Re: Na današnji dan

Doc · by Doc on 06.03.10 1:18

06.03.2010. Na Današnji Dan

Vijest na radiju bila je kratka i štura ali mnogo govorila. Zapravo sve. U New Yorku je u 64 godini života, u jednoj bolnici, nakon neuspješne operacije zloćudnog tumora na plućima /pušaći razmišljajte o tome/, uslijed komplikacija umrla popularna grčka glumica, pjevačica i političarka, koja je u trenutku smrti bila ministrica kulture MELINA MERCURI. Time se još jednom potvrdila stara nepisana uzrečica:Operacija uspjela, pacijent umro. Oni, koji nisu baš previše skloni, medicinskoj struci izvući će zaključak, da bi još, da se nije odlučila za operaciju, Melina mogla proživjeti koji mjesec, možda i više. Ali, opet se postavlja pitanje kvalitete života u toj situaciji. Bilo kako bilo, išlo se je sa najboljom namjerom, ali čovjek nije stroj i za njega još nema onih pravih originalnih dijelova. Sve reparature se obično rade sa već korištenim materijalima i nikada se ne zna koliko će i oni potrajati. To je za sada tako. Nauka pred sobom ima ogroman zadatak. I tako je još jedna borba za život jedne popularne ličnosti izgubljena. Mnogi će reći uz svestranu pomoć nikotina/ zato sam na početku i napisao onu opasku o pušenju/. A vi radite po onoj narodnoj : Slušaj mene a radi po svome. Iako savjet ne bi trebalo apriori odbaciti…kao recimo nemoguć…jer sve je moguće….osim ali neću o tome. Melina je cijeli život bila strastveni pušač, istovremeno političarka kao i strastvena prijateljica mornara lučkog grada Pireja/ bar u filmovima/. Njena strana u životu bila je lijeva,iako je nosila i desnu cipelu, to je bilo poznato, kao i datum njezine smrti, 6.ožujak 1994 godine, dakle prije točno 16 godina. Datum njezinog rođenja, kao i kod mnogih poznatih osoba je ovijena misterijem. Kroničari se ne slažu u čak pet godina. Oni, koji bi mogli dati točan odgovor već odavno čekaju svoju djevojčicu Mariu Ameliu Mersuris. Neki su zapisali da je djevojčica rođena 18 listopada 1925 godine. Drugi pak tvrde da se sigurno radi o greški i da je mala Maria rođena 1930 godine. A vi poštovani se odlučite po vašoj želji. Ovisno da li je želite pomladiti ili uozbiljiti. Melina je rođena u obitelji čiji su se članovi oduvijek bavili politikom / zlobnici bi rekli prljavim poslom/. I otac i njen djed bili su poznati i aktivni grčki političari. Kada je završila srednje obrazovanje upisala je studij jezika, pohađala njemački koleđ, te glumačku školu u Ateni. Svoju prvu ulogu je odigrala dok je bila sasvim mala, a u bračnu luku se usidrila sa nepunih 17 godina, gdje ju je na vezu čekao jedan ozbiljni poslovni čovjek, naravno i znatno stariji od Meline. I tu se zadržala punih 17 godina. U međuvremenu je postala i glumica a karijeru je počela u komedijama, osim one u braku koja je više bila u stilu tragikomedije. No, kasnije se uozbiljila pa je počela nastupati u ozbiljnim dramskim ulogama, najprije u kazalištu , potom na filmu. Kazališnu karijeru je započela glumeći u dramama Henrika Ibsena i Tennessee Williamsa, a na filmu debitira 1955 godine, ulogom samovoljne kabaretske pjevačice u „Stelli“ redatelja Cocoyannisa. Često glumi obične žene iz naroda/ iako među njima ima mnogo neobičnih, ali čim je u pitanju narod onda nam je sve obično/ često iz tako zvanog polusvijeta/ dok one neobične obično dolaze iz polumraka/. Postaje poznata u izvan granice Helade, a osobito joj popularnost raste ulogama u francuskim filmovima, američkog redatelja Julesa Dassina., kao na primjer u filmu „Zakon“. A pred zakonom su se potom Jules I Melina zaklali na vječnu vjernost, a Jules joj je osim drugog supruga postao i prvi redatelj. Najveći uspjeh postiže 1960 godine u filmu „Nikad Nedjeljom, kojeg je režirao suprug Jules, ulogom vedre pirejske prostitutke, koju američki turist, kojeg je igrao sam redatelj i njen suprug, uzalud odvikava od njenog načina života. Nagrađena je na festivalu u Cannesu i nominirana je za Oscara. Film je postao poznat zahvaljujući i pjesmi „Djeca Pireja“ kompozitora Manosa Hađidakisa, kojeg je Melina svojim karakterističnim promuklim glasom briljantno otpjevala. I pjesma postaje svjetski hit. Pjesma je nominirana za Oscara, a kada se 17 travnja 1961 godine, održavala ceremonija dodijele tog priznanja u Santa Monici Auditoriumu, u Santa Monici, pozlaćeni kipić osvojila je baš ta pjesma, koju je na samoj ceremoniji otpjevala Connie Francis, a nagradu su predali autoru pjesme Jayne Meadows i Steve Allen. Može se reći da od toga filma počinje osobita popularnost grčkog melosa, kojem je upravo ona, otvorila širom vrata svjetske glazbene scene. Filmove koje je kasnije snimila bili su na nivou prosječnosti. Politički gen u njenoj krvi probudio se u 60-tim godinama, kada su na vlast došli pukovnici, a Melina je, naravno, bila protiv njih. Kao aktivan član protiv vojne hunte, vlast joj oduzima državljanstvo i protjeruje iz zemlje. Melina živi u egzilu sve do 1974 godine, kada se vrača u zemlju u vrijeme vladavine Constantina Caramalisa, koji je i sam bio van zemlje u prognanstvu. Godine 1977 Melina Mercuri je izabrana u grčki Parlament, a 1981 godine u vladu Papandreua i postaje prva žena ministar kulture u Grčkoj i to još Socijalističke stranke. Protiv desničara borila se cijeloga života a kao ministrica zalaže se za razvitak domaćeg , grčkog filma i za vračanje otuđenog kulturnog blaga Grčkoj. Godine 1982 napušta glumu i bavi se isključivo politikom, no u sjećanju slušatelja ostati će zauvijek zapamćena po ulozi u filmu „Nikada Nedjeljom“ i pjesmi „Djeca Pireja“. Iako je u životu bila ugledna i cijenjena osoba , proslavila se, ne baš tako uglednom ulogom žene , najstarijeg zanata, za koju je dobila i važna priznanja. Za besprijekorno obavljen posao. Ili ulogu. Ako baš hoćete. Pjesma „Never On Sunday“ našla se je u tri navrata na američkoj popularnoj ljestvici; godine 1960 na 19-oj poziciji u izvedbo Don Coste, potom 1961 godine na 13-om mjestu u izvedbi grupe Chordettes te na kraju iste godine u obradi Lale Anderson/ na njemačkom jeziku/ na 88-oj poziciji. Na britanskoj popularnoj ljestvici pojavila se u pet različitih izvedbi.

Godine 1905 upravo na današnji datum 6.ožujak , rodio se američki country pjevač, skladatelj i violinist JAMES ROBERT WILLS, poznatiji pod imenom BOB WILLS, poznat i po nadimku „Kralj western swinga“, u mjestu Kosse u državi kauboja Texasu,. Godine 1929 osnovao je vlastitu grupu, da bi 1933 oformio novu grupu koju je nazvao The Texas Playboy. Između 1934 i 1958 godine imao je vlastiti radio show u Tulzi a pojavio se i u nekoliko western filmova, a nakon toga i u seriji od nekoliko srčanih udara, da bi ga onaj u prosincu 1973 godine odveo u komu iz koje se nikada nije probudio a definitivno je prestao živjeti 13 svibnja 1975 godine. Na popularnoj američkoj ljestvici imao je devet hitova, dvije ploče je prodao u zlatnoj nakladi. Popularna mu je bila pjesma „San Antonio Rose“ sa kojom se 3 lipnja 1939 godine našao na 15-oj poziciji američke popularne ljestvice. Još popularnija na popularnoj ljestvici bila je njezina verzija „New San Antonio Rose“ sa kojom se 1941 godine domogao 11 pozicije pop ljestvice. Na američkoj C&W ljestvici nanizao je 26 pjesama, od kojih šest na prvoj poziciji. Svakako najuspješnija pjesma na svim ljestvicama je bila ona pod naslovom „New Spanish Two Step“ sa kojom se na C&W ljestvici pojavio 4 svibnja 1946 godine i na kraju dospio na prvu poziciju na kojoj se zadržao 16 tjedana. Bila je to vokalna verzija njegovog instrumentalnog hita iz 1935 godine. Ova se pjesma našla 13 srpnja 1946 godine i na popularnoj američkoj ljestvici i na kraju dospjela do 20-te pozicije a pjevao ju je Tommy Duncan.

Na današnji dan, 1943 godine na američkoj popularnoj ljestvici pojavila se skladba „I've Herad That Song Before“ u izvedbi Harry Jamesa i na toj se poziciji zadržala 13 tjedana-.

Godine 1976, upravo na današnji datum na britanskoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji našla se pjesma „I Love To Love“u izvedbi Tine Charles i na tom se mjestu zadržala tri tjedna.

Godine 1475, 6. ožujka, upravo na današnji dan rodio se Michelangelo Buonarroti, u Toksanskom gradiću Caprese, talijanski kipar, slikar, graditelj i pjesnik. Otac veličanstvenog Davida, stvoritelj fresaka u Sikstinskoj kapeli u kojima prikazuje teme iz Starog zavjeta Njegov „Posljednji sud“ u vrtlogu golih tjelesa kasnije je djelomice prekriven slojevima boje. Taj majstor renesanse doživio je duboku starost i umro u Rimu 18 veljače 1564 godine u 89-oj godini života. Pokopan je u crkvi Santa Croce u Firenci.

Na današnji dan 1836 godine, meksički vojnici su zauzeli tvrđavu El Alamo u San Antoniju u Texasu, nakon trinaest dana opsade. Zajedno sa 186 branitelja poginuo je i legendarni američki junak Davy Crockett i pukovnik James Bowiea. Protivnika je bilo oko tri tisuće, po nekima čak pet tisuća. Bitka je inače poznata i pod imenom „The Termophylae of America“. O toj povijesnoj činjenici snimljeno je nekoliko različitih verzija filmova. Možda je najpoznatiji onaj sa John Waynom iz 1960 godine. Film je imao sedam nominacija za Oscara , osvojio jednog u kategoriji najboljeg zvuka. Bila je nominirana i pjesma „The Green Leaves of Summer“, no te godine Oscara je dobila ranije spomenuta skladba „Nevr On Sunday“ iz filma Nikad Nedjeljom.

Grupa The Beatles ostvarila je 1970 godine zlatnu ploču za album „Hey Jude“. Inače istoga je dana Charles Mason od milja zvan „Sotona“ objavio album „Lies“-„Laž“. Njime je Mason htio financirati svoju obranu na sudu za ubojstvo Sheron Tate i ostalih. Na albumu se nalazi pjesma „Look At Your Game Girl“. Pjesmu je kasnije objavio i obradio pjevač Rosses.

A što ću ja vama objaviti iz moje neobjavljene zbirke pjesama u prozi upravo razmišljam i listam. Gdje će mi zapeti oko i mislim da je najbolje otvoriti zatvorenih očiju knjigu i što bude. Tako. A uz vas će biti, evo, upravo napisano jedno pismo. Kada čovjek ostane u tišini samoga sebe, a izgubljene godine se sjate na nepovratno vrijeme iz vas poput lave poteče ono, što često ne možete sami sebi priznati, toliko je sjetno i nedostižno da poželite da vam nikada nije dirnulo nezaliječene rane razderanih emocija

ISPOVJEST DUŠE

Žalim i čeznem za svakim danom bez Tebe…prošlim…sadašnjim…i budućim. Prošlost nestala u vrtlogu traženja Ljubavi, koju sam čekao od svojih prvih i nevinih maštanja. Prošli dani su nepovratno izgubljeni, stoga ih prepuštam sjećanjima.

A dani, koje živimo, su ti koji rađaju nove nemogućnosti…neviđenja…mimoilaženja …i nove bolne rane, koje me nikada neće prestati boljeti. I tako želim ukrotiti nespokoj i bespomoćnost izazvane neumitnim obzirima, moralom onih, koji krijući svoje grijehe, okrivljuju druge.

I zato, svaki naš (uplašeni) susret, nadmašuje strahove i ispunjava me osjećajima koje želim da osjeti svako živo biće koje voli, ovako kako ja osjećam Tvoju ljubav, toplu i bolnu. I znaj, da će onoga dana, ako bez Tebe ostanem, moja duša otići s Tobom, na mjesto koje joj je Sudbina davno odredila, da Te neću ostaviti samu, jer je moje gnijezdo uz Tvoje, gdje ćemo napokon biti slobodni.

Moje oči će Te čekati na stazama naših susreta, sve dok i od mene ne ostane šaka pepela, jedini znak postojanja čovjeka, kojem je sudbina uskratila pravo na sreću, s jedinim voljenim bićem za kojeg je rođen…I znam…moram nositi svoju sudbinu…Svatko mora nositi svoju sudbinu…Nismo rođeni samo za sebe…

Koliko se bolne istine skrilo u ovim mudrosnicama? Svakim novim razmišljanjem, samog sebe uvjeravam i provjeravam, da li živim u skladu s njima. A onda, pokleknem pod težinom i ozbiljnošću njihovog značenja i pitam se „Gdje su se izgubile moje želje i snovi, i zašto mi je nedostižno ono, što me jedino čini sretnim?“Breme tuge me zarobilo i zagrlilo…Tuga piruje…slavi pobjedu i moj poraz, pred konačnom spoznajom, da su uzaludna sva moja nadanja…A ta spoznaja boli više, od do sada ičega očekivanog a neostvarenog…ljubavi moja.

I pjesmu isplakane sreće prekrio veo samoće iznad tišine zamukle u jecajima tuge…

VERBA VOLANT, SCRIPTA MANENT………….RIJEČI ODLIJEĆU , PISANO OSTAJE. ONO ŠTO SE KAŽE LAKO JE ZABORAVITI, ALI ONO ŠTO JE NAPISANO NE MOŽE SE POREĆI…zato pazite, što govorite, i dobro važite svaku napisanu riječ. Riječi su dragulji nepredvidivog sjaja.

I tu bih se zaustavio , iako ima zanimljivih tema zbog kojim me stalno svrbe prsti. Ostavljam vas sada da na miru čitate , razmišljate, meditirate . Sutra je dan odmora i nema izgovora da morate rano u krevet, možda ćete u današnjem danu naći i nešto za sebe. Ja ću onim putem kud i svake noći, slušajući tišinu u susret samoći…

Blue Shadow · by Blue Shadow on 06.03.10 15:17

Doc · by Doc on 07.03.10 1:02

07-03-2010. Na Današnji Dan

Godinu 1968 obilježila su dva događaja, bolje rečeno dva ubojstva, dviju popularnih ličnosti. Najprije je 4 travnja u Memphisu ubijen Martin Luther King, koji eto nije doživio da mu se ispuni san, da vidi jednakost svih obojenih u Americi, a potom je dva mjeseca kasnije , točnije 5 lipnja ustrijeljen u Los Angelesu, da bi dan kasnije podlegao zadobivenim ozljedama , predsjednički kandidat Robert Kennedy, brat ranije ubijenog John Kennedya. Nemiri na ulicama Pariza, u Latinskoj četvrti sukobilo se oko 10 tisuća ljevičarskih studenata, koji su bacali kamenje i ine predmete i desnom rukom na policiju. Nije mirnije ni u četvrti Watts u Los Angelesu, tamo pak bukte rasni nemiri. Sovjetski tenkovi na Praškim ulicama, a u Nigeriji bijesni građanski rat u kojem je glad kosila isto kao i metak. Od tog vremena za nekog mršavog uobičajeno je da se kaže:“ Kao da je došao iz Bijafre“.

Jurij Gagarin poginuo u avionskoj nesreći, a u Iranu u jekom potresu poginulo oko 11 tisuća ljudi. Jackie Kennedy udala se za grčkog brodovlasnika Aristotela Onassisa, a u predsjednički dom SAD-a izabrana prva crnkinja. Umro književnih John Steinback. Čita se roman „Parovi“ Johna Updikea,a popularno štivo je i roman „Myra Breckinridge“ Gorea Vidala. Održana premijera američke rock opere “Kosa“u režiji novog redatelja Toma O'Horgna. Ta nova šokantna verzija postigla je golemi uspjeh.

Demonstracija studenata u svim gradovima Jugoslavije. Objavljen roman „Mirisi, zlato i tamjan“ Slobodana Novaka-Split. Na Olimpijskim igrama u Ciudad Mexico, Splićanka Đurđica Bjedov, osvojila dvije medalje, zlato na 100 i srebro na 200 metara prsno. Vaterpolski klub „Mladost“ prvak Evrope, a vaterpolska reprezentacija Jugoslavije postala olimpijski prvak. Dragutin Šurbek evropski prvak u stolnom tenisu. Emitirana prva emisija RTV Zagreb u boji. Dovršen spomenik revolucije u Kamenskom-

Najbolji film, dobitnik Oscara zove se „Oliver“, a „Smiješna Djevojka“ Barbra Streisand osvojila Oscara u kategoriji najbolje glumice za ulogu u spomenutom filmu. Ona je stvarno imala razloga da se smiješi jer od osam nominacija film je osvojio samo jednog Oscara i to baš spomenuta Barbra. Najneuspješniji je bio film „Zvijezda“ koji je imao sedam nominacija ali je ostao kratkih rukava. Oscara za originalnu glazbu dobio je John Barry za onu u filmu „Zima Jednoga lava“ u kojem je glavnu rolu odigrala Katherine Hepburn, koja je bila i nominirana za Oscara ali ga nije osvojila. Najveću zaradu od prodanih kino ulaznica postigao je film „Funny Girl“ koji je za Columbia kompaniju zaradio te godine 26,325.000 dolara. Popularani rado gledan te godine bio je i film „Romeo i Julija“ temeljen na djelu Williama Shakespeara u režiji Franca Zaffirellia. Ako ste zaboravili / a oni od desetak godina ga vjerojatno nisu ni gledali/ podsjećam da je Romea igrao Leonard Whiting a mladu Juliju Olivia Hussey. Film je bio peti po zaradi od prodanih kino karata te godine. U glazbi su još uvijek na vrhu čupavci iz Liverpoola , iako ne više onako nadmoćno kao nekoliko godina ranije. Već se pomalo šuška o nesuglasicama unutar grupe. No te 1968 godine njihova pjesma „Hey Jude“ dominira glazbenim popularnim scenama i nalazi se na samome vrhu američke popularne ljestvice , na koji se popela 28 rujna i na tom prvom mjestu ostala punih devet tjedana. Ploča je prodana u platinskoj nakladi i ne samo jednoj već , četverostrukoj , što znači u tiraži od preko osam milijuna kopija. Na trećem mjestu po broju tjedana na prvoj poziciji našla se je pjesma „Love is Blue“ u izvedbi orkestra Paul Mauriata. A baš njoj ću posvetiti nešto više prostora u rubrici na današnja dan, jer se upravo na prvoj poziciji američke popularne ljestvice nalazila ova pjesma. Doduše pri kraju svoga trajanja, jer je ista došla na prvu poziciju još 10 veljače, no još uvijek je bila na samome vrhu. Pjesma „Ljubav je tužna“ nastala je u Francuskoj, a popularnost postigla u Americi. Pjesmu je skladao Andre Popp a riječi napisao Pierre Cour 1967 godine i bila je namijenjena da zastupa Luxenburg na takmičenju za pjesmu Evrope. Na prvo poziciju pjesmu je doveo poznati francuski glazbenik i vođa orkestra Paul Mauriat, koji je već jednom ranije bio na američkoj popularnoj ljestvici HOT 100, pod pseudonimom Del Roma i pjesmom „Chariot“, koju su englezi vokalno obradili i pod imenom „I Will Follow Him“ postala je hit broj jedan u Britaniji za pjevačicu Little Peggy March. Kompoziciju „Love Is Blue“ Poppa i Coura je 1967 godine na Grand Prix Eurovizije , koja je održana u Beču, pjevala Vicky Leandros, no horoskop te godine nije bio naklonjen mladoj Vicky i ona je zauzela četvrtu poziciju u ukupnom plasmanu, gledajući u leđa engleskoj bosonogoj pjevačici Sandy Shaw, koja je sa svojom „Lutkom na Koncu“premoćno pobijedila. Iako nije bila pobjednica, pjesmu „L'Amour Est Bleu“ Vicky je snimila na 19 različitih jezika, a Paul Mauriat ju je uvrstio na svoj album Blooming Hits“. Pjesma je kao singl ploča izišla i u Americi, uguravši se u društvo VRUĆIH 100 na 99-tu poziciju 6 siječnja 1968 godine. Naravno , da u tom trenutku tako nisko plasirana pjesma nije mnogo obećavala, niti se pomišljalo, da bi ona mogla jednoga dana doći i na prvu poziciju, pogotovo, što je zadnja instrumentalna skladba bila na prvom mjestu, prije više od pet godina. Bila je to grupa Tornados sa poznatom satelitskom pjesmom „Telstar“. Nakon toga su za instrumentalnu glazbu nastupile sušne godine. No, dogodilo se upravo ono, što nitko nije očekivao. Skladbu „Ljubav je Tužna“ su zavoljeli američki slušatelji i 10 veljače 1968 godine, skladba se po prvi puta našla na vrhu američke popularne ljestvice, koja je vrtoglavo rasla, tako da se dogodilo nešto neobično u zabavnoj glazbi. Naime 24 veljače te godine, čak četiri verzije pjesme o tužnoj ljubavi, bile su na listi popularnosti HOT 100. Na prvoj poziciji je na lovorikama drijemao Paul Mauriat, na 57-om mjestu o tužnoj ljubavi je pjevao neutješni Al martino, na 97-oj poziciji je oplakivala Clodin Longe, a na samoj brojci 100 je ridao Many Killem.

Pobjednik Paul Mauriat je rastao u glazbenoj obitelji. Otac mu je bio poštanski službenik u Marseallisu, volio je klasiku i svirao glasovir i violinu. Paul je mogao birati između lijepljenja poštanskih maraka i glazbe, a odluku je donio otac, koji je malog Paula učio svirati već sa četiri godine. Kada je Paul imao deset godina, obitelj seli u Pariz, gdje Paul na konzervatoriju studira glazbu. Sa 17 godina već ima svoj orkestar, koji putuje i svira po mnogim koncertnim dvoranama Evrope. Vrativši se u pariz počinje se baviti aranžiranjem glazbe i ubrzo postaje poularan i rado tražen na tom polju. Počinje i dirigirati a usputno se upušta i u posao producenta, te realizira projekte mnogih poznatih glazbenika. Kada je skladba „Love Is Blue“ postala hit u SAD-a Paula pozivaju preko velike bare gdje se pojavio na državnoj TV mreži kako bi ga konačno amerikanci i vidjeli a ne samo slušali. tako vam je bilo to sa „Tužnom Ljubavi“. O onoj koja boli pisati ću vam jednom drugom prilikom.

Vjerujem , da je malo vas ikada čulo za Hamilton Bohannona, američkog pjevača, skladatelja i bubnjara, rođenog upravo na današnji dan 1942 godine. Možda je nešto naučio onaj koji prati glazbeni put slijepog pjevača Stevie Wondera, jer je dotični Hamilton bio bubnjar u njegovome bandu od 1965 do 1967 godine, a nakon toga je postao lider i aranžer za glazbenike Motwn kompanije. Treba reći da je Hamilton studirao glazbu, bio školovan glazbenik. Od 1974 godine gradi samostalnu karijeru. Na britanskoj popularnoj ljestvici imao je više od šest hitova, najuspješniji je bio sa skladbom „Disco Stomp“ s kojom se 24 svibnja 1975 godine našao na šestoj poziciji a ukupno na ljestvici 12 tjedana.

Na današnji dan 1979 godine na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našla se skladba „Wandrin' Star“ u izvedbi pjevača- manje, ustvari glumca Lee Marvina i na toj poziciji ostala tri tjedna. Za one koji si možda zaboravili ovu skladbu smo imali na našem portalu i možete je naći kada sam govorio u vezi filma „Put u Eldorado“.

Godine 1875, na današnji dan, rođen Maurice Ravel , u Ciboureu, Pirineji, skladatelj koji bitno doprinosi preporodu francuske glazbe. Oslanjao se na klasično francusko glazbeno nasljeđe, inspirirano španjolskom glazbom, jazzom i najčešće plesnim oblicima. Umro je 28 prosinca 1937 godine u Parizu ostavivši iza sebe besmrtno djelo „Bolero“.

Na današnji dan 1917 godine napravljen je prvi gramofonski snimak od strane Victor kompanije, Bio je to prvi svjetski jazz snimak a svirao je Original Dixieland Jazz Band pjesmu „The Dixie Jazz Band One Step“ i „Livery Stable Blues“

Godine 1976 Elton John ovjekovječen je u londonskom muzeju voštanih figura Madamme Tussaud. John je prva glazbena zvijezda nakon grupa The Beatles kojemu je ukazana ta čast.

A ja imam čast da vam se predstavim sa još jednom mojom pjesmom u prozi. Kako ja danas nedjelja i naslov će biti u tom duhu , pjesma se zove SVEČANA NEDJELJA i nastala je jednog poslijepodneva na ribičkom jezeru u Cerniku. U tišini zagledan u tajnovitost zacakljene površine izniknuše iz mene sljedeće riječi…

SVEČANA NEDJELJA

Nedjelja. Sunce već polako prikuplja svjetlosnu mrežu…Ozareno lice bljeska mu u prozirnom jezeru. Ribići utonuli u muk i iščekivanje…Ljepota se razlila po obalama života…boje se uskomešale…šarenilo zavladalo tišinom.

Lagani povjetarac…sjeverni…provlači svoj šapat kroz pramenove Svečanog dana…Gledam Tvoj odraz u zelenom osmijehu mirnoće, što dodiruje vidike utonule u nabujala njedra maštanja. Breze nanizane u ogrlicu ljepote prosipaju dušu niz rasanjano lice listopada. Miris zakašnjelih cvjetova utapa se u toplinu krajolika.

Tu si, ne vidim Te, ali znam da si tu…ruke ispružila ka darivanju…naslonjena na rub moje sjene- nudiš grijeh. U pogledu vatra raspaljenog buđenja pretače se u htijenje bez kajanja. Zaboravljamo gdje smo i što smo…i kao treperave niti Mirnoće slušamo glazbu drhtaja tijela.

Tišina gubi svoj dah u slavoluku nedjelje…Muk. Šutnja doziva preboljele dane…Oko mene rasuto svitanje…bezimena žalost skliznula s lica…nestala kao prsten potonuo u dubokim vodama.

Strpljivost i čekanje pred nas iznose svo bogatstvo jeseni…naše jeseni…pobjednice uzaluda i darovateljice nadanja.

Nedjelja je…Listopadna…Topla i tiha, gotovo nijema…Puna obećanja za nas…Mogućih.

RATIO ET CAUSAS RERUM ET CONSECUTIONES VIDET………RAZUM VIDI I UZROKE STVARI I POSLJEDICE…./Blago se nerazumnima/…I ako je razum svjetiljka a duša svjetlost često dopuštamo da nas kroz život vodi slijepa ljubav. I tu bih se zaustavio jer se otvara tema za mnoge puna dilema.

Nudim vam novi dan, u ovu nedjelju utkan…Vi koji čitate znate , svaki dan nešto novo krije, nešto čega nije bilo prije, neće biti ni sutra, današnja jutra osvanuti će i drukčije sutra, i neće biti ista kao prekosutra. Iako Sunce jednako žari svako nam dan je bliži tami…

Blue Shadow · by Blue Shadow on 07.03.10 12:26

Doc · by Doc on 08.03.10 1:04

08.03.2010. Na Današnji Dan

Nova 1955 godina, proslavljena je u svijetu kao i obično. Veselo i pomalo nakresano, što naravno nije nitko nikome zamjerio. Jednom u godini, valjda se čovjek može i napiti. Želje, koje čestitari izgovore nekima se uistinu i ostvare, a za druge su to samo puste želje. Neostvarive. Najviše zaboli ona o dobrom zdravlju, kada se ne ostvari. A to su te godine doživjele i tri popularne medijske ličnosti. S područja nauke, glazbe i filma. Vijest da je ovaj svijet napustio Albert Einstein, fizičar i otac teorije relativiteta u 76-oj godini života i nije bila neko veliko iznenađenje. U tim je godinama čovjek već sa jednom nogom u grobu. Uostalom po njegovoj teoriji on ustvari i nije mrtav. Jer materija je neuništiva. On se samo pretvorio u duha i polako krenuo k nebu. A prema nebu je poletio i poznati crni jazz saksofonist Charlie Parker , kojeg su zvali i „Bird“-„Ptičica“, koji je bio ustoličen kao „kralj „Be-Bopa. Ptičica je međutim odlepršala za Albertom i to u 35-oj godini života. Iznenada, ostavivši prijestolje prazno i bez nasljednika. A znamo što se tada događa. Nastao je pravi rat između saksofonista, trombonista, klarinetista, vibrafonista i ostalih „ista“. Svi su se otimali za oslobođeni kraljevski tron. Ipak , najviše žaljenja, pravu poplavu suza i šmrcanja izazvala je vijest od 30 rujna te 1955 godine iz malog mjesta Paso Robles, smještenog na autocesti „Grad snova Hollywood“- „grad brzih trkaćih staza Salines“, da je u 17 sati i 58 minuta, po lokalnom vremenu, ljubimac i idol mladih“Buntovnik bez razloga“ James Dean s razlogom poginuo, jer nije poštivao ograničenje brzine, pa se u svome Porcheu s brzinom od oko 230 kilometara na sat, zaletio u jedno deblo i zaustavio. Usputno i svoj život. I dok tri popularne osobe te 1955 godine putuju prema nebu, oko svijeta se uputio Bill Haley sa svojim Cometama, svirajući usputno „Rock oko sata“ ili kako su neki govorili „Rock dan i noć“, dakle- non stop, osvojivši mlade slušatelje, bolje rečeno zarazio ih opakom klicom, koju su nazvali „Rock & Roll“. Bila je to godina koja je promijenila glazbeni svijet, a mnoge do tada popularne pjevače odložila u arhivu. Bili su to stari „crooneri“, pjevači nježnih balada, koje su zamijenili neki novi klinci kao na primjer Chuck Barry, Bill Haley & The Comets, Bo Diddley, Lttle Richard, Elvis Presley i još poneka crno- bijela faca, usput i bezobrazna, jer su bez stida i srama javno pjevali „tresi, mijesi, valjaj“. A što su tek radili kada ih se nije vidjelo. I filmski svijet je uhvatila “roktavica“, ta opaka bolest, pa se te 1955 godine u kino dvoranama pojavio i film, koji nije uljevap mnogo povjerenja roditeljima , koji su imali đake. Film je nosio naslov „Blackboard Jungle“, slobodno prevedeno „Džungla na školskoj ploči“, u kojoj je stari ratni veteran i novi profesor imao dosta problema, da dovede u red razuzdane adolescente. Bilo je tu i nepedagoških mjera /zbog kojih bi danas profesori imali grdih problema sa pravosuđem a u vezi kršenja prava djeteta/, ali je na kraju ipak obranjen i osvijetljen obraz autoritetu profesora. Protivnici“ roktavice“ i roditelji, kažu da i glazba u filmu nije bila bolja od učenika. U tom se filmu, naime, pojavila, već ranije spomenuta pjesma „Rock Around The Clock“-„Rock oko sata“. Uostalom svaka škola mora imati sat, da se zna kada profesori mogu otići u zbornicu na kavu, a učenici na „čik“ pauzu u školski zahod. Ili, što smo mi radili u gimnaziji na natjecanje u stepu. Jedino ovaj sat nije bio baš u normalnim zvučnim gabaritima, ovaj je treštao kao sto gromova, tako da su se kino dvorane tresle kao da ih je pogodio potres. Prava panična histerija. To je bilo prvi puta da se u jednome filmu pojavila „rock & roll“ glazba. Ipak na prvom mjestu u Americi i Britaniji bili su na današnji dan dvije pjesme, koje su ukazivale, da se još s mnogo uspjeha, bore protiv roktavaca i skakavaca. U Americi je na prvoj poziciji bila pjesma „ Sincerely“ u izvedbi sestara The McGuire, koja se zadržala na prvoj poziciji punih deset tjedana, a na prvu poziciju se pjesma popela još 12 veljače te godine. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi. U isto to vrijeme na britanskoj popularnoj ljestvici nalazila se je skladba „Softly Softly“ u izvedbi britanske pjevačice Ruby Murray. Ojesma se ukupno na popularno ljestvici zadržala 22 tjedna. Pjesme ovakvog tipa bile su , što se ono kaže posljednje laste, iako su se i dalje pojavljivale pjesme „laganice“, pa čak i u izvedbi „žestokih“ rokera, ali su to bili pojedinačni i mnogo rjeđi slučajevi. Novi potopni glazbeni val nazvan „Rock & Roll“ sve je nosio pred sobom i poput cunamija potapao jedan po jedan kontinent. Kod nas će ta „pošast“ doći pet do šest godina kasnije, točnije pojavom Mett Collinsa ili prema domaćem nazivlju Karla metikoša. Ali to je jedna druga priča. A to je u ono vrijeme, kada su rock glazba i zapadni produkti kod nas tumačeni kao zapadni truli kapitalizam, koji pod svaku cijenu pokušava naš zdravo mladenački element, koji je vjetrio pluća, vježbao glasnice i jačao volju i mišiće na radnim akcijama i uz onda poznati hit“hej uzmi kramp i krampaj cijeli dan, mi Titova smo omladina koja voli rad“…Naravno da je to bila čista demagogija, ili bar djelomično, jer , molim vas , tko jr gdje vidio nekog mladog koji je zdušno, svojevoljno crnčio po cijeli dan. Tu i tamo neki partijski aktivista koji se preko krampa želio domoći priznatog statusa, kako partijskog , još više društvenog. Čisti interes. Ali o tome ne bih dalje raspravljao, jer bih i sebe pronašao na nekoj radnoj akciji, na koju sam išao zbog drugih motiva. Ali, tko me pita –kojih. Vračam se u 1955 godinu. Dakle te godine , mi smo još slušali srcedrapajuće pjevače i uzdisali. Oni, koji su imali sreću, da u kući imaju onda popularni radio „Kosmaj“ sa tri tipke, naćulili bi uši, tek što ne bi ušli u sam radio aparat i slušali Pat Boona, Dean Martina ili nenadmašne Platterse. O Doris Day ili Connie Francis da i ne govorim. Dalida je bila van svake konkurencije. No, bez obzira na cjelokupnu društvenu i inu klimu i kod nas su već počele pomalo pripreme, da se priključimo velikoj porodici , glazbenih i širom svijeta raspjevanih nacija. Uzor smo , naravno potražili, u susjedstvu, pa smo radio antene usmjerili prema Italiji, u kojoj se je već punih pet godina u jednom malom ljetovalištu punom cvijeća i lijepih starleta održavao festival talijanske kancone, koji je slavu i popularnost postigao pod imenom Festival San Remo. Bio je on izvorište mnogih popularnih pjesama, koje je, u ono vrijeme, mršavi fond pjevača naše popularne glazbe prevodio i pjevao i tako zabavljao slušateljsku publiku ujedno propagirajući i zabavnu glazbu i upoznavajući slušatelje sa onime što se u svijetu događa. Mora se reći da je godinu dana u Zagrebu održana priredba koja se računa kao Prvi festival zabavne glazbe-Zagreb 1954. Ove 1955 godine, zagreb se spremao za održavanje drugog festivala lakih nota i drugih divota i upravo na današnji dan, Međunarodni dan žena, u dvorani „Istra“ u Zagrebu, vladalo je veliko uzbuđenje i napetost , neizvjesnost i sve ono što prati prebrojavanje glasova. A to vam je kao da očekujete Super Bingo. Trebalo je prebrojiti sve glasove iz prve i druge večeri/ nije to kao sada, ne pojedeš ni kesicu čipsa a već se na pozornici pojavi pobjednik. Naravno da se oko glasova vodila velika bitka a često su bili obavijeni i velom tajne, recimo kako ima više listića nego što dvorana može primiti slušatelja. Poslije su se tim metodama služili i na izborima u vrhovna tijela, proširivši dijapazon listića i na one koji su već odavno imali biračko mjesto u Čistilištu. Dakle pobjednika ovog drugog Zagrebačkog festivala , odlučivali su glasovi iz dvije festivalske večeri. Pjesme su se u to vrijeme izvodile u samo jednoj verziji, a raspored , kojim će se redom izvoditi, vadio se iz jednog šešira. Često se toga prisjećam kada vidim one bubnjeve na lotu ili tomboli, i ozbiljno razmišljam, da predložim mjerodavnima, da bi bilo najispravnije da uzmu nekog sa ulice, uvedu u studij i iz neprozirne vreće vadi brojeve. I tako razbije sve sumnje i dileme, da li postoji i tu kakva „mučka“. A takvih mišljenja i nema mali broj. Doduše u našem sistemu, sačuvaj Bože. Ni govora. Što se tiče namještaljki tu smo čisti i transparentni/ uvodim moderan rječnik/, poput taloga crne kave. Gotovo prozirni/znate već o čemu govorim/. Čiji je šešir te večeri ubirao honorar za svoga gazdu, još uvijek istražujem i na najboljem sam putu da to –ne otkrijem. Što me baš ne baca u neku depresiju kada vidim kako pred očitim stvarima i makinacijama, oni loji bi trebali imati širom otvorene oči, ne da žmire nego ih toliko zaklope, da se čovjek prestraši , hoće li ih više ikada moći i otvoriti. No, to nije tema , iako kada je u pitanju brojenje glasova bi mogla i biti. Na tom drugom festivali zabavne glazbe u Zagrebu sudjelovale su ondašnje naše najpoznatije zvijezde, skoro da kažem svi koji su znali pjevati, toliko ih je puno bilo. Dakle moglo se čuti Rajku Valli, Anđelinu Groch, Zvonimira Krkljuša i Billa Koželj, dok je obitelj Robić , zastupao mlađi brat Nino, dok je daleko poznatiji Ivo vjerojatno na nekom drugom mjestu odrađivao gažu, za veću paru. Po prvi puta na festivalu je dirigirao maestro Miljenko Prohaska. Kako je bilo to vrijeme kada su svjetske glazbene gurmane oduševljavala meksička glazba , koja je osobito bila popularna nakon filma „Jedan Dan Života“, a trenutačno je glazbenu scenu tresao ritam „mamba“/ nema veze sa crnom mambom/, a osim toga svjetskim radio postajama je vladao u to vrijeme „kralj“ mamba Perez Prado, čija se pjesma „Cherry Pink And Apple Blossom White“ nalazila na prvoj poziciji američke popularne ljestvice na koju je dospjela 30 travnja, i zadržala se na prvoj poziciji deset tjedana, usputno prodana u zlatnoj nakladi, to se i na festivalu Zagreb u prve redove probila pjesma s naslovom „Mambo Mambo“i na kraju osvojila sve prisutne u dvorani, te je na kraju proglašena pobjednicom tog drugog zagrebačkog festivala. Pjesmu je napisao Marjan Majić a otpjevala, u ono vrijeme prvo grlo naše ženske pop glazbe Rajka Valli.

Kako je danas 8 ožujak, a to je oduvijek bio Međunarodni Dan Žena, dan, kada većina muškaraca se sjeti da imaju i supruge, pa u tom cilju posjete cvjećarne i potroše neku kunu za poklon supruzi, kojoj prije nego joj ga uruče zapitaju „Što ima za ručak“. Poklanjajući jednom godišnje bar malo pažnje, mnogi smatraju da su time podmirili sve ono, što ta „patnica“ za njih i u kući napravi tokom cijele godine. U principu sam protiv takovog načina,/ ljepše bi recimo bila da bar tog dana preuzmu sve one obaveze koja žena svakodnevno ima i da bar malo realnije približe sliku,sve težine kako kućnih tako i inih obaveza, koje se slamaju na nejakim leđima njihovih supruga . A da ne govorim da bi to trebao biti svakodnevni odnos uzajamnosti, pomoći i poštovanja/. Ali svatko ima svoje viđenje, često ne vidjevši , da ljubav ne dijeli obaveze na ženske i muške, već zajedničke. Ali o tome ću pisati jednom drugom prilikom kada više ne budem pisao./ Dakle, gdje sam ono stao. O da! Neki kažu da odmah poslije ljubavnica/ ne slažem se ni sa tim terminom, vulgarizira odnos dvoje ljudi sa dubokim osjećajem pripadnosti- naravno osim, ako u igri nisu neki drugi momenti iz sfere –primarnih , instinktivnih , nagonskih potreba/, da na drugom, visokom mjestu na glazbenom nebu se nalaze Mame i pjesme o majkama. Suprugama je posvećen mali broj pjesama, jednako kao i o očevima, o braći, sestrama, šogoricama još manje a da o punicama i ne govorim. Naravno najgore uvijek prođu svekrve. O ostalim članovima obitelji u pjesmama nema ni traga a kamoli glasa. No majke su uvijek visoko kotirale u glazbenom show buisnessu. Majke su nam oduvijek bile vječna tema i inspiracija koja je pobuđivala najistančanije osjećaje i kojima smo darivali najljepše riječi i stihove. Majka je valjda jedina osoba koja nam oprašta i dariva sve, koju i kada najbolnije ranimo, ne osjeća tu ranu. S druge strane kažu cinici i ini još neki, da se lakše majci odužiti u pjesmi ili sa jednim cvijetom nego u životu. Kada bih htio nabrajati takove primjere, ne znam gdje i kada bi se zaustavio. Ali, naše majke, kada to i vide, prave se da ne vide i nastoje svu svoju ljubav nesebično dati nama, koji često u svojoj sebičnosti napravimo grijeh prema njima, kojeg čak ni dragi Bog ne bi oprostio. Ali majka , ona hoće. Mnoge pjesme o majkama bili su veliki svjetski hitovi i majke su na to vjerojatno i ponosne. Ipak među svim tim silnim pjesmama , iako je teško reći koja je najpopularnija, ona koju je napisao talijanski skladatelj Bixio, spada u sam vrh popularnosti. Ta pjesma je u Italiji proglašena najpopularnijom pjesmom svih vremena. Bilo bi premalo prostora za nabrojiti sve pjevače i instrumentaliste koji su u svoj repertoar uvrstili tu skladbu. Osobno meni je jedna od najljepših izvedbi ona koju pjeva Connie Francis. Majke ne obožavaju samo talijani. U svakom narodu postoji bar jedna pjesma koja veliča njenu nesebičnost i beskrajnu ljubav. I kod nas ima takovih pjesama. Recimo jedna od popularnijih, na ovim prostorima koju jasno, mnogi od vas nisu nikada čuli je ona pod naslovom „Majko, Majčice Mila“, koju je pjevao Boris Nikolić u pedesetim godinama. Evo samo nekoliko naslova pjesama o mamama koje su se našle na popularnoj američkoj ljestvici. nabrojiti ću samo imena i izvođače,a mogao bih još podataka ali to i onako nije važno

„Mama“-Hoarce Heidt/14/1941/;“Mama Doll Song“-Patti Page/24/1954/;“Mama,Don't Cry At My Wedding“-Joni James/23/1954/; „Mama Euquero“.Carmen Miranda/25/1941/;“Mama“-Ruth Brown/23/1953/; „Mama Inez“.Maurice Chevalier/18/1931/, „Mama Loves papa“-Isham Jones/8/1924/; „Mama,That Moon Is Here Again“-Shep Fields;“Mama“-Connie Francis/8/1960/; „Mama“-Heintje/ 112/1971/; „Mama,Can't Buy Your Love“-Elton John /9/1979/; „Mama Guitar“-Don Crnell/47/ 1957/; „Mama, Teach Me To Dance“-Eydie Gorme /34/1956/…i dane nabrajam, brojke se penju na tri znamenke.

Na današnji dan 8 ožujka 1947 godine na prvu poziciju američke popularne ljestvice se popela čuvena rođendanska ili svečana pjesma „Anniversary Song“ u izvedbi Dinah Shore i na tom mjestu ostala dva tjedna.

Godine 1975, na današnji dan , na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našla se je pjesma „If“ u izvedbi Telly Savalasa i na tom se mjestu zadržala dva tjedna.

Na današnji dan 1858 godine, rođen je Rugiero Leoncavallo, talijanski kompozitor, poznat po operi „I Pagliacci“, operi iz koje je pjesma „Vesti La Guibba“ postala prva pjesma klasične glazbe koja se prodala u nakladi od preko milijun kopija, uz to popela i na prvu poziciju američke popularne ljestvice 24 kolovoza i na tom mjestu ostala četiri tjedna.

Godine 1910, upravo na današnji dan, Međunarodna Konferencija Žena U Kopenhagenu, odlučila je da 8 ožujak, slavi kao međunarodni Dan Žena radnica, kao spomen na 8 ožujak 1909 godine kada su žene u SAD-a demonstracijom tražile opće pravo glasa.

Godine 1967bamerička glumica Shirley McLaine, dobila je sudski spor protiv 20th Century Fox, što ga je pokrenula godinu dana ranije. Studio joj je isplatio honorar od 800 tisuća dolara za film „Bloomer Girl, film koji nikada nije snimljen. No, u ugovoru je pisalo, da Shirley dobiva novac snimio se film ili ne.

Na današnji dan 1973 godine, jedna diskografska kuća na ovim prostorima doživjela je neugodnost kada je singlice „I Will Survive“ od Glorye Gaynor i pjesmu „Tragedy“ od grupe Bee Gees. Problem je bio u tome što se u omotu od „Tragedy“ nalazila ploča „I Will Survive“, a u omotu od „Glorye Gaynor mogla se pronaći ploča grupe Bee Gees. Uostalom obije su bile veliki hitovi, a u to vrijeme se moglo kupiti oba dvije ili zamijeniti. No , neugodnost je ostala.

A sada smo ponovo kod poezije. Budući da se još nitko nije pobunio na ovaj dio i zatražio da ga izbacim / što ću ja obje ručke prihvatiti, jer van ne želim patiti sa onim što vam ne ide pod kožu/, ja ću se evo i danas glasiti s jednom od mojih pjesama u prozi.

MOLIM OPROST

Gledam tu noć…Zagonetnu, punu očekivanja…Njeno disanje u Tvome dahu…Njenu tišinu u mojim očima…Dodir na obrazima…Sanjivost u pukotinama nevidljivosti. Potonule riječi pokazuju ranjenu glasnost…osluškuju jasnoću pogleda, što pada niz raspletene kose tame…

Uronjena u samoću osluškuješ dolaženje…bat koraka koji se ne čuju, ali osjećaju…Bosonogi sati zastajkuju…okreću pogled prema dozivima ljepote…otvaraju vrata čednosti…nude piče grijehu, srebreni pokrivač nespokoja…ležaj lažnih nadanja i varljivih mogućnosti obećanju.

Vidim Te raspletenu…utonulu u iščekivanje…punu Strepnje zbog dolaska…mogućeg ili nemogućeg, uplašena mogućnosti više nego same sebe. Tu sam…Osjećam Tvoj nemir dok gledaš kroz svjetlucavi mrak…Skidam zavjesu noći, zapletenu u svitanje srebrnkaste svile, raspuštene po ramenima potonule jave.

Čujem dozivanje tišine…Muk osamljenih koraka daljine, pod viticama nečujnog vremena. Bacam Ti u naručje moj glas…sve spoznaje duha…jutarnju molitvu…nevidljive kapi beskraja, raspršene poput vjetra po vremenu, pregaženom, od vlastite jeke. Netaknuti san. Glas utonuo u rasanjanu maglu presahnule noći.

Molim oprost zbog Nemogućnosti…Opstanka…Mogućeg…I onda više ništa…samo muk i beskrajna pučina…razapeti na dlanovima mjesečine umornog vala.

Ledene tišina utonula u nijemost odaziva prve riječi…Nebo rasparano uspomenama…drhte dva galeba. More i pjena na obrisu sjene napuštenog greben,urasli u sivilo kamenog lica prošlosti…

MORS EST UNUS PORTUS IN MARI PROCELLOSO SMRT JE JEDINA LUKA NA UZBURKANOM MORU…Zar je potrebno išta dodavati, da jest siguran sam da bi to napravio sam Seneca.

Moram priznati da kada sam sa spremao da pišem o današnjem danu nisam mislio da ću toliko toga „nadrobiti“. Ali, kako znate i što uvijek kažem uzmite koliko mislite da možete provariti, ostalo ostavite za vrijeme kada budete gladni novih spoznaja i riječi. Za komentirati svakodnevicu ima toliko toga, ali sam odlučio ne napisati ni slova. Uzalud riječi bacati u vjetar, kada ih zračne struje vode na uši gluhe, a sve riječi obećanja su obična kaka(nja) sjećate se onih riječi što gos.Kivi reče novinarki. Cesta nam izgledaju poput poljoprivrednih sajmova – traktor do traktora. seljaci traže svoje, uzalud na hladnoći stoje. Seljačka priča i nije baš lijepa, a Burenko se deblja, uz čašu smješka i po onoj stvari češka. Seljaci se smrzavaju i poručuju NIL MORTALIBUS ARDUI EST, i traže prvu birtiju da se ugriju i možda novih obećanja nasutih u rakiju-opiju. Uzdravlje! Samo naprijed do Pravde!

Blue Shadow · by Blue Shadow on 08.03.10 13:37

Doc · by Doc on 09.03.10 1:34

09.03.2010. Na Današnji Dan

Svemir više nije nevin. Sovjetski astronaut Jurij Aleksejevič Gagarin izvršio je defloraciju i postao prvi čovjek, koji je prodro u taj neosvojeni beskrajni prostor/ovo ne treba shvatiti doslovno/. I tako ostvario vječnu čovjekovu težnju da ga osvoji. Poput Dedala i Ikara. Taj sjajni uspjeh Sovjeta ,amerikance je zavio u crno. Prva etapa utrke slanja prvog čovjeka u svemir pripala je sovjetima. A povijest pamti samo pobjednike. Godina je 1961. Među pobjednicima je i John Fitzgerald Kennedy novi 43-godišnji, najmlađi američki predsjednik, koji je odmah nakon inauguracije , napravio i prvu veliku „svinjariju“, odobrivši invaziju 1400 vojnika u zaljev Svinja na Kubi. Mnogi su ostali u blatu, ostatak i Fidelovim zatvorima. Ozbiljni političari su taj neozbiljni potez mladog Kennedya komentirali „Mladost-ludost“. I prošao je bez sankcija , koje nisu mimoišle britanskog špijuna Georga Blakea, osuđenog na 42 godine zatvora radi špijunaže u korist Sovjetskog Saveza. Iz zatvora izlazi 2003 godie, ako ga već nisu iznijeli. I dok George voli“rublje“ , Rudolf Nerejev, vodeći plesač Lejingradskog baleta „Kirov“- voli dolare. Bježi s istoka na zapad. A sa prevrtljive zemlje u savršeno nebo, dragovoljno odlazi poznati pisac „Starca i more“ Ernest Hemingway, uz pomoć svoje 12-kalibarske kratke puške, sljedeći istu sudbinu svoga oca. Konačno se otkrilo za „Kime Zvono Zvoni“. U filmskom svijetu svi pričaju o filmu „Doručak kod Tiffania“ uz „Mjesečevu rijeku“ i domaćici Audrey Hepburn. A što se dogodilo u „Noći“između Marcella Mastroianija i njegove žene Joanne Marea, te ljubavnice Monice Vitti. Žiri Berlinskog festivala ocijenio je Zlatnim Medvjedom“, filmskog medvjeda Marcella i njegove dvije mačke. Inače, te godine nisi mogao otvoriti novine, a da ne pročitaš ime lijepog Marcella.Osim za nevjerstvo u „Noćima“, optužili su ga i za bludni „Slatki Život“, što ga je konačno dovelo i do „Brakorazvoda na Talijanski način“. Ni na zapadu ne teče med ni mlijeko. Pogotovo ne u New Yorku, što smo mogli gledati u filmu „Priča sa Zapadne Strane“, one crnje. U tom Leonard Bernsteinovom filmskom mjuziklu, bilo je puno dobre glazbe, a neke pjesme su dobile i ulaznicu za klub vječnih melodija. U prvom redu to se odnosi na songove „America“, „One Hand , One heart“ i „Tonight“. U zabavnoj glazbi pojavio se novi virus. Svijet trese twist groznica za koju je okrivljen Philadelphijski kokošar CHUBBY CHECKER, Sam ples je toliko jednostavan da ga mogu naučiti i oni s pilećim mozgom. Kako jr Chubby dugo na „štandu“ prodavao piliće, neki sumnjaju da su domaćini tog virusa, koji može preći i na čovjeka- pilići. Prava zoonaza. No bilo ,kako bilo, Chubby Checker je postao faca broj jedan te 1961 godine. Nakon što je u cijelom svijetu izazvao twistomaniju, neumoran je i u diskografskim kućama i studijima za snimanje. Upravo, na današnji dan , 9 ožujka 1961 godine, na top ljestvicama popularnosti nalazila se pjesma „Pony Time“ u izvedbi pjevača, koji je ovjekovječio pjesmu „The Twist“- Chubby Chackera. Na prvu poziciju se popeo još 27 veljače te godine. Pjesmu se napisali Don Conway i John Berry i bila je snimljena već od grupe The Goodtimers, krajem 1960 godine. Pjesma je ustvari bila adaptacija jedne stare pjesme iz 1928 godine, pod naslovom „Boogie Woogie“ kompozitora Clarenca“Pinetop“Smitha. Verzija , koju je pjevao Chubby Chucker, debitirala je na HOT 100 istoga tjedna kao i grupa The Goodtimers, s tom razlikom da je Chobbyeva verzija dogurala do prve pozicije, a od The Goodtimersa se zaustavila na 60-toj poziciji.

Chubby je rođen kao Ernest Evans 3 listopada 1941 godine u Sjevernoj Karolini, ali je obitelj preselila u Philadelphiju , gdje je vać kao klinac odlučio da postane veliki pjevač. I glazbena zvijezda. Ali to je već priča o izvođaču a ne o pjesmi koju smo predstavili. Pjesma „Pony Time“ pojavila se prvi pita na američkoj popularnoj ljestvici 23 siječnja, da bi kako ste pročitali dospjela do prve pozicije na kojoj se zadržala tri tjedna a ploča je prodana u preko milijun kopija. Ista se našla i na R&B ljestvici na prvoj poziciji u trajanju od dva tjedna. Ploča je prodana u preko milijun kopija po cijeni od 20 dolara.

Na današnji dan prije točno deset godina u Rujeci je u 78 godini umro legenda naše zabavne glazbe Ivo Robić. Ivo Robić je svakako najuspješniji i najpopularniji pjevač naše estrade i jedini koji se našao na američkoj popularnoj ljestvici. Njegova pjesma „Morgen“ našla se je 17 kolovoza 1959 godine na američkoj popularnoj ljestvici HOT 100 , da bi se 21 rujna popela do 13 pozicije na kojoj je ostala tjedan dana. Ploča je do danas prodana u preko pet milijuna kopija po cijeni od 12 dolara. Drugi hit koji se našao na američkoj popularnoj ljestvici zvao se „The hapy Muleteer“ s kojim je dospio do 58 mjesta na američkoj ljestvici. Robić je pjevao mnoge kako strane tako i domače hitove. Prvi je pjevao pjesmu „Stranac u Noći“, za koju mnogi tvrde da ju je i napisao a onda se Bert Kaempfert potpisao, zaboravivši imenovati i Robića. Znamo da je sa njome veliki uspjeh postigao Frank Sinatra. Na domaćoj popularnoj sceni Robić se iskazao i kao pjevač i kao kompozitor. Od svih njegovih pjesama sigurno ona koja je postigla besmrtnost zove se „Samo jednom se ljubi“. Ivo Robić , ma koliko bio popularan, ostao je uvijek skroman i dobrodušan. Oni, koji su posjetili njegov grob na Mirogoju, uvjerili su se u ovo napisano.

Godine 1933 na današnji dan rodio se američki R&B pjevač, pijanist i skladatelj Lloyd Price. Prvi sastav je imao 1949 godine. Prvi hit koji se pojavio na američkoj R&B ljestvici zvao se „Lawdy Miss Clawdy“. U ovoj pjesmi je glasovir svirao Fats Domino, a pjesma se pojavila i na popularnoj ljestvici ali u izvedbi Gary Stitesa 1960 godine i dospjela na 47 poziciju. Spomenuta pjesma se na R&B ljestvici pojavila 17 svibnja 1952 godine da bi na kraju došla do prve pozicije na kojoj se zadržala sedam tjedana. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 200 dolara. Godine 1953 odlazi u vojsku a po povratku osniva vlastitu diskografsku kompaniju . Na popularnoj američkoj ljestvici imao je 17 pjesama, od kojih je najuspješnija bila skladba „Stagger Lee“ koja se 8 prosinca 1958 godine pojavila na američkoj popularnoj ljestvici da bi 9 veljače 1959 dospjela na prvu poziciju i na tom se mjestu zadržala četiri tjedna. Ploča je prodana u milijunskoj nakladi po cijeni od 20 dolara. Ova se pjesma našla i na R&B ljestvici, na prvoj poziciji gdje je boravila također četiri tjedna. Na popularnoj ljestvici imao je jednu pjesmu na prvoj poziciji uz tri ploče prodane u zlatnoj nakladi. Uspješniji je bio na R&B ljestvici na kojoj je ukupno imao 22 hita, od kojih četiri na prvoj poziciji i tri ploče prodane u zlatnoj nakladi. Najuspješnija pjesma mu je bila ranije spomenuta „Lawdy Miss Clawdy“. Što se ono kaže :prvo pa muško.

A na današnji dan 1959 godine na američkoj popularnoj ljestvici našla se pjesma „Venus“ u izvedbi Frankie Avalona i na toj poziciji se zadržala pet tjedana.

Na današnji datum 1451 godine rodio se Amerigo Vespucci, talijanski moreplovac, koji je ploveći pod španjolskom zastavom stigao do obala Brazila i Hondurasa. Za razliku od Columba, bio je uvjeren da je otkrio „novi svijet“, koji se nalazio između Europe i Azije. Zahvaljujući kartografima koji su zanemarili Columba, novi kontinent je dobio ime po njemu Amerika. Tako se još jednom potvrdilo pravilo, kako se na tuđem naporu mogu proslaviti oni koji nemaju veze sa time i prigrabiti slavu i besmrtnost. U slučaju Ameriga /ako je povijest tu učiteljica života i poštena/ postoji jedna tamna mrlja koja govori o njemu kao čovjeku, kada je tvrdio da je Ameriku otkrio prije Columba. Ali, tako vam je to u životu. Važno je galamiti i sebe isticati, a onda na kraju ljudi pomisle da je to uistinu tako.

Na današnji dan 1934 godine rođen je Jurij Gagarin, sovjetski kozmonaut, koji je postao prvi čovjek koji je obletio zemlju svemirom.

Na današnji datum 1950 još jednom se iskazala američka pravda, kada je Timothy John Evans bio obješen u zatvoru Pentoville , za ubojstvo svoje male djevojčice. Tri godine kasnije nakon njegove egzekucije Timothy je oslobođen krivnje i proglašen nevinim. Naime tada je osuđen stvarni ubojica John Reginald Christie, optužen za još pet ubojstva, među njima i Ženu nepravedno osuđenog Evansa. Članovi porote , bogme, ako su imali savjesti, nakon ove spoznaje nisu mogli mirno spavati. Ali tako je to ne rijetko u Americi. Mogao bih vam nabrojiti popriličan broj slučajeva gdje je dokazni proces u potpunosti zatajio a na osnovu njega porota donijela odluku o krivnji ili nevinosti dotičnog. Nekada se ide za tim da je bitno nekoga označiti, samo da se zadovolji javnost. Sjetimo se samo Lee Oswalda optuženog za ubojstvo John Kennedya. I danas ima onih koji ozbiljno sumnjaju da je to izveo Lee. Uostalom , prije nego je došao pred sud pravde presudio mu je mister Ruby, po svom nahođenju ili nečijem diktatu. I to će ostati tajna. CIA je izgubila dar govora. I da ne nabrajam.

A sada što je već postalo pravilo, kojeg ću jednoga dana vjerojatno prekršiti da dokažem kako svako pravilo ima i izuzetaka, na redu je jedna pjesma u prozi od moje malenkosti. Evo što se krije pod ovim, dolje navedenim naslovom pjesme u prozi :

SVAKE NOĆI

Vidim Te u visinama…Duboko utonulu u moju krv…Čitam Tvoje misli i dišem Tvojim dahom. Dani su ostavili noći iza sebe…u noćima se utopili svi dani…Dolazim Ti iz nepoznatog mraka u Tvoje neotkriveno svijetlo i bojim se zvižduka onog vlaka, što odavno ne vozi ka susretu. Bojim se onog, čega me nije strah, i strepim od onog, što želim doseći.

I sada vidim Tvoju gledanost ka beskrajima na kojima leži moja nepokretnost…vidim sva traženja bez nade i sve nade u uzaludu…Vidim sve ono do čega mi je stalo, a ne prilazim dohvatu. Čujem te riječi ohrabrujuće bojaznosti, što truje moje biće željno snage…razdire moju žudnju skrivenu u čekanju. I tako iz dana u dan…i svake noći, do moga odlaženja i Tvoga Jecaja,

U govoru vjetra, svake noći, sjećam se nastajanje daljina, razbacanih po grudima beskonačnosti…skriveni sati što prate korake vremena ispred mene i usporavaju hod prošlih godina.

Te daljine, na dlanovima misli, zaustavljene beskrajem, donose jasnu svjetlost potonulih godina, nadahnuće nespokoja bez prošlosti, nezasitne i nezaustavljive korake s mirisom krvi jednog života, smrtno ranjenog jednom, posljednjom riječju sudbinske neumoljivosti.

I sve se vrača na početak, tamo gdje sam Te cijeli život čekao, nevidljivu za sve ono u meni kristalno jasno.

ADVERSAE RES ADMONENT RELIGIONUM………NEVOLJA UČI VJEROVATI I MOLITI….ovo se potvrđuje gotovo svakodnevno u životu.

Mislio sam da završim pisanje na onoj mudrosnici, ali malo sam prošvrljao po portalu, skoro sam se zaglibio u blatu i smradu. I opet mi „belaj“ neda mira, pa ću opet malo komentirat. Najprije, pitamo se, kako bi nam i moglo bolje biti. Nikako ,kad nas vode sve trbusi siti. Obećanja se ne ostvaruju , seljaci štrajkaju. Policija vježba strogoću…palice prekovremeno rade …seljaci krvave glave…voda im došla do grla, strpljivost pukla…Burenko prodaje maglu „glupome „ seljaku. Specijalci opet u kuću upali, nevini nastradali i nikome ništa ne fali. Bivši „visočkik“ Crvenko što vegetu voli, sa visine pao doli…Vrda na sve strane al' ga laži prate. A stara narodna kaže: tko laže , taj i krade. Ne mora direktno, gospodski je indirektno. Provizija tu je majka, uzmi brate što ti daju ti društveno na prodaju. Svi gledaju prema pravdi, ona zato i ne mari. Samo lovi male ribe jer za vele nema mriže. Svi imaju svoja jata, od Rolexa, preko Cesta, do vegete – kamiona. Sve ide u krivom smjeru, sa strahom se pitam prepun“optimizma“što će s nama biti , tko će našu“Dansku“ izliječiti.

Doc · by Doc on 10.03.10 1:01

10.03.2010. Na Današnji Dan

Svijet je pogodila najveća novčana katastrofa. Ušteđevina cijelog života izgubljena je u samo par dana. Dogodilo se to po nekima u Crni četvrtak, po drugima u „crni petak“ po trećima…no nije ni važno, bitno je to da od tada počinje doba siromaštva i depresije/ to je malo grublji naziv za recesiju/. I rađa se klica nadolazeće katastrofe –Drugog Svjetskog rata. U Njemačkoj je već to vatrica, koju podržava i rasplamsava Hitler i njegovi nacisti. U Americi se već vodi pravi rat. Krvavi…gangsterski. Furer podzemlja zove se Al Capone. Ništa mu ne može ni novoizabrani američki predsjednik Herbert Hoover. A legendarni šerif Divljeg zapada Wayat Errp upravo je sahranjen. Godina je 1929. Turska dala pravo glasa ženama, a u Egiptu žene dobile ograničeno pravo na rastavu braka. Jedino nije jasni tko određuje uvjete rastave. Margaret Bandfield postala je prva žena u vladi Ujedinjenog Kraljevstva. Američki kapetan fregate Byrd“Ptica“, prvi je preletio preko Sjevernog pola, dok je u New Yorku prikazana prva TV slika u boji. Nakon 59 godina iz Vatikana je po prvi put izišao jedan papa. Bio je to Pio XI. Zvuk sve više osvaja film. Među ljubiteljima Sedme umjetnosti priča se o filmu „Disraeli“, u kojem poznatog britanskog državnika igra popularni glumac George Arliss. Partnerica mu je Joan Bennett.. popularni su još filmovi „Madam X“; „Zov Divljine“, te film „A Woman Of Affairs“ u kojem igraju filmski ljubavnik John Gilbert i „Božanska „ Greta Garbo. Josef von Sternberg snimio je svoj prvi zvučni film „Thunderbolt“, a svojim prvim plačem oglasile su se i neke kasnije vrlo popularne bebe. U Rimu je rođen budući „otac“ špageti westerna, sada već pokojni Sergio Leone; u Brusselsu nezaboravna Nataša iz „Rata i Mira“ Audrey Hepburn, a u Philadelphiki, jedna od najljepših glumica Hollywooda zvana „Boginja ljepote“ Grace Kelly. Ta 1929 godina, kao da je bila stvorena za rađanje ljepotica. Upravo na današnji datum 10. Ožujka , te godine, u mjestu Campo de Criptona, rođena je poznata španjolska, filmska, kazališna i TV glumica i pjevačica MARIA ANTONIETA ALEJANDRA VICENTA ISIDORA ELPIDIA ABAD FERNANDEZ. Bogme ime koje je teško i napisati, još teže izgovoriti a samo rijetki bi ga mogli upamtiti . No da se previše ljudi ne bi oko imana patili ona ga je skratila i u svijetu filma i pjesme postala je na daleko poznata pod imenom SARITA MONTIEL . sarita je već kao djevojčica krenula putem slave. Na filmu je debitirala već sa 15 godina. Zanimljivo je da je ta djevojka, tipićne španjolske ljepote, čeznutljivoga izgleda i pogleda, isto takvog glasa punu popularnost stekla u dalekom Mexicu , igrajući ponajprije u glazbenim filmovima i koke kakvim melodramama, pjevajući najprije limunade a potom i serenade- Ali tako je to u životu. I ne rijetko, da netko postane priznatiji i popularniji u tuđem nego u vlastitom dvorištu. Eto recimo Marko je popularniji kod susjede Mare nego kod svoje Dare. I tako to. Glumila je u dosta filmova, vjerujem da se neki od čitatelja , vjerojatno sjećaju te ljepotice u filmovima „Vera Cruz“u kojem su joj partneri bili Gary Cooper i Burt Lanchester, potom tu su „Let Strijele“, Njena Posljednja pjesma“.“Izgubljena Žena“ i da ne nabrajam. Ionako se filmske radnje ne možete sjetiti. Godine 1971 Sarita se povlači sa velikog i pristupa malom ekranu, televiziji, i daskama koje život znače. Ali se pojavljuje i na koncertima. Kod nas je bila osobito popularna nakon prikazivanja filma „Prodavačica Ljubičica“ u kojem se pojavila i istoimena pjesma. Redatelj filma se zvao Amadori a u njemu je glumio i popularni onda Ralf Valone, koji se nije nikada odvajao od crne „dolčevitke“. Film je 1958 godine bio neobično popularan a tome je doprinijela svakako i pjesma koju sam spomenuo. Pjesma je bila veliki svjetski hit, koji se pjevao i na našim prostorima. Bio je to Saritin najveći glazbeni uspjeh kojeg više nikada nije ponovila. Danas Sarita slavi rođendan, još uvijek se dobro drži i ne prodaje više ljubičice. Iako bi se možda voljela vratiti u to vrijeme. Ali kako znamo : vrijeme koje je prošlo više se nikada ne vraća. Zato, ako imate što na umu, napravite sada.

Na današnji datum 1955 godine rođena je britanska pjevačica Tina Hoskins, poznatija široj slušateljskoj publici osobito onoj iz sredine sedamdesetih godina pod imenom Tina Charles. Počela je pjevati sa sastavom 5000 Volts, prije nego je otpočela solo karijeru 1976 godine. Od poznatijih pjesama su „I Love To Love“ s kojom se u veljači 1976 godine dokopala prve pozicije u Britaniji, a uspješna joj je bila i skladba „Dr.Love“ četvrta pozicija u Britaniji u prosincu 1976 godine. To su joj ustvari i bile najplodnije godine , sve ono dalje bilo je ispod te razine,

A na današnji datum na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od tjedan dana našla se je pjesma „Be My Love“u izvedbi sjajnog tenora Maria Lanze.

Godine 1979 , na današnji dan na prvoj poziciji američke popularne ljestvici, u trajanju od dva tjedna bila je pjesma „I Will Survive“-„Preživjeti ću“ u izvedbi majke disco glazbe Glorie Gaynor. Zanimljivo je da je tu pjesmu Gloria pjevala nakon jedne ozbiljne saobraćajne nezgode u kojoj je bio čak i život u opasnosti.

Kako ste pročitali u početku spomenuo sam legendarnog američkog šerifa iz Dodge Cytia, koji iako je bio čuvar pravde i nije bio tako bezgrješna ovčica. Imao je čitav lanac kockarnica, ali u ono vrijeme nije se govorilo ni vodilo računa o sukobu interesa/ sada se kod nas o tome govori ali ne vodi računa/. Osim toga u onom čuvenom dvoboju kod OK Corrala u Tobstoneu 1881 godine i nije bilo baš onako kao smo vidjeli u filmu. Bilo je tu i prljavštine sa strane Errpa i kolega. No, ono zbog čega sam ga spomenuo je to da se isti brkajlija rodio upravo na današnji datum 1848 godine/ povjesničari bi rekli revolucionarne godine u Evropi/

Na današnji datum 1876 godine Alexander Graham Bell uputio je svoj povijesni telefonski poziv svom asistentu Thomasu Watsonu, koji je navodno bio u susjednoj sobi u Bostonu, samo dan nakon patentiranja svoga izuma „Gospodine Watson , dođite, trebam vas“.

U Hollywoodu na današnji datum 1910 / dakle upravo prije sto godina/ snimljen je prvi film. Bio je to film „In Old California“ redatelja D.W. Griffitha., koji je govorio o ljubavi mlade španjolke i budućeg guvernera Californie. Hollywood koji se nalazi u blizini Los Angelesa u Južnoj Kaliforniji, imao je zgodnu lokaciju za razvoj velikog broja filmskih kompanija u području Los Angelesa.

Godine 1930, na današnji datum, tisak objavio da je glasovni test popularnog glumca Johna Gilberta dao porazne rezultate, te da je njegova glumačka karijera zauvijek gotova. Naime dolaskom zvučnog filma, odjednom je postalo važno i kako glumci govore, a Gilbert je imao tanki glasić, koji nikako nije odgovarao njegovom imagineu muževnog zavodnika. Najveće je uspjehe Gilbert postigao glumeći sa Greta Garbo kao „Ljubav“, „Žena Ljubavnih Afera, a dobra prijateljica Garbo je inzistirala da on uz nju glumi i u „Kraljici Kristini“. Gilbert je nastupio u desetak zvučnih filmova, a konstatacija da mu je glas nepodoban, bio je dobar izgovor šefovima MGM kompanije u kojoj je Gilbert bio zaposlen, da potkrešu krila glumcu koji je počesto zanovijetao nerazumnim zahtjevima i tražio goleme honorare. Sve se vrača sve se plače.

A sada smo tamo gdje obično budemo u današnjem danu. Na pragu poezije. Danas vam nudim naslov;

OKUS BADEMA

Preko beskraja dolaze sve niti svjetlosti…Sva tama utonula u divlja prsa nepovrata…daljina razapeta na lancima prošlosti…nesigurni susreti od kojih bježimo…kojima se nadama. Padamo niz litice vremena, hvatajući se za prostor neizvjesnosti…dijeleći bol uronjenu u žedna usta nabujalih u krvi-neprolivenoj.

Gledam Te kroz maglovite oči jeseni…prepoznajem na rubu pamćenja istočne noći. U Tebi slutnja razotkrila njedra, plete košulju od teških lanaca zaborava. Nepomičnost ubrzala korak, da me što prije ne stigneš…Između nas vijore pramenovi tišine, raspleteni između Svitanja i Sumraka…između nečujnosti uzaludnih nadanja i bolova.

U nestajanju, gube se riječi, u široko rastvorenim laticama crvenih jagoda…na pomračenim pogledima uzburkane krvi . Gusti koraci Tvoji, sve tiše odzvanjaju na kazaljkama sata, što gledaju našu patnju i smrt…beskrajnu žalost ugrađenu u dotrajale sate na počivalištu ugašenih svijeća i lampiona krijesnica iznad naših glava…ispisuju ljubavne riječi na obrazima noći prije nego ih odnesu rumeni prsti praskozorja.

Palim svjetlost na rubu tišine, hvatam pukotinu postojanja Tvoje nedorečenosti…Vraćam se tamo, gdje si htjela biti ja…crno se krilo spustilo na plamene jezičce buđenja…čekanje se prosulo po nedoumici…Ponoć otkucava jesen…Dijamanti na dodirima neba čekaju dolazak…Znak za Rastanak…

Suvišne riječi, okus divljeg badema…na bijeloj postelji…Plač.

PERFECTA ETENIM SUNT OMNIA RARA……..SVE SAVRŠENO JE RIJETKO…..u praksi je to malo drugačije….mnogi za sebe smatraju da su savršeni ili bar blizu tome. Ako budu pročitali ovu mudrosnicu, neka sjednu i sami sa sobom porazgovaraju, gledajući istini u oči…Možda će biti sretniji u okolišu u kojem žive. Jer PECCARE HOMINIS EST a to već isključuje savršenstvo….

I tako ću ja, svjestan svoga grijeha, jer kako je navedeno- Griješiti je ljudski, bezgrješno zaključiti današnji dan , ne uplićući svoja slova ni komentare na one, stvari dobro poznate.

Inače sam jučer slušajući onog meteorologa , što ima dobar plesni korak, drhtao od straha kao da gledam Frankenštajna. Čovjek nam je tako zorno predočio klimatsku prognozu, da sam dobio nervozu. Čovjek se ozbiljno pita jeli to konac svita. Iskreno se nadam da se čovjek vatra. Bar za danas. Što se dogodilo sutra čitat ćete početkom jutra. Sutra,

Blue Shadow · by Blue Shadow on 10.03.10 23:19

Doc · by Doc on 11.03.10 1:01

11.03.2010.Na Današnji Dan

U godini smo 1968. Početkom godine stupce tiska pune izvješća s ratišta u Vijetnamu. Da bi uništili borce Sjevernog Vijetnama, amerikanci koriste sustavnu defolijaciju, pa su mnoge šume ostale gole kao od majke rođene. A drveće bez lista ne daje plodove. Tako su bez hrane ostali i prijatelji i neprijatelji zelenila. No, na vrijeme shvativši da prirodu ne treba uvlačiti u prljave ljudske sukobe. A takvih prljavih rabota je bilo te godine i u bijeloj Americi, gdje je ubijen crni kralj –Martin Luther, što je Ameriku dovelo skoro pred vrata novog građanskog rata. Kojeg je spriječio soul brat broj jedan James brown, pozvavši preko TV ekrana svoju crnu braću i sestre da se smire, da je to bio nerazuman čin psihopata i ubojice/ iako i nije baš sve tako/. Žrtva nerazumnog terora postao je i senator Robert Kannedy, završivši kao i njegov brat John, pet godina ranije. Dovoljno je bio prezivati se Kennedy, pa da te neka ništarija upuca. Zato je lijepa udovica Johna Kennedyja, odlučila da je upuca grčki brodovlasnik Aristotel Onassis. Tako je iz političkog prešla u pomorski sektor. A sa zemlje je zauvijek prešao na nebo pukovnik Jurij Gagarin, prvi svemirski putnik, koji je poginuo na pokusnom letu Miga 15, četrdesetak milja sjeverno od Moskve u 34 godini života, sa još jednim astronautom, koji nije bio Jurij Gagarin, pa mu se ime nije ni objavilo. Pojma nemam kako bi to „pravično“ djelo nazvao. Gagarin je postao nacionalni heroj, poslije svog pionirskog leta u Vastok kapsuli 12 travnja 1961 godine , kada je za 108 minuta obletio Zemlju i pobijedio amerikance u svemirskoj utrci. Brojna odlikovanja je dobio uz trijumfalni doček na Crvenom Trgu u Moskvi. Pokopan je u zidinama Kremlja. A heroj trkaćih staza Jim Clark, također je završio svoju posljednju trku. U razbijenom i zapaljenom automobilu. Dva puta svjetski prvak Formule 1, poginuo je na kružnoj stazi Hockenheima u Zapadnoj Njemačkoj, kada je njegov Lotus-Cosworth izgubio kontrolu pri brzini od 125 milja na sat. A tu su šanse da ostaneš živ, kao da si bio i u srušenom avionu. Svoju cijelu Grand Prix karijeru vozio je za Lotus, pobijedivši u 25 utrka u samo sezam sezona. Pobjedu je ostvario te 1968 godine i britanski nogometni klub Manchester United, deset godina nakon što su njegove slavne zvijezde, poznate „bebe“ Matt Busbyja poginule u avionskoj nesreći u Munchenu. Pobjedom nad portugalskom Benficom u finalu održanom na Wembleyu. U regularnom vremenu rezultat je bio 1:1, pa su se igrali produžeci u kojem su englezi golovima Bobby Charltona, Georga Besta i mladog Briana Kidda, koji je upravo slavio 19 rođendan, postigli još tri gola i pobijedili sa rezultatom 4:1, i tako drugi put za redom Europski kup donijeli na Britansko otočje, sa kojeg je zato u Australiju Rod Lover, teniski as, odnio Cup, kojeg je osvojio na Wimbledonskom turniru, pobijedivši u finalu svoga zemljaka Tony Rochea u tri seta:6:3,6:4 i 6:2. A za ovim herojima neba, automobilskih pista travnatih nogometnih i teniskih terena nije niti malo zaostala ni poznata domaćica, izvjesna gospođa Sheila Ann Thorns, koja je na svijet donijela ni manje ni više nego šestorke. Svjetski rekord. Dva dječaka i tri djevojčice su ostali živi, dok je jedna djevojčica umrla odmah iza poroda. Težina u funtama rođene djece , govori da se radi o najboljim „pohancima“ težine između 900 i 1100 grama. Gospođa Thorns je uzimala lijekove da bi mogla zatrudnjeti i oni su se pokazali više nego dobri, izazvavši šok i kod njenog ginekologa/koji bi trebao usvojiti bar trojicu rođene djece/, a još više kod mister Thornsa/ kod njega pravu paniku, popraćenu trenutačnim gubitkom svijesti/, koji je kada su mu primalje donijele petero djece upitao najprije koje je njegovo, a na odgovor svi, dogodilo mu se gore opisano, što se pak ne može reći za „zrikavu“ i Bože mi oprosti“nosatu/ uostalom to su povijesne činjenice i nema zamjerki/ Barbru Streisand , koja je nastupila u mjuziklu „Smiješna Djevojka“ s ozbiljnim uspjehom, ali ipak manjim od onog, kojeg je omogućila „Gospođa Robinson“ Paulu Simonu i Artu garfunkelu, koji su sa njome osvojili tri Grammy nagrade te 1968 godine: za ploču godine, kao najbolja pop vokalna muška grupa i za najbolji album s originalnom glazbom iz filma „The Graduate“-„Diplomac“. A na top ljestvicama tog ožujka, među inima pojavio se i sastav „The Box Top“ s pjesmom „Cry Like A Baby“, potom Bobby Goldsboro sa svojom „Dragom“-„Honey“ s kojom je osvojio i zlatnu ploču i prvo mjesto na top ljestvicama kasnije. Tu je i pjesma Poljubi me za Doviđenja“ s kojom se Petula Clark rastaje, od nekoga, nama nepoznatog, a naravno da te godine ne može proći ništa bez čupave grupe The Beatles koji su prigrlili „Lady Madonnu“

A na današnji dan 11.ožujka te 1968 godine, a bio je ponedjeljak,američko udruženje gramofonske industrije/RIAA/, objavilo je da je ploča OTISA REDDINGA –„/Sitin' On) The Dock Of The Bay“, u slobodnom prijevodu „Sjedim na Rivi“, postala zlatna, to jest njena prodaja je premašila milijun prodanih kopija. Bila je to prva i jedina zlatna ploča za „kralja“soul glazbe, a po mnogima i najboljeg pjevača američke crnačke glazbe. Ploča s pomalo neuobičajenom pjesmom za njegov soul repertoar pojavila se prvi puta na američkoj popularnoj ljestvici 27 siječnja 1968 godine da bi 16 ožujka dospjela i na samu prvu poziciju i na njoj se zadržala četiri tjedna. Ploča je prodavana po cijeni od 12 dolara a našla se je i na prvoj poziciji R&B ljestvice na kojoj je provela tri tjedna. Zanimljivo je da je pjesma snimljena 22 studenog 1967 godine, osamnaest dana prije njegove smrti, pa naravno Otis nije mogao uživati u uspjehu te pjesme. Pjesma je inače osvojila sve moguće nagrade i ljestvice od :HRH na kojoj je bila na broju jedan, uvedena je u Dvoranu Slavnih Grammya, osvojila je Grammy u kategoriji najbolje R&B pjesme, Otis kao najbolji R&B muški glas; Osvanula je i u Dvorani Slavnih R&R, našla se na 28 poziciji časopisa Rolling Stones-RS500; na 22 poziciji RIAA ljestvice, na šestom mjestu BMI te na NPR 100. I tu bi zakočio. Ploča se jako svidjela slušateljima pa su je kupovali/ slično kao oni ocjene u aferi Index, ne pitajući za cijenu/ kao sumanuti. Prave gužve su bile ispred prodavaonica ploča i ostalih zvučnih divota. O Otisu neću razvesti priču, biti će i za to vremena, ako bude, samo mala napomena da je bio na najboljem putu da postane jedan od najboljih soul pjevača. Gore spomenuta pjesma „Sjedim na pristaništu“ ašla se i na trećoj poziciji popularne britanske ljestvice. Napominjem da je nesuđeni kralj soul glazbe poginuo 10 prosinca kada mu se avion strmoglavio u jezero Manon , u blizini Wisconsina. Poginuli su uz njega i svi članovi grupe Bar-Kays, pilot i Otisov sluga/tko bi to očekivao da i crnci imaju sluge, čini se da povijest nije niša naučila Otisa o praocu Kinta Kunteu/. Ali to je već jedna nova priča o kojoj bi imao nešto reći i Obama. Novopečeni Nobelovac. Svaka čast , ali mislim da se ta dodjela ne bi svidjela ni samome Nobelu. Ipak ona je imala uistinu „težinu“. Ali , čini se da je devalvacija zahvatila sve pore društva. Šteta.

Na današnji datum, 11 ožujka 1903 godine, rođen je Lawrence Welk, vođa američkog orkestra koji je specijalizirao za izvođenje polka i plesnih ritmova, ali i za obradu popularnih svjetskih i inih hitova. Welk je inače bio harmonikaš, a imao je svoj sastav sredinom dvadesetih godina ,koji je zabavljao plesače plesnim dvoranama duž Amerike, naravno i širom. Prvi puta se pojavio na popularnoj američkoj ljestvici 1938 godine sa pjesmom „Colorado Sunset“ 10 rujna i na kraju se zaustavio na 17-oj poziciji. Prvi hit koji je došao na ljestvicu TOP 10 zvao se „I Won't Tell A Soul ( I Love You) sa kojim se našao 26 studenog iste godine na popularnoj ljestvici i nakraju zadržao na osmoj poziciji. Svakako najveći mu je hit bila skladba „Don't Sweetheart Me“ koja se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 25 ožujka 1944 godine da bi se 6 svibnja našla na drugoj poziciji i na njoj ostala tjedan dana. Vokal je bio Wayne Marsh. Od lipnja 1955 godine do 1970 godine imao je vlastiti TV show program a milijunsku prodaju sa pjesmom „Calcutta“ sa kojom se 1960 godine našao na američke popularne ljestvice, da bi se 13 veljače popeo i na samu prvu poziciju na kojoj je ostao dva tjedna. Pjesma je napisana u njemačkoj 1958 godine. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je četrdeset hirova, jedan na prvoj poziciji uz jednu zlatnu ploču. Umro je 17 svibnja 1992 godine.

Na današnji dan 1955 godine na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našla se je pjesma“Give Me Your World“ u izvedbi Tennessee Ernie Forda i na toj se poziciji zadržala sedam tjedana.

Godine 1989 , na današnji dan na britanskoj popularnoj ljestvici zasjela je pjesma „Too Many Broken Hearts“ u izvedbi Jason Donovana i na tom se mjestu zadržala dva tjedna.

Na današnji dan 1901 godine sve su novine objavile zanimljivu pojavu „crvenog“ snijega i „krvavih kiša“ , koje su se javila najprije na Siciliji a kasnije u Tyrolu u Austriji.

Godine 1934 drama „Katarina velika“povučena je iz Njemačkih kina, jer je njeno prikazivanje prouzročilo nemire među stanovništvom. Zapravo sve je izvedeno u lukavoj organizaciji Josefa Goebbelsa , koji se nije usudio otvoreno zabraniti taj britanski film redatelja paula Czinnera, njemačkog Židova, pa je na projekciju slao svoje ljude koji su izazivali nerede. Sve je popratio bombastičkim tekstovima u tisku koji su upozoravali na loš utjecaj djela koje su“producirali i u kojima glume židovi“.

Godine 1941 , na današnji datum Američki Kongres je izglasao zakon o najmu, koji je omogućio , ratom već iscrpljenoj Britaniji da u SAD-a pod povoljnim uvjetima nabavi potrebni ratni materijal. Predsjednik Roosevelt , odmah je naložio da se za to osigura čak sedam milijardi dolara.

Godine 1980, na današnji datum, Francis Ford Coppola, kupio je nakon tri mjeseca pregovora Hollywood general Studio za 6,7 milijuna dolara. U njegovom će se vlasništvu ova tvornica filmova zvati“Zeotrote“, a Coppolin je tadašnji plan bio, stvoriti studio koji će sadržavati sve odlike filmskih studija iz 40-tih i pedesetih godina. Nažalost očekivanje planova bilo je ispod očekivanog. Coppola je u“Zeotropeu“ samome sebi davao veliku stvaralačku slobodu, ali su njegovi filmovi bili jako skupi i nerazmjerno tome nekomercijalni, pa se studio neprestano borio s financijskim teškoćama sve do stečaja 1991. godine.

A sada evo još jedne pjesme u prozi pod naslovom :

NEK KIŠA SIPI

Kada Ti noć dodirne obraze…trepavice spusti na usne…sutra vrati u jučer, sve treba iščupati iz krvavih ruku zaborava, skrivenog na kraju puta odlaženja, razbuđenog odjecima vlastite jave. Trebaš zagasiti misli uplašenog plamena, lutajući unatrag okovana teškim lancima oslobođenog duha.

Zarobljene riječi, položi na raskopčana njedra pod rukom moga nedodira, rasutog na uzglavlju samovanja i nedodirljive nesanice, postaju svjetiljka nedokučive daljine, nevin glas grijeha probuđenog dodirom zaustavljene svjetlosti. Razastri sjenu nad mojim uzglavljem i pusti kišu da sipi po cvijeću, da ne uvene. Probudi dane izgovorene u noćima i ne liječi rane vremena- neizlječive.

Upali lampion nad bezdanom, da u vrtlozima mraka pijem žednu žudnju izgubljenih godina, da tamu rasvijetlim ugašenim jecajima, dodirujući zanijemite riječi nadanja. Kada Ti noć dodirne snove, obriši sve budne sate, odletjele ka pogledu ganuća.

Uspori uzalud koracima tuđeg pogleda, umotaj molitvu u dušu crnih vjetrova s mrakom na raskopčanim grudima svitanja. Podjeli svu neodlučnost s procvalim krikom jutra u maglama i prikupi sve kapljice svjetla na dlanove umorne jeseni na putu nepovrata.

VOX AUDITA PERIT, LITTERA SCRIPTA MANET……………RIJEČ KOJA SE ČULA NESTAJE, NAPISANO SLOVO OSTAJE… s oprezom piše , pazi što kažeš…jednostavno za razumjeti teže provesti u praksi.

I time bih zaključio današnji dan, koji više liči na sudnji dan, a još kažu globalno zatopljenje. Gdje su to oni vidjeli. Danas sam malo škrtiji na pisanju, nisam baš u nekoj Bog zna kakvoj formi, ono što obično kažem, osjećam se kao orahova ljuska na uzburkanom oceanu. A to nije baš ugodno, to sigurno znaju oni koji pate od morske bolesti ili vožnje avionom ili autom ili…Ugodno vam čitanje, onima koji će čitati, gledanje onima koji će samo pogledati i svima onima koji i ne znaju da postoji ova rubrika. Njima je najlijepše.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 11.03.10 13:46

Doc · by Doc on 12.03.10 1:10

12.03.2010. Na Današnji Dan

U Keniji okončana Mau-Mau pobuna protiv britanskih vlasti. Vođa tog plemena Kikuyu bio je Jomo Kenyatta, , kojem su britanci od tamnice otvorili vrata. Naravno i zatvorili. U Varšavi po ugledu na NATO, osnovan Varšavski pakt. Umjetno proizvedeni 101 element dobio je naziv –mendelevij. U Montgomeryju, Savezna Država Alabama bijeli zakon se još uvijek na crncima slama. Uhićena izvjesna Rosa Parks, crne boje kože/ iako je tvrdila da je ona ustvari bjelkinja samo ima puno pigmenta pa na suncu pocrni/, zato što je, molim vas lijepi/ vidi ti bezobrezluka/, sjela na prednje sjedalo u autobusu , mjesto koje je isključivo rezervirano za bijelog čovjeka/ indijanci bi rekli bljedolikog/, pogotovo ako je dotični i član Klu Klux Klana/ koji je po danu od čovjeka divota, a kad padne noć postane Sotona/. To je izazvalo gnjev crnih građana i bojkotirali su vožnju autobusima. Naravno to nije moglo proći bez Martina Luthera Kinga, koji se nađe svuda gdje gužve ima. Austrija ponovo postala neovisna, a na Cipru se tek vodi borba za njegovu neovisnost, koja je i do danas kamen smutnje između Grka i Turaka. Američki liječnik Jonas Salk objavio otkriće cjepiva protiv dječje paralize. Skladana himna bit generacije , koja se odriče materijalnih vrijednosti i zove se „Urlik“. A više ni domaćice neće „urlikati“ kada im jelo zagori u tavi zahvaljujući francuskom inženjeru Mark Gregorieu koji je pronašao tavu presvučenu materijalom na kojem hrana ne zagorijeva. Proizveden i prvi sintetički dijamant. Otvoren park Disneyland u Anaheimu, koji se nalazi u kaliforniji. Čita se roman „Lolita“ Vladimira Nabokova, koji opisuje ljubav sredovječnog pisca i malde i mlade djevojke , koji je izazvao buru kontroverzi , a time samim jasno povećao nakladu romana.. Traži drama „Mačka na vrućem limenom krovu“, gleda opera „Ivanjsko vjenčanje“ Michaela Tippetta. Mladi hrle u kino gledati film „Buntovnik bez razloga“ u kojem nastupa idol mladih James Byron Dean. U prodavaonicama ploča traži se ploča više naslova „Rock Around The Clock“ Bill Haleya & His Comets. Godina je 1955. Godinu je obilježila jedna od največih sportskih tragedija, koja se dogodila 11 lipnja te godine na znamenitoj stazi u Le Manu, kada je bolid Mercedesa uletio među publiku , ubio 70 a ozljedio više od sto gledatelja. A da i princeze mogu biti“mušičave“ pokazalo se te godine kada je princeza Matgareta/i nema veze sa pjesmom Buce i Srđana/ objavila de se neće udati za kapetana Petera Towsenda, koji se uzaludno prije toga rastao. Hrušćov se šeta pod rukom sa Titom po Beogradu, a Vesna Prun objavljuje zbirku „Crna maslina“, Ranko marinković konačno završio rad n aGloriji. Osnovan Filozofski fakultet u Zadru. Najboljim filmom na ceremoniji dodjele Oscara u RKO Pantages Theateru dobio film o jednom mesaru Martyju ,koji se do ušiju zaljubio i svoje najbolje komade mesa nesebično proguravao svojoj izabranici. Naravno da ne vide ostale mušterije. Imao je osam nominacija i četiri osvojena Oscara. Film „Ljubav je sjajna stvar“ imao je također osam nominacija ali tri Oscara. Čini se da su članovi žirija više voljeli meso nego duh. Neuspješna su bila dva filma koja su govorila o mladima. Jedan se zvao „Džungla na školskoj tabli“, s obzirom na užas u razredu , bilo je i očekivati, da će ga roditelji i „sveci“ bojkotirati, ali zašto nije dobio Oscara film „Momci i Djevojke“ to je ostala nepoznanica do dana. A sve bili fini očevi sinovi i mamine kćeri. Jedna od nominiranih pjesama koja nije dobila Oscara ali se i danas četo čuje zvala se „I'll Never Stop Loving You“ i dolazila je iz filma „Voli Me ili Ostavi“7 Nije bilo treće mogućnosti, gotovo bi se moglo reći kao ucjena/. Te godine se na prvoj poziciji američke populasrne ljestvice našlo 14 pjesama i sve odreda su prodane u preko milijun kopija, najviše na prvoj poziciji bila je skladba „Cherry Pinh And Apple Blossom White“-„Ružičasto kao trešnjin i bijelo poput j cvijete jabuke/ u izvedbi Perez Prada. O toj pjesmi sam nedavno pisao i možete naći njezinu zvučnu razglednicu na ovim stranicama ako ih još niste predali svemogućem :Deleteu. A sada ću vas ukratko upoznati što se dogodilo baš na današnji datum. Kratko i jezgrovito i da ne duljim kao jedan moj poznanik, koji bi svoj dugački monolog završavao rečenicom : i na kraju još samo jednu rečenicu, da bi ona bila dulja nego prethodno cjelokupno izlagane. Vjerojatno pogađate da dolazi iz redova „svemogućih“ i da mu nitko nije smio upasti u riječ ili ga upozoriti da povremeno treba da udahne i malo svježeg kisika. Ali, s vremenom i oni zašute. Valjda su sve rekli/ ustvari mnogo su govorili a vrlo malo rekli; ali to je bilo vrijeme- nevremena/.

Kada je 12 ožujka 1955 godine , u 35 godini života u apartmanu izvjesne barunice/ što je tamo radio smo možete nagađati/ Nike de Rotchild da Koenigswarter umro CHERLES CHRISTOPHER PARKER, američki jazz saksofonist, kompozitor, i v ođa orkestra, poznat i po nadimku „Bird“- „Ptica“/vjerojatno galeb s obzirom na okolnosti i mjesto gdje ga je zatekla kobna sudbina/, svijet jazza ostao je bez jednog od najpoznatijih glazbenika iz tog svijeta, glazbenika koji je uz Louis Armstronga, bio najznačajniji solist u jazzu i ključna osoba „Be-Bopa“. Četrdesetih godina kada je sve stalo u jazzu Parker zvan „Yard Bird“ po junaku iz jednoga stripa, potražio je alternativna glazbena usmjerenja, što baš nisu sa simpatijama prihvatili njegovi kolege i često su mu se iza leđa podrugljivo smijurili . Međutim , što se ne sviđa „fosilima“ sviđa se „mladuncima“, koji su bili očarani tim novim stilom kojeg je propovijedao i svirao „galeb“ Charlie. Upravo su vidjeli ono, što njegovi stariji“kratkovidni „ kolege nisu vidjeli a to je prodornost novoga stila, emocionalnu snagu i strastvenošću koja je dopirala do ekstaze, gotovo glazbene polucije./ pazi ti sad ovo/. Njegov zvuk na alt saksofonu bio je i ostao nezaboravan. Naravno da je našao i istomišljenike u već potvrđenim mladim imenima kao Dizzy Gilepsie, Theloniusu Monku, Charlyeu Christianu i bubnjaru Kennyu Clarkeu, koji su se sastajali u sitne sate po raznim klubovima i svirali kako za svoju Dušu tako i za Dušu svojih obožavatelja. Ptica je naravno i snimao ploče. Godine 1945 odlazi u Kaliforniju , čija ga je klima podsjećala na rodnu Afriku i tamo ostaje, naravno i svira sa mladim „Be-Boperima“ zapadne obale i Los Angeles je učinio drugim središtem „Be-Bopa“. Za tvrtku Diol snima šest nevjerojatnih albuma a broj „Mouse The Mooche“ posvećuje Emtyju Birdu, svome dobavljaču droge. U naponu svoje stvaralačke snage Parker se našao u bezizlaznom mentalnom i fizičkom stanju. Droga i alkohol počele su od ptice naplaćivati kamate i svakoga dana je sve manje ličio na pjevicu a sve više na gavrana. Za vrijeme snimanja teme „Be-Bop“ Parkeru je bilo i suviše zlo da bi mogao svirati, vratio se u hotel, zapalio krevet i na šest mjeseci smješten u jednu bolnici usputno i sanatorij za liječenje ovisnika. Jedni su govorili zbog liječenja a drugi koji su dobro poznavali parkere, tvrdili su na izdržavanje kazne. Po izlasku , nastupa u 52-oj ulici u noćnim klubovima i barovima. Bio je potpuno poslovno nesposoban, ili bolje rečeno klasični tip boema, kojeg nije bilo briga što je danas, a za sutra je bilo predugo da o tome razmišlja. Nije znao zaštititi svoj rad pa su mlađi, i sposobniji, naravno i beskrupulozniji /drugim riječima, onim pravim, bezobrazniji i nepošteniji/ naprosto krali njegove radio emisije/ što mi je itekako poznato/ , bilježili njegove klupske i koncertne nastupe, skupo ih prodavajući/ ovo mi je još bolje poznato/, a Ptica od toga nije dobio ni mrvice/ili prosa/. Godine 1949 „Ptica je odletio u Pariz a potom i hladnu Švedsku gdje je svirao svoj vrući ritam, a ljubitelji jazza direktno slušati cvrkutanje tvorca „Be-Bopa/. Po povratku Charlie Parker obilazi studije i snima sa tada poznatim jazz glazbenicima te ostvaruje zapažene uspjehe. No, gospodari Charliea Ptice, droga i alkohol počinju sve više ugrožavati njegovu karijeru, a depresivne faze bivaju sve duže. Kada mu je 1954 godine umrla draga osoba, čini se da je to bila zadnja kap u čaši, već ionako duševno propalog Parkera. Najprije je pokušao samoubojstvo , ali nije imao sreće. Sudbina mu je odredila da umre prirodnom smrću, ako je ono što se dogodilo prirodne/ uostalom jako je po mome neprirodno da netko prirodno umre sa 35 godina/. Na to se nije dugo čekalo. Nakon kraćeg nastupa u Birdlandu, u ožujku te 1955 godine , došao je i taj dan , kada Božji prst pokaže na svoju ovčicu i traži da se podnese završni račun. I upravo na današnji dan Charlie parker zvan „Bird“ ili u našem jeziku „Ptice“ odletio je zauvijek sa naših livada i preselio u legendu. U apartmanu svoje prijateljice barunice Nike, srce nagriženo drogom i alkoholom otkazalo je poslušnost i njegova želja od prije godinu dana je na kraju i uslišena. U izvještaju patologa u rubrici o uzroku smrti pisalo je: Krvarenje iz želuca/prsnuće čira na želucu/,Upala pluća, ciroza jetre i srčani infarkt. Za jedno ptičje srce zaista previše.

Na današnji dan 1921 godine rođen je američki filmski glumac, koji je glumio među inim u filmovima „Oklahoma“ i „Carousel“ i pjevač. Što nije rijetko ga neki glumci dobro i pjevaju a neki pjevači i glume. Nekada bolje nekada loše. Inače filmski producenti vole takove osobe jer sa jednim udarcem odmah ubiju dvije muhe koje im doinesu zaradu na filmskom i glazbenim polju. Takovih primjera ima na „tone“. Jedan od njih je i Gordon MacRae, , koji je počeo pjevati u orkestru Horacea Heidta a pjesme je snimao osim kao solo pjevač i neprestano u duetu sa popularnom i poznatom Jo Staffored. Koliko su osim uz note bili povezani i za one druge divote nije nikada iscurilo iz njihove sobe. Na američkoj popularnoj ljestvici kao solo pjevač imao je dvadeset hitova, od koji četiri na TOP 10, a dvije ploče je prodao u zlatnoj nakladi. Kao solista najpopularniji naslov je bio „Hair Of Gold, Eyes Of Blue“ s kojim se 28 kolovoza 1948 godine našao na popularnoj američkoj ljestvici i na kraju došao do sedme pozicije. Treba reći da pjesma dolazi iz filma“Silver Spurs“ dok u duetu sa Jo Stafford najpopularniji im je naslov bio „Whispering Hope“ s kojim su se 20 kolovoza 1949 godine našli na četvrtoj poziciji američke popularne ljestvice, a ta je ploča prodana u preko miliju kopija. Pjevao je i dosta popularnu temu „So In Love“ s kojom se 5 ožujka 1949 godine prvi puta pojavio na američkoj popularnoj ljestvici da bi se na kraju zaustavio na dvadesetoj poziciji. Treba reći da ova skladba dolazi iz Broadwayskog mjuzikla „Kiss Me Kate“ U duetu sa Jo Stafford je imao deset pjesama, od kojih jednu na prvoj poziciji a jednu su ploču prodali u zlatnoj nakladi. Na prvoj poziciji su imali skladbu „My Darling, My Darling“ s kojom su se našli na popularnoj ljestvici 13 studenog 1948 godine da bi se 15 siječnja 1949 popeli i na samu prvu poziciju i na njoj se zadržala tjedan dana. Pjesma dolazi iz Broadwayskog mjuzikla „Where's Charley?“.

Godine 1946 , upravo na današnji datum rođena je Liza Minnelli, koja je od oca filmskog redatelja naslijedila prezime, a od sjajne majke Judy Garland, osim talenta i mnoge tamne crte u osobnom životu. Ali o tome neću danas pisati. To je tema za jednu kompletnu obradu.

Godine 1977 , na današnji datum na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice popela se pjesma „Chanson D'Amour“ u izvedbi grupe Manhattan Transfer i na tom se mjestu zadržala tri tjedna.

Godine 1507 , poginuo u borbi kod Navare , knez Romagne i vojvoda od Valentinoisa Cesare Boergia, s čijim je imenom povezan pojam „hladnokrvnih ubojica2, koji je ustvari sve i radio sa hladnim oružjem/ iako tada nije bilo ledenica za zamrzavanje/. Nije prezao ni pred kakvim zločinom, ono što se kaže bilo mu je ubiti nekoga kao da kažete :Dobar dan, a bogme dan nije bio dobar za onog na koga je opaki knez bavio oko, bolje rečeno svoj mač. Odrekao se kardinalske časti da bi se mogao oženiti/ nešto slično je napravio i njegov kolega Edward, kada se odrekao britanske krune zbog jedne podsuknje./ opet će neki reći što sam se toliko dohvatio zaljubljenog kraljevića, što samo znači da ga podržavam, jer za ljubav nema alternative, osim ako se ljubavi krive/. Dakle naš Cesare, nije mario za šale. Tako je sasvim ozbiljno 1500 godine dao ubiti muža svoje sestre Lukrecije/ za koju kažu da nije bila ništa bolja od njega, samo je koristila drugačije oružje/. Te sve zločine je prekrivao njegov otac,inače papa Aleksandar VI; postavlja se ozbiljno pitanje da su tada pravila o ponašanju crkvenih osoba bila liberalnija, jer koliko je poznato oni se ne žene, pa kako je moguće da je on sin papae. „Oprosti mi pape. Ća sam druge sluša, sad sam papae isti jer sa život kuša“ . I tako to. Ali svemu doći kraj, pa kada je na papinsku stolicu zasjeo novi papa Julije II., koji nije imao djece, stane ovog asa(sina),/ znam da nije riječ u duhu našeg jezika, , možda je u tijelu/ počeo proganjati i zatvarati zbog njegovih nedjela , Cesare bježi u Navaru gdje je izgubio glavu, za neslavnu slavu.

Godine 1964 u New Yorku je uhvaćen Johas Makas, zato što je javno prikazivao zabranjeni film „Likovi u Plamenu“ Jacka Smitha, Dotični Maks je izjavio da odbija prihvatiti bilo kakvu cenzuru umjetnosti, te da će utemeljiti ligu za seksualnu slobodu.

Godine 1969 , na današnji datum poznati član grupe The Beatles Paul McCartney je uplovio u bračnu luku s Lindom Eastman. Bila je srijeda. Vjenčanje se obavilo u Londonu a McCartneyev Brat Mike McGear bio je kum/ sada mi baš nije jasno , valjda mu je to polubrat ili tako nešto kada nose različita prezimena, ali tada su bila takva vremena, mogao si svašta napraviti od svoga dičnoga imena.

Na današnji datum 12 ožujka 1912 godine američki kapetan Albert Berry uspio je skočiti s padobranom iz letećeg zrakoplova. Bio je to dan za pamćenje u povijesti zrakoplovstva upisan zlatnim slovima i poticaj onima koji su željeli u zraku izvoditi vratolomije , od kojih su neki vratove slomili na zemlji. Do tada svaki uzlet letjelicom , bio je kao ček bez pokrića i ne mali broj pilota je nastradao jer nisu imali nikakve zaštite prilikom oštećenja zrakoplova koji je kao lud jurio ka zemlji. Sve je to na današnji datum promijenio Albert Berry.

A kako vidite ja pak nisam ništa promijenio u navici da na kraju napišem nešto o nekom svome doživljaju na planu one ljudske strane što stalno čuva tajne. Danas ćete mene vidjeti u strahu od samoga sebe. Tako se baz zove ova pjesma u prozi, što mnogo kaže a malo govori. Sve se ne mora reći da bi se među redovima našao put ka sreći.

STRAH OD SEBE

Koliko puta sam Ti poželio napisati pismo…naslikati Dušu…raspjevati srce…A onda riječi postanu poput crnog bezdana i preplašim se samoga sebe. I ne želim Ti pisati o ponorima… o proteklim vremenima, što su kao vjetar, hladan i užasan raznijeli moju budućnost. Ne želim da Ti srce zaodjenem tugom…oči natopim oblacima…mukom potaknem jauk…da Te smjestim na dno hladnih noći…odvedem u svijet moje tmine.

I tada se vračam nijemosti mojih misli…beskraju moga nedohvata…utapam sve svoje u jezu, koja mačem vitla iznad sudbine…u krv što ne teče a nestaje u tamnom plaštu straha, što milosti nema.

Ne želim Ti zatamnjeti zvijezde, što blistaju na nebeskoj pučini…ugasiti plamen u nadošloj noći. I ostavljam Te samu sa mnom, da u sutrašnjem danu tražimo izgubljenu noć…najdraža.

Koliko puta sam bio tamo na obali divljenja, obuzet slatkom jezom, što zarobi sva moja čula i zakapa sve riječi najgorčih boli…razbacanih po livadi naslade utonule u najcrnju guduru beskrajnog života, gdje nevidljiva nježnost upaljenih ukrasa, pruža zanesene ruke, ka jasnim obrisima mutnih priviđenja, u kojima i jesi…i nisi križ moje sudbine…anđeo i demon, u istoj čaši ispijena krvi sa dna budućnosti.

I zasjati će sjajem nebeskim pjesnik što smrvljen spokojno sniva pod plaštem vječnoga mraka.

VIVE MEMOR , QUAM SIS AEVI BREVIS…….ŽIVI IMAJUĆI NA UMU KAKO SI KRATKOG VIJKA…..

Što bi rekao moj poznanik Boemus. Uzmi sve što ti život pruža danas si cvijet sutra uvela ruža….ali , ovo nije jedino tumačenje mudrosnice mog prijatelja Horatius Flaccusa

Blue Shadow · by Blue Shadow on 12.03.10 22:28

Doc · by Doc on 13.03.10 1:28

13.03.2010. Na Današnji Dan

Pariz pod vodom. Prava francuska Venecija. Rijeka Seina podigla je nivo vode za tri puta. A kuće su ostale na istom mjestu. Zato je na tisuću njihovih stanara moralo odseliti. Godina je 1910, dakle sve se događalo prije točno sto godina. Nezgodna obljetnica. Iz Newyorškog hrama ozbiljne glazbe Metropolitan Opere po prvi puta se radio valovima prenosi jedna opera. Tenor je slavni Enrico Caruso. Slavna je i francuska barunica de Larochet, postavši prva žena pilot, a francuski pilot Henri Fabre, prvi je poletio sa hidroavionom. U Monacu je otvoren najveći oceanografski muzej, a vulkan Etna napravio veliko razaranje nakon erupcije. U Hollywoodu D.W.Griffith snima prvi Hollywoodski film „In Old California“. Sedma umjetnost seli sa istočne na zapadnu obalu, a Samuel Langhorne Clemens, poznatiji kao Mark Twain, „otac“ „Huckleberryja Finna“ i „Tom Soyera“ seli na onaj svijet. Sedamdeset četiri godine su lijepa starost /tako sam ranije mislio ali, sam već odavno promijenio mišljenje i smatram da je prerano napustio ovaj čarobni svijet/. Na isti put sa markom krenuo je i Edward VII. Možda samo u bogatijoj posmrtnoj opremi. Britanija je u dubokoj crnini za svojim kraljem. U Nikaragvi , nakon potresa ostalo je zauvijek nepomično 500 ljudi. Bezimenih. Prema nebu je krenuo i njemački bakteriolog i dobitnik Nobelove nagrade Robert Koch.; radi starosti a ne tuberkuloze. Zrakom leti i njemački Zeppelin „Deutchland“. Prvi puta s putnicima koji su platili karte. Da su znali, što ih čeka, sigurno bi odustali od leta. Šest dana kasnije, ta zračna grdosija je uništena u oluji, dok će ubuduće biti uništeni i uzročnici opake bolesti sifilisa. Spirohetama je na rep stao dr. Paul Erlich svojim lijekom pod nazivom Salvarzan. Svijet su napustile i dvije velike osobe iz humanitarnog svijeta. Najprije je London, ali i cijeli svijet odao poštu „Dami sa lampom“, medicinskoj sestri Florence Nightingale, osnivaču organizacije medicinskih sestara, koja je umrla u devedesetoj godini života, a potom i prvom dobitniku Nobelove nagrade za mir 1901 godine, 83-godišnjem švicarskom filantropisti i osnivaču Crvenoga križa-Jean-Henri Dunnantu. Da bi se donekle održala ravnoteža na zemlji, te davne 1910 godine rođeni su britanska balerina Alicia Markova i francuski pisac Jean Geuet. I svijet glazbe je te godine dibio prinovu o čemu ću u nastavku nešto i napisati, ali prije toga da napomenem da su popularne pjesme na britanskom glazbenom nebu bile „Ah! Sweet Of Life“ i Chinatown, My Chinatown“. Na američkoj pak, popularnoj ljestvici bilo je deset pjesama na prvoj poziciji, a najdulje , punih jedanaest tjedana je bila pjesma „Casey Jones“ u izvedbi Billy Murray American Quartet. Bila je to ujedno i treća zlatna ploča u tom deceniju, druga popularne glazbe.

A te 1910 godine, upravo na današnji datum, 13 ožujka, u mjestu Lakewors, Savezna Američka država Ohio, rosio se američki instrumentalist, kompozitor i vođa orkestra SAMMY KAYE, glazbenik , koji je svoje prve glazbene korake počeo u srednjoj školi svirajući u školskim bandu. Svirajući i vježbajući po plesnjacima postao je dobro poznat i popularan, pa je već u ranim tridesetim godinama vodio orkestar u Statler Hotelu u Clevelandu, ali je honorarno radio i u Pittsburgu. U kasnim tridesetim godinama bio je jako tražen , posebno su se za njega otimali poznati hoteli u New Yorku uključujući i čuveni Astor“. Kao spretan klarinetista, kay je postao poznat i kao vođa orkestra i bez ikakve pomoći kritike, koja, neda ga nije podržavala, već ga je i ismijavala kao i njegove „kukuruzne“ pjesme/ pridjevak za pjesme koje po mišljenju kritike nemaju kvalitetu./. Međutim zvuk njegova orkestra i način obrade bio ja takov da se naprosto podvlačio pod kožu slušatelja i plesača, te je unatoč ili usprkos ili…kritike, orkestar bio stalno na meti najboljih hotela koji su se naprosto utrkivali da sa Samyem sklope ugovor. Kasnije se preselio i na radio postaje, a u plesnim dvoranama je izazivao pravu histeriju oduševljenja među plesačima i one su uvijek bile pune i prenatrpane, što je na kraju rezultiralo i dobrom zaradom članova njegovog orkestra. Na kraju, nije n a vežno reći da su kroz njegov orkestar prolazili mnogi pjevači i svirači iako baš i ne oni koji su na kraju stekli veliku slavu i popularnost. A njih je uvijek birao Sammy Kay. Kay je preživio propadanje i umiranje i mnogo boljih i poznatijih orkestara nego što je bio njegov, koji su svirali glazbu a ples. Svirajući mnoge „gemište“ u pedesetim godinama pojavio se na TV ekranima. Snimio je brojne ploče i mnoge žanrove, pa tako i Dixieland glazbu, a napisao je i mnoge pjesme, među inim „Hawaiian Sunset““Until Tomorrow“. Između godine 1935 i 1953 imao je 103 pjesme na američkoj popularnoj ljestvici , od kojih osam na prvoj poziciji američke pop ljestvice, dok me se jedna ploča prodala u zlatnoj nakladi. Najduže na prvoj poziciji se zadržala pjesma „Daddy“ s kojom se 24 svibnja 1941 godine našao prvi puta na pop ljestvici da bi se na sam prvi dan ljeta, 21 lipnja te godine zaustavio na prvoj poziciji i na tom mjestu bio osam tjedana. Njegova najprodavanija, milijunska pjesma zvala se !It Isn't Fair“ s kojom se 4 veljače 1950 godine pojavio prvi puta na popularnoj ljestvici da bi se 15 travnja dokopao druge pozicije i na tom se mjestu zadržao ravno šest tjedana. Ploča s tom pjesmom je prodana u preko milijun primjeraka. Posljednja pjesma koja se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici zvala se „In The Mission Of St.Augustine“ koja se prvi puta pojavila na pop ljestvici 17 listopada 1953 godine i na lkraju dogurala do 15-te pozicije. Sammy Kay 2 lipnja 1987 godine umire prirodnom smrću u 77 –oj godini života, ali njegovu glazbu i dalje slušamo, ponaosob nostalgičari, podsjećajući se na jedno vrijeme, kada su se u plesnim dvoranama događale ljudima najljepše stvari na svijetu- Ljubav.

Na današnji datum 1933 godine, rođen je američki tekstopisac,MIKE STOLLER, koji je sa svojim partnerom Jerry Leiberom iznjedrio mnoge popularne pjesme, jedne od najpoznatijih ponaosob u eri „rock & rolla“. Njihov zajednički uspjeh počinje 1951 godine sa naslovom „Hard Times“pjesmom koju je pjevao Charles Brown. Slijede pjesme „K.C.Lovin“,“Kansa City“, pjesma koja je bila milijunski hit za Wilbert Harrisona. Big Mama Thornton snimila je njihov hit „Hound Dog“, koji je kasnije postao veliki uspjeh za Elvisa Presleya. Za Elvisa je taj dvojac napisao 23 pjesme koje su gotovo sve bili veliki njegovi hitovi kao na primjer skladbe „Don't“ ili „Jailhouse Rock“. Godine 1954 osnovali su vlastitu diskografsku kompaniju. Aktivni su bili i u seamdesetim godinama a i kasnije su se pojavljivali sa svojim uradcima.

Godine 1939 , na današnji datum rođen je popularni američki pjevač i skladatelj Neil Sedaka. O njemu ću danas samo toliko da vas podsjetim na njegov veliki hit „Oh Carol“ s kojim se u listopadu 1959 godine našao na devetoj poziciji u Americi i trećoj u Britaniji.

Godine 1948 na američkoj popularnoj ljestvici na prvoj poziciji u trajanju od sedam tjedana našla se je pjesma „Manana“( Is Soon Enough For Me) u izvedbi Peggy Lee.

Šest godina kasnije 1954 godine na prvoj poziciji također američke popularne ljestvice VRUĆIH 100,našla se skladba „Make Love To Me“ u izvedbi onda velike zvijezde Jo Stafford.

Umro 1572 godine, na današnji dan Petar Hektorović u Starigradu na Hvaru. Hrvatski književnik koji je pisao latinske pjesme, pjesničke poslanice te se bavio prevoditeljskim radom. Glavno mu je djelo „Ribanje i ribarsko prigovaranje“.

Na današnji dan 1975 godine u BEOGRADU UMRO Nobelovac, književnik Ivo Andrić poznat po , među inim i dijelu „Na Drini Čuprija“

Godine 1972 Anna Kashfi, koja je bila udata za Marlon Branda od 1957 do 1959 godine, nije više mogla podnositi što je njihov sin Christian neprestano s ocem. Optužila je Branda da ima monopol nad sinom koji je tada imao 13 godina, te da mu brani da ju viđa. Smatrajući da se on nije držao sudskog sporazuma , otela je Christiana, sakrila ga i zaprijetila Brandu da ga više nikada neće vidjeti. Glumac je tvrdio da je zakon na njegovoj strani i da čini sve , što je u njegovoj moći, da što prije ponovo sretne svoga sina. Izjavio je da će u tom nastojanju najprije ići legalnim putem, ali ako to ne bude dovoljno, uopće neće razmišljati treba li odabrati i druge metode/ na primjer da se ponovo oženi za Annu/.

A da vidim što su vam za danas priredili moji pospani kapci. Osim toga malo i kasnim , što će neke obradovati jer neke događaje neću spomenuti. Upravo sam se sjetio da vam za laku noć i dobro jutro ponudim naslov :

ŽELIŠ LI LJUBAV?

Zvijezde kad iziđu, otisak Tvog smijeha

Jesen kad se skriva ispod tog pogleda,

Teške kiše dižu se, umjesto da padnu

Na tijelo umorno,na sudbinu jadnu.

Oči kad se mute, glas u jeci gubi

Kad nas mač probode, rane ne zabole,

Ja znam zašto radost u visinu pada

Zašto noć se rađa, usred bijelog dana.

Ruke kada klonu a krv topla ledi

Šapat se ne čuje, dozivi su nijemi.

Duša traži dušu, srce u vrelini

U ovome svijetu , gdje smo mi jedini.

Slava kada pukne, glavu kad savije,

Srest ćemo se opet dalji nego prije,

Ljubav će zaboljet, plakati bez suza

Mi ćemo se kleti dok će srce pucat.

Ja ne znam, zašto kriješ lice

Zašto si hladna usred jarke vatre,

I zašto se vraćaš k meni kad Te gubim

Da li želiš ljubav li da Te ljubim.

UT SEMENTEM FESERIS, ITA METES…….KAKO POSIJEŠ TAKO ĆEŠ I ŽETI…To jer jasno i vrapcima na grani…

Gasim svijeću, utonuo u dubinu noći, tražim svoj spas u Tvojoj samoći… Dobro vam jutro, ako se gleda po satima, a laka vam noć ako bacite pogled kroz prozor.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 13.03.10 19:15