Re: Na današnji dan

Doc · by Doc on 25.02.10 1:01

25.02.2010. Na Današnji Dan

Događa se to često. Imate popularnu grupu, u kojoj svi njezini članovi uživaju podjednaku popularnost i svi zajedno doprinose da grupa bude izuzetno popularna i postiže vanredne uspjehe. No, često se članovi grupe, koji prema vani izgledaju kao jedna harmonija, a unutar članova su takove pukotine , tek što se ne uruše kao neka straćara. Najčešće su razmirice oko toga tko je zaslužniji i tko bi od velike torte trebao dobiti najveću fetu dolarskog ini inskog valutnog kolača. Naravno s vremenom se netko od članova čopora sjeti da bi možda bio uspješniji ako bi sam zavijao a ne sa čoporom. I naravno ne bi sa nikim morao dijeliti plijen. I pođe svojim putem. Od članova se oprosti ponekad u prijateljskoj atmosferi a kadikad i to češće kao ljuti protivnik. Ali, to je uvijek bio mač sa dvosjeklom oštricom, na kojoj su se porezali mnogi „samouvjereni“ članovi grupe, precijenivši svoje mogućnosti. Naravno , svako pravilo ima izuzetaka. Doduše rijetkih, ali ih ima. Oni, koji nisu postigli ono, što su mislili da mogu, završe u sivilu/iako je ta boja lijepa/ prosječnosti, ili još gore pod prašinom zaborava. Kao da nikada nisu ni postojali. Sjetimo se samo grupe The Platters, legendarne crne petorke iz pedesetih godina, koji su žarili i palili glazbenom scenom i svojom popularnošću nadmašili sve, kako grupe tako i soliste. I pitanje je gdje bi im bio kraj da jednoga dana, vodećem tenoru/ mora se reći uistinu briljantnom/ Tony Williamsu, nije ušla buba u glavu koja ga je neprestano kopkala na razmišljanje , da bi on, Tony , vodeći vokal čuvene grupe, bio još uspješniji kada bi uzeo sam mikrofon u reke bez pomoći ostalih glasova, koji su inače činili tako veličanstvenu slušnu kulisu da čovjek često nije znao da li slušati Tonya ili prateće mumljanje ostalih članova klana The Platters. I jednoga dana uz ono poznato „I'm sorry“, napustio svoje pajdaše i gospođicu Zoilu i krenuo trnovitim putem soliste. I, što se dogodilo. Ni Tony niti grupa/ koja je dugo još preživljavala/ nisu nikada više postigli ono kao kada su bili zajedno. Bilo je još takovih slučajeva. Al , kao da ostali iz toga nisu znali izvući nikakvu poduku. Pa čak ni najslavniji sastav prošlog Dvadesetog stoljeća, grupa The Beatles./ danas se vidi da iako su bili manje popularni, da su bili „pametniji“ članovi legendarne grupe The Rolling Stones“ koji i dan danas ubiru kamate na nekadašnju popularnost, među inim/. Grupa The Beatles je bila neprikosnoveni gospodar glazbene scene u šezdesetim godinama. A onda su nastale trzavice. Zlobnici su skloni reći, uzrokovane pojavom kosooke japanske slikarice Yoko Ono, koja je naprosto sa ONO opčarala Johna Lennona, motor same grupe ili , kako neki vole reći, njezino tijelo. Dušu su prepisivali Paulu McCartneyu. A kada se ne slažu tijelo i duša, onda dolazi di razlaza. Recimo tijelo odlazi u zemlju a duša u nebo. Nakon, što je svatko krenuo svojim putem / a svi su nastavili glazbenu stazu što vodi ka uspjehu/, iako su nizali uspjehe , to više nije bilo kao u doba kada su zajedno muzicirali. John je krenuo sa Onom, Paulu su narasla Krila, Ringo Starr se pomladio a george Harrison zaglavio u nekoj istočnjačkoj filozofiji. A dana će biti riječ baš o njemu, Georgu, najmlađem članu te četveročlane družine.

GEORGE HARRISON, pjevač, skladatelj i gitarista grupe The Beatles, rođen je upravo na današnji dan 25. Veljače 1943 godine . Sredinom 50-tih godina postao je član u grupi svojega brata, Petersova grupaThe Rables“, da bi u prijelaznom roku 1958 godine potpisao pristupnicu za grupu „The Quarryman“, koja će se transformirati/ kao naša uspješna u neuspješna poduzeća/ najprije u grupu Johnny & The Silver beatles, potom nastaviti kao The Silver beatles, dok se konačno nisu složili da se grupas zove jednostavno The Beatles. Bilo je to 1960 godine. Kao član te vanserijske grupe George je napisao dvije vrlo popularne pjesme : „Here Comes The Sun“ i „Something“ s kojom se u listopadu 1969 godine ,točnije 18 listopada grupa našla po prvi put na američkoj popularnoj ljestvici da bi se 15 studenog iste godine popela na treću poziciju i na njoj se zadržala dva tjedna. Treba reći da se pjesma nalazila na istoj singl ploći, na čijoj je „A“ strani bila skladba „Come Together“ koja je dospjela do prve pozicije u trajanju od dva tjedna. Ploča sa ovim pjesmama je prodana u dvostrukoj platinastoj nakladi po cijeni od 20 dolara. Pjesma je postigla uspjeh i na drugoj strani Atlantika, a to se najprije misli na britansku popularnu ljestvicu, na kojoj se 8 studenog našla na četvrtoj poziciji. Njegov /ovo njegov mogao sam staviti i u navodnike, zašto sačekajte/, svakako, največi hit bila je pjesma „My Sweet Lord“ s kojom se George 28 studenog 1970 godine našao na američkoj popularnoj ljestvici da bi se 26 prosinca popeo i na samu prvu poziciju i na njoj ostao četiri tjedna. Ne treba ni govoriti da se ploča prodala u preko milijun kopija., a na ljestvici magazina The Rolling Stones R500 zauzela 454 poziciju., da bi se pjesma 23 siječnja 1971 godine našla i na prvoj poziciji britanske pop ljestvice. Sa ovom pjesmom je George imao velikih klapanja i neugodnosti , čak je završio i na sudu jer je optužen za plagijat. Naime ta je pjesma ličila kao jaje jajetu sa skladbom „He's So Fine“ grupe The Chiffons, s kojom se grupa 23 veljače 1963 godine/ eto jučer je bilo upravo 47 godina/ na prvoj poziciji američke ljestvice u trajanju od četri tjedna, a ploča je prodavana po cijeni od 20 dolara i štampana je u preko milijun kopija. Treba reći da se ista našla i na prvoj poziciji R&B ljestvice. Konačno su suci/oni koji su imali sluha/ poslušali obje skladbe i zaključili da se George obilato poslužio tom pjesmo. Mogao je birati između zatvora i da se odrekne svakog centa od prodaje u dobrotvorne svrhe, što je svakako prsitao na ovu drugu soluciju./I sada se pitam kako bi u Americi prošli oni koji prepisuju tuđe radove, pa čak i cijele doktorate_ jadna im majka/ George je imao još nekoliko značajnih hitova kao na primjer“Give me love-( Give me peace on earth)“, te „Got My Mind Set On You“. Ove dvije pjesme su se također nalazile na prvim pozicijama američke popularne ljestvice. George se bavio i humanitarnim radom , pa je bio jedan od organizatora koncerta za bangladeš, održanog 1.kolovoza 1971 godine u Madison Squere Gardenu na kojem su nastupale mnoge popularne zvijezde- karijeru je nastavio ulažući energiju i novac u producentsku kompaniju“Handmade Films“, no vrijeme njegove slave i uspjeha ipak je vezano za šezdesete godine i za grupu The beatles. Prodao je na milijune ploča, iako je oduvijek bio u drugom planu , iza lennona i Mccartneay. Velika mu je zasluga što se zanimao za istočnjačku glazbu, posebno za idijsku, što je odvelo grupu The Beatles tim putem a i čitavu jednu generaciju mladih potkraj šezdesetih godina. Da nije bilo Georgea harrisona instrument „sitar“, ostao bi na zapadu nepoznato glazbalo. A pitanje je da li bi sjajni glazbenih Ravy Shanker ikada izišao izvan svoga indijskog dvorišta. Osim glazbenih . george je nastojao svojom glazbom prenijeti i humane poruke generacijama slušatelja. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 18 hitova, od koji tri na prvoj poziciji i jednu ploču prodanu u zlatnoj nakladi. Na britanskoj popularnoj ljestvici ostvario je deset hitova, jedan na prvoj poziciji i tri na top deset. George Harrison je drugi član grupe The Beatles koji je napustio ovaj svijet. Dogodilo se to 29 studenoga 2001 godine , uslijed opakog raka. Ostati će svakako zapisan u svim glazbenim knjigama i kao glazbenik i kao humanista.

Na današnji dan 15 veljače 1932 godine rođen je američki country pjevač, gitarista , skladatelj i glumac Faron Young. Prvi svoj snimak je uradio 1951 godina apjesma se zvala „The Young Sheriff“. Rdovito se pojavljuje na američkoj country ljestvici od 1953 godine. Prn hit koji se pojavio na C&W ljestvici zvao se „Goin' Steady“ , pjesma koja se je pojavila na C&W ljestvici 10 siječnja 1953 godine i u konačnici našla na drugoj poziciji u trajanju od tjedan dana. Bio je popularan i na popularnoj američkoj ljestvici na kojoj je imao šest pjesama. Na američkoj C&W ljestvici imao je 89 pjesama od kojih pet na prvoj poziciji. Svakako najuspješnija je bila pjesma „Alone with you“ koja se 23 lipnja popela na C&W ljestvicu da bi na kraju završila na prvoj poziciji i na tom mjestu ostala 13 tjedana. Ista ta pjesma se našla i na američkoj popularnoj ljestvici ali na 51-oj poziciji.

Godine 1956 , na današnji dan 25. Veljače na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našla se je pjesma „Lisbon Antigua“ u izvedbi nelson Riddlea i na toj poziciji ostala četiri tjedna.

Devet godina kasnije, 1965 godine, na današnji dan se pak na britanskoj popularnoj ljestvici našla pjesma „I'll Never Find Another You“ u izvedbi grupe Seekers i na toj ljestvici, na prvoj poziciji, ostala dva tjedna.

Godine 1900 rođen Victor Sylvester , poznati plesni šampion i vođa popularnog plesnog orkestra, čije je ime postalo sinonim za pravi tempo plesne glazbe. Mro je 1978 godine.

Na današnji dan 1961 godine naredbodavci tvrtke MGM zapovjedili filmskoj grupi , koja je na Tahitiju snimala film „Pobuna na brodu Bounry, da prekinu posao i vrate se u Hollywood. Razlog toga je bilo odbijanje redatelja Carola Reeda da se pridržava novog plana snimanje. Neposlušnika je zamijenio Lewis Milestone.

Godine 1967, na današnji dan 25 veljače, grupa The Beatles ulazi na britansku popularnu ljestvicu sa pjesmom „Penny Lane“, koja je snimljena na samome početku, četiri stotine duge seanse u „Abbey Road“ studiju, koja je rezultirala albumom „Sgt.Pepper“

Na današnji dan 1977 godine u Varšavi premijerno prikazana politička drama „Čovjek od mramora“ Andreja Wajde, nakon , što je četiri godine bio „bunkeriran“ zbog oštre kritike društva i vlade.

I to bi bilo dovoljno za danas, možda malo i previše. Ipak ću vam predstaviti još jednu moju pjesmu u prozi koja se sprema da završi u košu. Pjesma se zove ZNAO SAM …“Znao sam da neće doći…Govorila je to sjeta, koja je poput kapi kiše sipila niz moje lice. Večer sumorna i lijena, da bi bilo što promijenila, ravnodušno je gledala kroz osamljenički pogled jednoga zanesenjaka, što stalno putuje, ne odlazeći nikuda, hoda, neprekidno stojeći na istome mjestu… Što stalno zove gluhe sate, utonule u nijemost beskraja…

A bila je noć…zvjezdana. Mjesec se okrunio srebrenom krunom, pokazujući svoje blijedo lice, natopljeno mojim suzama…Ona to nije vidjela…znam, da nije, jer, sigurno bi došla u svijet moje samoće, skrivene pod baršunasti glas jeseni…ove jeseni, raznesene tamnom prazninom nevidljive konačnosti.

Pusta i mrtva ova noć, glasno je jecala, ne skrivajući razotkrivenu bol.. Na rastrganom nebu gorjele su svijeće; molitva se gubila u tom nepreglednom carstvu tišine…grobne tišine. Tražio sam je po svim stazama moje izgubljenosti, pod ruševinama dotrajalog života…tražio sam je tamo, gdje nije mogla biti; gdje smo se čekali u različitim vremenima, svjesni nemogućnosti.

I gledao sam je, utopljenu u srebreno blijedi odsjaj mjesečevog lica, zvao riječima nijemosti, znajući da će me čuti, kad šutnja prestane govoriti. Blagi sjeverac titrao je poput rascvalih latica neubranog lotosovog cvijeta…ruke sam pružao prema Hebi, moleći je da me još ne preda Haronu.

A smrtno bljedilo se izgubilo pod crnom koprenom Ereba…U sjeni ponoćne tišina.

SORS EST SUA CUIQUE FERENDA…………Svatko mora snositi svoju sudbinu….

I za danas bi vam poželio laku noć. Sutra je novi dan; što će donijeti osim napisanoga teksta to nitko ne zna. Pa čak i oni koji sve znaju. Sveznalice. Čuvajte se sveznalica. Oni su nas i doveli tamo gdje jesmo. U usko i tijesno.

Doc · by Doc on 26.02.10 1:20

26.02.2010. Na Današnji Dan

Danas 26 veljače, tri poznate pjevačke zvijezde imaju rođendane. Najprije ćemo navratiti na country polje gdje nas čeka poznati američki country pjevač, gitarist i skladatelj JOHNNY CASH, rođen 1932 godine u Kingslandu, Američka savezna država Arkansas. U trenutku rođenja nitko nije mislio da će dječak postati jedna od najpoznatijih i najboljih country pjevača, gitarista i kompozitora. A to je upravo postao. Oni koji se vole baviti statistikom i ocjenama ubrajaju ga kao četvrtog najboljeg country glazbenika svih vremena, koji je u karijeri napravio 135 hitova koji su se pojavili na C&W ljestvici, od kojih 13 na prvoj poziciji a prodao je jednu ploču u zlatnoj a jednu u dvostrukoj platinastoj nakladi. Svakako mu je to što se tiče prodaje najuspješnija pjesma i zove se „Hurt“ s kojom se 8. Ožujka 2003 godine popeo na ljestvicu i na kraju se smjestila na 56 poziciju. Pjesma je osvojila nagradu kao najbolja singlica godine, a nalazi se i na DVD nosaču zvuka. Pjesma koja mu se najviše tjedana nalazila na prvoj poziciji C&W ljestvice zvala je „Ballad Of A Teenage Queen, koja se popela na C&W ljestvicu 26 svibnja 1958 godine i na prvoj poziciji nalazila ravno deset tjedana. Pjesma, koja je bila jedna od nezaobilaznih skladbi koja je popularizirala Johnny Casha izvodio zvala se „Ring Of Fire“ s kojom se 8 lipnja 1963 godine Cash popeo na C&W ljestvicu i na kraju dospio na prvu poziciju na kojoj se zadržao sedam tjedana. Pjesma je uvedena u Dvoranu Slavnih Grammya, na ljestvici magazina The Rolling Stones R500 zauzima 87 poziciju a na RIAA .157 mjesto. No pjesma koja je postala zaštitni znak ovog iznimno popularnog pjevača bila je ona pod naslovom „I Walk The Line“, koja se 9 lipnja 1956 godine pojavila na C&W ljestvice , da bi se u konačnici našla na prvoj poziciji i na njoj ostala šest tjedana. Pjesma je u Dvoranu Slavnih Grannya, Dvoranu Slavnih Rock & Rolla, na ljestvici magazina The Rolling Stones RS500 bila je na 30-oj poziciji,na RIAA je 61 te na NPR 100. Na AC ljestvici slušatelja imao je 11 pjesama od koji jednu na prvoj poziciji , prodanu u milijunskoj nakladi. Pjesma se zvala „A Boy Named Sue“, koja je snimljena u zatvoru San Quentin. Na prvu poziciju je došla 9 kolovoza i na tom mjestu bila dva tjedna. Johnny Cash je bio vrlo popularan i na američkoj ljestvici VRUĆIH 100 gdje je ugrijao 63 pjesme, od kojih dvije na drugoj poziciji, od kojih je tri ploče prodao u zlatnoj nakladi. Johnny Cash je bio u američkoj avijaciji i tri godine je proveo u Zapadnoj Njemačkoj, a tamo je iz dosade počeo svirati gitaru i pisati pjesme. Osnovao je i grupu The Landsberg Barbarians. Po povratku u SAD javio se starom liscu Sam Phillipsu i počeo snimati za SUN kompaniju, odmah iza Elvisa Presleya. Kasnije prelazi u moćnu CBS kompaniju, a otuda se vinuo i u glazbenu galaksiju. Johnny Cash je umro uslijed komplikacija šećerne bolesti 12 rujna 2003 godine.

Petnaest godina poslije Johnny Casha, 1947, na današnji datum, rođena je britanska pjevačica SANDRA GOODRICH, poznatija širokoj publici kao SANDIE SHAW, koju je kao pjevački talent otkrio / mnogi se zaklinju , kasnije i pokrio/ popularni pjevač Adam Faith, a brigu o njoj vodio / navodno ponovo i otkrio/ njegov menadžer Eve Taylor, koji ju je lansirao kao pop zvijezdu/ navodno ravno iz kreveta/ 1964 godine. Na britanskoj popularnoj ljestvici imala je više od dvadeset hitova , od kojih tri na prvoj poziciji, a pet na TOP 10. Na američkoj popularnoj ljestvici imala je pet hitova. Najpopularnija njena pjesma je ona koja je pobijedila na pjesmi Eurovizije 1967 godine u Beču , kao predstavnica Velike Britanije. Pjesma se zvala „Puppet On a String“-„Lutka na koncu“ i to je bila njena treća pjesma na prvoj poziciji u Britaniji. To je ustvari bio i posljednji hit bosonoge Sandie/ zlobnici su tvrdili da su članovi žirija više gledali u njene bose noge nego slušali što pjeva i zato donijeli visoke ocjene/, Nakon toga je obukla cipelice , dočekala princa i prestala biti atrakcija. Sandie je tip pjevačice koja poput meteora bljesne , kratko traje taj bljesak i potom ostane na glazbenom nebu kao žmirkajuća zvijezda. I nikada više punim sjajem .Ali , to nije samo njezina priča, takvih je koliko god želite. Danas Sandie slavi rođendan, Obuvena.

Najstariji od naša današnja slavljenika, ali i najdeblji je američki pjevač, pijanist i skladatelj ANTOINE“FATS“ DOMINO, rođen na današnji dan 1928 godine u New Orliensu; bio je jedan od velikana rock & rolla, čije se ime mora spomenuti u svakoj knjizi, koja se piše o povijesti Rock & Rolla. Domino je potekao iz velike crne obitelji, a to znači da se već od ranog djetinjstva za razliku od druge djece koja se igraju on morao brinuti za mlađe a često i cijelu obitelj. Domino zarana pokazuje smisao za glazbu i uči svirati klavir kod mjesnog glazbenika, svirajući već sa deset godina za džeparac u lokalnim klubovima. Napušta školu, radi po danu u tvornici a po noći u noćnim klubovima svira i pjeva. Godine 1949 bude zapažen i dobiva priliku da snimi za kompaniju Imperial. Pjesma se zvala „The Fat Man“i sa njome 1950 godine dolazi na prvu poziciju R&B ljestvice postignuvši i milijunsku nakladu. Od tada njegova popularnost ide stalno uzlaznom linijom i postaje vrlo popularan i poznat. Penje se i na popularnu američku ljestvici HOT 100, a njegov hit na toj ljestvici se zvao „Ain't That A Shame“ koji se prvi put popeo 16 srpnja 1956 godine, da bi na kraju dospio na desetu poziciju. Pjesma je ušla u Dvoranu Slavnih Grammya, Dvoranu Slavnih Rock & Rolla, RS500-431 mjesto i NPR100. Ploča je prodana u preko milijun kopija po cijeni od 40 dolara. Na R&B ljestvici, na prvoj poziciji bila je čak 11 tjedana. Inače prva pjesma koja se našla na američkoj popularnoj ljestvici zvala se „Goin' Home“ s kojom se u lipnju 1952 godine pepela na 30-tu poziciju, prodavši je u preko milijun kopija. Bila je to njegova prva zlatna ploča. No, njega još uvijek ne sluša bijela publika. Tu mu je veliku pomoć, doduše indirektno je pružio Pat Boone, kada je snimio njegovu pjesmu , već spomenutu „Ain't That a Shame“ „Nije li to sramota“ i sa njome dospio na prvu poziciju američke popularne ljestvice i tako na neki način uveo bijele slušatelje u repertoar crnog „Fats“Domina. U srpnju 1955 godine pjesma se našla na desetom mjestu i izvedbi njenog gazde Fatsa. Put ka popularnosti bio je otvoren, putuje Amerikom ali i ostalim dijelovima svijeta gdje ga svi burno dočekuju. Znao se prilagoditi svakome glazbenom stilu, od rocka, preko calipsa do twista i popa. Osim pred mikrofonom znao se pojaviti i na velikom ekranu. Dugo je bio aktivan iako je njegova posljednja pjesma koja se našla na američkoj popularnoj ljestvici, odavno dobila bradu. To je bilo 7 rujna 1968 godine, a pjesma se zvala „Lady Madonna“ i popela se na stotu poziciju. Fats Domino je bio veoma uspješan glazbenik Na američkoj popularnoj ljestvici naslagao je 80 hitova , od kojih 11 među prvih deset. Svakako na pop ljestvici mu je najpopularnija pjesma „Blueberry Hill“ s kojim se 6 listopada 1956 godine popeo na pop ljestvicu a 9 siječnja 1957 na drugu poziciju u trajanju od tri tjedna. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 25 dolara. Ova se pjesma našla i jedanaest tjedana na prvoj poziciji R&B ljestvice. Ova je pjesma pravi rekorder u dobivenim priznanjima. Na HRH ima 40-tu poziciju; Uvedena je u Dvoranu Slavnih Grammya i R&R;na RS500 ima 81 poziciju a na RIAA -18 mjesto. Ukupno je prodao 12 zlatnih ploča. Na R&B Fats Domino je popeo 61 skladbu, od kojih devet na prvoj poziciji a 16 je ploča prodao u zlatnoj nakladi. Na britanskoj popularnoj ljestvici imao je 25 pjesama. Pjesma „Blueberry Hill“ se našla na britanskoj popularnoj ljestvici u tru navrata. Danas , ako se nešto nezgodno nije dogodilo Domino slavi rođendan. Još je uvijek debeo i dobrodušan.

A spomenuti ću i jedni pjesmu koja se na današnji dan 1966 godine našla na prvoj poziciji američke popularne ljestvice i na njoj ostala tjedan dana. Pjesma se zvala „These Boots Are Made For Walking“ u izvedbi Nancy Sinatre.

Godine 1802 , na današnji datum, rođen je Victor Hugo, francuski pisac, poznat po mnogim djelima, najviše po „Jadnicima“ Umro je 1885 godine.

Na današnji dan 1936 godine Adolf Hitler predstavio prvu tvornicu u Saxoniju za proizvodnja vozila njemačkih“ širokih masa“ Volkswagen. Automobil je dizajniran od Ferdinanda Porchea a automobil je namijenjen masovnoj proizvodnji.

Godine 1957, na današnji dan, prema naređenju predsjednika SAD Eisenhowera u čin stožernog brigadira unaprijeđen je popularni američki glumac James Stewart, koji je u Drugom svjetskom ratu bio u zrakoplovnim snagama.

A sada da vidimo što se krije ispod naslova SAMI „ Tu pod mojim vjeđama skamenjeno jutro, skriva makov cvijet. Vjetar i kiša napinju riječi; glas razapinju po krovovima rađanja. Sjene šutnje prekrile hladovinu. Sanjar ispod rasplamsanog podneva očekuje njene korake…Sluša disanje Njezino u sebi.

Lan se rascvjetao ispod trepavica, vidici nestaju u sjeni kamena…u mraku svjetlosti ispod ponora nježnosti,bijelog saga ljubavi. Sve je nevidljivo u ogledalu prolaznosti…i početak i kraj. Čuju se samo koraci tišine, briše svoje tope na tepihu uspomena. Crkveno zvono odbrojava dodire vremena, zvuk se lomi poput vjetra na kamenim licima spomenika…

U Tvome pogledu vijore crne marame, biseri rasipaju po pomrčini napuklog neba…I sve je opet na početku plača. Izvanvremenski jauk u zagrljaju tmine. Prolaze vode bezvremena, život u vrtlogu konačnosti hvata dah prije potonuća…

Na dlanu skupljeni sati kapaju niz pukotine Sudbine…Utopljeno sjećanje u mirisu tamjana, svjetlo i mrak na vratima čekanja. Odilaženje bez povratka. Uspomena pod koprenom zaborava. Dolaženje Tvoje u plamenu novog lampiona …razbijanje zaborava na mjesečini utkanoj u naša imena…

Blizina nedostižna i Tebi i meni.

Sami u jecaju pamćenja.

EST QUAEDAM FLERE VOLUPTAS-…………………i plakanje je neki užitak….

To smo se uvjerili bezbroj puta, kada nam nakon plača bude lakše duši… Duši izranjenoj neshvatljivim nedoumicama, sitnim prikrivanjima i nedorečenim mislima. I tu vas ostavljam da u miru pročitate , ako želite, ; ako ne želite nitko vas ne sili, ako ste pospani laki i mirni vam sni,; kuda ću sada, nemam pojma, možda me dočeka zora, a možda dušu predam snima i nekim drugim prošlim danima.

Doc · by Doc on 27.02.10 1:42

27.02.2010. Na Današnji Dan

Dogodilo s to u četvrtak, 16 svibnja davne 1929 godine. U 20:00 sati, po lokalnom Hollywoodskom vremenu, u The Blossom Room, Hollywoodskog Roosevelt Hotela. Dame u dugačkim haljinama, s malo slobodnijim delkoteom, kako bi se oko vrata vidjelo neprocjenjivo blago, zlatnih i dijamantnih rudnika Johansburga. Gospoda, u crnim frakovima i lakiranim cipelama. Noć za pamćenje i povijest. Dijele se prve nagrade Američkog Udruženja za Film i Znanost, koje su postale poznate pod imenom OSCAR. Nagrađeni film zove se „Wings“, glumac Emil Jannings; glumica Janet Gaynor; redatelj frank Borzage za film „Sedmo Nebo“. Sve nagrade predao je prvi predsjednik Akademije , Douglas Fairbanks. Od toga dana prošlo je punih šest godina, kada je bolja polovica filma, njegova bračna, vjerna suputnica- filmska glazba, po prvi puta primila to priznanje. Dogodilo se to u srijedu 27 veljače 1935 godine u Biltmore Bowlu, Biltmore Hotela u Los Angelsu. Te 1935 godine dodjeljivani su Oscari za najbolji filmski song u 1934 godini. Za glazbenog Oscara bile su nominirane tri pjesme. Bile su to skladbe „The Continental“ iz filma „Veseli razvod“ za koju je glazbu napisao Con Conrad, a stihove Herb Magidson; druga se zvala „Carioca“ iz filma“Let u Rio“ za koju je glazbu napisao Vincent Youmans a stihove Edward Eliscu i Gus kahn; treća nominirana pjesma zvala se“Love In Bloom“ iz filma „Ona Me Ne Voli“ za koju je glazbu napisao Ralph Rainger a stihove Leo Robin. U toj ne baš oštroj konkurenciji , prvog pozlaćenog golišavca iz ruku predsjednika Akademije Irvina S. Cobba primili su skladatelj Con Conrad i tekstopisac Herb Magidson za pjesmu „The Continental“ iz filma „The Guy Divorce“- „Veseli Razvod“, u kojem su se uz pjesmu i ples veselo razveli Fred Astaire i Ginger Rogers. Tako je to bilo te pretpotopne 1935 godine. Od tada uz dijeljenje nagrada za najbolje filmove, glumce, redatelje, snimatelje, scenariste, šminkere, ton majstore i sve one koji sudjeluju u snimanju jednoga filma svake godine, to najpoznatije i najpriznatije filmsko priznanje i nagrada Oscar , dijelit će se na svečanoj ceremoniji i najboljem filmskom songu i glazbi. Jer i glazba je sastavni, nedjeljivi dio filmske umjetnosti. Taj zabavni mjuzikl , biti će prvi zajednički uspjeh Freda i Ginger., a novine su odmah poslije premijere pisale da je rođen novi, veliki filmski plesni par. I nisu se prevarili.

Na današnji dan 27 veljače 1955 godine časopis Billboard, američka biblija popularne glazbe , objavio je prvi puta, da je prodaja singl ploča prvi puta premašila prodaju onih starih ploča na 78 okretaja. Stare, teške šelak ploče na 78 okretaja proizvodile su se još neko vrijeme, više iz sentimentalnih razloga i da se proizvođači riješe zaliha, nego iz potrebe. Slušatelji su se okrenuli novim tehničkim proizvodima, odbacujući staro, kao što se odbacuju stare krpe. Te ploče na 78 okretaja , proizvodile su se još neko vrijeme i kod nas a onda su i ovdje odbačene. Kako je za njih trebala i posebna tvrda igla, uskoro su te 78-ce , umjesto na policama prodavaonicama ploča ,našle se u podrumima diskografskih kuća. Neke su možda i danas tamo, neke su vjerojatno bačene, a neke su se naprosto slomile os starosti. Među posljednjim tvrdim pločama snimljenim u Zagrebu, koju je izdao Jugoton je ona s pjesmom „Moja Mala Djevojčica“ iz 1958 godine. Broj matrice je C6788, a pjesma je izdana i kao singl ploča na 45 okretaja.

Godine 1873, upravo na današnji dan, rođena je u Napulju, prva glazbena zvijezda, a neki će reći i najveći tenor/ iako je bio niskog rasta/ i najbolji u Dvadesetom stoljeću Enrici Caruso. Vjerojatno, gotovo sigurno je , da je i prije napolitanca Carusa bilo velikih tenora, možda i većih i boljih, ali Enrico je imao sreću da se pojavio u vrijeme kada je čovjek izumio, kako da snimi i sačuva jednom proizvedeni zvuk i poslije ga reproducira. Enrico Caruso je bio prva zvijezda nove glazbene industrije gramofonskih ploča. Svoju prvu ploču Caruso je snimio 1903 godine, koja će se kroz nekoliko godina dobro prodavati da bi se na kraju prodala i u nakladi od preko miliju ploča i tako postati prva zlatna ploča u povijesti gramofonske industrije. Kako u ono vrijeme nije bila kategorija „zlatna ploča“, a kada se ista pojavila onda više nije bilo Carusa. Ali, tako vam je to u životu. Često se dvije sjajne stvari dogode u različitim vremenima a bile bi sjajne da su se dogodile istovremeno. Opet ja „filozofiram“. Ta prva zlatna ploča imala je na sebi snimljenu pjesmu „Vesti La Guibba(On With The Play)““ koja je dolazila iz Leoncavallove opere „I Pagliacci“ i koja se 24 kolovoza te 1907 godine našla na prvoj poziciji američke popularne ljestvice i tamo ostala četiri tjedna.Treba napomenuti da se ova pjesma našla prvi put na američkoj popularnoj ljestvici u njegovoj izvedbi još 1904 godine i da se tada popela na drugu poziciju u trajanju od tjedan dana i ova iz 1907 godine bila je ustvari nova verzija te iz 1904 godine. Usputno Caruso je na američkoj popularnoj ljestvici imao 45 pjesama, od kojih tri na prvoj poziciji. I tu bih prerezao priču o ovom velikom tenoru , jer bih mogao ponovo „zagrditi“ sa tekstom. Ipak, istine radi treba reći da se ova ploča smatra prvom zlatnom pločom ali više u kategoriji klasične glazbe, jer prva zlatna ploča je ostvarena dvije godine ranije . Bila je to skladba „The Preacher And The Bear“ u izvedbi Arthura Collinsa. Pjesma se je prvi puta pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 3 lipnja 1905 godine, da bi se 10 lipnja iste godine našla i na prvoj poziciji i na tom mjestu zadržala punih jedanaest tjedana. Inače je Arthur Collins na američkoj popularnoj ljestvici ostvario47 hitova , od kojih 12 na prvoj poziciji.

Spomenuti ću još i američkog pjevača i glumca Guy Mitchella, rođenog upravo na današnji datum/iako i tu ima nedoumica/ 1927 godine, koji je već u dječjoj dobi pjevao na radio stanicama, usputno i glumio. Na popularnoj ljestvici imao je deset pjesama, dvije na prvim poziciijama uz dvije ploče prodane u zlatnoj nakladi. Svakako najveći i najpopularniji mu je hit „Singing The Blues“ sa kojim se 27 listopada našao na pop ljestvici i na kraju završio na prvoj poziciji na kojoj je ostao ravno deset tjedana. Ploča se prodavala po cijeni od 15 dolara. Iste godine se pjesma još jednom našla na američkoj pop ljestvici na 17-oj poziciji u izvedbi Marty Robbinsa.

A na današnji dan na američkoj popularnoj ljestvici našla se i skladba „Secret Love“ u izvedbi Doris Day i na tom mjestu ostala osam tjedana. Prvi put se pjesma pojavila na pop ljestvici 9 siječnja 1954 godine. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi a pjesma dolazi iz filma „Calamity Jane“ u kojem je naravno glumila i pjevala „djevojka iz susjedstva „ Doris Day.

Na današnji dan 1910 /dakle upravo prije sto godina/ u pariškom tjedniku „Cine Journal“, objavljen je članak u kojem se oštro zahtjeva/ zlobnici kažu, toliko oštro je bilo pero da su se pokidali listovi časopisa/ ustanovljenje kinoteke, , odnosno tijela koje će se brinuti. o skupljanju i čuvanju celuloidnih proizvoda. Veliki broj filmova naprosto je uništen ili su izgubljeni zbog nebrige odgovornih/ znači i u ono vrijeme je bilo neodgovornih/. Međuti ta ideja nije bila nova/ još se jednom pokazalo da neki misle da sve počinje od njih a ono ispred kao da nije postojalo, kako onda, tako i danas/.Naime , već 1898, punih 12 godina ranije Poljak Boleslaw/ neki su možda protumačili njegovu ideju kao bolest-op/ Matuszewski, zahtijevao je osnivanje „Povijesne kinematografske knjižnice“, no, kako sam i naveo, njegovi napori nisu naišli na razumijevanje.

Na današnji dan 1920 godine u berlinu je održana premijera filma „Kabinet Doktora Caligarija“ redatelja Roberta Wienea, djela koje se smatra jednim od najprepoznatljivijih , iako ne i najboljih filmova njemačkog ekspresionizma. Prema današnjem gledanju sa samog početka dvadeset i prvog stoljeća, nije lako pratiti priču o Caligariju, sajamskom hipnotizeru, ujedno i ravnatelju sanatorija za duševne poremećaje, koji poćinja zločin uz pomoć medija.

Godine 1939, već se uvelike snimalo, kada je na današnji dan 27 veljače, Sidney Howard, stavio posljednju točku na scenarij, jednog od najspektakularnijih i najgledanijih filmskih djela ikada proizvedenih filmskih djela u Hollywoodskoj tvornici snova. Dakako radi se o filmu „Zameo ih Vjetar“, velebne sage o ljubavi Scarlet, što je nastala u mašti malo poznate novinarke Margaret Mitchell. Roman od 1035 stranica, za ono doba najduži američki spisateljski rad Howard je sažeo u 20.017 riječi dijaloga i 685 scena.

A sada smo tamo gdje se nalazimo svakoga dana pri kraju toga dana. Na riječima pjesama u prozi. Danas ću vam napisati, što to radim u dubokim satima noći, kada se čuje samo tišima a samoća vas grli poput voljene žene/ primijetili ste da nisam napisao ljubavnice, nije mi baš najmiliji izraz za biće koje čovjek iskreno voli/. Pjesma se zove :

NA ISTOM TRAGU……….“ Opet je kišilo iz vedroga neba…Satkani putokazi prolazili su pored našeg sastajališta…Susret se sakrio iza potamnjelih obraza uplakanog sumraka…Grlili smo se u odazivu naših zaklopljenih očiju…bili smo jedini i sami…nepregledni i neprepoznati. Pružali smo ruke prema tišini našega glasa, žureći ka provaliji u kojoj smo našli utočište; čvrste temelje onoga, što je izniklo, naraslo i preraslo sva naša očekivanja.

Ali tko i što se može očekivati od ljubavi? Koliko trebamo davati da se ne osjećamo prevareni, koliko uzimati da ne budemo uskraćeni. Kako pokazivati ono što se ne vidi i na koji način sakriti crvenilo obraza i pakleni sjaj u očima, od znatiželjnih pogleda Prolaznosti…Gdje sasuti sve ukrase naših duša, kada su nam grudi pune nadanja a srce ispunjeno očekivanjima.

Kako doći do samih sebe, kada si u meni bliža nego sebi, kada sam u Tebi više nego što me ima u meni…kako snove pretočiti i javu, kada su nam snovi rane na oltaru izgubljenosti, a mi u visinama utopljeni u isti trag…najdraža moja.

FORTUNA RERUM HUMANARUM DOMINA………Sreća je gospodarica ljudskih stvari…Ovo je samo jedan od odgovora na to vječno pitanje i nikada dobiveni jasan odgovor…Zato je svima jasno da smo došli do kraja današnjeg dana. Bez obzira koliko se ja trudio uvijek mi se čini da previše napišem, Ali na najboljem sam putu da postupno dovedem sve u neke „pristojne“gabarite. Da bude vama lako čitati ,a meni ne teško napisati. I tu bih se zaustavio iako bi se dalo još što šta napisati. U takvim smo sra…., što bi rekao gosp. Kivi, koji sada penzionerski živi, piše memoare i mlati pare. Zna se: Pa tu i opet rade metle gospođica Piggy , koja mete niz Hrvatske ceste. Ako bude samo malo pravde, svi će on pisati memoare- s onu stranu brave. Država je šuplja ko rešeto; koliko je samo kuna, u privatne džepove isteklo. Strah me da je ne proglase lakom ženom, ostat ćemo bez lipe u džepu. Sad ću odmah zatvoriti usta da na prozor netko ne zapuca. U modi je sada imat' , vlastitog čuvara. Ako imaš novca za jednog King Konga.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 27.02.10 16:21

Doc · by Doc on 28.02.10 1:19

28.02.2010.Na Današnji Dan

U pop glazbenoj galaksiji ima raznih zvijezda i zvjezdica, neke dugo i jako sjaju i traju, neke bljesnu na trenutak, neke žmirkaju godinama, a neke projure kao komet, ali ostavljaju trag za sobom. Jedna od takvih kratkotrajnih pojava na glazbenom nebu bio je i tamnoputi mladić po imenu FRANKIE LYMON. Jedna njegova pjesma ostati će trajno hit, poznat i slušan još i danas iako snimljen, prije više od pedeset godina, točnije prije 54 godine, još točnije 1 siječnja 1956 godine. Pjesma se zvala „Why Do Fools Fall In Love“, lirski prevedeno „Zašto se budale zaljubljuju“/ ima zlobnika koji komentiraju: zato jer su budale; ja se pak s time ne bih složio, jer Ljubav je najljepši poklon koji čovjek može dobiti/. Pjesmu je napisao taj mladac Frankie Lymon, kada je bio dječak od trinaest godina. Tada ju je snimio sa svojom grupom „Teenagers“. Kada je imao osamnaest godina, njegova glazbena karijera je bila završena. Osam godina kasnije, upravo na današnji dan 28 veljače 1968 godine Frankie Lymom je umro od prevelike doze heroina. To se često dešava ljudima koji prebrzo i previše zasjaju i preko noći postanu slavni, o onda ne mogu više postići isti uspjeh, baš kao i ovaj komet Frankie, koji je zabljesnuo jedan put i nestao. Dakle tog datuma 28 veljače 1968 godine, a bila je srijeda, na podu kupatila u kući njegove bake u 165 ulici u New Yorku, u kojoj je i odrastao, nađeno je mrtvo tijelo, jednog od idola mladih polovine pedesetih godina Frankiea Lymona. Pored njega je ležala prazna šprica za injekcije. Njezin sadržaj nalazio se u beživotnom tijelu 26-godišnjeg Frankiea. Ovaj puta u prevelikoj dozi koja ga je stajala života. Bio je to još jedan u nizu slučajeva, kada samo jedan ubod uništi cijeli život. I kada jedna „faca“ iz svijeta estrade, otiđe prema nebu –sedirana. Načisto i zauvijek. Frankie Lymon rođen je 30 rujna 1942 godine u New Yorku i već kao klinca zvali su ga „čudo od djeteta“. Kasnije je postao“čudovište od čovjeka“. Još gotovo iz vrtića popeo se na pozornicu i zajedno sa svojom braćom Howieom i Lewisom, nastupa u sastavu Harlemaires Jr. Usputno je pohađao školu u Bronxu. A dobro nam je poznato kakvi su učenici bili u Bronxu. Umjesto bilježnica, knjiga i olovaka u školu su nosili boxere i patent noževe. Tu i tamo i po neki Walter sa osam metaka. Ubrzo se vidjelo da slova malom Frankieu naprosto smrde, ali za pjesmu je bio spreman i satove i „slavne“ američke povijesti napustiti.. Ubrzo je, a bilo je to , 1954 godine osnovao grupu pod imenom „Premiers“, sastavljenu od učenika škole, koji su kao i Frankie više voljeli pjevati nego učiti. U grupi su bila dva crna derana: tenor Jimmy Marchant i bas Sherman Garnes, te dva momčića iu Pourto Rica- vodeći pjevač Herman Santiago i bariton Joe Negrani. Grupa se svidjela jednom producentu i omogućio im snimanje , na kojem saksofonist predlaže izmjenu imena grupe i oni postaju „The Teenagers“. Svoj debi i početak su imali sa prije navedenom pjesmom o budalama koje se zaljubljuju do ušiju a oni malo „tupastiji“ i preko njih. Pjesma je snimljena 1. siječnja 1956 godine i uskoro stigla na samih TOP 10, zajedno s prvim snimcima Elvisa Presleya i Carl Perkinsa. Na američki popularnu ljestvicu popela se prvi puta 11. Veljače 1956 godine, da bi se 14 travnja zaustavila na šestoj poziciji i na tom mjestu provela tri tjedna. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 50 dolara a našla se je i na R&B ljestvici, na prvoj poziciji u trajanju od pet tjedana. Ova skladba je postala popularna i u Velikoj Britaniji, gdje se 29 siječnja našla na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice i ukupno na njoj ostala 16 tjedana. Za samu pjesmu je zaslužan član Teenagersa –Herman Santiago kojemu je nakon jedne kućne zabave izvjesni Richard White ustupio grupi svoju pjesmu „Why Do Birds Sing So Gay“, temeljene na jednom ljubavnom pismu, jednog prijatelja grupe. Pjesmu su malo glazbeno i tekstovno preuredili da bi na kraju dobila spomenuti naslov „Zašto se budale zaljubljuju“, a Frankie Lymon doživio uspjeh i slavu, pa se i grupa tako i zvala „Frankie Lymon & The Teenagers“. Uspjeh pjesme je značio i konačni rastanak Frankie sa školom, na obostrano zadovoljstvo i njega i s druge strane školskog osoblja. Koristeći izuzetneglasove, grupa je postala neobično popularna sredinom pedesetih godina. Mladi su naprosto ludovali za grupom. Nakon novog uspjeha na američkj popularnoj ljestvici sa pjesmom „I Promise To Remember“ i „The ABC's of Love“, popularnost im je naglo porasla i u Britaniji, a nakon pjesme „I'm not a juvenile deliquent“ koja se pojavila u Alan Freedovom filmu „Rock Rock Rock“ i postala hit u britaniji dospjevši do 12-og mjesta, lymon je doživio čast da ga ugoste u čuvenom Londonskom Palladiumu . tada je imao 14 godina. Skladba koja se napla na „B strani singla , došla je do četvrte pozicije britanske popularne ljestvice. Za vrijeme te uspješne turneje po Britaniji Frankie jekao solo pjevač snimao i sa poznatim producentom Norrie Paramorom pjesmu „ Goody Goody“ s kojom je dospio na TOP 30 s obiju strana Atlantika. U Americi na 22 , a u Britaniji na 24 mjesto top ljestvice. Bio je to njegov i posljednji hit.. Te 1957 godine u ljetu, Frankie i njegovi Teenageri rastali su se zauvijek. Što je značio da su odrasli i da su se tako počeli i ponašati. Nikada više ni on niti grupa nisu ponovili uspjehe iz vremena kada su zajedno nastupali. Ali to se često događa u svijetu shaw buisnessa. O tome sam već pisao u nekoliko navrata, kada vodeća zvijezda neke skupine zaključi da zaradu ne mora dijeliti sa drugima nego je može zadržati samo za sebe. I često donesu pogrešnu procjenu, zaboravljajući da su oni samo dio mozaika i da uspijevaju samo ako su zajedno. Dogodilo se to i slavnim Plattersima i vanserijskim Beatlesima i da ne nabrajam. I tako se mladi petnaestogodišnji Frankie uputio stazom solo karijere. Za koju će ubrzo saznati da je trnovita i puna prepreka i da za nju nije pripremljen. Pokušao se ponašati poput velikih zvijezda, počevši od pušenja, preko dobrog poznanika alkohola. A dobro je poznato da sve počinje od prve cigarete, preko prve čaše do prve žene. Tim putem krenuo je i mladi Frankie, kojem još nisu počele ni prve dlačice pod nosom rasti, ali je već uvelike lijegao sa starijim djevojkama i ženama u krevet, od kojih, kako su mnogi tvrdile neke su mu mogle biti i majke po godinama. Takov raskalašeni život naravno da ima i svoju cijenu Kao predujam bilo je to da mu je glas odjednom onemoćao, što se ono stručno kaže „pucao usred pjesme“. A jedno zlo često ne ide samo. To drugo zvalo se heroin, bijeli prah koji svoga slugu odvede najprije do raja, a potom gurne u crni pakao. Od 1961 godine Frankie Lymon, umjesto na pozornici sa mikrofonom u ruci, češće se viđao u nekom baru s čašom u ruci ili nekom bordelu s nekom od prijateljica noći, koje su iz mladića izvlačile snagu,koju je prikupljao preko dana, ali i novac. Ako se još što moglo izvući i dignuti. Jer u tim šezdesetim godinama Frankie je već podsjećao na sredovječnog čovjeka, koji je prošao težak život uz laku zabavu. Treće mjesto gdje ste ga mogli redovito naći bila je opća bolnica u Manhattnu, odjel za liječenje narkomana i drugih ovisnika, gdje je bio na rehabilitaciji. Ne može se reći da nije nastojao uhvatiti vlak za posljednji povratak u svijet koji mu je nekada osigurao slavu. Čak i slavni Dizzy Gilepsie pokušao mu je pomoći. Frankie je najprije pohađao satove plesa i počeo učiti za jazz bubnjara. No, bijeli prah mu je postao crna mora, kojoj se mladić više nije mogao oduprijeti. A uvijek tamo, gdje je droga u pitanju mač crne sudbine vam visi nad glavom. Ili mač pravde. Zakon je u tim slučajevima nemilosrdan i strog. Tako je Frankie Lymon 1964 godine, kada je navršio tek 22 godine, osuđen radi posjedovanja droge. A onaj koji uzima drogu mora imati i dubok džep koji se brzo isprazni i to se upravo dogodilo nekadašnjem idolu mladih. Njegov život bio je najbolji primjer kaosa. Lutajući od šanka do šanka, od javnih kuća do psihijatrijskih odjela, preko policijskih postaja i zatvora, u tri navrata je završio i pred oltarom. Sa tri žene i tri brodoloma. Bračna. Do onog posljednjeg od 28 veljače 1968 godine u kojem je izgubio život, navukavši u špricu previše opojne tekućine, koja ga je naprosto potopila. Bilo mu je 26 godina. Njegovoj pjesmi, koju i danas često slušamo na radio postajama „Zašto se budale zaljubljuju“ možda bi kao znak opomene trebali promijeniti ime u „zašto se ljudi drogiraju“. Čisto preventivno. Možda bi bilo i uspjeha. U svijetu ovisnosti i jedan povratak na normalni put je i više nego odličnog uspjeha. Na kraju da kažem da je Frankie Lymon, zvijezda tamnog sjaja imao na američkoj popularnoj ljestvici sedam hitova, uz jednu prodanu zlatnu ploču. Na britanskoj popularnoj ljestvici imao je četiri pjesme, jednu na prvoj poziciji. Najuspješniji je bio na R&B ljestvici gdje je imao šest hitova, od kojih jedan na prvoj poziciji uz jednu zlatnu ploču. Zanimljivo je da se svih šest pjesmama našlo na TOP 10.

Na današnji dan 1942 godine rođen je britanski gitarist Lewis Brian Hopkins-Jones, ili kako ga široka slušateljska publika pozna pod imenom Brian Jones , član slavnih The Rolling Stonesa do 1969 godine. Te godine 3 srpnja pronađen je mrtav u svome bazenu. U čoporu Valjajuće Kamenje, Brian je bio sinonim „zločestog dječaka“. Imao je problema sa drogom, volio se opijati uz obilno korištenje koje kakvih sedativa. U dva navrata bio je hospitaliziran u bolnicama koje se bave problemom ovisnosti , liječe, no kao će pokazati vrijeme- neizliječen. Bolovao je od astme i fobije da ga ostali članovi grupe mrze . zamijenjen je sa Mick taylorom koji je ranije svirao sa John Mayall's Bluesbreakers.

Za Bobby Blooma, američkog pjevača i tekstopisca, koji se ustrjelio na današnji dan 1974 godine , po jednoj verziji to je bilo samoubojstvo, po drugoj nesetan slučaj. Bilo kako bilo život je skončao u 28-oj godini života. Imao je četiri pjesme na američkoj popularnoj ljestvici, a najuspješnija mu je bila skladba pod naslovom „Montego Bay“ s kojom se popeo na američku popularnu ljestvicu 12 rujna 1970 godine i na kraju dospio do osme pozicije. Na britanskoj popularnoj ljestvici imao je četiri pjesme a spomenuta pjesma se 29 kolovoza 1970 godine našla na trećoj poziciji u Britaniji. Zanimljivo je da se Bloom još u dva navrata s istom pjesmom javljao na britanskoj pop ljestvici; drugi put je to bilo12 prosinca 1970 a treći 9 siječnja 1971 godine. Još se jednom ta pjesma našla na britanskoj pop ljestvici ali u izvedbi žensko-muške instrumentalna britanske grupe Amazulu s kojom su se oni 13 rujna 1986 godine popeli na 16 poziciju u Britaniji. Naravno ovaj uspjeh Bobby nije mogao proslaviti U tom trenutku , što se ono kaže od njega nije bilo ni kosti ni mesa, upitan je čak i prah.

Na današnji dan 1942 godine na američkoj popularnoj ljestvici , na prvoj poziciji našla se je skladba „Moonlight Cocktail“ u izvedbi orkestra Glenna Millera i na toj poziciji ostala punih deset tjedana. Glasovir je u toj skladbi svirao MacGregor a tenor saksofon Tex.

Godine 1958 na današnji datum na britanskoj popularnoj ljestvici, na njenoj prvoj poziciji našla se skladba „Magic Moments“ u izvedbi Perry Coma i na toj se poziciji zadržala osam tjedana.

A na današnji datum godine 1970 na američkoj popularnoj ljestvici sagrađen je most preko uzburkanih voda „Bridge Over Troubled Waters“ u izvedbi popularnog dvojca Simon & Garfunkle i preko njega se na prvoj poziciji prelazilo punih šest tjedana. Preko mosta se moglo preći za sedam dolara, a prešlo je preko milijun zaljubljenika glazbe. Pjesma je dobila brojna priznanja , ali nešto moram ostaviti i za 2020. godinu ,za rubriku na današnji dan/ pišem kao da je danas Prvi travanj, kada je sve dozvoljeno osim sedme zapovijesti Božje/.

A za danas sam pripremio jednu moju pjesmu s naslovom koji bi zadavao problema i onom mome starom, slijepom prijatelju iz stare Atene.

TKO SAM

Ja jesam i nisam a uvijek sam bio

Strune mi titrale bez titraja,

Slušao sebe nisam se čuo

Želio jedno, radio drugo.

Ja jesam ono, što nisam želio biti

Ranjena barka na pustoj hridi,

Jarbol na vjetru slomljenih krila

U luci pustoj, umornih daljina.

Sad tražim ono što ne mogu naći

Zelene oči na izgubljenoj lađi,

Umjesto jedara svilene kose

Da me u beskraj života odnose.

Sve moje u meni je sada

Al' nikad neću saznati tko sam,

Dok tražim svoj početak gledam kraj

I mislim tko sam, ako nisam ja?

FPRTUNA OPES AUFERRE , NON ANIMUM POTEST………………….Sreća može odnijeti bogatstvo, ali ne dušu……….To je valjda svima koji ovo čitaju posve jasno i u životu mnogo puta dokazano.

A činjenica je da dosta vas poštovani pratite što se dogodilo na današnji dan. To je mač sa dvije oštrice. Jedna ona oštrija mi daje elan i potiče me da nastavim pisati u ovakvom stilu i način koji će vas zanimati a druga , ona tuplja me odvlači od ovako opširnog pisanja i upozorava da sam zanemario isto tako vrijedne i važne poslove ili hobije , kako vam drago. Što ću napraviti stalno mozgam/ čini mi se da mi ipak fali sive supstance, jer sam već nešto mogao smisliti/.

Kada ovo budu čitali oni, kojima san neće na oči ja ću već duboko utonuti u Noć punog mjeseca a to znači , da ću gledati otvorenim očima. Neki će ovo sutra čitati, neki jednoga dana ako slučajno otvore ovu temu. Najsigurnije mogu zaključiti da ovo neće čitati oni, koje ovo ne zanima. O nepismenima da i ne govorim. Kod nas ih nema. Možda se neki i nađu na gornjemu gradu, nekad kad ih čujem, trbuh stiskam da ne puknem.

Nisam htio , ali vrag mi neda mira , vijest iz tiska komentiram, Čitam, jedna mudra glava, jednog lipog morskoga grada, na sva usta, psovke izasula. Riječi pune erotike, mogao bi pisat pisme , e, moj Stipe. Možda čovik ima pravo, ali stani mudra glavo, ti si primjer cilog mista, tako zvanog „morskog cvita“. U kojemu cviće raste , bez šporkice i bez mače/oli fleke, ili mrlje/. To si moga moj PetStipe, reći mnogo , mnogo lipše, a da oni što ih boli ne postanu i još gori. To i nije moja briga i baš mi se zato friga, al' i moje ime S(tipe) izvire iz tvrde stine. Što ću ljudi reć o nama kada nam je takva glava. Za dobrobit cilog mista tvoj bi obraz triba blistat. I tu ću ozbiljno stati. Da slučajno ne dobijem i ja juhe jezikove. Da ne moram ići tamo gdje mi mjesto ni odavno.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 28.02.10 20:13

Doc · by Doc on 01.03.10 1:01

01.03.2010. Na Današnji Dan

Prije nekoliko dana pisao sam o glazbenim Oscarima, bolje rečeno o pjesmama koje su nominirane i koje su osvojile Oscara u kategoriji najbolji filmski song ili najbolja glazba u filmu bilo da je originalno napisana za taj film ili je neka već dobro poznata glazbena tema adaptirana za potrebe filma i u njega uključena. Danas će biti rečeno nekoliko riječi o isključivo glazbenoj nagradi koja je poznata, gotovo svi su čuli za nju ,bez obzira da li ih zanima ili ne glazba , jer se o tome piše u tisku, govori na radiju ili televiziji, Pogađate radi se o GRAMMY priznanjima koja se najčešće dodjeljuju koncem veljače ili početkom ožujka, za glazbene uspjehe i dostignuće u prethodnoj godini. Za sve one koji se bave glazbom , bez obzira da tu glazbu stvaraju ili je samo slušaju to je značajan dan i mnogi ga sa nestrpljenjem očekuju. Ono što je za književnost Nobelova nagrada, za film Oscar, za kazalište-Tonny a za Televiziju Emmy, to je za glazbu Grammy. Dobitnik Grammya , iako često i nije najbolji u svojoj grupi/ sjetimo se samo filmova koji su osvajali Oscara, a gledanost im je bila daleko manja od onih koji jedva da su bili i nominirani, ili pjesama koje su osvajale Oscare a odavno se ne izvode, dok one koje su ostale bez Oscara, danas imaju status vječno zelenih melodija/, može računati na siguran komercijalni uspjeh Mala priredbica , koja je prvi puta održana u ponedjeljak 4 svibnja 1959 godine u Beverly Hilton Hotelu u Los Angelesu.i na kojoj je bez prisutnosti svemoćne televizije, gotovo anonimno, podijeljeno 28 nagrada, kasnije je narasla u jedan od najvećih spektakla svijeta, na području glazbe, kojeg prenose televizijske kuće širom svijeta i gleda stotine milijuna ljudi. Već 1991 godine broj gledatelja premašio je brojku od jedna milijarde, a da o današnjoj gledanosti i broj gledatelja nema smisla govoriti više je nego očito. Pa evo malog podsjetnika koje su se nagrade dijelile i u kojim kategorijama za najbolja glazbena dostignuća u 1958/značajnoj godini/. Dakle albumom godine proglašen je onaj na kojem je bila glazba iz TV serije Peter Gunn od Henry Mancinia i zvao se „The Music From Peter Gunn“; najbolja singl ploča godine zvala se „Nel Blue Dipinto di Blu(Volare)“ od Domenica Modugna. U kategoriji najboljeg tekstopisca ponovo je dominirao Domenico Modugno s pjesmom „Volare“; Za najbolji muški vokal proglašen je perry Como za pjesmu „catch A Fallin Star“, dok je najuspješnijom pjevačicom proglašena Ella Fitzgerald za izvedbu pjesama koje je napisao Irving Berlin. Najbolja grupa je Louis prima & Keely Smith sa pjesmom „That Old Black Magic“. U kategoriji plesnih bandova Grammy je pripao Count Basieu , a od orkestara čast da primi taj prvi Grammy pripao je orkestru Billy May-a. U kategoriji country& western nagradu je primio sastav Kingston Trio za skladbu „Tom Dooley“, a za R&B/instrumentalno/ najbolja je bila grupa The hamps sa svojom skladbom „Tequila“. Tu su još jazz izvođači, albumi sa klasičnom glazbom, instrumentalni albumi i izvođači, dječji albumi te oni sa najboljim dizajniranim omotom …i da ne nabrajam. Danas je broj kategorija u kojima se dijele Grammy nagrade odavno premašio brojku sto. Utvrđene su kategorije za koje bi čovjek rekao da su besmislene pa se očekuje da se jednom na pozornici sa metlom ili krpom za brisanje prašine pojavi i čistačica u kategoriji najbolje čistaćice prašine sa nosača zvuka. Ali to je tako u svijetu shaw buisnessa. Što veća parada to bolja gledanost i zarada. Treba reći da se te iste 1959 godine / i samo taj put/ održala i druga dodjela Grammy nagrada i to 29 studenog 1959 godine. I to istodobno na dvije različite lokacije. Jedna je bila u već spomenutom Los Angelesu a druga u Waldorf –Astoria Hotelu u New Yorku. Nagrade su se dijelile za glazbena ostvarenja od 1 siječnja pa do 31 kolovoza te 1959 godine. Evo samo nekoliko dobitnika u najvažnijim kategorijama: za album godine to je bio Frank Sinatra sa albumom „Come Dance with Me“, Najbolja singl ploča se zvala „Mack The Knife“ i Bobby darin, a najbolji tekstopisac je bio Jimmy Driftwood s pjesmom „The battle Of New Orleans“. Najboljim debitantom proglašen je Bobby darin, a najboljim pjevačem Frank Sinatra. Među pjevačicama to je bila ponovo Ella Fitzgerald sa pjesmom „But Not For Me“. U Rhythm & blues kategoriji Grammy je osvojila Dinah Washington sa skladbom „What a Diffrence a day makes“. U C&W kategoriji Grammyjem se okitio Johnny Horton s pjesmom „The Battle Of New Orleasn“ i da ne idem u detalja. Napominjem da je broj kategorija na toj drugoj ceremoniji dodijele Grammya u istoj godini porastao na 35. Broj je rastao što bi se ono reklo filmskom brzinom…………………………………………………………………………………………………………………………………… A na današnji dan 1 ožujka 1995 godine u The Shrine Audirotiumu u Los Angelesu održana je ceremonija dodjele nagrada 35 godinu za redom/ a to je bila 36 dodjela- to sam objasnio/ za najbolja glazbena ostvarenja u 1994 godini. Natjecalo se u 87 kategorija. Kada bih ja znao da vas zanimaju sve kategorije napisao bih, ali bi to nekima izazivalo dosadu pa ću nabrojiti samo nekoliko njih. Početi ću ponovo od najboljeg albuma koji nosi naslov „MTV Unplugged“ u vlasništvu Tony Bennetta, najboljom singl pločom proglašen je naslov“All I Wanna Do“ koji izvodi Sheryl Crow, a najuspješniji tekstopisac je bio Bruce Springsteen sa pjesmom „Streets Of Philadelphia“, Najboljim debitantom proglašena je Sheryl Crow . Grammy u kategoriji najboljeg muškog vokala /o kakve li zablude/ dobio/la/ je Elton John za pjesmu „Can You Feel The Love Tonight“/ kome se je gospođica John obraćala do danas je ostala tajna/, najbolji ženski glas je bio od Sheryl Crow za već spomenutu pjesmu. Najboljom grupom je proglašena skupina All-4-One s pjesmom „I Swear“, a najbolji instrumentalni broj je imao Booker T & the MG's sa skladbom „Cruisin'“. Te godine je bio jako uspješan Bruce Springsteen koji je dobio tri Grammy priznanja; uz ono spomenuto još u kategoriji najbolje rock pjesme i najboljeg rock muškog izvođača. Najbolji rock instrumental imao je Pink Floyd s pjesmom „Marooned“, a u R&B to je bio Babyface s pjesmom „I'll Make Love To You“, gdje je dobio i Grammy u kategoriji najbolji muški vokal R&B-a. U ženskoj konkurenciji to je bila Toni Braxton sa pjesmom „Breathe Again“. Grammy u kategoriji tekstopisa C&W skladbe bio je Gary Baker i Frank Myres s pjesmom „I Swear“, dok je najbolji country pjevač Vince Hill s pjesmom „When Love Finds You“. I tako bih mogao nabrajati do kraja današnjega dana. A baš i nemam vremena. To se zaustavljam. Moram , odmah naglasiti i ako baš želite i podvući da i Grammy nagrade kako tvrde neki kritičari/ koji uvijek traže dlaku u jajetu, umjesto obratno, i koji rijetko napišu nešto o samokritici/ tvrde da te Grammy nagrade treba uzimati sa, što bi rekao moj prijatelj Plinius „Cum Grano salis“, oni malo zločestiji bi rekli i sa čitavom solenkom morske soli / morske zato jer ima kažu više joda/. Jer u shaw buisnessu akcent je uvijek na onom njegovom debljem dijelu buisnessu. Bez obzira koliki je popis onih što se nagrade dobili onih kojima to nije uspjeli još je četiri puta toliki, budući da se zna da u svakoj kategoriji ima po pet nominiranih za tu zvučnu nagradu koja se zove Grammy/ neki kažu grabi/. Upravo često zbog subjektivnosti, bez nagrade ostaju objektivno rečeno mnogo bolja imena, a da ne govorim da ima tako slavnih imena koji Grammy nagradu ne da nisu dobili nego je nisu ni pomirisali. Neki su te nagrade počeli dobivati već kada su nastupali za ligu veterana a stari, dobri louis Armstrog se njome osladio samo jednom i to tek 1964 godine za pjesmu „Helo Dolly“, kada je već jednom nogom bio na rubu groba a drugom na kori od banane. Da ne spomenem kralja rocka Elvisa Preslyea, koji se jednom penjao na pozornicu da je prihvati i to u kategoriji Gospel glazbe. Tako je to sa grješnicima. Na kraju ne mogu a da ne izbacim iz sebe konstataciju/ uz sve uvažavanje bilo čijeg glazbenog ukusa/, da su raniji dobitnici Grammy priznanja imali trajniju vrijednost/ što nije samo trend u glazbi/, da ih je veliki broj prešlo barijeru vječno mladih pjesama, za razliku od današnji hitova koji traju nekoliko tjedana, pa su oni od prije godinu dana pravi evergreeni, ako ih se još tko uopće i sjeća. Ali to je već jedna druga priča za neku od tema o kojima nema dilema.

Današnji dan uistinu vrvi popularnim pjevačima i glazbenicima da se uistinu bilo teško odlučiti kome dati prednost. Ja sam se odlučio za Grammye jer se o njima najmanje priča, osim kada se ceremonija prezentira preko malih ekrana na veliki glazbom nezasitni svijet. No, ipak ću ukratko spomenuti jio neka imena koja su ostavila duboki pečat u zabavnoj glazbi. Najprije ću se poput kopca obrušiti na sjajnu američku pjevačicu FRANCIS ROSE, rođenu na današnji dan 1917 godine/ zato ono obrušiti uzmite samo figurativno/, koja je slavu i popularnost postigla pod imenom DINAH SHORE. Imala je 83 hita na američkoj popularnoj ljestvici od kojih četiri na prvoj poziciji i dvije ploče prodane u zlatnoj nakladi. Jedna od njih se zove „Blues In the Night“ s kojom se Dinah popela na američku pop ljestvicu 14 veljače 1942 godine i na kraju dospjela do četvrte pozicije. Pjesma dolazi iz filma. Drugi njezin milijunsku hit i njezina najpopularnije pjesma je naslov „Buttons And Bows“ s kojom se 6 studenog 1948 godine pojavila na prvoj poziciji američke popularne ljestvice i na tom se mjestu zadržala deset tjedana. Pjesma dolazi iz filma „Paleface“. Dinah Shore je umrla 24 veljače 1994 godine.

Drugi velikan popularne glazbe je glazbenik za kojim se još uvijek traga i ne zna se da li je nastradao, je li se negdje skriva ili je odavno postao plijen morskih riba. Pogađate da se radi o velikanu ne samo američke već uopće svjetske glazbe Glenn Milleru,trombonisti i poznatom vođi orkestra , koji je 1937 godine oformio svoj vlastiti band, prije toga svirajući u mnogim poznatim sastavima , od Ben Pollacka, preko Red Nicholsa do brače Dorsey. Glenn Miller je stvorio neobično prepoznatljiv zvuk i tko ga je samo jednom čuo nikada se više neće zbuniti u procjeni njegovog načina sviranja. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 129 hitova , od kojih 21 na prvoj poziciji a prodao je devet ploča u zlatnoj nakladi. Od njegovih hitova svakako da je najpoznatija „Moonlight Serenade“, koja iako je dospjela samo do treće pozicije 29 srpnja 1939 godine, je ostala njegov zaštitni znak. Ona je bila njegova tek četvrta pjesma koja se našla na američkoj popularnoj ljestvici. Inače možda niste znali, a odsada hoćete da se u originalu ta pjesma zvala „Now I Lay Me Down To Weep“. Inače njegov najveći hit je pjesma „In The Mood“, koja se na američkoj popularnoj ljestvici pojavila 7 listopada 1939 godine, da bi se 10 veljače pojavila na prvoj poziciji i na tom se mjestu zadržala punih 12 tjedana, tri mjeseca. Ploča je naravno prodana u preko milijun kopija . Pjesma se temelji na jednoj riff temi koju je prvi puta čuo u Wingy Manenoevoj pjesmi „Tar Paper Stomp“. Kako sam rekao Glenn Miller se vodi kao nestao, leteći preko kanala La Manchea 15 prosinca 1944 godine. U posljednje vrijeme postoji prilično čvrsti dokazi / na staklenim nogama/ da su avion u kojem je bio slučajno srušili saveznički avioni , vračajući se sa zadatka iz Njemačke i višak neupotrijebljenih bombi ispuštali u kanal. Čini se da je jedna od njih slučajno pala i na glavu Glenn Miller. No njegova glazba ima vječni sjaj/Bog mu duši pokoj da/.

Treće nezaobilazno ime je svakako „Kralj Calipsa“ Harold George Belafonte, američki pjevač i skladatelj, usputno i humanitarni djelatnik UNICEF-a, rođen 1927 godine, koji je poznat i kao berač banana pod imenom HARRY BELAFONTE. Prvi snimak je napravio 1949 godine, a prvi puta se našao na američkoj popularnoj ljestvici 1952 godine sa pjesmom „Scarlet Ribbons(For Her hair)“. Prvi veliki hit prodan u preko milijun kopija se zvao „jamaica Farewell“ sa kojim je 1957 godine dospio na 14 poziciju američke popularne ljestvice. Inače njegov najveći i najpopularniji hit, njegov zaštitni znak je pjesma pod naslovom „“Banana Boat(Day O) s kojom se 1957 godine u konačnici našao na petoj poziciji američke popularne ljestvice a ploča je prodana u preko milijun kopija. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 12 pjesama i četiri ploče prodane u zlatnoj nakladi.

Naravno, da mnogi nisu nikada čuli za pjesmu „Deam Valley“ s kojom se Sammy Kaye 1941 godine našao na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od tjedan dana.

Godine 1975, na današnji datum , na američkoj popularnoj ljestvici na prvoj poziciji osvanula je skladba „Best Of My Love“ u izvedbi Eaglesa i na tom mjestu tjedan dana boravila.

A sada ću poviriti na britansku popularnu ljestvicu a tu ma 1980 godine , na današnji dan , na prvoj poziciji čekala pjesma „Atomic“ grupe Blondie i zu se zadržala tjedan dana.

Na današnji dan 1810 godine rođen je poljski kompozitor i sjajni pijanist Frederic Chopin, čija će se glazba kao prva svirati u svemiru kada astronauti krenu u osvajanje tog prostora koji je pun svega o čemu mi ništa ili gotovo malo znamo. Chopin je umro 1849 godine. Trebalo mu je samo 39 godina da postane besmrtan Ove se godine slavi 200 godina rođenja tog genija.

Godine 1883 rođen Julije Benešić u Iloku/ po njegovom rodnom mjestu mnoge ulice kod nas se zovu Iločke broj…./, hrvatski pjesnik/da li ste čitali što od njegove poezije/, Feljtonist, esejist, kritičar/ zar i on/, jezikoslovac, prevoditelj i leksikograf…Studirao u Beču,Krakovu, Pragu i Zagrebu. Radio kao srednjoškolski profesor za poljski jezik i intendant Hrvatskog narodnog kazališta u zagrebu. Autor je hrvatsko-poljskog rječnika. Umro 19 prosinca 1957 godine u zagrebu.

Godine 1951 u Tokyu prikazan prvi film u boji, komična zgoda o odnosu seljaka i građana „Karmen Dolazi Kući“ redatelja Keisukea Kino(šite).

Na današnji datum 1926 godine u londonu održana premijera filma „Vrt Zadovoljstva“ prvijenca Alfreda Hitchocka , dvadeset sedmogodišnjeg redatelja . Kritičari su oduševljeno hvalili i u novinama spominjali Alfreda kao“Mladića s vizijom majstora“. Što su i ostvarilo. Čak i više od toga.

Ako želite čuti nešto van svih normi uobičajenog ljudskog ponašanja onda samo potražite biografiju o Jim Morrisonu. Dakle taj glazbenik , zbog kojeg su uvijek organizatori strepili da li će izvesti što ne predviđeno na sceni i konačno s olakšanjem odahnuli kada bi njegov koncert završio ipak su se ne malo/ iako su znali Morrisona/ iznenadili na današnji datum 1969 godine na koncertu grupe „The Doors“. Naime nakon toga koncerta Jim je optužen zbog „nepristojnog i opscenog ponašanja u javnosti prouzročenog pokazivanjem svojih osobnih dijelova tijela, jednostavno rečeno , genitalija, stimuliranja masturbacije i oralne kopulacije2, uz pijanstvo i druge „Zvizdarije“. Sud je Morrisonu zabranio nastupanje sljedećih pet mjeseci. Već je idućeg mjeseca policija Los Angelsa uhvatila Morrisona u zračnoj luci , kada je, unatoč presudi suda iz Miamia , pokušao otputovati izvan granice.

I konačno kada smo već zaplovili u svijet erotike evo još jedne zanimljive vijesti koja je objavljena na današnji datum 1973 godine. Naime sud u New Yorku službeno je proglasio film „Duboko grlo“ redatelja Gerarda Damiana pornografskim i opscenim i donio odluku da stvoritelji moraju platiti novčanu kaznu u iznosu dvostrukom od onog koji je film zaradio. Bila je to priča /koliko mi je film ostao u sjećanju/ o erotskim pustolovinama djevojke čija se dražica nalazila u grlu, koja je postigla ogroman uspjeh kod gledatelja i bila je jedno od rijetkih ostvarenja te vrste, koja je iz nerednih dvorana u predgrađima stigla do uglednijih art kina u središtu grada. No , predstavnici zakona i moralnih pravila/ koji su valjda na tajnim matinejama uživali u filmu( jer kako bi inače znali o čemu se radi ako ga nisu gledali)/, doveli su ga pred sud/ zlobnici kažu nakon što su uzeli njegove kopije za kućnu uporabu/ , gotovo svakog mjesta u kojem se prikazivao a najoštriji su bili u gradu To(ledu)/tamo se svi poput hladnjaka/, U Ohaju, te u Miamiu, gdje su ga zaplijenili na dan premijeru/ i navodno istu održali u sudskoj dvorani u zatvorenom krugu svojih djelatnika/. Eto , što sve doživljava „kamenodobna“ scenografija. I tu bih stvarno se zaustavio. Vidim i sam da sam pretjerao…Vi uzmite koliko vam treba i što želite, ostatak ne gledajte i Jim Morrisonu ne zamjerite, jer nitko od prisutnih nije zbog njegovog erotskog nastupa napustio koncert, što više vadili su dvogleda da bolje vide detalje.

Pitam se imali smisla još i pjesmu pisat. I ovako vam je do grla/ teksta/, ako nije u pitanju „Duboko grlo“/ mislim ono iz afere Watergate/. No ipak krenite još i MOJIM PUTEM…..“Zagrljen pomrčinom, s obiju strana, jučerašnje svijeće-gasnu. Novo se svjetlo pali na Oltaru…čujem jauk poznat , što pukotinom Sunca, silazi u jutro rano, noć nemilu…I sve je jedno, kada sam sjena mraka, slika pomrčine…

Zastor od zvijezda spušten , na užarene ruke dana…tražim Tvoj spas u nijemoj jeci beznadne molitve…u šapatu večernje tišine, šumu koraka jedva čujnih i misli k Tebi upućenih…uzaludnih. Magla se rasula kroz moje noći budne i mamurne…Nesanica naplaćuje danak nedočekanosti pod tamnim velom razlistale noći…Otrovni sati ponoći, truju moje sutra, piju gorke muke sa osmjehom vriska i grohotom Smrti…

U mahovini vlažne tame, pod grubim dlanom sjećanja , gušeći se od nedosanjanih uzdaha, pališ mirisom propjevalo proljeće po praznom nebu napuštenosti… I bdiješ nad ranjenim predvečerjem iznad praha vjetrom zatrpanog…San Ti prijeti uzglavljem, uspomene guše nad sivim pepelom besmrtne mi duše…

Tuga , puna noći, bez putova. Zadnje lišće šušti. Misli Ti se mute…Na stazi nadanja gaziš Mojim Putem.

SI RIVUS TENUITER FLUIT, NON EST ALVEI CULPA, SED FONTIS……………Ako potok slabo teče, nije krivnja na koritu već na izvoru…..U praksi to znači….ma nisam ja Jim…ima više tumačenja.

I tako smo stigli do onoga mjesta kada se morate odlučiti / nakon što otvorite Fporum“ i vidite „kobasicu“od teksta/ da li ga početi čitati, ili samo pogledati od glave do repa, ostaviti ga za neki godišnji odmor, ili naprosto zagasiti i s njime u pomor. Možete početi i od kraja, nešto u svemu ovom valjda i valja…Dok vi razmišljate ja ću pisati dalje.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 01.03.10 19:17

Doc · by Doc on 02.03.10 1:06

02.03.2010. Na Današnji Dan

Da sa brojkama treba biti oprezan i uzimati ih sa određenim oprezom to sam vam u više navrata napisao i upozorio , da ono, što je napisano , ne mora biti točno kao sveto pismo/ možda i u njemu ima poneka greška/. Osobito sam akcent stavio na datume rođenja i smrti, jer se tu često podaci mimoilaze . Eto pripremajući , što da vam danas podastrem pod Današnji dan, odjednom naiđem podatak prema kojemu sam ja Luciena Ginzberga, poznatijeg pod imenom SERGE GAINSBOURG, usmrtio dan ranije. Naime pronađem podatak da je istu umro ne 1 već/čak/ drugog ožujka, a to je danas. A kada nešto ne štima želim doznati gdje je došlo do kratkoga spoja. I tako tražeći nađem oba dva datuma kao smrtni dan. Ipak brojeći do deset, nabrojim da je onih autora , koji tvrde da je isti zaklopio svoje oči 2. Ožujka , daleko veći broj nego onih koji su se odlučili za 1 ožujak. I ja se evo ovoga puta priklanjam većini , tako da iz jučerašnjeg datuma, pokojnika prenesete u današnji. U krajnjem slučaju postoji mogućnost da su oba izvora točna. Naime moglo se desiti da je Serge, umro prije ponoći a ukućani otkrili da je mrtav kada se ujutro nije probudio. I sada, pope budi pametan. No, preporučam da prihvatite 2. Ožujak kao datum smrti , koji će postati besmrtan, zbog one čuvene pjesme koju je napisao za Brigite Bardot a slavu postigao kada ju je otpjevala ili uzdisala Jane Birkin, i koja se zove „Je T'Aime………….Moi Non Plus“, s kojom su se u srpnju 1969 godine popeli na drugo mjesto britanske popularne ljestvice, a u listopadu ponovo došli na top ljestvicu, sada na samo prvo mjesto. Kako i zaslužuju. U Americi su se našli na 58 poziciji, dosta visoko za tako prizemnu pjesmu. Neki to objašnjavaju činjenicom da takvih izdisajnih pjesama ima u Americi koliko god hoćete. Osobito kada se spusti noć. Ljudi svašta pričaju. Po tome smo i mi Amerika. Ili Engleska. Ili zemlja proleterska/ bio je to poznati hit iz kraja četrdesetih godina , prva pozicija na pruzi Brčko- Banovići i na auto putu Ljubljana-Zagreb-Beograd- Kud sam ja to odlutao. Sva sreća da iza sebe izbacujem, mislim kamenčiće, pa ću se znati vratiti.

I na današnji datum rođeno je nekoliko zvijezda i zvjezdica iz jedine zemaljske galaksije, galaksije glazbe i filma;pa da krenemo kronološki. Najprije, vratimo se na sami početak Dvadesetog stoljeća. Godina je 1900. Ubijen je talijanski kralj Umberto. Njemački general i konstruktor Ferdinand von Zeppelin konstruirao prvu upravljivi zračni brod sa metalnim kosturom, nazvan njegovim imenom. Održan prvi Davisov Kup, prvi pobjednik SAD-e. Austrijanac Sigmund Frojd objavljuje“Tumačenje Snova“. U Zagrebu osnovano Društvo Hrvatskih književnika. Operna pjevačica Milka Trnina počinje nastupati u Metropolitan Operi u New Yorku. A na današnji datum, 2. ožujka/dobro provjereno/ te 1900 godine, rođen je njemački kompozitor, židovskog podrijetla KURT WEILL. Prvu simfoniju je napisao 1921 godine. Godine 1933 emigrira u Pariz, a potom u SAD-e. Od mnogih pjesama , koje je Weill napisao, najvjerojatnije je najpoznatija ona o lopovu Macku, zvanom Nož- „Mack The Knife“. Pjesma se prvi puta pojavila u operi „The Threepenny Opera“ 1928 godine, a jednu od najboljih interpretacija ostvarila je Lotte Lenya, njegova supruga. Kurt je već pokojni od 3 travnja 1950 godine. Umro je u New Yorku. Inače najveću popularnost pjesmi je donio Bobby Darin, kada se je 5 listopada 1959 godine popeo na prvu poziciju američke popularne ljestvice i na tom mjestu zadržao devet tjedana. Naravno da je ploča prodana u zlatnoj, milijunskoj nakladi.

Četrdeset i tri godine kasnije 2. Ožujka 1943 rođen je GEORGE BENSON, jedan od najpoznatijih i najboljih gitarista. Te četvrte ratne godine / ne zaboravimo da je Drugi svjetski rat započeo 1 rujna 1939 godine u 05.45 sati, kada su njemačke snage prešle poljsku granicu/ , ratna sreća već polako prelazi na stranu saveznika. Na konferenciji u Casablanci, vođe triju velikih zapadnih sila- Amerike, Britanije i Francuske, dogovorili su se o iskrcavanju na Siciliji i sustavnom bombardiranju Njemačke. Završila bitka kod Staljingrada, zarobljeno 90 tisuća preživjelih njemačkih vojnika, a u Sjevernoj Africi predalo se 250 tisuća njemačkih i talijanskih vojnika/teško li se talijanima predati, moš mislit, o talijankama da bi i riječi rekao/. U najvećoj tenkovskoj bitci Drugog svjetskog rata kod Kurska, Njemačka doživjela teški poraz. Woxman i Schatz otkrili Streptomycin, prvi antituberkulotik . Počelo redovno emitiranje Državne krugovalne postaje Dubrovnik, kao prve lokalne radio postaje u Hrvatskoj. Najbolji film i dobitnik Oscara ,zvao se „Casablanca“, po mnogima , jedan od najboljih filmova do danas s legendarnim Humphrey Bogartom i Ingrid Bergman. Uz zanimljivu radnju filma , ostati će zapamćen i po izvrsnoj glazbi max Steinera i nezaboravnom songu „As Time Goes By“, kojeg je na klaviru svirao Sam-Dooley Wilson. Pjesma koja se okitila Oscarom zvala se „ You'll never Know“ iz filma „Hello, Frisco, hello“ kompozitora Harry Worrena i tekstopisca Mack Gordona. Danas, ako se u međuvremenu nije nešto strašno dogodilo george Benson bi trebao slaviti rođendan s gitarom u ruci. On se sam inače nije nikada opredijelio između jazza i pop glazbe. Ostao je negdje između. Negdje između ostao je i LOU REED, američki pjevač, gitarist i skladatelj, rođen kao i Benson na današnji datum i iste 1943 godine. Pravo mu je ime LOUIS FIRBANK, ali on je još jedna od zvijezda show buisnessa koji je zaboravio svoje ime, što nije nikakva rijetkost. Prije bi se moglo reći, gotovo pravilo. I tu ponovo mogla započeti priča, sa kolikom sigurnošću trebamo uzimati pročitano Eto i ovdje dolazimo u tešku dilemu. Najprije što se tiče imena,ali i prezimena . jer po nekima on je zapravo Lewis Alan Reed, rođen u Freeportu, a to vam je na Long islandu, koji se pak nalazi u Velikoj jabuci- new Yorku. I nije rođen 1943 već 1942 godine. Netko će reći godina tamo , godina onamo. Ako sam se kod Serga zakačio za jedan/doduše , čak i sumnjivi dan/ onda kada je u pitanju godina trebam još ni više. Bio je član grupe Velvet Underground, a poslije i solo pjevač. Njegova je životna dilema bila: komercijalna glazba ili nekomercijalni umjetnik. I on je ostao negdje između, bliže, onom prvom / uostalom mora se od nečega i živjeti/, ostao je više sklon rocku. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je jednu pjesmu „Walk On The Wild Side“ koja se 17 veljače 1973 godine pojavila na američkoj popularnoj ljestvici, da bi na kraju došla do 16 pozicije, točnije 28 travnja te godine i na tom se mjestu zadržala dva tjedna i prodavala po cijeni od sedam dolara.

Rođendan danas ima, bolje rečeno, imala bi, ali ga neće slaviti iz dobro nam poznatih razloga, KAREN CARPENTER, američka pjevačica iz popularnog dua The Carpenter. Onaj drugi zvao se Richard i bio joj je rođeni brat. Rođena je 1950 godine, imala je lijepu perspektivu i uspješnu karijeru pred sobom da je nije mučila linija/ mislim tjelesna težina , obline i te sitnice, koje mogu dovesti do krupnih problema/. Prestala je jesti, a onda je uslijed anorexie došlo do metaboličkog disbalansa , i na kraju je srce zatajilo, pa je Karen svoj umjetnički i životni put završila 4 veljače 1983 godine. Za života su ostvarili 30 hitova na američkoj popularnoj ljestvici, od kojih četiri na prvoj poziciji a deset ploča su prodali u preko milijun kopija/ i to u samo 12 godina zajedničkog nastupanja,, čovjek se opravdano pita da se nije dogodila smrt gdje bi im bio kraj/. Njezin najpoznatiji hit je bio „(They Long To Be) Close To You“sa kojim su se 25 srpnja 1970 godine popeli na prvu poziciju američke popularne ljestvice i na tom mjestu zadržali četiri tjedna, ploča se prodavala po cijeni od šest dolara i prodana je u zlatnoj nakladi. Ista se našla i na prvoj poziciji AC ljestvice slušatelja u trajanju od šest tjedana, a na toj ljestvici su imali također 30 pjesama , od kojih 15 na prvoj poziciji i deset ploča prodanih u zlatnoj nakladi. Imali su i jedan hit na osmoj poziciji C&W ljestvice. Na britanskoj popularnoj ljestvici imali su 23 pjesme , od toga sedam na TOP 10. Inače , za svoju najpopularniju pjesmu, koju sam naveo duo je osvojio Grammy u kategoriji najboljeg dueta te godine, pjesma se našla u Dvorani Slavnih i na RIAA ljestvici na 193 poziciji. Za razliku od Karen svoju uspješnu karijeru je nastavio JOHN BON JOVI, američki pjevač i skladatelj rođen na današnji datum 1962 godine, koji je 1997 godine u izboru stanice MTW, osvojio prvo mjesto kao najpopularniji pjevač popularne glazbe. On u životu nije imao velikih dilema. Uvijek je želio samo jedno. Zapravo dvoje. Slavu i novac. I želje su mu se uglavnom ostvarile. Ima i slavu i novac, i nije na dijeti. Na američkoj popularnoj ljestvici rock grupa Bon Jovi je imala do sada 34 pjesme, pet na prvoj poziciji i dvije ploče prodane u platinastoj nakladi, znači od preko dva milijuna kopija, a imao je i dva zlatna diska, prodana u preko pola milijuna kopija. Imao je i tri pjesme na prvoj poziciji AR ljestvice. Pjesma koja mu se najviše tjedana nalazila na prvoj poziciji američke ljestvice zvala se „Livin' On A Prayer“- četiri tjedna, a najprodavanija je „Blaze of Glory“ koja se 8 rujna popela na prvu poziciju u Americi, ostala tjedan dana, prodala se u preko dva milijuna kopija po cijeni od tri dolara. Na AC ljestvici slušatelja grupa je imala deset pjesama od kojih četiri na TOP 10, prodala je jednu ploču u platinastoj nakladi i jedan CD u zlatnoj tiraži. Grupa Bon Jovi je bila popularna i na britanskoj ljestvici gdje su ostvarili više od dvadeset hitova. Još su aktivni i imaju vremena da postignu još poneki veliki uspjeh i svijetu zabave podare neki novi hit.

Na današnji datum 1946 godine, na američkoj popularnoj ljestvici u trajanju od dva tjedna našla se pjesma „Personality“ u izvedbi Johnny Mercera.

Godine 1967 , na današnji dan na britansku popularnu ljestvicu, na njenu prvu poziciju popeo se Engelbert Humperdinck sa pjesmom „Release me“ i na tronu ostao punih šest tjedana.

Godine 1824, 2, ožujka, rođen je Bedrich Smetana otac moderne češke glazbe. Skladao je prema temama iz legendi, povijesti i nacionalnog folklora. Jedno od najpoznatijih djela mu je opera „Prodana nevjesta“ Umro je 1884.

Na današnji datum 1933 godine posjetitelji kino predstave umirali su od straha. Naime održana je premijera filma „King Kong“ redatelja Mariana C. Coopera & Ernesta B. Shoedsalka. Unatoč relativno primitivnim posebnim učincima, film je postigao veliki uspjeh, a mnogi ga smatraju i danas boljim od prerade koju je 1976 godine režirao John Guillermin. Velikog majmuna“ glumilo je“ šest različitih modela od zečje kože.

A sada evo i jedne aktualne teme iako se sve dogodilo prije točno 50 godina, na današnji datum. Godina je 1960. Trideset minuta prije ponoći u usnulom marokanskom gradu AGADIRU još su samo poneki vjerni ljubitelji čašice i briđa, pretežno strani turisti uživali u raskoši velikog hotela „Saad“ i „Gotier“, razgovaralo se o tri potresa prošloga tjedna, ali budući da su bili slabe jakosti malo su koga u gradu uznemiravali. Podrhtavanje tla je međutim, nagovještavao pravu katastrofu. U 23:39 sati tlo se po četvrti puta zatreslo. Punih deset sekundi, cijeli grad i okolna sela tresla su se uz tutnjavu zemljine utrobe, dok su se golemi superluksuzni hoteli i trošna naselja staroga dijela grada pretvorili u gomilu krša. Ulice su odjednom bile zakrčene ruševinama zgrada pod kojima je ostalo na tisuće ljudi. Kada se tutnjava stišala čuli su se samo krici preživjelih i posvuda zapomaganje. U gusto naseljenom kvartu , uništeno je ili oštećeno 90 posto zgrada, a u novom dijelu Agadira 80 posto. Do potresa je došlo zbog tako zvanog pomicanja ploče kontinenata.

Događa se i to. Uglavnom poznatima i onima koji imaju novce za otkup. Naime na današnji datum 1978 godine, nepoznate osobe ukrale su Charliea Chaplina iz groba u švicarskom mjestašcu Cosier-ur- Vevey, u kojem je pokopan tri mjeseca ranije. Policija je bila zbunjena , jer se nevjerojatnim motivom činila ucjena, ali se kradljivci nisu oglašavali nikakvim zahtjevom. Tragovi a zemlji su ukazivali da je teški lijes bio najprije guran a onda podignut na kamion. Najmanje četiri čovjeka morala su sudjelovati u tom činu. Sredinom svibnja iste godine Chaplinov lijes je pronađen, zakopan , petnaestak kilometara dalje od groblja u kojem je ukraden. E , to je jedna priča. Druga je malo drugačija, ali je neću pričati. Po njoj se krađa dogodila jučer, ucjenjivači su postavili zahtjev udovici za 80 tisuća dolara. Ona je surađivala sa policijom i nije htjela platiti ucjenu. Dvojica lopova je uhvaćeno a lijes pronašao jedan seljak na livadi svega nekoliko kilometara od groblja. Charlie je ponovo pokopa ali sada u betonsku grobnicu, iako je njegova žena tvrdila gdje je on tu je i njezino srce. Sve jedno je dala pored njegove izgraditi istu betonsku grobnicu. Mogao bih vam ispričati još jednu sličnu priću, no sve se završavaju sa Happy endom po Charliev leš.

Za najbolju filmsku glazbu je na današnji datum 1967 godine Maurice Jarre primio Grammy nagradu. Bila je to glazba koja se pojavila u filmu „Dr. Živago“.

E stvarno, kada pretjeram onda je to u velikim količinama. I po nekoliko puta. Moram se malo ipak suzdržati. Čini mi se da bi i meni dosadio čitati ovako dugački, zanimljivi tekst. Ali, tu se ništa ne može. ONO je jače od mene i ja se prepuštam užitku prebiranja po- tipkovnici.

A sada evo uistinu jedne prozne pjesme pod naslovom BEZ GRIJEHA/ znači mogu je i djeca čitati/ „Kada te posjeti izgubljeno vrijeme, suze već isplakanih očiju, duge kiše iz snova otuđenih jeseni, požar ugašenih ljeta…i nebo i dubine odišu bojama sumraka u kojima i tišina i jeka imaju isti prizvuk nijemosti.

Svi razgovori budu pretočeni u surovu Stvarnost, kratkotrajne zanose i snove ljubavnika, opijenih večernjim satima, mjesečinom napuklih vrlina, uzavrele žudnje i trenom nadahnuća.

Tražimo ono, što nismo izgubili, što imamo a nemamo, nudimo a ne dajemo…tražimo se jedno u drugome, nalazimo sve i ostajemo bez ičega, kao dva strance, svatko na svojoj strani nesigurnosti, u drhtaju strasti da preskočimo sve, pa i sami sebe. Ko treba!

Budimo se opijeni s krvavim laticama na obrazima usred vrelog znoja, natopljeni htjenjem uzburkane želje, slobodni za prvu ljubav svetom nevinošću blagoslovljeni.

Prvi puta oproštenu od grijeha smrtnoga.“

DUX ATQUE IMPERATOR VITAE MORTALIUM ANIMUS EST……Vođa i zapovjednik ljudskoga života je duša….

Ova je valjda sasvim jasno. U duši su skriveni svi osjećaji i emocije, koje su pravi upravljači našega života. Toliko puta smo se uvjerili u tu tvrdnju. Sve se može kontrolirati umom, sve, do , onoga trenutka kada smo i sami u situacije da bez obzira na ratio ne možemo obuzdati emocije. Eto recimo da nije bilo , stani- pani/ duše/ ne bi se dogodila Fani. I ostale fine stvari, pa sad rivom ispod ruke gaze. To ni moja briga, baš je lijepa slika, njih troje u dvoje, pokazuju svima duše svoje.

Sada ću vam prepustiti napisano. Tko voli nek izvoli. Ako vam se ne čita ostavite za sutra, sakupite snagu , predajte se Današnjemu danu.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 02.03.10 21:32

Doc · by Doc on 03.03.10 1:07

03.03.2010. Na Današnji Dan

Nije rijetkost da se neka nova stvar dočeka s nepovjerenjem i sumnjom, u onim najtežim slučajevima i „na nož“, iako o njoj mnogo ne znamo, nekada ama baš i ništa, no to nas ne ometa, da o toj novotariji govorimo sa najvećim prezirom, koji ponekada prelazi sve granice pristojnosti i dobroga ukusa a u onim krajnjim slučajevima i u potpunosti neprijateljski. Koliko puta se dogodi da ljudi o vama, na osnovu nekih priča, dobiju sasvim iskrivljenu sliku i spremni su vas optužiti za nešto o čemu pojma nemate, a da sa vama nikada nisu ni riječi progovorili, što više nikada se niste ni vidjeli niti upoznali. Ali, reći o vama neku pogrdu , spremni su kao da vas poznaju cijeli život. To mi je jako dobro poznato iz moje životne prakse. Čovjek se nađe u takvoj situaciji da naprosto ne zna, što da kaže, niti misli. No, i za takove stvari je život našao lijek. Jednoga dana kada vas upoznaju i uvjere se sami da slika koju su stekli o vama je sasvim suprotna, ako imaju hrabrosti ispričaju se , ako ne prave se kao da to niste ni čuli. Tako je i u glazbi. Naiđe novi zvuk, za kojeg ste nešto čuli, niste ga doživjeli i ne znate da li će biti dobar ili loš, ali smo ga spremni unaprijed osuditi. I bez grižnje savjesti. Primjera ima na desetka, kao što rekoh, no sada sam se sjetio da ih ima na -stotine. I u svakim sferama ljudske djelatnosti. Ja ću se zadržati na glazbi i usputno se vratiti koju godinu unatrag, recimo , nešto malo više od pedeset godina. Što se ono kaže, tu iza ugla, ako ih usporedimo sa trajanjem ljudskoga vijeka. Točnije danas ćemo se zaustaviti u 1957 godini.

Gana, bivša britanska kolonija, poznata i kao Zlatna obala, postala je prva neovisna država u Africi u Dvadesetom stoljeću, označavajući i konačni raspad velikog britanskog kolonijalnoga carstva. Ali u osvajački pohod kreće Sovjetski savez- i to svemirski. Oko Zemlje kruži prvi umjetni satelit –Sputnik I, bez putnika. Ubrzo Sovjeti u svemir šalju i drugi satelit s astronauticom plemenite pasmine i pedigrea , kujicu Lajku. Ujedno i prvu žrtvu svemirskog istraživanja. Iako okružena zrakom i kisikom u neograničenim količinama, dotična pseća znanstvenica se ugušila, jer joj je ponestalo kisika u satelitu. Pored Rexa ožalošćenog supruga, ostalo je i troje siročadi: Muki, Cuki i Belina. Demonstracije su organizirali ljubitelji pasa/naravno i kujica/, zajedno sa svojim ljubimcima, koji su žestoko režali, lajali, neki i ugrizali, mnogi tugaljivo zavijali i cvilili. Tužni su bili i zaljubljenici Sedme umjetnosti. Njihov idol „Malteški Sokol“, slomio je krila i s filmskog Olimpa strmoglavio se pod zemlju, a potom izrastao u legendu. On se zvao Humphrey Bogart, tvrdi filmski momak, kojeg je slomio rak pluća. Umro je u 58 godini života, kažu sa cigaretom u ustima koja ga je i pokopala.

U glazbi to je vrijeme Rock & Rolla. Oko nas se svi valjaju i kotrljaju , tresu glavama i uvijaju kukovima. Ali ima i onih koji sumnjičavo vrte glavom , i misle ne će baš ovo ispasti na dobro, često se i zgražaju. Iako rock & roll groznica traje pune tri godine/ za razliku od praseće/, iako je požar novog ritma zapalio čitav svijet/jedan uvaženi „urar“ bi rekao i šire, možda je mislio da je planeta veća od svijeta/, još uvijek ima onih, koji tajno spremaju plan, kako da zaustave taj „vulgarni“ ritam/ koji se danas zove provizija i lopovluk/ i spase još nezaražene/ a njih je sve manje/ ili one sa prvim simptomima/ kao u sagi, zvanoj „Indeks“, može i „kamioni“ ili recimo „ hypo“ili…./. Oni sa klasičnom slikom bolesti/ koje je na promatranju u državnom tužilaštvu/, izgubljeni su zauvijek/ako ne steknu imunitet/. U svrhu očuvanja zdravlja mladih od opake“pošlice“ Rock & rolla, udružile su se sve konzervativne snage/ koje se hrane prirodnom i svježom hranom/, udruženja za zaštitu morala i mnoge vjerske udruge. Tako vam je to bilo polovinom pedesetih godina u Americi., u kojoj je rock glazba ili točnije rock & roll, što bi se moglo prevesti kao valjanje i kotrljanje, dočekan sa velikim otporom, koji se kretao od gađenja / bez povraćanja/ i odbijanja pa sve do prijetnji i zakonskih sankcija. Mnogi su govorili da je to komunistička urota, dok su oni iz istočnog bloka tvrdili da je to dekadencija i proizvod „trulog“ kapitalizma, skoro trulog kao „u državi Danskoj“, zlobnici su znali reći „Balkanskoj“. Sve diskusije su išle u tom pravcu da se dokaže kako“crveni“ žele uništiti zdrav duh mladosti Amerike, a za tu su svrhu koristili svoje špijune i plaćenike, raskalašene crnce iz Afrike i njihova divljačka i primitivna glazba, čiji je jedini cilj seks, to jest valjanje i kotrljanje. Neki su još dodali i miješenje. Najžalosnije u svemu tome je bilo , što su i neki bijeli pjevači prihvatili taj njihov stil i počeli pjevati o roktanju i rolanju . Oštar u osudi je bio i čuveni „Glas“ Frank Sinatra, koji je glazbu i izvođače nazvao najpogrdnijim imenima/ naravno osim- mafija/, tvrdeći da ta „vulgarna“ indijanska glazba iz Afrike/ što upućuje na to da mu je zemljopis i povijest bila jača strana/ će definitivno pokvariti i one najmanje hobotnice iz njegovog klana. Pokrenute su akcije čišćenja, na radio postajama su javno razbijane ploče koje vode u propast. Ispred trgovina i prodavaonica ploča su lijepljeni plakati i upozorenja o grješnosti rock glazbe, prijetilo se pokorom a u krajnjim slučajevima se spominjao i senjor Dante i njegova posljednja deveta postaja. No, spasa nije bilo. Na Današnji dan 3 ožujka 1957 godine kardinal Samuel Stritch iz Chichaga, inače najveće katoličke biskupije na svijetu /i šire, odmah bi nadodao, onaj moj uskogledajući poznanik, koji iz državnog proračuna prebacuje kune na kućni budžet/,protjerao je rock glazbu iz svoje biskupije, iz škola i s igrališta, opisavši je kao grješne plemenske ritmove, koji potiču ljude na požudu i tjelesne užitke, kratko rečeno- blud. Za rok ovisnike je rekao da grešno uživaju u nasladama, smatraju ih kao ideal života , ističući sebe, prečasnog Samuela za primjer , kojemu nije nikada pala na um niti jedna grešna pomisao, a u vezi sa valjanjem. No, ni ta strašna kletva nije smanjila prodaju ploča sa rock glazbom u prodavaonicama ploča poznatog Chichaga. Dapače. Kupci su se otimali za nove snimke kao da su pomahnitali, a neki su išli tako daleko da su umjesto slika svetaca oko vrata vješali slike Elvisa Presleya, Fats Domina/ oni sa malo debljim vratom/ Jerry Lee Lewisa, Buddy Hollya, a oni najšašaviji i svog „šašavog“ idola Little Richarda, najluđeg i najdivljijeg od svih, koji je upravo bio snimio svoj poznati hit „Lucille“, potom „Jenny Jenny“, da bi se zaustavio na „Miss Ann,“ koju je sljedeće godine zamijenio sa „Miss Molly“. No, mora se reći da je on ,usprkos i unatoč tome, što je bio najveće rock strašilo/ neću ga opisivati da vas ne uplašim/, prvi ozbiljno shvatio upozorenje prečasnog Samuela i već u ljeto te 1957 godine, na vrhu slave, odbacio kričavo rock odijelo, prestao nabacivati farbu na usne, kulturno se ošišao i od rock propagatora postao vrli i skrušeni svećenik i propovjednik svih onih vrlina koje sam nije imao. Ali tako je to u životu. Obično ljudi pričaju o onome što im nedostaje/ navodno i o poštenju/. Bio je pastir u adventističkoj crkvi, govoreći svima kako se trebaju pripremiti za sudnji dan, koji tek što nije došao. Kasnije se i on ponovo izopačio, ali o tome jednom drugom prilikom.

Na današnji dan 1927 godine rođen je popularni američki blues pjevač i usno harmonikaš LITTLE JUNIOR PARKER. Bio je jedan od prvih i uspješnijih glazbenika R&B koji su snimali u maloj SUN kompaniji. U kasnim četrdesetim godinama svirao je sa Sonny Boy Williamsonom i Howlin' Wolfom, da bi 1951 godine oformio vlastitu grupu pod imenom The Blue Flames. Prvi snimak je napravio 1952 godine. Godine 1953 za SUN kompaniju snimio je poznatu skladbu „Mystery Train“, koju je kasnije ponovo snimio Elvis Presley. Prva skladba sa kojom se popeo na američku R&B ljestvicu zvala se „Feelin' Good“ s kojom se 3 listopada 1953 godine našao na petoj poziciji. U šezdesetim godinama pored blues glazbe snimao je i soul pjesme. Na američkoj R&B ljestvici imao je 16 hitova, od kojih pet na TOP 10. Pet pjesama mu se našlo i na američkoj popularnoj ljestvici. Njegov najbolji glazbeni broj bio je naslov „ Driving Wheel“ s kojom se 15 svibnja 1961 godine pojavio na petoj poziciji R&B ljestvice i 85-om mjestu popularne ljestvice. Popularna mu je bila i skladba „Next Time You See Me“ s kojom se 16 ožujka 1957 pojavio na sedmoj poziciji a ukupno na R&B ljestvici ostao 16 tjedana.

Godine 1978, na današnji datum 3.ožujka, u 74 godini umro je DANNY KAYE,američki glumac, pjevač, komičar i ambasador dobre volje UNICEF-a, čovjek, koji je cijeli svoj život posvetio tome da zabavi druge. Dijete je ruskih židova emigranata, koji su se naselili u najsiromašnijoj ulici Brooklyna. Karijeru je počeo kao dječak vukući kolica i prodajući osvježavajuća pića na ulicama…i tu bih stavio tri točke…O njemu drugom prilikom, možda kada mu bude rođendan, a to 18 siječnja/ kakav optimizam!/. Danny je rođen 1913 godine.

A na današnji dan 1951 godine na prvoj poziciji američke ljestvice pojavila se pjesma „If“ u izvedbi Perry Coma i na toj poziciji ostala punih osam tjedana. Ploča je prodana u preko milijun kopija. Inače se pjesma prvi puta pojavila na pop ljestvici 13 siječnja. Ova je pjesma prvi puta publicirana 1934 godine Radi informacije samo da kažem da se ova pjesma našla u jedanaest navrata na američkoj popularnoj ljestvici, samo te 1951 godine u osam različitih izvedbi.

Tko se još ne sjeća popularne njemačke pjevačice Nene. Ako su joj neki ime i zaboravili sigurno nisu pjesmu „99 Red Balloons“ sa kojom se Nena popela na prvu poziciju britanske popularne ljestvice i na tom se mjestu zadržala tri tjedna.

Godine 1853 , na današnji dan rođen je Vicente van Gogh, slikar, o kojemu se može napraviti cijeli roman, kojemu će Don McLean, američki pjevač, posvetiti kompoziciju pod naslovom „Vincente“ a ta se pjesma stalno vrti u holu njegova muzeja u Amsterdamu.

Na današnji dan 1940 godine rođena je u Našicama Dunja Rajter. Počela je pjevati i Zboru Narodne Opere, glumila i učestvovala u prvim domaćim TV show emisijama. Od 1964 godine živi u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje je snimila nekoliko albuma, a pojavila se i u oko dvadeset filmova. Svojedobno je bila jako popularna a i danas se tu i tamo pojavi na TV ekranu. Bila je poznata i po tome što je izvodila velike strane hitove u prepjevima. Još se mnogi sjećaju njene izvedbe poznate skladbe Salvatora Adamoa „Pada Snijeg“ ili recimo velikog hita Alain Barriera „Moj Život“. Danas Dunja slavi rođendan i pjevuši „Dunjo moja….“

Godine 1963, na današnji datum, svoj posljednji nastup pred publikom imala je slavna američka country pjevačica Patsy Cline. Bio je to dobrotvorni koncert za porodicu Disco jockeya Cactus Jack Calla, koji je poginuo u automobilskoj nesreći. Koncert je održan u Memorial Buildingsu u Kansas Cityju. Samo dva dana kasnije, vračajući se s toga koncerta, avion se sunovratio kod mjesta Camden u Tennesseeju. Svi su poginuli.

A evo i pjesme u prozi napisane ovoga ljeta dok sam za Banom/ našim mjesnim grobljem ( u Sv. Martinu-Podstrana)/Poljička Republika/, obilazio svoje umrle prijatelje sa kojima sam proveo djetinjstvo i dio mladosti, Sjeta se duboko uvukla u moju dušu, sjeo sam na klupu pored groba i izlio sve ono što sam tog trenutka osjetio u dubini moje prolaznosti i konačnosti -istodobno. Pjesma se zove ČEKAJU ME i posvećena je mojim prijateljima…umrlim i onim koje smrt požudno čeka…

“Samo je lagani povjetarac njihao Njihova imena. Slike na spomenicima su im imale poseban sjaj, kao da su znali, da će im baš one krasiti mramorna lica Konačnosti. A ja sam ih gledao očima prošlosti. Bili su nasmijani i razigrani u svojim dječačkim nestašlucima i mladenačkim porocima.

Sjedili smo na ribarskoj mreži, raširenoj po Portu, pomalo ljuti, što nam smeta za skakanje u more. Sa glave Porta ili parapeta…Sjećam se tih razgovora, u kojima su neostvarene želje pretvarali u stvarnost, pokušali zadiviti mladenačku radoznalost, nesvjesni svoje neuvjerljivosti i naivnosti. Ali, ostali su nezaboravni.

I sada dok ih gledam, čujem njihove glasove, nepatvoreni smijeh, osjećam njihove nemire, a i tugu, za neostvarenim snovima. I ponovo vidim ta nasmijana lica, te bijele ptice, bez krila, kako kruže nad plažama, pokrivajući ih svojom sjenom u potrazi za Ljepotom.

Sada ih gledam nijeme. Osjećam u očima žal, zbog odilaženja brz pozdrava, opravdanje za neučinjeno i oprost za izmišljene priče , utkane u mrežu njihove mašte.

Odavno sam im oprostio…Znaju, da ih neću zaboraviti, kao ni ovoga jutra, dok smo razgovarali u tišini, nijemi izgovarali riječi, dovoljno glasno, da ih šutnja čuje.

Niz obraze su klizile potonule godine, a žal i sjeta, ulijevale se i u moju mramornu ranu, gdje me čekaju, sada, na jednom drugom Pristaništu. I sa novom pričom Istine.

Na Istoku se pojavio prvi sumrak. Sa Zapada osjećam miris žute ruže. Mladi čempresi savili umorne glave. Mrak je padao…zadnji trak Sunca se spuštao na naše glave…Duše nam snivaju, a moje mrtve oči sjaje poput smrtne svijeće, tražeći Tebe, moju izgubljenu Mladost.

Niz blijedo lice spuznuše posljednje dvije suze….“

AEQUAT OMNES CINIS, IMPARES NASCIMUR, PARES MORIMUR……………SMRT SVE IZJEDNAČUJE , NEJEDNAKI SE RAĐAMO, JEDNAKI UMIREMO……Tu je sve , više nego jasno. I čemu onda sva tama života, kada smo i u nejednakosti isti, kada nam razni puti istom stazom gaze, kada nam dušu hladnu grije isti plamen…zašto su lica mrka , kad sviću ista nam jutra i zašto nema u nama tuge za tuđim ranama…Plačem počinje život u plaču čekamo kraj …i zašto od života praviti pakao kad može biti raj. I tu ću malo zabremzati, neću više filozofirati…ako i pročita netko ovo, zapitati će se da li sam dobro…danas se sve gleda kroz materiju, važno je dobit što veću proviziju, a onog o čemu ja pišem, gotovo da nema više…

Kada vam ovo pošaljem, sa sobom ostajem, i nikada ne znam, da li još traje noć ili je počeo novi dan. Oni, koji su budni možda će reći, kasno je za čitanje, idemo leći, oni umorni već duboko dišu, možda će sutra pročitati priču. Oni, što budni sanjaju , počet će čitati od kraja, jer često na ušću, istinu spoznamo buduću. Lake i mirne snove, sanjajte sve do zore, a onda opet istim putem do želje nemoguće.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 03.03.10 22:38

Doc · by Doc on 04.03.10 1:01

04.03.2010. Na Današnji Dan

Danas se vračamo nakratko u 1932 godinu. Najzanimljivije vijesti dolaze iz Njemačke. A tamo, znamo, u usponu je i prodoru nacizam. Za svoga predsjedničkog kandidata nacisti su odabrali Hitlera, koji na njemačkim izborima doživljava poraz, a nacistički paravojni odredi SA i SS dobivaju- zabranu. Ipak i nacisti imaju uspjeha. Pobijedili su u četiri države, a u Reichstagu dobili 230 mjesta. Dosta, ali nedovoljno i za pobjedu. Ipak za predsjednika Reichstaga izabran je Herman Goring, a Hitler dobio položaj, najprije vicekancelara, a potom i kancelara. Naprosto ne voli vlast-dijeliti sa bilo kime. Blefer.

I na dalekom Istoku približava se katastrofa. Ratna. Na udaru su komunisti, a udara Čang –kai-šek. Njega pak udaraju japanci. Zvecka oružje i u Južnoj Americi rat voda Bolivija i Paragvaj, a u Londonskom Hyde Parku zveckaju limeni tanjuri, vilice i žlice. Simfonija u B –molu- Prazan želudac. Čak dvadeset tisuća izišlo je na ulice sa porcijama i beštekom u rukama i demonstriraju protiv nezaposlenosti. Uličari. Bolje bi im bilo da nešto rade poručuju iz Vlade, koji nisu gladni, pogotovo ne oni iz kraljevske palače. Doduše i tamo se princeze žale na nestašicu, navodno nemaju-ptičjeg mlijeka. Zato dovoljno mlijeka ima u Rimu, kako bi veliki „Duce „Benito Mussolini mogao nahraniti svoga ljubimca, malog tigrića, u rimskom zoološkom vrtu. I to bez straha, koji se navodno uvukao u kosti mister Harolda Davidsona, anglikanskog raspopenog svećenika. Navodno , zbog seksualnih prekršaja, pa je od popa postao krotitelj lavova u engleskom gradiću Skegnessu. A poslovica kaže“Ne diraj lava dok spava“, a iza sna pogotovo, jer će te isti uspavati za sva vremena. Čini se da ova mislilica gospodinu Haroldu nije bila poznata, pa ga je životinjski car poslao u carstvo nebesko, dok po zemlji hodaju anđeli. I to plavi. Taj dugonogi „Plavi Anđeo“ zvao se Marlene Dietrich, koja te godine uz pomoć Jozefa von Sternberga putuje „Shangai Expressom“ prema „Plavoj veneri“, dok vlastitim nogama, preko prepona na Olimpijadi u Los Angelesu trči, jedan od najbržih američkih atletičara svih vremena Mildred Didrikson. I on ne odustaje od zlata za razliku od južne Afrike, koja je te 1932 godine odustala pd zlatne podloge, no ne odustaje od zlatnih pjevačkih grla. A o jednom takvom će danas biti riječi u rubrici na današnji dan. Iako su mnoge današnje zvijezde podrijetlom iz Afrike, pa ih u Americi i zovu Afro-amerikanci, a ne više crnci, teško su se nalazili i primicali društvu odabranih./ od kada je Obmana na tronu SAD-a sada se to događa bijelima, zaključujući po novom valu američkih filmova, u kojima u većini glavne role igraju crni glumci a bijeli su u drugom planu, uglavnom. Treba navodno višestoljetnu nepravdu ispraviti. Još sam kada bi taj odnos bio i za starosjedioce Indijance, sve bi bilo u redu./ u show buisnessu. Bili su samo izuzeci koji potvrđuju pravilo.

Jedan od tih izuzetaka je i Južno-Afrička folk pjevačica ZENSI MIRIAM MAKEBA, rođena upravo na današnji dan 4 ožujka 1932 godine, pjevačica , koja je nosila laskavu titulu „Queen Of South Chansone“-„Kraljica Afričke pjesme“. Ona je bila prva pjevačica koja je upoznala široko slušateljstvo s afričkom glazbom. Vrućim pjesmama s juga Afrike ona je probila led na hladnom sjeveru i nezainteresiranom zapadu. Svijet ju je prvi puta upoznao polovinom pedesetih godina, kada je s nekom južno-afričkom trupom gostovala u New Yorku. Većina članova te grupe su tada ostali u new Yorku, među njima i Mirjam. Svojim načinom i pjesmama uskoro je postala poznata i popularna, prva južno-afrikanka, kojoj je to uspjelo. Osim što je dobro reagirala na note bila je jako osjetljiva na boju kože, bolje rečeno na među rasne odnose. Godine 1963, emotivno je svjedočila o aparheidu u svojoj domovini Južnoj Africi pred generalnom Skupštinom Ujedinjenih naroda. Vlasti u Johanesburgu, odgovorili su tako , da su joj oduzeli državljanstvo i zabranili povratak u domovinu. Potom se udala, najprije za Hugh Masekela, trubača, aranžera i vođu orkestra koji je također podrijetlom bio iz južne Afrike, ali se bračna luka uzburkala nakon dvije godine i brak potonuo, da bi potom uplovila u drugi brak sa Stokeley Carmichaelom, vođom američkih „crnih pantera“ i tako izazvala i bijes američke vlade. Iako su u njenu obranu ustale i mnoge slavne ličnosti, od Marlon Branda do Nine Simone, vlasti u Washingtonu, protjerali su je iz SAD-a. Mirjam se tada vratila u Afriku i nastanila u Gani. Živjela je dovoljno dugo da doživi promjene u Južnoj Africi pa se u devedesetim godinama ponovo vratila u Južnu Afriku, i to sam ,jer je nakon desetgodišnjeg bračnog staža, ponovo ostala sama i slobodna poput kanarinca u krletci. Ali godine slave i popularnosti u svemu tome su se izgubile . Na američkoj popularnoj ljestvici ostvarila je četiri hita, a najveći uspjeh je postigla sa skladbom „Pata Pata“, koja se popela na američku popularnu ljestvicu 7 listopada 1967 godine, da bi se u konačnici našla na 12 –oj poziciji. Inače prvi puta se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici jedanaest godina ranije, točnije25 veljače 1956 godine sa skladbom „Lovely Lies“ i na kraju dospjela do 45-og mjesta. Mirjam Makebe je umrla od srčanog infarkta 9 studenog 2008 godine , u 76-oj godini života.

A na današnji datum 1944 godine je rođen , američki soul pjevač, gitarist i skladatelj Womack Bobby. Sa svoja četiri brata osnovao je sastav Womack Brothers, koji su bili poznati i kao Valentinos između 1962 i 1964 godine. Surađivao je i sa poznatim nesretnikom soul glazbe Sam Cookeom i ta je suradnja išla toliko daleko, da je nakon što je u onom čuvenom motelu, vlasnica istog gospođa Frenklin upucala na mrtvo Sama , dotični Bobby oženio njegovu udovicu Barbaru i tako nastavio suradnju na donjem planu. A tu je suradnju proširio njegov brat Cecil kada je oženio Cookovu kći Lindu i tako dodatno zakomplicirao rodbinske odnose poput Gordijskog čvora. Bobby je radio sa mnogim poznatim glazbenicima i pratio ih na njihovim snimkama, među inim tu je i Aretha Franklin, Janis Joplin i drugi. Na američkoj popularnoj ljestvici ostvario je 19 hitova, dvije je ploče prodao u zlatnoj nakladi. Najuspješnija mu je pjesma bila „Lookin' For A Love“ sa kojom se 2 veljače 1974 godine popeo na američku popularnu ljestvicu i na kraju se dokopao desete pozicije. Pjesma je bila i tri tjedna na prvom mjestu R&B ljestvice a prodavala se po cijeni od 7 dolara. Na R&B ljestvici bio je daleko uspješniji te je naslagao 49 pjesama, od kojih dvije na prvoj poziciji uz dvije ploče prodane u zlatnoj nakladi. Spomenuta pjesma „Lookin' For A Love“ se na ovoj ljestvici našla na prvoj poziciji 26 siječnja u trajanju od tri tjedna i prodana je u milijunskoj nakladi.

Na današnji dan 1944 godine na američkoj popularnoj ljestvici na prvoj poziciji našla se je skladba „Besame Mucho“- „Voli Me Mnogo“ u izvedbi orkestra Jimmy Dorseya i na toj poziciji ostala sedam tjedana. Pjesma se je inače prvi put pojavila na ovoj ljestvici na samu 1944 godinu. Inače pjesmu su pjevali Bob & Kitty.

Godine 1985 na današnji datum, na prvoj poziciji se našla pjesma „You're My Heart, You're My Soul“ u izvedbi disco dua Modern Talking.

Na današnji datum 852 godine po prvi puta se spominje ime Hrvat u ispravi kojom knez TrpimirI, nasljednik kneza Mislava, dariva Splitskom biskupu Petru crkvu Sv. Jurja na Putalju, zadužbinu kneza Mislava, posjed u Lažanima kraj Solina i Tugarama u Poljicima, zato što mu je biskup pozajmio srebro za crkveno posuđe potrebno benediktinskom samostanu u Rižnicama povrh Solina, koji je Trpimir dao sagraditi. Trpimir se naziva „Dux Chroatorum“i uspješan je u ratovanju. Pobjeđuje i bugarskog vladara Borisa.

Rođen na današnji dan 1678 godine u Veneciji ANTONIO VIVALDI, talijanski skladatelj zrelog baroka. Za života vrlo popularan, kasnije zaboravljen, ponovo otkriven u XIX stoljeću. Ostavio 446 koncerta, 49 opera, nekim djelima nagovješćuje klasiku. Obogatio je orkestralnu tehniku. Poznata su mu četiri godišnja doba.

Godine 1966, na današnji dan, novinar Londonskog lista „The EveningStandard“ objavio je intervju sa John Lennonom. Da popularnost ruši svaki kriterij moglo se pročitati iz tog razgovora u kojem je hvalisavi i prepotentni Beatles , netaktično izjavio da je kršćanstvo kao religija odumrlo, jer tvrdi lennon, istinitost njegovih riječi se ne može dokazati. No tu nije zastao, išao je i korak dalje koji je došao do samog ruba provalije kada je izjavio da su Oni beatlesi popularniji i od Isusa krista. To je bilo previše pa makar dolazilo i od lennona i vjernici nisu mogli otrpjeti tu uvredu. Diskofili su masovno palili njihove ploče, prodaja je enormno opala i sve je upućivalo da se grupi dobro ne piše. Amerikanci su ih dočekali hladni poput Engleza, Na kraju se John pravdao , vidjevši da je vrag uzeo sve u svoje ruke, da su njega Ivana novinari krivo interpretirali i još kojekakvih pokajničkih riječi je izgovorio. Grupa se tako vratila sa samog ponora i počela ponovo žariti i paliti svjetskim tržištem zvuka.

Nakon kiše dolazi sunce , bar tako kaže poznata krilatica, koja nema krila ali je posvuda dospjela. Jučer sam vam servirao jednu dosta tugaljivu pjesmu u prozi, danas ću ići korak dalje , vračajući se unatrag. Pjesma se zove:

OSTAJEM UZ TEBE

Opet su se spustile visine… srušili svodovi tišine…pribili horizonti. Vidljivost je ponovo postala nedokučiva dubina ,koja jamči odlazak jesenjeg vjetra. Trenuci među nama postali su svjesniji…teže podnošljiva samoća jecajući zove.

Opet si tu…u bdijenju i snovima, jednako stvarna i nejasna, dostupna i neuhvatljiva…nijema i slatkorječiva. Na zlatnoj pučini pjena. Svileno predvečerje već razapinje vatrenu mrežu…zalaz žuri zapadu…nosi sve pozdrave…uzavrelu krv…sve tokove žudnje, neumornost moga traženja Tebe…I mene uz Tebe…pogleda na usnama i usana na bijelom mramoru Tvoje intime…u guduri iskona i jeci vremena.

Sve je plavo…Nebo je ogledalo mora…More zrcalo neba. Dolazi Ti sumrak s mojim krvavim grudima, nošen nevidljivim valom. Putuje moje sutra…svjetlo polako umorno titra. Osjećam Tvoj miris iz tame, gdje nisam više, a tamo sam.

I ostajem uz Tebe…najdraža.

TEMPUS FUGIT…Vrijeme Leti

OVO USITINU NE TREBA KOMENTIRATI, SVJEDOCI SMO SVAKODNEVNO ISTINITOSTI TE MUDROSNICE.

I ovdje bih se zaustavio…Moram priznati da sam umoran i potiho čujem kako kapci dozivaju san, vidjeti ću da li će se on i odazvati. Danas ćete manje čitati, polako uvodim restrikciju s time da nikome neću uskratiti ono što voli pročitati samo će to biti sublimirano, recimo u jednoj rečenici. Krležovskoj/kakva usporedba/. Nisam mislio na kvalitetu već dužinu kvaliteta. Opet sam nešto zbrčkao. Nadam se da ste ipak koliko toliko zadovoljni ovim uradcima, ako niste dajte bolji prijedlog ili još bolje prionite na posao. Naravno velika zasluga pripada i popratnim zvučnim prilozima koji upotpunjavaju tekst i oplemenjuju njegovu dušu, a tijelu daju prikrivenu tajanstvenost.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 04.03.10 15:57

Doc · by Doc on 05.03.10 1:01

05.03.2010. Na Današnji Dan

Godina je 1963. Hit događaj te godine bio je Afera Profumo. Novine su se prodavale kao lude, a događaji opisivali u nastavcima poput Zagorkine „Gričke Vještice“ ili „Tajne Krvavog Mosta“. Doduše u toj aferi bilo je i krvavih dana, kada se nije moglo prelaziti preko mosta, uglavnom jednom mjesečno. Da ne bih i ja počeo pisati u nastavcima, za one koji su zaboravili o čemu se radi, te za one koji još te godine nisu krenuli ni u prvi razred, pa nisu još znali sva slova ili jesu ali nisu znali čitati između redova, samo nekoliko bitnih napomena. Naime gospodin/ neki su poslije tvrdili da i nije baš gentleman/ John Profumo, uvalio je /poput kukavice/ svoje jaje u gnijezdo izvjesne Christine Keller, navodno manekenke sa visokom cijenom. I to ne bi bilo nikakvo čudo, da u to gnijezdo nije položio jajca i nešto mlađi ruski kapetan Ivanov. Čak ni to ne bi bilo ni čudno ni opasno. Jer za preferans su potrebna tri igrača. Problem je nastao u tome što je mister Profumo bio britanski tajnik za rat, a tovariš Ivanov bivši ruski mornarički ataše. A tu je već u opasnosti državna sigurnost. Znate već u toplom krevetu gospođice Keller, uz šaputanje i maženje, iscuri ono što treba ali i što ne treba, recimo gdje se nalazi raketna rampa gospodina Johna, a tu onda vijest Christina prenese tovarišu Ivanovu dok se nalazi na njegovoj raketi. Možda i nesvjesno u trenutku lansiranja ali to je već ozbiljno, kada je u pitanju vojna tajna, koju bačuška odmah proslijedi u Moskvu. Na kraju se doznalo ne samo, da Profumo, ne da dio vojnog proračuna troši za zadovoljavanje osobnih potreba, nego čak, molim vas i laže, tvrdeći da gospođicu Christinu nije čak nikada ni u snu vidio. No, nakraju je ipak priznao da je malo slagao/ a laž jednom gospodinu nije primjerena/, pa je na kraju završio na birou za zapošljavanje radnika. I gospođica Christina imala je problema, morala je ići na ginekološki pregled da se ustvrdi da još poneka neotkrivena tajna ne leži u dubini njene intime. Najbolje je prošao bačuška Ivanov , koje je dobio orden , što je uspio preko svoga“atašea“doći do važnih podataka na jedan vrlo neobičan i nadasve ugodan način. Koristeći samo vlastiti potencijal. I tu bih skratio priču.

I dok je kapetan Ivanov ostvario svoj san, na drugoj strani Atlantika, u velikoj demokratskoj Americi te godine propovjednik i borac za građanska prava obojenih Martin Luther King se sprema da ostvari svoj san. A on se ne odnosi na nikakvu gospođicu Christinu već na slobodu i jednakost svih u SAD-a. Bila je to opasna godina u kojoj su se crnci htjeli izjednačiti u pravima sa bijelcima. A često to ne ide preko noći kao recimo kod Profuma i Ivanova. Uglavnom kod Lincolnovog spomenika u Washingtonu okupilo se oko 200 tisuća svih mogućih boja, tako da je skup izgledao na Dugu, a Martin im je govorio kako svake noći sanja o Americi jednakih. Što recimo u Sajgonu nije bilo moguće, iako su tamo svi iste kolure, ali nisu iste vjere, I opet je kao u loncu. Ili na lomači. Kako budisti nisu bili skloni oružju , oni su odabrali drugi put da bi iskazali svoje nezadovoljstvo, naprosto sjeli bi na sred ulice, polili se benzinom i zapalili…i tako gorjeli bez riječi dok im gradska komunalna služba ne bi usisala uličnim usisivačem pepeo. To iskustvo je kasnije iskoristio i Jan Palach, 21-godišnji praški student filozofije kada se spalio u Pragu u znak protesta protiv Sovjetske invazije i na svome pokopu 25 siječnja 1969 godine okupio preko pola milijuna ljudi, koji su mu odali počast. No vratimo se mi u 1963 godinu. Međutim, ono što se dogodilo u petak 22 studenog, u Dallasu, u državi kauboja Texasu, zasjenilo je sve ove događaje i možda postao najvažniji događaj druge polovine Dvadesetog stoljeća. A sve je izgledalo mirno, lijepo, sunčano i idilično. Predsjednička kolona se polako kretala, mladi John Kennedy i njegova supruga Jacqueline su dobrodušno odmahivali razdraganim rančerima . Dogodilo se to upravo na križanju ulice Elm i Houston, Točno u 12:35 sati po lokalnom „kaubojskom“ vremenu grada Dallasa. Sa obližnje stare hrđavo- crvene zgrade na kojoj je pisalo „Tekseško skladište školskih knjiga“ čula su se tri hica. Već drugi hitac koji je prošao Johnu kroz vrat bio je smrtonosan. Tri minute kasnije u 12: 38 u Portland Memorial Hospital zaprimljen je slučaj broj 24.740, muškarac, bijelac s prostrelnom ranom na vratu, nažalost smrtonosnom. Dvadeset pet minuta nakon ranjavanja 35-ti, najmlađi američki predsjednik John Futzgerald Kennedy bio je mrtav. Još se jednom potvrdilo pravilo da život često ovisi o raspoloženju ili trenutnom stanju psihopata, ili moćnika kojima ne odgovaraju neke promjene. Sve nakon toga je bila puka igra u koju ne vjeruju ni oni najnaivniji. CIA do danas šuti kao da joj je maca popapala jezik.

Te godine je bilo još uzbudljivih događaja, kao na primjer Velika Pljačka vlaka u Britaniji kada su lopovi „maznuli“ svoticu od 2 i pol milijuna funti. Koliko su god dobro organizirali krađu, toliko su loše odabrali skrovište. Na kraju su dolijali pred lice pravde. Ne manje važna vijest ,čak poslije one o Kennedyu je i ona koja je upoznala svijet da se poručnica Valentina Terješkova u svemirskom brodu vozi kao prva žena po svemiru, što je pak izazvalo prosvjede žena u Americi koje su tvrdile da žene u Sovjetskom Savezu imaju veća prava od njih. I tako te cake. I mislim da bi trebao stati , jer ako nastavim ne vidim konac. Samo iglu.

Linus Pauling dobio Nobelovu nagradu za mir, dok je nemirno tlo u Makedoniji dovelo do velikog potresa koji je pogodio Skopje. Ovaj svijet su napustili među inim američki pjesnik Robert Frost, francuski skladatelj Francis Poulenc, Papa Ivan XXIII, francuski kubistički slikar Georges Braque, francuski pisac i pjesnik Jean Cocteau te „pariški vrapčić“ Edith Piaf.

Otvoreno britansko nacionalno kazalište. Najbolji film se zao „Tom Jones“, deset nominacija, četiri Oscara, „Cleopatra“ , devet nominacija –četiri Oscara. „Kardinal“ pokopan, šest nominacija , bez Oscara. Nije bila uspješna ni“Ljubav sa Strancem“, pet nominacija, bez Oscara. Najbolju originalnu glazbu je imao film „Tom Jones“kompozitora John Addisona. Najbolju adaptiranu glazbu je imao film „Slatka Irma“ Andre Previna. Najveću zaradu na kino blagajnama je ostvarila „Cleopatra“- 26.000.000 dolara. Najbolji film , tek na trećem mjestu po zaradi. Eto tako je to bilo , ukratko, te 1963 godine.

A što se dogodilo na današnji dan u svijetu lakih nota i drugih divota, ali i tužnih stvari,upravo ćete saznati. Mogao sam s time i početi, ali nije loše da malo ponovimo povijest , za koju su već odavno ustvrdili da je „HISTORIA (EST) TESTIS TEMPORUM, LUX VERITATIS, VITA MEMORIAE,, MAGISTRA VITAE, NUNTIA VETUSTATIS….ili što kako bi preveo moj poznanik Jeziković…“Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine“…i to je sve lijepo rečeno, ja bih još dodao samo jednu“sitnicu“…“ako se bilježi stvarno sve onako kako se dogodilo“. Budući da znamo kako se često stvara povijest/ i razara/ onda ovu mudru izreku mog starog prijatelja Cicerona/ koji je zbog istine skraćen za glavu/, možemo objesiti mačku za rep. To, znate i vi, samo šutite. A , i što možemo kada ne možemo, a htjeli bi kada bi smjeli, pa se držimo one „Šutnja je zlato“, dok se riječi šutnje na vama ne prelome. I tako bih mogao do sutra. Ili dok ne stignem na raskršće ulice Elm i Houston. Uvijek ima Oswalda i Rubya i Glavoglaša, kojima smeta istina baš svaka. Opet ja zagazio tamo kuda sam rekao da neću. Među one koji nisu daleko smeću. Zato curikam se natrag, na početak prvog proljetnog mjeseca. Točnije nalazim se u današnjem datumu, 5 ožujka 1963 godine. A tog datuma, prije točno 37 godina u avionskoj nesreći poginula je jedna od najpopularnijih američkih country pjevačica VIRGINIA PETERSON HENSLEY, koji mnogi, da ne kažem većina poznaju pod imenom PATSY CLINE. Poginula je na vrhuncu svoje karijere, u 31-oj godini života. Patsy Cline je rođena 8 rujna 1932 godine, u mjestu Gore, Američka savezna Država Virginia, u jednoj siromašnoj obitelji, gdje se danas pitalo što ćemo jesti jučer, te je već kao djevojčica morala zarađivati da bi pomogla kako sebi tako i obitelji. Po danu je radila u trgovini ljubazno se smješkajući kupcima, a po noći je zabavljala goste pjevajući im u barovima, kabareima, zabavama i svugdje tamo gdje je slušateljima bilo važnije što imaju u čaši nego tko im pjeva između stolova. Pjevala je ona i u crkvi pa i na ulici, bilo gdje , za bilo što, često i za ništa. Imala je dobar i lijep glas, a bogme ni stas nije bio za odbaciti, no , ono, što su svi primijetili, pa čak i oni koji ništa ne primjećuju do samih sebe bila je njezina predanost i uživljenost u ono što je i o čemu je pjevala. Godine 1948 kada je imala 16 godina, na nekom natjecanju ala tražimo talente, pobijedila je i dobila je prvu nagradu a to je bio put u Nashville, meku američke country glazbe. Tako je počeo njen uspon do glazbenog Olimpa country ali i popularne glazbe. Uskoro je postala jedna od najvećih zvijezda country glazbe, iako su joj ambicije bile i veće i šire, jer je Patsy voljela svaku vrstu glazbe i u svim žanrovima je pokazivala vrhunsko umijeće pjevanja. Uz pjevanje, nije zanemarivala ni svoj osobni život pa se tako , greškom, prvi puta udala 1953 godine da bi se nakon tri godine brak raštimao , što bi se ono reklo ona je pjevala u B molu a suprug bi zavijao u C duru, što ona nije mogla trpjeti tu torturu i svatko je otišao svojim putem. Njen drugi muž bio je vojnik, a to znači/ to što znači/, pa je za ljubav uniforme odbacila note, napustila karijeru i posvetila se uzbudljivim poslovima u kuhinji i kupaonici, povremeno i u bračnom krevetu. Rodila je dvoje djece a onda se početkom šezdesetih godina vratila pjevanju. To van sve ukazuje na prilike u bračnoj luci, gdje se na muci poznaju junaci. Iste te 1960 godine, jedva je preživjela saobraćajnu nesreću u kojoj su poginula dva člana njezine grupe a ona se izvukla sa trajnim ožiljcima. Tri godine kasnije organizirala je dobrotvorni koncert za popularnog Disco jockeya Cactusa, također poginulog u saobraćajnoj nesreći. Petsy Cline je uzletjela u malom avionu koji je krenuo iz St Louis u Kansas City i Nashville da nastupi na koncertu. U zoru 5. Ožujka, avion se srušio u blizini Camdena, Savezna država Tennessee, 85 milja daleko od Nashvillea U toj avionskoj nesreću su uz Patsy Cline poginuli njen ljubavnik i menadžer Randy Hughes, Cowboy Copas, Hawkshaw Hawkins. I tako je završila pjevačka i životna karijera jedne od najboljih country pjevačice do danas. O njenom životu je kasnije snimljen film pod naslovom „Sweet Dreams“- „Slatki Snovi“, redatelja Karela Reisza u kojem su glavnu ulogu tumačili Jessica Lange i Ed Harris. Iza sebe je Patsy Cline ostavila veliki broj snimljenog materija i pjesama. Iako ju je publika voljela, bez obzira što joj je glas zvučao toplo i senzibilno, većeg uspjeha u svom kratkom umjetničkom životu nije imala, misleći na ono što je po svojoj kvaliteti mogla postići. Naravno ovaj naprasni prekid karijere je svakako utjecao da nije postigla ono, što se od nje očekivalo i što je prema svojim kvalitetama mogla postići. Na popularnoj američkoj ljestvici Patsy Cline je imala 17 pjesama od kojih je svakako najpopularnija bila ona s naslovom „Crazy“, koja se 23 listopada 1961 godine prvi pita pojavila na američkoj popularnoj ljestvici i u konačnici zaustavila na devetoj poziciji, a prodavala se po cijeni od 12 dolara. Pjesma je uvedena u Dvoranu Slavnih Grammya, a nalazi se i na RS500 na 85-oj poziciji te na NPR 100. Ipak joj je pjesma „I Fall To Pieces“ koja se na popularnu ljestvicu popela 22 svibnja 1961 godine i na kraju dospjela do 12-te pozicije donjela najviše priznanja. Ako se našla na HRH -66 pozicija, Uvedena je u Dvoranu Slavnih Grammya i Dvoranu Slavnih Rock & Rolla; na ljestvici RS500 našla se na 238 poziciji a na RIAA na 107-om mjestu. Ploča se prodavala po cijeni od 12 dolara a našla se je i na prvoj poziciji C&W ljestvice u trajanju od dva tjedna. Patsy je imala hitove i na AC ljestvici slušatelja gdje su joj se našle četiri pjesme . Na toj AC ljestvici najuspješnija joj je bila također pjesma „Crazy“ ali ovdje je bila na drugoj poziciji u trajanju od dva tjedna. Naravno Patsy Cline najuspješnija je bila kako je i očekivati na C&W ljestvici gdje je zaredala dvadeset pjesama, od kojih dvije na prvoj poziciji, a sedam se pjesama našlo na TOP 10. Na toj C&W ljestvici najuspješnija je bila , bolje rečeno najviše tjedana se nalazila na prvoj poziciji. Pjesma se zvala „She's Got You“, koja se popela na C&W ljestvicu 3. Ožujka 1962 godine i na prvom mjestu ostala pet tjedana. Na prvoj poziciji se našla i „I Fall To Pieces“ i na tom mjestu bila dva tjedna . no ono što je zanimljivo je da se ova pjesma u njenoj izvedbi našla u još dva navrata na C&W ljestvici; jednom 20 prosinca 1980 godine, na 61-oj poziciji i drugi put 5 lipnja 1982 godine. Na 54.om mjestu. I to u duetu sa Jim Reevsom, Treba reći da su u to vrijeme i Patsy i Jim bili odavno prah i pepeo, uz napomenu da i dok su bili živi nisu nikada snimili zajednički ovu pjesmu, pa je sasvim jasno da je tehnika dosnimavanja i miksanja tako napredovala da bi i od najvećeg anti-sluhiste mogla napraviti prvorazrednog pjevača. Evo, upravo mi je sada nešto palo na pamet da i ja pokušam uzeti mikrofon u ruci, dobro platiti studijske tehničare i ine , pa da me ovjekovječe na jednom vrhunskom CD, na kojem usta ne bi otvarao a slušatelji bi uživali u mojoj nijemosti i elektronskim egzibicijama. No,postimo mi mene , ponovo ću preći na Patsy, koja se na pop i C&W ljestvici prvi puta pojavila 2 ožujka 1957 godine s pjesmom „Walkin' After Midnight“ koja se na kraju na country ljestvici našla na drugoj poziciji u trajanju od dva tjedna, na pop ljestvici je dospjela do 12 pozicije. Na britanskoj popularnoj ljestvici našla se je sa tri skladbe. I tako završavajući ovu priču o jednoj od najljepših glasova country glazbe Patsy Cline, treba reći da kada se čovjek zaželi toplog, blagog i ugodnog glasa da uvijek na gramofon ili CD player stavlja nosač zvuka sa njenim imenom i pjesmama. Jer to je garancija da ćemo se osjećati ugodno i opušteno.

Godine 1948 , na današnji dan 5.ožujka, rođen je EDWARD MONTAGNE, kojeg pod tim imenom su poznavali samo roditelji, dok je širokoj slušateljskoj publici poznat pod imenom EDDY GRANT,a onoj uskoj i kao EDMOND GRANT/pa budi ti tu pametan/, britanski pjevač, skladatelj, gitarist, pijanist i producent. Eddy je već kao školarac osnovao grupu u kojoj je samo dvoje njih znali svirati,onako kako treba. Godine 1966 osnovao je grupu The Equals, koja je debitirala svirajući sa R&B skupinom Ska. Snimili su i prvu ploču, koja nije baš najbolje prošla kod slušatelja. Njihov prvi veliki hit bila je pjesma „Baby Come Back“ koja se 1 svibnja popela na britansku popularnu ljestvicu i zaustavila na pedesetoj poziciji da bi se samo petnaest dana kasnije 15 svibnja po drugi put našla na britanskoj popularnoj ljestvici i to na samome vrhu, gdje je ukupno provela 17 tjedana. Pjesma se našla i na američkoj popularnoj ljestvici na koju se popela 7 rujna 1968 godine i na kraju probila do 32 pozicije, ploča se prodala u zlatnoj nakladi po cijeni od 10 dolara, bile je to ujedno i jedina pjesma koja se našla na američkoj ljestvici. Godine 1972 Eddy je pokupio svoju bebu i krpice i počeo se sam igrati. Postao je producent za samoga sebe i osnovao diskografsku kompaniju, naravno pjevajući iz svega grla te je napravio i nekoliko poznatih hitova. Na britanskoj popularnoj ljestvici imao je dvadesetak hitova a najpoznatija mu je skladba „I Don't Wanna Dance“ sa kojom je 16 listopada 1982 godine dospio na prvu poziciju britanske popularne ljestvice , a na ljestvici se ukupno zadržao 15 tjedana. Ova se pjesma našla i na američkoj popularnoj ljestvici, na koju se popela 13 kolovoza 1983 godine i na kraju se zaustavila na 53-oj poziciji; ploča se prodavala po „mršavih“ 4 dolara. Na američkoj ljestvici je imao tri hita. Najuspješniji je bio s pjesmom „Electric Avenue“, s kojom se našao na pop ljestvici 16 travnja 1983 godine i na kraju zaustavio na drugoj poziciji na kojoj je bio pet tjedana, ukupno na ljestvici HOT 100 22 tjedna. Ploča je prodana u preko dva milijuna kopija po cijeni od 4 dolara.

A na današnji dan 1949 godine, na američkoj popularnoj ljestvici se našla skladba „I've Got My Love To Keep Me Warm“ u izvedbi Les Browna , i na toj poziciji je ostala tjedan dana.

Godine 1977, na današnji dana na američkoj popularnoj ljestvici , na njenoj prvoj poziciji u trajanju od tri tjedna nalazila se Barbra Streisand sa skladbom „Love Thema From A Star Is Born“

Na današnji dan 1918 godine Moskva je proglašena novom Ruskom prijestolnicom umjesto dotadašnjeg Petrograda. I još neki kažu da vlast sve ne može.

Godine 1922, upravo na današnji datum, održana je u berlinu premijera „Nosferatua-Sinfonije Strave“ Fridricha Wilhelma Murnaua, remek djelo nijemog filma i Sedme umjetnosti uopće. Utemeljen na romanu „Dracula“ Brama Stokera, film je uvelike snimljen na prirodnim objektima, a osim dojmljivo ispričane priče, nadmoćne Murneauove režije, koja se i danas početkom XXI stoljeća, doima začuđujuće modernom, vrsne filmske fotografije Fritza Arnoa Wagnera, donio je i nezaboravni lik šiljatouhog, ćelavog, dugonoktog i ukočenog Nosferatua i izvedbi Maxa Schrelka.

Na današnji dan 1923 godine u Munchenu umrla hrvatska skladateljica Dora Pejačević. U zagrebu učila violinu, nastavila violinu i kompoziciju studirati u Dresdenu. Po stilu je kasni romantik. Djela su joj se uspješno izvodila u njemačkoj Rodila se 10 rujna 1885 godine u našicama.

Na današnji datum 1933 godine na vlast u njemačkoj, poslije pobjede na izborima došao Adolf Hitler i njegova nacionalistička stranka, a na današnji datum dvadeset godina kasnije jedan diktator sišao sa vlasti. Naime umro je Josif Visarionovič Džugašvili, poznat kao Staljin, u Moskvi. Sigurno su ga rado dočekali na paklenim vratima.

I tu bi se zadržao na događajima iako ih ima još, meni osobno najdraži onaj od 5 ožujka 1969 godine, ali to je čisto osobna radost.

A sada još jedna pjesma u prozi, ili kako se to već zove…nije važan, uostalom kako se zove , već što kaže.:

SJEĆAŠ LI SE

Bio sam danas tamo, odakle je povratak nemoguć…odakle se suze vraćaju same, a sjećanja i zaborav idu ispod ruke. Bar dio puta…potom sjećanja sve više zaostaju…blijede…gube se…nestaju. Vidio sam mnoga poznata, draga lica…Čitao životne priče u Njihovim očima…slamao tugu na imenima. Bio je to razgovor nijemih…a rekli smo sve; o igri…dječjim snovima…piciginu…Portu…o saltu naprijed i unatrag…o prvim ljubavima…Bar smo tada tako mislili.

Sjetili smo se tih godina, za koje smo vjerovali, da nikada neće sagorjeti…a ugasile su se! Vidio sam i sebe među njima. I Tebe iznad mene…iznad mog usitnjenog tijela, raštrkanog po prošlosti. Vidio sam sve ono što volim, a ne mogu razgorjeti. I Tvoje suze utkane u plamen voštanice.

Oprostio sam se od svih…Ispratili su me sa smiješkom i doviđenja…Ti, sa suzama i Zbogom…A ja, ja sam se osjećao kao da ponovo sjedim sa Njima na mreži, uz gitaru, mrseći Tvoju „divlju“kosu vatrom prve ljubavi. One nezaboravne godine…i mjeseca…i dana…Sjećaš li se…?

Sjećaš li se moj nezaboravu, kada je ponoć probudila Ljubav i otvorila ranu…Neizlječivu…

I vidim kroz ponoć blijedu i umornu…na mjesečini…moja draga plače…I mrtva tišina svijeće, na Oltaru,gasi netaknute usne moje Zore

Umire Val na grudima mjesečina, na bijelom žalu jedne skrivene uvale…

U grobnoj tišini šute izgubljene riječi beskraja…

NON NOBIS SOLUM NATI SUMUS……….NISMO ROĐENI SAMO ZA SEBE….

Dobro bi bilo da to nikada ne zaboravimo…da se stalno prisjećamo…i da se tako i ponašamo….

Iako sam rekao da ću smanjivati broj riječi ,vidim da sam sebe varam, a to je najveće prevara. Tješi me jedino to da to radim nenamjerno…naprosto se zanesem/ neki će primijetiti da sam zanesenjak, drugi da sam čudak, treći da sam na svoju ruku ili nogu sve jedno kada je i jedno i drugo moje/. Ali, što je tu je. Ako vam je mnogo- prepolovite, ako vam je previše- odvadite, ako vas sve to umara- odmorite se. Ako vam se čita a nemate volje-ostanite bezvoljni, ako vam je kasno –ranije se ustanite. Oni koji žele čitati pročitati će, vjerujem i doznati ponešto što nisu znali, ili su zaboravili. Za njih prvenstveno pišem. Da nije tako već bi stavio debelu točku

Neki koji su „prokljuvili“ tko se krije pod lozinkom Doc, sretnu me na ulici i pitaju, zašto više ne pišete one komentare iz svakodnevnog tiska o našoj i inoj društvenoj i kriminalnoj strukturi. Pravdam se, ukrali su mi ideju, ali oni se ne daju, u nagovoru ustraju, a ja se branim da me neki paragraf ne dohvati. Uostalom trebali bi ljudi čitati original da bi razumjeli moju obradu. A tko vam danas čita. Čak ni đaci obaveznu lektiru. Neki dan dođem na kiosk kupiti dječju slikovnicu/ jer jedino djeca sve ozbiljno shvaćaju/ i žali mi se prodavačica. Cijelo prije podne prodala je jedan komad lista iz večeri i dva iz jutra/ što je razumljivije jer je svježiji pa se lakše probavi/ .Evo danas ću se samo malo , vratiti na onu staru, uvijek novu, našu vječnu tajnu, o orgazmu. Sretnem Miju leti kao ptica, pitam kuda žuri, kaže kod mehaničara. Što Ti ne valja na autu , znatiželjo priupitam, on me pogleda, kaže ne idem zbog auta nego radi njega. I prema šlicu pogleda. Neka mi naštela ventile i podigne kubikažu , nek' promijeni što ne valja sve zbog Gretinog orgazma. Vidi čovjek da sam se zablenuo ko tele u šarena vrata, kaže , idi čovječe do Hrt portala. Možda će ti dobro doći kad poželiš radit noći. I odjuri ko furija, a upravo sam mu htio reći da mi je noću učinak najveći. Na portalu lijepo piše zato neću ništa reći više. A već kad sam kod dražice dotakao bi se Nivesice. Zaljubljeno sebe gleda i sama se sebi preda. Tvrdi da je puno lijepa, al ljepotu nikom ne da, voli biti majstor sama na toj stazi do o……, Bože o čemu to razvezujem svoje zakržljale vijuge. Preporučam svima vama jednu knjigu iz Kitaja, tu se može naći svašta na istinskom putu do uzdaha, ne mislim na Ponte di Rialto, već na blago naše noći,do kojeg je teško doći. A kada sam već zapeo, Dijamantko me nešto smeo, izgleda mi neveselo. Vidim ozbiljno mu lice, ne smiješi se slatko više. Njegovo je ime sada, prva vijest svakoga dana. Pazi jako na čistoću, zato dobro pere lovu. Volio je prave stvari, dragi kamen sad ga pati. Još se uvijek dobro nosi, kravata mu dobro stoji, kosa mu je čista kratka; čuvaju ga dva stražara, radi onog čudnog sjaja blještavijeg i od dijamanata. Hvala Bogu doš'o sam do kraja.