino troje djece živjeli su od socijalne pomoći. Sami izvedite naravoučenje.

Na današnji dan 1512 godine umro u Sevilli , talijanski istraživač Amerigo Vespucci, po kojem je Amerika, neopravdano dobila ime jer ju je otkrio kako nam je svima poznato Columbo, 12 listopada.

Godine 1797 umro na imanju u Bodenwerderu , najveći pustolov i lažac osamnaestoga stoljeća, njemački barun Karl Fridrich Hieronymus Munchhausen. Kao časnik u ruskoj službi ratuje protiv turaka, pa se zatim povlači na svoje imanje, gdje gostima pripovijeda uvijek nove i nove ratne dogodovštine i dojmove iz tada tajanstvene Rusije. Bujne mašte i hitra jezika, na kakvo bezazleno pitanje slušateljstva, smjesta bi smislio najneobičniju priču kao na primjer o letu na topovskoj kugli, o putovanju na Mjesec, o neviđenim junaštvima…Pripovijedao je naivno, vedro, dobroćudno, uz osmijeh i obilje jela i pića. Toliko se znao unijeti u svoje pripovijedanje , da je često u njih i sam vjerovao. No, njegove bi priče bile izgubljene za budućnost da se u barunovu društvu nije našao pisac Rudolf Erich Raspe, koji ih je objavljivao na engleskom. To izdanje preveo je na njemački i priredio pjesnik Gottfried August Borger. Zahvaljujući obrdi u narodnom duhu Munchhausenove su dogodovštine( laže kao Minhauzen) i do danas je ostalo popularno pučko štivo.

Na današnji dan 1804 godine na željezničkim tračnicama dugim petnaest kilometara pokrenula se prva parna lokomotiva u povijesti , nazvana „Lovi me tko može“. Mladi Richard Trevithck sagradio je za potrebe željezara u Pen-Y-Doranu , u Cornwallu. Lokomotiva čudnog oblika i sa još čudnijim izazovnim imenom prevozila jer deset tona rudaće i sedamdeset putnika u pet kola brzinom od osam kilometara na sat.

Dogodilo se to upravo na današnji dan 1907 godine u mjestu Colne, u Lanchashireu, sagrađeno je prvo kino u Velikoj Britaniji. Dvorana je nazvana „Central“ a gradnja je stajala 2000 funti. Kino je sagradio gospodin Joshua Duckworth, koji je posljednjih godina privređivao pokazujući okretne slike na Lanterni-Magici.

A sada evo nekoliko proznih stihova iz još neobjavljene zbirke pjesama u prozi koja će se zvati, to nisam još odlučio,jer nisam siguran u publikaciju. Pjesma se zove :

IZNAD SVIH VRLINA

„ I kada se dani izgube u noćima, kada se uzdignuti Val uvuče u širinu procjepa sivog kamena, na bijeloj stijeni zapjenjenoj od siline vjetra, gorjeti će crveni plamen na obrazima današnje večeri. Upaljene će biti sve svjetiljke mraka, sve sjene prošlosti će se skupiti na rascvjetanim obalama ponornice, što vuče u dubine tajanstvene i sakrivene u gustim šumama rasplamsanog ljeta. Godine će se skupiti u jedan dodir svanuća utonulog u duboki san, sanjarskih bijelih noćiju, u plavu baršun razigrane pučine , što pije srebrene kapi novog života. U sjeni borova, opijeni mirisom smole i zlatnog polena, držati ćemo navlažene prste zapletene u istoj ruci…vjetar će mrsiti svilene pramenove, raspletene po uzdrhtalim obrisima Tvoga tijela.

I kada Sunce klone tamo, gdje vječna tama vlada, kada se daljine približe srebru mjesečevih noćiju, tišina ove noći će Ti glasno šaptati, sve one riječi, što su dugo čamile u tamnici naše nedoumice, u kavezu naše neodlučnosti. I sada su se otvorila sva vrata bestidnosti u samo jednoj izgovorenoj riječi, što se uzdigla iznad svih vrlina i grijeha utopljenih u samo jednom grču dodira…Kroz ovu noć čuju se naši glasovi neizgovorenih uzdaha…u vodoskoku nektara…“

AMOR EST PARENS MULTARUM VOLUPTATUM…Ovo ne treba prevoditi….Svima je poznato…

Kako ste primijetili malo sam se obuzdao u pisanju. Vjerujem da ste sada zadovoljni. Ako niste ja ću još ogoljeti tekst, ali se bojim da me ne optuže za pornografiju…I tu bih se zaustavio. Oni koji će čitati ovo će im doći kao uspavanka. Za one koji su već u dubokom snu ovo će biti zajutrak, za one koji idu lijegati kada se ostali bude, ovo će biti „rasol“. Ugodna vam noć dobro se naspavajte, da ne morate kunjati na poslu. Doduše ne bi bili jedini…pogledajmo samo one u „Visokom“ domu kako se smiješe u snu dok im stranački kolega replicira- hrkanjem….

Doc · by Doc on 23.02.10 1:03

23.02.2010. Na Današnji Dan

Godina 1968 bila je crno- bijela. Kako za crne , tako i za bijele političare. Najprije je vođu za građanska prava obojenih , baptističkog propovjednika Martina Luthera Kinga, na balkonu njegove motelske sobe u Memphisu ustrijelio, bijeli odbjegli robijaš james Earl Ray, izazvavši gotovo crno- bijeli građanski rat u SAD-a. Pogrebu u Atlanti, država Georgija, bilo je prisutno oko 150 tisuća ljudi, svih boja. Na drugom kraju Amerike , u hotelu Ambasador u Los Angelesu, bijelog senatora i demokratskog kandidata za američkog predsjednika Roberta Kennedya, ustrijelio je u glavu, tamno obojeni Arapin Sirhan Bishara Sirhan. I tako izjednačio rezultat na 1:1. Mnogo bolje su prošli pariški studenti na demonstracijama u latinskoj četvrti Pariza u sukobu sa policijom. Samo 600 ozlijeđenih i 422 uhićenih. Ali nema mrtvih. Zato su nadrljali Čehoslovaci. Pogotovo oni, koji su „Praško proljeće“ produžili čak do kolovoza. Kada bi već trebalo biti, dugo toplo ljeto. No, na sreću , tu zbrku oko godišnjih doba , na vrijeme su uočili sovjetski političari i poslali svoje tenkove u Prag, da stvari stave u red i vrate na svoje mjesto, prekinu proljeće i pripreme Čehe za dugu i hladnu zimu. Usred žarkog ljeta. I dok su sovjetske trupe kopnenim putem ušle u Čehoslovačku , američki svemirski brod Apollo 8, zračnim je putem ušao u orbitu oko Mjeseca. Naravno sa američkom posadom:pukovnikom Frank Bormanom, kapetanom James Lovellom i poručnikom William Andersonom. Nakon, što su deset puta obletjeli oko Mjeseca, prije nego su se vratili na zemlju, poslali su izvješće da na Mjesecu nisu nigdje vidjeli ni konja niti kovača Muju. Čista izmišljotina. Ili su se sklonili na Tamnu stranu Mjeseca. No, na putu ka zemlji sreli su američkog književnika Johna Steinbecka na letu prema nebu. A na svoj dugi put prema Arizoni krenuo je i satri Londonski most, kojeg je kupio naftni milijunaš za milijun funti. Te 1968 godine snimljen je i film „2001 Odiseja u Svemiru“, redatelja Stanley Kubricka , a slavni čupavci iz Liverpoola, The Beatles snimili su svoju „Žutu Podmornicu“, film , u kojem su pokazali da osim , što dobro pjevaju imaju i glumačkog talenta. A talent je posebno dokazala Barbra Streisand , igrajući glavnu ulogu u William Wylerovom filmu „Funny Girl“m dok je producent pokazao smisao za praktičnost i jednom muhom zujarom , to jest Barbrom , napravio dobar film, ostvarivši visoku dobit i kod filmskih gledatelja i kod glazbenih slušatelja. A da Beatlesi mogu biti i ozbiljni, pokazali su, kada su osnovali vlastitu kompaniju Apple Records, koja je uključivala trgovine, filmsku kompaniju, diskografsku kompaniju i butique, koje je u psihodeličnom dekoru aranžirala njemačka grupa Fool. Prva stvar koju su čupavci snimili u svojoj novoj kući bila je skladba „Hey Jude“, koja će postati najveći hit te godine, ali i jedna od njihovih najvećih hitova. I dok su beatlesi još zajedno i ne sluteći , da će im „Jabuka“ kako su nazvali kompaniju, biti voće razdora, koje će ih rastaviti John Sebastian član grupe „Loving' Spoonful“, odlučio je nastaviti solo karijeru, napustio grupu, koja prestaje i postojati. Na glazbenoj sceni se te godine javljaju Joe Cocker sa pjesmom „Uz Malu pomoč mojih prijatelja“, pa grupa Cream sa pjesmom „Sunshine Of Your“. Tu je i slijepi pjevač Jose Feliciano sa skladbom „Upali Moju Vatru“, te popularna Marry Hopkins, koja pjeva „To su bili dani“, koje je prekinula country pjevačica Tammy Wynette s pjesmom „Divorce“- „Razvod“, gotovo bi se moglo reći autobiografskom pjesmom, kada je bilo u pitanju mijenjanje bračnih luka, mijenjajući kapetane kao datume u kalendaru. Na popularne top ljestvice , te godine popele su se neke pjesme, koje čujemo povremeno i danas početkom Dvadeset i prvog stoljeća na radio valovima kao na primjer pojedinačna i rafalna pjesma „Balada o Bonnie i Clyde“, priča o dvojici mladih, koji su krenuli krivim putem, da bi ih u zasjedi na pravom putu zaustavili meci čuvara reda koji su dobili naređenje. „pucati u žive ili mrtve“. Svejedno, Pjesmu je pjevala izvjesna Georgie Fame. Od pjevačkih grla najuspješniji će postati Otis redding, koji je „Sjedeći na pristaništu“- „(Sitting' on the dasko of the Bay“, osvojio zlatnu ploču za prodaju više od milijun kopija, usputno dospio i na prvo mjesto američke popularne ljestvice. Za pjesmu godine, Grammy nagradu je dobio Bobby Russell za pjesmu „Little Green Aple“, dok je Grammy za najbolji album s filmskom glazbom dobio Paul Simon i Columbia kompanija, za glazbu iz filma „Diplomac-„The Graduate“.

A u petak 23 veljače , dakle upravo na današnji dan , te 1968 godine u jednoj maloj prodavaonicama ploča u Velikoj Britaniji, pojavila se snimka, tada, najpoznatijeg i najboljeg muškog grla THOMASA JONESA WOODWARDA, mnogo poznatijeg, osobito nježnijem djelu ljudske vrste pod imenom TOM JONES. Pjesma se zvala „Delilah“ i uskoro će postati veliki hit i zlatna ploča , za tog, nekada, Welškog rudara, koji je sredinom šezdesetih godina postao veliki ljubimac žena, prvo u Engleskoj, potom Ujedinjenom Kraljevstvu, da bi za njega saznao i ostatak svijeta. Bilo je opće poznato, da je nakon svakog njegovog koncerta u garderobu stizao paket ključeva, djelomično od automobila a dijelom od stanova, kojima su obožavateljice mamile to glazbeno grlo , da im u polutami sobe lagano pjevuši na uši , dok uzdahe guši. Pjesma o ženi zvanoj „Dilajla“ postala je svjetski popularna. Osvojila je mlade i stare francuskinje, nisu joj mogle odoljeti ni belgijanke, za nju se se trgale Izraelćanke, a gotovo bi se počupale Švicarkinje. Naravno da nije ostavljala ravnodušnima ni Njemice, a ludovale su za njom i Južno Afrikanke. Konačno jednako vatreno su je slušale temperamentne Španjolke kao i „hladne“ ljepotice zemlje sa „tisuću jezera. Finske. U samoj Britaniji pjesma je dogurala do druge pozicije 28 veljače , da bi se ta ženskica ponovo pojavila na britanskoj popularnoj ljestvici , ponovo u njegovoj izvedbi 4srpnje 1992, Amerikanke nisu baš previše ludovale za tom pjesmom, koja se 16 ožujka te godine dogurala do 15. pozicije . Pjesma je inače bila kao stvorena za Tom Jonesa , lako pamtljiva melodija, uzbudljivog, gotovo dramatičnog sadržaja, priča u kojoj se „velški rudar“, u jednom trenutku, umjesto za kramp, hvata noža. Bila je to prava drama strasti i patnje, koja je na kraju tragično i završila, jer je gotovo ljubomorno zaslijepljeni Tomica, ubio svoju voljenu Dilajlu. Ploča je naprosto razgrabljena iz glazbenih prodavaonica, gotovo da su je morali prepisivati psihoterapeuti na recept kao lijek za usamljena i napuštena , ta divna ženska bića. I sami liječnici, muzikolozi, su svojim depresivnim i usamljenim pacijenticama prepisivali Tom Jonesa , tri puta dnevno. Ujutro, u podne i na večer prije spavanja. Ako se slučajno zaboravi moglo je i u toku noći. Ako slučajno doza nije pomogla , mogla se ponoviti. Bez štetnih posljedica. I nije bilo važno kako će uzimati Tomici, na pun ili prazan želudac. I dok su još kuharice, sobarice, domaćice, doktorice, pravnice, umirovljenice i usidjelice čekale u dugim repovima ispred trgovina ploča da kupe spasonosni lijek, „Tigar iz Wallesa“, već je zavijao u Flamingo hotelu u Las Vegasu, potom preselio u Hollywood, da bi skoknuo i do zemlja klokana, jer i na tom najmanjem kontinentu bio je veliki broj „pacijentica“koje su trebale Tominu pomoć. Pjesma se te godine vrtjela gotovo na svim svjetskim radio postajama , pa tako sam je i sam slušao u Davoru dok sam šetao nasipom, i bila je na top ljestvicama gotovo u svim zemljama svijeta koje su imalo držale do svjetskog ugleda. Možda jedino u nekim zemljama Trećeg svijeta pjesma se nije mogla čuti, iz prostog razloga što nije bilo struje, a tranzistori i ine slušne makinje tada nisu bili u velikoj uporabi. Glazba je u to vrijeme još uvijek bial skupa. U to vrijeme nije bilo ni jedne emisije po željama slušača a da, a da se nije čuo moćni glas „komada2 kako su obožavateljice nazivale svoga Tomislava, koji je uporno pjevao poznati refren :“daj…daj…daj…Dilajla“. Da ne spominjem da su mnoge djevojčice rođene u to vrijeme nosile krasno ime Dilajla, a neke kje su već bile krštene su imena mijenjale u Dilajla. I odmah su zlobnici počeli govorkati da je to zbog refrena „ daj…daj…daj…Dilajla“. Ali pustimo ljudska usta, ona ponekada znaju reći i –istinu. I tu bih zavrnuo špinu, mislim nastavak teksta, jer nisam siguran da bih mogao prešutjeti i detalje koji nisu za maloljetnike, a kako ne znam tko sve ovo čita, ako čita, rađe će se suzdržati, iako mi je to ponekada teško. I nije zdravo. Ćao.

Gotovo sam siguran, iako je to teška riječ, u koju čovjek ne može biti nikada siguran, da većina ne zna a manjini nije poznato ime Howarda Jonesa, rođenog 1955 godine, britanskog meštra na sintesajzeru , pjevača i skladatelja. Pojedinci , vjerujem da su čuli za njega , zbog ovih ili onih razloga. Prvi puta se pojavio na popularnim ljestvicama 1983 godine. Najprije sa hitom „New Song“ sa kojom se u rujnu te godine našao na trećoj poziciji britanske popularne ljestvice i na 27-om mjestu u SAD-a. Slijede pjesme „What is Love“/ bogme na ovo pitanje ni moji prijatelji iz stare Grče i Rima, teško da bi dali precizan odgovor, pjesma koja se u studenom 1983 godine/ to se zove hladna ljubav/ pojavila na drugoj poziciji britanske popularne ljestvice a 1984 godine na 33-oj poziciji u Americi. Najuspješnija skladba je bila „Things Can Only Get Better“ s kojom se u veljači 1985 našao na šestom mjestu britanske pop ljestvice i na petom američke. Imao je i laskavi nadimak „Synth Wizard“ i bio je čisti vegetarijanac. Godine 1987 otvorio je restoran u New Yorku kojeg je morao zbog lošeg poslovanja zatvoriti. Ipak su gosti više voljeli meso. Što nije ni čudno. Posebno piletinu, navodno zbog čvrstoće mišićnih vlakana. Drugi su pak voljeli Ribe, zbog bogatstva fosfora, treći su se pak gušili u „Kokošjoj juhi“. I tako , malo je tko htio blitvu, kelj i zelje. Naš Howard je bio poznat i kao dobar i uporan socijalni radnik , vodeći borbu protiv narkotika i svih vrsta ovisnosti . od alkohola do heroina, a organizirao je bio 1987 godine i dobrotvorni koncert za nastradale od uragana Irena. Zašto su ovom muškom vjetru dali žensko ime to mi baš nije jasno. I tu su zlobnici ispružili svoj jezik, ali baš neću da promoviram njihove zdrave zaključke. I sda možete i sami zaključiti kakav je život. Rto uzmite našeg Tomicu koji se samo zabavljao i kvar činio ali svi za njega znaju i slave ga, za razliku našeg Jones koji je sav život posvetio posrnulima i bolesnima a o njemu malo tko zna. A tako će i ostati, jer će samo mali broj vas pročitati ovo. A ničim se bolje ne proširuju vidici i stječu nove spoznaje ne go čitanjem , pa čak i ovako malo „blentavih“ tekstova. Ali, što tu mogu, svatko prema svojim sposobnostima, pa čak i nesposobnostima.

Tko nije čuo za Arthura Stanleya Jeffersona, oprošteno mu je, no oni koji nisu čuli za Stan Laurela, gorjeti će u onom najdubljem krugu, u koje je moj prijatelj dante smjestio najveće grješnike/ mene je valjda poštedio, doduše ta me istina tek čeka, što dulje čekanje to bolje/. On je bio ona mršavija polovica od čuvenog komičarskog para Stanio i Olio/ Oliver Hardy“/, koji bi svojim gegovima natjerali i mrtve da se grohotom smiju. Eto, upravo na današnji dan 1965 godine prestalo je raditi , veselo srce , jednog od najvećih komičara prošlog Dvadesetog stoljeća.

Još samo da se na trenutak vratim u 1961 godinu, u kojoj nas čeka Petula Clark i pjesma „Sailor“ koja se na današnji dan pojavila na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice i na tom mjestu ostala tjedan dana.

Na današnji dan 1855 godine u Gottingenu, umro njemački matematičar i astronom Karl Fridrich Gauss , jedan od najvećih matematičkih umova uopće. Dokazao je neke fundamentalne postavke u algebri, ustvrdivši osnove suvremenoj teoriji brojeva. Izraz Gausova krivulja se koristi u svakodnevnom govoru i u različite situacije. Recimo kao . moj život je na silaznom dijelu Gausove krivulje. A ima slučajeva kada kažem da je nešto i u uzlaznom djelu…ili na samome vrhu…kažem vam , koristi se u mnogim prilikama…

Godine 1915 u kirurškom odjelu bolnice u Bordeauxu , na današnji datum, a bio je upravo utorak kao i danas, velikoj francuskoj glumici Sarah Bernhardt koja je vladale kazalištem svoga vremena, amputirana je desna noga. U tom trenutku, mnogi su otpisali tu sjajnu glumica. No, čim joj je napravljena proteza Sarah se vratila daskama koje život znače, i bila jednako uspješna kao i prije amputacije.

Vjerujem da je mali broj čuo za Dorothy Dandridge. Možda oni koji više prate temu filma ili recimo znaju o dobitnicima Oscara. Eto , upravo na današnji datum, 1955 godine spomenuta Dorothy postala je prva crnkinja koja je nominirana za Oscara i to u kategoriji najbolje glumice, a tu je čast zaslužila glumom u glazbenoj melodrami „Carmen Jones“ redatelja Otta Premingera. Konkurirale su joj Jane Wyman za ulogu u filmu „Veličanstvena Opsesija“, Audrey Hepburn za film „Sabrina“, tu je bila još i Judy Garland za ulogu u filmu „Zvijezda je rođena“ i Grace Kelly za glavnu žensku rolu u filmu „Provincijalka“. Oscar je pripao „boginji ljepote“, budućoj princezi od Monaca Grace Kelly. Mnogi, kojima crna boja kože nije bila bitna su unaprijed predvidjeli da je nemoguće da Dorothy dobije zasluženog Oscara. Proći će cijelo to Dvadeseto stoljeće i cijeli drugi milenijum , da bi se tek početkom trećeg milenija , točnije 2002 godine, pozlaćeni golišavac – Oscar našao u rukama jedne crne glumice u kategoriji najbolje glumice. Tako vam je to -Bilo jednom u Americi. A dragi Bog sve pamti, zato im je i doveo Obmanu.

A sada , oni koji redovito prate ovaj Forum, znaju što slijedi na kraju. Neki se vesele lijepoj riječi, dok drugi ostaju bez riječi. Neki možda ne mogu da uhvate sve niti, a to ustvari jest u toj biti. Iz svake pjesme u prozi , izvire život što još gori. Danas će to biti naslov ZADNJI POGLED---„Nad Tvojom slikom plovila je svjetlost, nježna poput snježnih pahuljica, umotanih u meko tkanje raspletene noći. U sjeni samotne bezglasnosti, skrivali su se odazivi nečujnosti, prosipala pospana mjesečina , na drhtavi korak sjena; usnuli vidici utonuli u mračne beskraje, umorne od čežnje.

Ti, prikrivena tišinom, ispod isplakanih sati prošlosti, čekaš, u sjeni opustjele jave dolazak nedolazečeg, umorni glas opijena prolaznosti. I pružaš ruke, dodirujući početak sumorne glazbe vjetra, spokojna i mirna u beskrajnom moru razapete žudnje. Svu noć u nijemoj tišini, titrali su crni pramenovi samoće, tražeći obrise tajanstvene šutnje, na bezimenoj mramornoj ploči bespomoćnosti.

Teško je bilo gledati Tvoje lice nad usnulim poljem, mukom nadojenog tugom, nahranjeno

sjetom, žeđu napojenom. Teško je bilo slušati taj mračni zvuk slomljenog glasa, okrunjenog krvavom krunom sanjive žalosti. Zadnji pogled razbio se poput kristala na hladnim rukama očaja.

Sa zvonika plaču ponoćni sati, kidaju niti nadanja u molitvama, što se čuju, ali su glasnije od svih znamenja. Slušamo šumor lišća, riječi šutnje, jecaj u prstenu bola, izgubljeno svjetlo mrtvih vodoskoka u aleji nijemosti.

A jutarnji vjetar cvili u njedrima Konačnosti.

AMOR OMNIA VINCIT……Kratko, jasno i jezgrovito rečeno…i ne treba komentara.

Oni, koji čekaju ,i ne znaju što ih sve čeka, mislim dužina čitanja, oni koji vole kratke tekstove odmah će ugasiti računalo i pričekat će vrijeme kada budu željeli dulje/ mislim tekstove/. Onima , kojima je i ovo malo, mogu ponuditi više/ stranica/. Ustvari, pitam se zašto svaku riječ moram tumačiti, kada su tako jasno dvosmisleno napisane. Čak su neke i trosmislene, samo ih treba naći tamo gdje se ne vide a pokazuju se gole kao od pera napisane. I ugodna vam noć. Dobro se naspavajte. Ne kasnite na posao, to vam i onako nitko neće priznati. Radite savjesno i svakoga dana gledajte u Gausovu krivulju. Kada vidite da vam se spušta, odmah ubrzajte djelatnost da se podigne i krene ka uspješnoj visini. Dobro bi bilo tada vam biti u blizini. Radi praćenja učinka/ mislim radnog/ Laku van noć i Bog vam sve dobro dao.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 23.02.10 22:14

Doc · by Doc on 24.02.10 1:05

24.02.2010. Na Današnji Dan

Godina je 1990. Tridesetog svibnja konstituiran Hrvatski Sabor, a neki građani naše domovine razmišljaju kao da u glavi umjesto mozga imaju daske. Još i gore- balvane, koje ubrzo iz svojih glava prenose na prometnice. Vjetrovi zla šire se od istoka prema zapadu. U maloj Aziji se sprema „Pustinjska oluja“. Koja će pomesti Sadama Huseina –zauvijek. Za vječnost se ispod kanala la Manches apojile su Francuska i Britanija/ namjerno neću reći velika,jer što bi onda rekli kinezi/. Putnici koji pate od morske bolesti moći će ubuduće putovati u te zemlje automobilom. Slobodno će ubuduće moći putovati i građani Njemačke. Puno političko ujedinjenje službeno je proglašeno 2 listopada u ponoć, nakon 45 godina podjele na Zapadnu i Istočnu Njemačku. A nakon 27 godina zatočenja 11 veljače , te 1990 godine, napokon je iz zatvora „Victor Verster“ izišao 71- godiišnji Nelson Mandela, osuđen još 1964 godine na doživotnu robiju, i ponovo se vratio na političku scenu sa koje te godine odlazi „Čelična Lady“/ koja je smekšala engleske navijače/- Margaret Thatcher, podnoseći ostavku. Sjekira u med upala John Majoru koji postaje britanski premijer. I tako dok neki odlaze i dolaze ali ostaju na zemlji drugi se spuštaju u zemlju i odlaze u nebo. Na taj put bez povrataka najprije je 8.veljače krenuo Del Shannon, svojom voljom i sa par olovnih kugli u svojoj glavi. U svibnju mu se pridružuje poznati član iz obitelji Dom Frank Sinatre- Sammy Davies- mlađi, prisiljen teškom bolešću, da bi im se 14 listopada priključio i poznati kompozitor i dirigent Leonard bernstein, osnovavši popularni nebeski trio.

Te godine su naš planet napustile i dvije interplanetarne filmske zvijezde. Jedna najljepša i druga najtajanstvenija. Ona , najljepša bila je „Bosonoga kontesa“ Ava Gardner , a ona najtajanstvenija zvala se „Božanska Greta“- Greta Garbo. Ali o njima danas neće biti riječi. našu pozornost danas će zaokupiti „princ naricanja“, „Sultan uzdisaja“, „Plačljivko“ ili već sve kako su ga nazivali oni koji su ga slušali, jednu obožavali drugi stavljali tampone u uši. Jedni su mu se divili, drugi rugali. Oni slušatelji, koji su imali rijetku sreću da u pedesetim godinama posjeduju radio prijemnik , sigurno pogađaju o kome je riječ, jer su njegove, zlatne pjevačke godine bile upravo pedesete. Ovo je priča o JOHNNY RAYU, priča koju ću početi od kraja. Bila je subota 24 veljače , dakle upravo na današnji dan, te 1990 godine, kada je na internom odjelu bolnice u Los Angelesu, posljednji put u svome životu pustio niz obraz suzu Johnny Ray, pjevač kojeg su mnogi trpali između Frank Sinatre i Elvisa Presleya. Iako on nije bio ni jedno niti drugo. On je bio čistokrvni Johnny Ray. Navodno Sinatri je bio sličan po učinku na slušatelje a Elvisu po senzualnosti. U trenutku smrti Johnny je imao 63 godine, i teško alkoholom razorenu jetru.

Johnny Ray je rođen 10 siječnja 1927 godine u Dallasu, i u njegovim žilama teklo je nešto indijanske krvi. Već kao dječak počeo je svirati klavir, a svoj prvi javni nastup je imao sa nepunih 12 godina. Istovremeno, počeo mu je naglo slabiti sluh, gotovo da na desno uho nije ništa čuo. U tom trenutku činilo se da je za malog Raya bilo sve gotovo i nitko nije ni pomišljao da će jednoga dana, taj poluindijanac, kada odraste postati svjetska pjevačka zvijezda i u pedesetim godinama prije Elvisa Presleya i ostalih rock buntovnika žariti i paliti popularnim glazbenim nebom. Još u četrdesetim godinama oduševili su ga gospel i blues, a Johnny je zarađivao kruh svagdašnji, nastupajući po kabareima i barovima Detroita, pjevajući i prateći se na glasoviru. Prva pjesma koju je snimio zvala se „Whiskey And Gin“, pjesma , gotovo proročanskog naslova, jer su upravo ta dva pića kasnije postali njegovi najbolji prijatelji ali i krvnici. Eto, nekada i najbolje prijateljstvo može biti opasno po život. Kada je 1951 godine snimio pjesmu pod naslovom „Cry“-„Plačem“, put ka glazbenom Olimpu bio mu je širom otvoren. Pjesma se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 24 studenog te godine, da bi se 29 prosinca našla na samoj prvoj poziciji na kojoj je ostala punih 11 tjedana, a ploča s tom pjesmom je prodana u nakladi od preko milijun kopija. Bio je ujedno i njegov prvi hit koji se našao na američkoj ljestvici HOT 100. Ta je pjesma postala , gotovo njegov zaštitni znak. Na sceni i izvan nje. Johnny Ray se nije nikada skrivao da prekrije svoje osjećaje i trenutačno raspoloženje, pa da i zaplače poput kišne godine , ako je pjesma koju je pjevao bila tužna i plačljiva. A takovih pjesama je Johnny u svome repertoaru imao podosta. Takvo iskazivanje emocija na sceni je kod slušatelja izazivalo različite reakcije. Kritičari / koji usputno znaju samo druge kritizirati, najčešće ne znajući ništa drugo napraviti/ su se tome izrugivali i nazivali ga već ranije kojekakvim, pa i pogrdnim imenima, na što se Johnny nije obazirao, dik ga je drugi dio publike naprosto obožavao, zajedno sa njime proljevao suze i natapao maramice ili rukave svakom suzom. Na njegove koncerte nisi smio poći a da ne uzmeš bar par maramica, a u nedostatku istih bar bugačice, tako zvane „suzavice/. No Johnny nije na sceni samo plakao. Njegovi scenski nastupi bili su ispunjeni seksualnošću i misterijom izazivajući prave napade histerije kod publike, do tada, bar u takovim razmjerima, nepoznatu. Oni, koji ga nisu mogli vidjeti na koncertima u živo, mogli su mu se diviti na filmskim ekranima , među inim i u filmu „Nema buisnessa do show buisnessa“, filmu, u kojem je nastupao i budući seks simbol čitavog Dvadesetog stoljeća i šire , Merilyn Monroe. Bez opasna za Johnnya. Jer Johnny osim što je bio obožavan i sam je obožavao. Uz žestoko piće, povremeno i drogu, procurila je vijest da je volio i mladiće. Najviše bez odjevnih predmeta. To je i za“čistu“ Ameriku u to vrijeme bilo uistinu previše. Danas bi Johnny uživao sve blagodati demokracije i osobnih sloboda ponaosob onih iz domene slobodnog izbora seksualnih partnera. No, u ono vrijeme je Johnnyju donijelo dodatne probleme. Popularnost u Americi naglo mu opada, pogotovo među djevojkama, no u Britaniji čak i raste. Hladni britanci nemaju predrasuda prema „toplom bratu“, Johnnyju, te 12 listopada 1956 godine počinju sa njima šetati po kiši. Naime tog datuma i te godine pjesma „Just Walkin' in the Rain“ našla se je na prvoj poziciji britanske popularne ljestvici na kojoj je ostala ukupno 19 tjedana kada su amerikanci vidjeli da seksualni interesi ne škode Englezima počeli su se više zanimati pa je ta pjesma dospjela 27 listopada na prvu poziciju i američke popularne ljestvice. Početkom šezdesetih godina dolaze nza Raya novi problemi, poznati od davnina. Financijski, koji se pridružuju onim uzrokovanim alkoholom i drogom i da ne nabrajam…I tako Johnny mora ponovo tamo gdje je i počeo, u barove , kabare i koje kakve prčvarnice. A tu mu je šank bio još i bliže. Najprije je pio iza šanka, nakon toga se često nalazio s čašom ispod istog. Još jednom se pokušao u osamdesetim godinama vratiti na scenu sa svojim staim materijalima, no sada je već stasala nova publika, a obožavateljima iz pedesetih godina više nije bilo do pjesme. Sada su imali poteškoće sa vidom , sluhom. Patili su od reume i psihičke traume, koristili štapove i štake, na glavi ostali bez dlake, neki su se preselili s onu stranu neba , drugi čekali u redu kartu nepovratnu. Mladi su našli nove idole, ne vole jecati ni plakati, u modi su bejzbol palice i šake, i kojekakve druge alatke. No, i danas, nostalgičari, ili bar oni koji još dišu ovozemaljski zrak dobro se sjećaju Johnny Raya i nisu ga zaboravili. Na američkoj popularnoj ljestvici7 u svu nepopularnost7 imao je 30 pjesama, od kojih jednu na prvoj poziciji , dok je četiri ploče prodao u zlatnoj, milijunskoj nakladi. Na britanskoj popularnoj ljestvici Johnny Ray se pojavio sa 29 pjesama, od kojih su se tri našle na prvoj poziciji a još devet među prvih deset. I tu bih se zaustavio iako imam goriva za još bar dvije kartice.

Na današnji dan 1940 godine na američkoj popularnoj ljestvici našla se pjesma „Indian Summer“ u izvedbi Tommy Dorseya i na tom se mjestu zadržala tjedan dana.

O sjajnoj Roberti Flack sam nedavno nešto malo napisao kao i o njezinoj pjesmi „Killing Me Softly“, a danas samo napominjem da se ta pjesma upravo na današnji datum 1973 godine našla na prvoj poziciji američke popularne ljestvice i na tom se mjestu zadržala mjesec dana.

A na današnji dan , ali 1932 godine, rođen je Michel Legrand, sjajni francuski pijanist ,kompozitor i vođa orkestra. Otac mu je bio Raymond Legrand, koji je pisao violinske aranžmane za Dizzy Gillepsia. Godine 1952, Michel je krenuo u SAD-e i snimao sa Frankie Lainom. Poslije je prešao na filmsku glazbu, napisavši više od pedeset tema za filmove. Za temu „The Windmills Of Your Mind“ iz filma „Afera Thomas Crowna“ i „Summer '42“ nagrađen je Oscarom u kategoriji najboljeg filmskoga Oscara. Uz popularnu i filmsku glazbu često je surađivao i sa jazz glazbenicima.

Godine 1976, na današnji dan, po prvi puta u povijest glazbe u SAD-a dodjeljena platinasta ploča, koja je pripala grupi The Eagles za album „Their Greatest Hits 1971- 1975“, dok je platinu za singl ploču dobio Johnnie Taylor za pjesmu „Disco Lady“. Američka udruga glazbene industrije uvela je tu nagradu za prodaju preko dva milijuna singlica i milijun dugosvirajućih-LP ploča. Platinaste ploče su izmišljene u sedamdesetim godinama Dvadesetog stoljeća jer su se u to vrijeme tako dobro prodavale , da su najpopularniji vinili vrlo brzo prelazili granicu kojom su dosizali zlatnu ploču, a to je bilo za singlicu prodanih milijun kopija a za album 500 tisuća. Inače spomenuti album se popeo 6 ožujka 1976 godine na prvu poziciju američke top ljestvice najboljih albuma i na tom mjestu ostao pet tjedana. Album je do 2000 godine prodan u 27 puta platinastoj nakladi.

Na današnji dan 1982 godine, posthumno je dodijeljena Grammy nagrada Johnny Lennonu za album godine „Double Fantasy“. „War is Over“, prva je pjesma s „A“ strane tog posmrtno nagrađenog albuma. Iste godine Lennon je dobio još jednu nagradu, ali u Engleskoj. Na prvoj mu je dodjeli Brit Awards odana počast kao čovjeku s izuzetnim doprinosom britanskoj glazbi.

Poslije ovog zna se, neke riječi slasne. Pjesma se zove ISPOVIJEST. „ Kiši. Nedjeljno prijepodne ispunjeno mirisom traženja. Pogled zaustavljen na priljubljenim kazaljkama pripadnosti, a plima sjećanja, poput, nabujalog potoka struji kroz mene. Osjećaj pritajene sreće plamti, dok pokušavam oteti vremenu, tom bešćutnom kradljivcu, jučerašnji dan, dan očekivanja i ispunjenja.

Uskovitlane misli prepune Tebe. Nedostaju mi, čudno, zar ne, riječi, kojima bi se zahvalio na darovanome vremenu usamljenih dana i na beskrajnoj ljubavi, koja me ispunjava i poput krvi teče mojim žilama, čineći me sretnim, snažnim i blagoslovljenim.

Vidim Te u nezamučenoj jasnoći pogleda ,opijen dobrotom Tvoje Duše, neograničenim bogatstvom i veličinom duha. I znam, da je ovo dugo skupljana i strpljivo čuvana ljubav, jedino što imam, poklonjena oduvijek i zauvijek samo tebi.

I sretan sam u tom jutru nevidljivih zvijezda, što u prstenu bezglasne tajne, kazuje više od svih neizgovorenih riječi i neuhvatljivih suza čujne šutnje. Na razbuđenim usnama, svjetlo jednog nadanja obasjalo riječ-Sutra.

I slušam korak neuhvatljive prošlosti.

POETA NASCITUR, ORATOR FIT………sasvim je jasno da ni jedna škola ne može dati ono što je priroda darovala čovjeku. Ovo je samo šire objašnjenje ove kratke mudrosnice.

I tu bih mogao reći da je krak, da vas ne bacim u očaj, sa dugim tekstom. Nastao je novi dan, ja vam šaljem stari dar, jer ono o čemu pišem dogodit se neće više. Vrijeme se vratiti neće, pa sa davnih događaja prašinu brišem. A sa našeg vrha, mnogi dno gledaju, džabe pravda, suci, oni se na daju. Ruka ruku mije, eur obe dvije, dok nam Onu lijepu damu proziran prsluk razbuđuje. U svijetu glamura svatko svakoga „fura“, gdje je lijepi ukus, a gdje je kultura. Sad je najvažnije tko kome zatura. U našemu tisku, kao u cirkusu. Na ozbiljnoj strani klaunovi pravi, cirkus od nas prave sve te mudre glave.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 24.02.10 13:17