Re: Na današnji dan

Doc · by Doc on 07.04.10 0:19

07.04.2010. Na Današnji Dan

Godina 1915 započela je u znaku torpeda. Na sam njen prvi dan, dok su se mnogi utapali u dobroj kapljici novogodišnjeg štimunga, posada britanskog ratnog broda „Formidable“ utapala se u hladnoj vodi Sjevernog mora. Uzrok- njemačka podmornica s koje je zaplivao torpedo. Ali Englezi su gentlemani/ubuduće sve pišem prema preporuci poznatog brkajlije- džentlmeni/. I ne žele ostati dužni. Ubrzo njemačka krstarica „Blucher“ odlazi u posjetu kolegi „Formidablu“, na morsko dno, naravno i sa dijelom posade. Rezultat je izjednačen 1: 1. Ali, utakmica nije završena. Pogodak je dobio ratni brod „Bayano“ u blizini škotske obale. Posljednju pomast 200 članova posade. Kontranapad organizira Kraljevska Britanska flota. . uspješno preko njemačkog broda „Dresden“. Ponovo smo na početku-2:2. No Njemačka ima jaku podmorničku momčad, kojoj ne može odoljeti ni američki brod „Gulflight“, koji postaje još jedan suvenir dubina Atlantskog oceana. Rezultat 3:2 još nije garancija za konačnu pobjedu. Potvrdu svoje nadmoći, ali i nehumanosti na moru, njemačka mornarica potvrđuje 8 svibnja, a bila je subota, kada je njemačka podmornica usmjerila svoje torpede na znameniti putnički brod „Lusitaniu“ kod Irske obale. Na morsko dno sa brodom odvezlo se 1400 muškaraca,žena i djece/Budite oprezni sa brojkama, govorim vam zbog različitih navoda u raznim izvorima/. Velika tragedija. Još veće je, što su taj strašni čin Nijemci proslavili izdavanjem medalje“Lusitania“. I aktualizirali još jednom vječno pitanje „Gdje su granice ljudske bestijalnosti“ odgovor su ponovo dali Nijemci. Pred samu Novu 1916 godinu, točnije u četvrtak 30 prosinca 1915 godine, kada su ponovo, u Mediteranu, potopili putnički brod „Persiu“ i u smrt poslali novih 400 nedužnih putnika odgovorivši „ljudsko zlo je bezgranično“. Ništa bolje nije ni na kopnu. Turci masakriraju Armence, negdje oko milijuni pol. U Bosni smaknuti sarajevski urotnici. Na Galipolju se gine kao na filmskom platnu. Samo su mete živi ljudi, a streljiva bojevna. Ono što ne pogine u ratnim sukobima nastrada u željezničkim nesrećama U Gretna Greenu, putničku kartu za nebo osiguralo 158 putnika. Godina je 1915. U Kansas Cityju osnovan Hrvatski savez u SAD-a, prva politička organizacija američkih Hrvata. Tajnim Londonskim ugovorom države Atante javno obećale Italiji dio Slovenskog i Hrvatskog primorja. U Puli počeo izlaziti Hrvatski list, prve novine u istri na hrvatskom jeziku. Svi čitaju roman „Duga“ D.H. Lowrencea i dive se slici Pabla Picassa“Hareklin“. Hit film zove se „Rađanje jedne nacije“/ već sam o tome nešto pisao/ mister Griffitha. Jedni ga osjećaju kao remek djelo drugi napadaju kao apologiju rasizma. Publika naprosto hrli na projekciju. Odgađa se teniski turnir u Wimbledonu dok traju ratna zbivanja. Iz Buckinghamske Palače dolazi strašna vijest za“ mokru braću“. Zabranjuje se pijenje alkohola radnicima koji rade na vojnoj proizvodnji jer se utvrdilo da u takovom stanju slabo proizvode ubilačke naprave/ eto što vam je ljudski rod/. A da rat nije besplatan/ naravno osim vojnika čiji su životi u bescjenje/ pokazuje i izvješće britanske vlade koja tvrdi da Britaniju svaki dan ratovanja košta „samo“3 milijuna funti. Kako je to ispraznilo državnu kesu/Ovo nemojte uzeti doslovno, mislim ovu riječ/, to se ponudila Amerika da im uskoči s kreditom od 500 milijuna dolara. I da to podjele sa prijateljicom Francuskom. Napravljen prvi motor skuter, u americi se pojavili prvi motorizirani taksisti. Izoliran uzročnik Dysenterie, jadna mu majka . Jedan od najpopularnijih sastava te godine bio je Peerless Quartet a njihova skladba „My Bird Of Paradise“ našla se na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od četiri tjedna. Te godine samo je jedna ploča prodana u zlatnoj nakladi, ali o tome sam vam ranije pisao, treba se sjetiti samo koja. Rođeni su mnogi budući popularni ljudi iz različitih sfera života, ali ja ću se danas zadržati/ nemojte me krivi shvatiti/ na jednoj osebujnoj glazbenoj osobi koja se rodila upravo na današnji datum 7 travnja 1925 godine i koja je krštena kao ELEANOR GOUGH, koja će jednog dana postati pravi dragulj na glazbenom polju i na kraju ponijeti titulu „kraljice“ blues glazbe. No kako ćete vidjeti u njenom životu svega je bilo samo ne kraljevskog. Ta sjajna crna pjevačica bluesa poznata, popularna , slavljena ali od zakona i „davljena“ postati će popularna pod imenom BILLIE HOLIDAY/ ovo prezime je uzela od gitariste Clarencea Holidaya, njenog nezakonitog oca. Djetinjstvo joj je bilo takvo da je bolje da ga i ne opisujem, jer malo tko od onih koji ovo čitaju, ako u sebi imaju i malo sućuti , a da ne bi i nehotice prolili po neku suzu sažaljenja Da je to uistinu tako govori i jedna njena izjava koju je dala u intervalu između dva trijezna stanje i dva policijska pretresa. Billie ovako dakle opisuje svoje djetinjstvo, ukratko: tata i mama su bili prava djeca kada su se vjenčali, on je imao 18 , ona 16 godina, ja sam imala tri. Tada se tako rađalo, po dogovoru moglo je i sa više godine, skoro do male mature. Otac je bio propalica, kockar i pijanac/ uzbuđena nije se mogla sjetiti još nekih osobina svoga oca/ a majka je bila služavka i tko bi to rekao- prostitutka. Bio je to dobar izvor sa kojeg se mala Eleanor napila prve vode-moody water, u svome često tužnom a stalno nesretnom životu u kojem nikada nisu nedostajale tri stvari ; droga, alkohol i nevolje. Još kao djevojčicu, od jedva deset godina , silovao ju je neki pijani crni brat,star „svega“ četrdeset godina i tako je mala Eleanor upoznala život još prije nego je i počela živjeti. Da tragedija bude veća a životno iskustvo užasnije , policija koja je došla na poziv, uz silovatelja uhapsila je i to dijete. On je dobio pet godina zatvora ali molim vas , i ona, doduše dva dana, ali je uvedena u policijske dosje, do kojih nisam mogao doći, ali pretpostavljam u rubrici zanimanje da je pisalo-prostitutka. Strašno. Da ne kažem neku drugi riječ koje se ovoga trenutka ne mogu sjetiti a odražavala bi stvarnu situaciju. Od , tada kako je sama govorila nije se više nikada usudila zvati policiju. No , oni su i sami dolazili, pa su čak i u trenutku njezine smrti dežurali pred sobom u kojoj je Billie umirala, bojeći se da im ne pobjegne. A ona se nije mogla ni pomaći sa kreveta. Naravno i uz pretpostavku ako se izvuče da je mogu odmah uhapsiti i odvesti u zatvor. Loša sreća pratila je to krhko biće cijeloga života. Bilo je više očaja i beznađa u njenih 44 godine , daleko više nego što je mogla izdržati i jednoga dana je moralo sve to doći na napletu. Neuspjehe u privatnom i bračnom životu pratili su problemi sa drogom i alkoholom ,neki su čak tvrdili i sa povremenim trgovanjem vlastitim tijelom, Ali, to nije potpuno dokazano, a ljudi kada osjete da je netko nemoćan na njega natovare toliko grijeha da ih ni sveti otac papa ne bi mogao razriješiti. Čini se da je u toj skupini bila i „kraljica „ Billie ili kako su je nazivali „Dama“. Ovisnost o alkoholu liječila je drogom, a kad nije bilo droge dobro joj je pomagao i alkohol. To se sve odrazilo na njenom predivnom glasu koji je razrušen navedenim „zlotvorima“ postao hrapav i napukao što je bio i pravi odraz njenog stanja. No, bez obzira na sve , mora se reći i priznati da je Billie u tužnim baladama dosegla do danas nedostignutu umjetničku razinu, no, koliko god bile žalosne i tragične njezine pjesme još su uvije daleko zaostajale za stvarnim događajima iz njezinog života. Damu je pratila nevolja i loša kob cijeloga života. Kako je jednom i sama priznala ujutro se budila tužna a navečer lijegala nesretna. U međuvremenu je tražila zaborav u svemu onom od čega se puritanci zgražaju i krste s obe dvije ruke a kada bi mogli i nogama bi. / a mnogi od njih su upravo tražili usluge od Billie ili njenih kolegica, ne libeći se da im prodaju bijeli prah koji im dovodi crnu sudbinu/. Billie Holiday, „kraljica „ bluesa umrla je 17 srpnja 1959 godine u 03: 10 minuta po lokalnom vremenu u Meropolitan bolnici u New Yorku. Najprije je prestala funkcija jetre, a onda se i srce zaustavilo. Imala je 44 godine. Neposredno prije smrti bila je uhapšena pod optužbom da je u torbici umjesto šminke nosila heroin Po snazi prenošenja osjećaja kroz riječi i glazbu i iskrenosti interpretacije nitko se nije mogao mjeriti sa „Lady Day“. Postojala je priča njenih prijatelja, kojih usputno i nije imala mnogo , osim onih koji vas nikada ne napuštaju kada ih jednom upoznate, znate na koje mislim, da je Dama zračila takvom nevoljom oko sebe, da kada bi vam jednostavno poželjela dobar dan da bi joj vi bez okolišanja mogli izraziti sućut. Na sreću ostavila je iza sebe dosta snimljenog materijala iz svih perioda života, pa tako prateći njezine pjesme možemo ujedno oslikavati i njezinu sudbinu. O njenom životu snimljen je i film pod naslovom „Lady Sings The Blues“ u kojem ju je tumačila Diana Ross. No, ni najpesimičniji scenarist Hollywooda nije mogao napisati tako crn scenarij koji bi prikazao njen stvarni život. Na američkoj popularnoj ljestvici dama je imala ukupno 39 pjesama, od kojih jednu na prvoj poziciji a ona se zvala „Carelessly“ i snimljena je uz pratnju orkestra Teddy Wilsona, koja se popela prvi puta na američku popularnu ljestvicu 24 travnja 1937 godine, da bi se dokopala prve pozicije 15 svibnja i na toj poziciji ostala tri tjedna. Prvi puta se pojavila na popularnoj ljestvici 10 ožujka 1935 godine sa skladbom „What A Little Moonlight Can Do“ i na kraju završila na 12-oj poziciji. Posljednja pjesma koja joj se našla na popularnoj američkoj ljestvici zvala se „Lover man(Oh, Where Can You Be) koja se tamo našla 5 svibnja i nakraju dospjela na 16 mjesto. I tako je završila još jedna zvijezda tamnog sjaja, koja će bliještiti na glazbenom nebu dok ono postoji.

Godine 1908 na današnji datum rođen je kanadski vođa orkestra , pijanist i kompozitor Percy Faith. Glazbenu karijeru je počeo u dvadesetim godinama svirajući klavir kao pratnju mnogim nijemih filmova. U pedesetim godinama potpisao je ugovor da CBS kompanijom i kao izvršni producent imao je hit kojeg je popularizirao Guy Mitchell a zvao se „ My Heart Cries For You“ s kojim se ovaj prvi puta pojavio na američkoj popularnoj ljestvici 9 prosinca 1950 godine, da bi se 27 siječnja 1951 godine domogao druge pozicije na kojoj se nalazio sedam tjedana, a ploča je prodana u zlatnoj nakladi. Bio je to ujedno i prvi hit Guy Mitchella koji se našao na američkoj ljestvici što bi rekli dalmoši „prvo , pa muško“ Orkestar Percy Faitha pretio je mnoge poznate glazbenike od Tony Bennetta i Rosemary Clooney preko Sarah Vaughn i Doris Day do Johnny Mathisa. Jedan je od najuspješnijih vođa orkestra u eri prije pojave rock & rolla. Za kompaniju CBS snimio je preko 85 albuma a ima je i nekoliko hitova na prvim pozicijama američke popularne ljestvice kao što su bile pjesme !Delicado“, „Song from Moulin Rouge“ i „Thema From A Summer Place“. Ukupno na američkoj popularnoj ljestvici je imao 15 pjesama ,od kojih tri na prvoj poziciji , dok je dvije ploče prodao u zlatnoj nakladi. Pored navedenih pjesama vrlo jr zanimljiva obrada teme iz meksičkog filma „O, Cangaceiro“ pod naslovom„Bandit“ . Kod ovoga je vrlo interesantno da neko kao film spominju „The Bandit“ a pjesmu iz njega kao „O, Changaceiro“.

Na današnji datum 1956 godine diskografska tvrtka Columbia Records je obznanila da popularnu glazbu će ubuduće snimati samo na vinilnim singlicama koje se okreću brzinom od 45 okretaja u minuti, dok će one sa 78 okretaja biti u nekim posebnim trgovinama. Bila je to ustvari najava da su 78 svoje odvrtjele.

Godine 1962, na današnji datum na američkoj popularnoj ljestvici u trajanju od dva tjedna nalazila se skladba „Johnny Angel“ koju je izvodila Shelley Fabares. Pratila ju je grupa The Blossoms.

Na današnji datum 1979 godine na prvoj poziciji američke ljestvice po drugi puta se našla pjesma „I Will Survive“ u izvedbi majke disco glazbe Glorie Gayner i na toj prvoj poziciji se zadržala tjedan dana.

Godine 1303 , na današnji datum, osuđen na lomaču , ako bi se ikada vratio u rodni grad Firencu pisac znamenite „Božanstvene Komedije“ Dante Alighieri . Veći je dio života dante proveo kao izgnanik iz voljene rodne Firence, posvetivši se književnosti i borbi protiv tiranija . Štoviše, veliki je talijanski pjesnik umalo izgubio glavu zbog političkih obračuna U Danteovo doba Firenca je bila podijeljena u dvije struje Jedna je pristajala uz Gvelfe , zagovornike pape, a druga za Gibeline, oni koji su se oslanjali na njemačke careve. Pokušao je ostati neutralan , no nakon razdvajanja Gvelfa pristaje uz bijele koji gube u nadmetanju sa crvenim. Osuđen je na novčanu globu i konfiskaciju imovine a poslije i na smrt spaljivanjem na lomači. Kada je postao poznat vlasti mu dozvoljavaju da se vrati ali da jedno vrijeme bude u tamnici na što dante ne pristaje i posljednje dane života provodi u Ravenni.

SONET

Tolike draži i sklad se u moje

Gospoje vide, kad pozdravlja koga,

Da svaki jezik nijem protrne s toga,

A oči u nju gledati se boje.

Dok joj,kad ide,svatko hvalu poje,

Nju resi krotkost i dobrota mnoga,

Pa misliš: stvor je taj zemlji od Boga

Poslan da čudo, on pokaže svoje.

Tko god je gleda, tako mu se mili

Da kroz oči mu slast u srce lije,

Koju ne pojmi, tko j kušo nije.

I s njene usne regbi duh se krili

Ljubavi slatke pun, što dušu zove

Neprestano na uzdisaje nove.

Godine 1926, na današnji datum pokušan atentat na Benita Mussolinija, kada je Honourable Violet Gibson, kći jednoga irskoga plemića pucala u njega. Metak mu je ozlijedio hrbat nosa, bilo je i krvi ali nije ozbiljno ozlijeđen. Gospođica Gibson je uhapšena, no ostao je nerazjašnjen motiv zašto je htjela ubiti talijanskog diktatora. Mussolini je bio iznenađen činjenicom da ga je htjela ubiti žena. Ovo je bio treći pokušaj napada na njegov život. Nažalost svi neuspješni.

Na današnji datum 1924, radijski prijenos iz New Yorka, država New Jersey čuo se u Tokyju, udaljenom 9000 milja.

Iskreno se nadam da mi veliki dante neće zamjeriti što sam se za naslov svoje pjesme poslužio njegovim devetim krugom.

DEVETI KRUG

Ja kap sam otrova, glasnik samoće

Noći su mi dani, dani noći bez tišine,

Brat sam svih poroka, nevinost prvog grijeha

More bez valova, bez korita rijeka

Ja palim mokru travu, livadu cvjetnu bez mirisa

I jesam sve što nisam i nisam ono što jesam.

Oči su moje slijepe oštroga vida

I čujem drhtaj srca prije neg' zatitra.

Ja volim sve što smijem, što nije moje

Uvijek sam tamo prvi gdje biti ne smijem,

Riječi su mi varljive, svako slovo lažno

Kasni mi sati dragi i volim zore, rano.

Trpim uvredu svaku, riječi mi grube gode

Mutim svaku vodu i kad su mutne vode,

Oko sam tame, uho tišine

Moje je svjetlo vječno i usred pomrčine.

Poroka pun sam, vrline mi grijesi

Uvijek gorim vatrom i nije važno gdje sam,

I priznam to što jesam,nemam srama

Ja gorim i gorjeti ću na vratima mraka.

VERITAS TEMPORIS FILIA…….ISTINA JE KĆI VREMENA……Kratko, jasno i sažeto., što bi moj prijatelj reko.

I sada na kraju svima pozdrav šaljem, i danas sam pretjerao i zbog tog se kajem. Neki kada vide koliko ima teksta, čitat im se neće dati, zatvorit će ekran i otići spati…neki će se čudit, mislit , što je ovom, dok će opet neki biti, zadovoljni sa mnom. Ako vam se neda samo pogledajte pa kad vam se hoće a vi pročitajte. Laku noć vam želim, odmoru se noćnom vjerujte veselim. Za one što bdiju nek je dobro jutro, pravit ću im društvo makar san mi puko….

Blue Shadow · by Blue Shadow on 07.04.10 21:24

Blue Shadow · by Blue Shadow on 07.04.10 21:27

Blue Shadow · by Blue Shadow on 07.04.10 21:28

Blue Shadow · by Blue Shadow on 07.04.10 21:29

Doc · by Doc on 08.04.10 1:28

08.04.2010. Na Današnji Dan

Dogodilo se to u četvrtak 24 listopada. Do tada termim „crni“ za dane u tjednu obično se koristio za petak. No, pokazalo se da i četvrtak zna biti jako nezgodan pogotovo kada je u pitanju novac. Tog dana ,vjerojatno se dogodila najveća katastrofa u sferi novčarstva kada su cijene na američkoj burzi iznenada pale. Bio je to znak početka velike depresije/ danas koristimo moderan termin recesija, što bi mogli prevesti siromašenje: kratko i jasno/. Mjesto događanja Wall Street. Godina je 1929. Tog dana je na brzinu prodano 13 milijuna dionica/ po nekima je tog dana zabilježeno više od 24 milijuna transakcija/. Tisuće amerikanaca se suočilo sa bolnom i teškom istinom da im je u samo nekoliko dana životna ušteda zbrisana kao da je preko nje prešao tornado. I dok se amerikanci guraju ispred burze u Njemačkoj se održavaju zborovi u kojima članovi nacističke stranke u stavu mirno pozdravljaju svog duhovnog vođu čiji se govori pretvaraju u pravu trakavicu a sljedbenici ga slušaju otvorenih usta. I Jugoslavija je dobila svoga diktatora, on se zove Aleksandar, koji je te godine najprije raspustio Parlament, potom ukinuo ustav, nakon toga zabranio sve političke stranke, što se mnogima neće svidjeti, recimo 35-godišnjem Hrvatu Petru Kalemanu koji je dočekao priliku u Marseillesu pet godina kasnije i od kralja napravio rešeto. Izbušio ga poput švicarskog sira. U Sovjetskom savezu sve ide po planu baćuške Staljina koji je svom nekadašnjem tovarišu lavu Trockom dao šup kartu u jednom smjeru i izgnao ga iz zemlje. Konunisti u Berlinu napali policiju a gangsteri koji su radili za Al Capones na Valentinovo vježbalo gađanje na sedmorici pripadnika bande O'Baniona, koji su navodno krali viski iz skladišta koje je bilo pod nadzorom Al Caponea. A to se naravno kažnjava smrću. I to onom najhladnije izvedenom sa vatrenim oružjem. I dok vlada totalni kaos na ulicama velikih američkih gradova dotle je Britanija uspostavila red u palestini, od kojih i dana vladaju kaotični odnosi stanovnika na tom području. Aktivni su i američki marinci koji su poslani na haite/ ne na ljetovanje/ već da uguše pobunu. A svi znam kako se pobune guše.

Turska dala pravo glasa ženama. I Egipat je dao pravo glasa ženama, doduše ograničeno ali i to bolje nego ništa, recimo“napredna“Švicarska.U Hollywoodu predani prvi Oscari. Margaret Bondfied prva žena u vladi Ujedinjenog Kraljevstva, u New Yorku prikazana prva TV slika u boji, a u boji će biti i novi sustav semafora kojeg pripremaju britanci. U New Yorku otvoren muzej moderne umjetnosti, a u siječnju te godine umire glasoviti američki šerif Wyatt Earp, koji i nije bio baš oličenje poštenja i pravde kako je prikazan u filmovima. Bio je „muljator“ i po tome bi moga biti u vladi jedne nama dobro poznate države, u kojoj korupcija, mito i dugi prsti su uobičajena praksa: Tko je jamio jamio. Bar je tako izjavio Yul Briner/ hoću reći-ćelavac/. U Britaniji umire ondašnja krasotica Lillie Langtry, a Graf Zeppelin okončao svoj prvi let cepelinom oko svijeta. Američki avijatičar Richard Byrd , kao što mu kaže i ime prvi puta avionom preletio južni pol. Čita se roman „Zbogom Oružje „ Ernesta Hemingwaya, popularan je i roman „Na Zapadu ništa nova“ Ericha Marie Remarqua, a traži se i štivo Williama Faulknera „ Krik i bijes“. Stavljena u uporabu „željezna pluća“, pronađena pjenasta guma i naprava za mjerenje električnih potencijala koje proizvodi mozak. Navodno mnogi se nisu htjeli podvrgnuti toj pretrazi i, bojeći s e nalaza/ da neće biti nikakvih otklona/.

Prošlo je tri godine od kada je film progovorio Te godine je ekraniziran , ranije spomenuti roman „Na zapadu Ništa nova“ koji je imao četiri nominacije i osvojio dva Oscara , među njima i onaj u kategoriji najboljeg filma. Film je postigao dobar prijem kod publike usprkos krize kino dvorane su bile rasprodane. Era nijemog filma je definitivno završena, a uvedena je nova kategorija- oscar za najbolji zvuk. Najveći gubitnik je bila „Ljubavna Afera“ koja je imala najviše nominacija –šest ali je ostala praznih šaka. Te godine ljudima je bilo i previše svakodnevnih briga da bi još vodili raćuna o nekim aferama , recimo ljubavnim. Da je bila u pitanju afera“Indeks“ ili recimo „kamioni“ ili na primjer „Hypo“ ili radi promjena „vegeta“ ili…, mogao bih nabrajati do svetog nigdarjeva, možda bi bilo i više Oscara za uspješne muljaže i prevare. Ali tog tada nije bilo/ moš misliti/. Te 1929 godine kino dvorane je punio film „Disraeli“ sa Joan Bennett i Georgeom Arlissom u naslovnoj ulozi, koji je napravio svoju prvu filmsku ulogu nu 52-ok godini života U Braiilu je snimljen prvi zvučni film „The patriot“ redatelja Ernst Lubitcha sa Emilom Janningson u glavnoj roli. U Moskvi je održana premijera filma „The general Line“ kojeg je režirao poznati ruski redatelj Eisenstein još 1926 godine pod originalnim naslovom „The Old and the new“. Filmska kompanija Universal ostvarila je svoj prvi zvučni film pod naslovom „Hell's Heroes“ koji je snimljen u Dolini Smrti a redatelj je bio William Wyler. Snimljen je i prvu mjuzikl „The Broadway Melody“ U filmu „The Wild party“ nastupali su Fredrich March i Clara Bow. Dodijeljeni su te godine i prvi Oscari. Gledatelji su se mogli do suza nasmijati ako su gledali film „Double Whooper“ u kojem su uz platinastu ljepoticu nastupali Lairel i Hardy, poznati kao mršavi i debeli, koji su svojim gegovima nasmijavali publiku do suza. Popularni su bili još filmovi te godine“Rio Rita“, a zanimljiv je bio i film „Blackmail“Alfreda Hitchocka , čija se premijera održala u Londonu 25 studenog. U filmu „Madame X“ mogli ste uživati u sjajnoj glumi Ruth Chatterton. I zu bih zaustavio film.

Sa filma prelazim na glazbena djela. Na američkoj popularnoj ljestvici te se godine pojavilo 11 pjesama na prvoj poziciji a najdulje na tom mjestu je ostala skladba „Tip ToeThru TheTulipsWith Me“ u izvedbi Nick Lucas. Drugi po dužini trajanja na prvoj poziciji bio je Rudy Valle sa skladbom „Honey“, osam tjedana na prvoj poziciji A sada vas vodim na prvu predstavu opere „The Gambler“ Sergeja Prokofijeva koja je temeljena na istoimenom djelu Dostojevskog koja je napisan u vrijeme Prvog svjetskog rata a sada se prvi puta prikazuje u Brusselsu. Nobelovu nagradu za Književnost dobio je Nijemac Thomas mann za svoj roman „Buddenbloks“.

Tako je to ukratko bilo te 1929 godine kada se po nekima rodio francuski pjevač i skladatelj JACQUES BREL, dok neki njegovo rođenje stavljaju u 1928 godinu. Gdje je istina, teško je reći ali to nije ni prvi a ni posljednji put da ćemo se sresti sa različitim podacima za isti događaj. Brel je rođen u Brusselsu , u Belgiji, da bi kao mladić 1953 godine stigao u Grad svjetla Pariz s namjerom da uspije kao umjetnik. Međutim već na prvim stepenicama se spotakao jer njegove tugaljive i pomalo boležljive pjesme koje pjevaju o običnim ljudima i socijalnim slučajevima pomalo su da ne kažem jako odudaralo od ondašnjeg veselog i neobuzdanog pariškog života. No , mladi se Brel nije dao demoralizirati već je odlazio na koje kakve audicije za pjevače i uskoro srušio sve rekorde jer je navodno neuspjeh doživio na ništa manje nego 82 audicije, bar ono što je zabilježeno. Gotovo da su ga smatrali izgubljenim slučajem a da ne govorim i pomalo čudakom, nakon tolikog broja prijava. No pjesnik tuge i samoće bio je i više nego nepopravljivog optimiste , bez namjere da odustane od svoga nauma. Podanu radi kojekakve poslove od pranja čaša i tanjura po restoranima kako bi preživio a po noći obilazi mjesta gdje bi mogao plasirati svoju poeziju. U kabaretima se uporno penje na pozornicu pun nade a silazi ili bude naprosto izguran pun razočaranja. No s vremenom dolazi do nekih promjena i ljudi traže oi takove pjesme u kojima se opisuje život onakav kakav jest ili kakav bi željeli imati. A tu Brel ne da je bio majstor već velemajstor. I polako kreće stazom koja će ga jednoga dana odvesti u sam vrh francuske šansone. Konačno dolazi i 1956 godina kada snima ploču pod naslovom „Quand On N'A Que L'Amour“ili što bi rekao moj vodoinstalater Slavinić „ Kad nemamo ništa osim ljubavi“, a ja ga odmah upitao „čovječe pašto više hoćeš od toga“ „meni treba trenutačno vodokotlić“ bez imalo sentimentalnosti odgovori mi rečenicom u prozi. Ta Brelova ploča se dobro prodaje, tako da se mogao kao čovjek najesti u restoranima u kojima je prao posuđe za hranu kao nadnicu. I novinari su se o njemu raspisali kao o arheološkom otkriću, neki čak tvrde da u sebi dotični kantautor nosu prigušeni revolt/ za što je navodno imao dozvolu/, da je novi živući heroj šervudske šume i zaštitnik slabih i nemoćnih/ čitaj gladnih/. I sve tako i u tome stilu. Neki čak tvrde da je njegova bol iskrena, što će on kasnije dokazati i u praksi kada na pozornici čuvene „“Olimpije“ plače kao kišna godina pjevajući svoju poznatu skladbu „Nemoj poći sad“ A u sam vrh glazbenog svijeta stigao je 1961 godine kada piše i skladbu „Le Moribond“, kada se pojavio i na čuvenoj pozornici“Olimpije“ hrama francuske šansone, gdje su mnogi mogli doći da slušaju a malo njih kao oni koje će drugi slušati. A sa dasaka Oimpije se pada ikli uzdiže u nebo. Novine su pune komplimenata, nazivaju ga „čarobnjakom“ a neki su išli toliko daleko da su ga smjestili u Sredni vijek i nazvali „Tužni vitez“. Godine 1962 piše svoju najpoznatiju skladbu „Ne Me Quittes Pas“ , koja doživljava međunarodni uspjeh i na engleskom govornom području je poznata pod imenom „If You Go Away“.Brel je uistinu oprostao popularan , putuje po svijetu i svugdje ga dočekuju srdačno. I obožavaju ga kao ikonu. I newyorškom Crnegie Hollu/ hramu američke popularne glazbe/ u prepunoj dvorani brel pjeva o ljubavi i prijateljstvu, a publika ga oduševljeno sluša, u dvorani se ne čuje ni muka,a on osamdesetak minuta na francuskom pjeva , što naravno mnogi nisu razumjeli ali su u načinu interpretacije osjećali da su njegove pjesme iskrene . kada je nastupao u prepunom Albert Hollu u Londonu morali su intervenirati policajci kako bi uspostavila red/ što su neki zločesto protumačili da gdje god dođe Brel pravi nered, uglavnom oni koji su čitali Sokrata/. Gdje god je nastupao svoje je emocije uspjevao prenijeti na slušatelje , pa se nije rijetko događalo da svi zajedni u zboru šmrcaju i jecaju prateći Brela na bini kako roni suze. U to vrijeme više je bio na pozornici nego u krevetu, gotovo da je održavao koncerata koliko je bilo i dana u godini. Iako na pozornici djeluje sigurno, kako je jednom i sam izjavio prije svakoga nastupa tresle su mu se gače od straha i treme. Naravno ne toliko da bi morao nositi uloške. Postavši slavan i poznat izvan granica francuske, Brel se odlučio za isti čin kao nekada boksač teške kategorije Ricki Marciano, da objesi rukavice to jest ostavi mikrofon i povuče se sa scene. Zapravo, mnogi misle da mu je to bio jedan od najpametnijih poteza a ne kao neki da pjevaju i onda kada teško i govore pa sve ono što su nekada izgradili odjednom bacaju pod noge. Stara latinska maksima kaže da je umjetnost ocijeniti kada sa nečim treba prestati. I tako 1966 godine pet godina nakn što je u Olimpiji stigao do uspjeha na istom mjestu odlučuje da završi svoju karijeru. Priređuje oproštajni koncert, o kojem se neki tvrde i danas priča. Na koncertu su bili Maurice Chevalier, Francoise Sagan, Josephine Baker, Charles Trenet i da sve ne nabrajam i svi su ga nagovarali da odustane od nauma povlačenja, no nikome to nije uspjelo. Svi se dobro sječaju da je Brel pjevajući svoju pjesmu, plakao kao malo djete a sa njime i veliki dio publike. Uskoro nakon povlačenja iz glazbenog života obolio je od raka i otišao je živjeti na Polineziju gdje je umro jednoga znakovitog datuma 9 listopada 1978 godine a sahranjen je u mjestu Atuanu jednog od otoka Markinškog arhipelaga. Jedan od velikih i komercijalno uspješnih pjesama je bila i ona pod naslovom „Le Moribond“, koja je postala veliki hit za Terry Jacksa i pod naslovom „Season in The sun“ kja se popela i na američku popularnu ljestvicu.

Na današnji dan 1963 godine rođen je britanski gitarista, pjevač i skladatelj Julian Lennon zakoniti sin iz prvoga braka John Lennona Godine 1984 prvi puta je nešto snimio a to se zvalo „Too Late For Goodbyes“ s kojom se pjesmom popeo na šestu poziciju britanske ljestvice u listopadu te godine i na petu poziciju u siječnju 1985 u Americi. Treba napomenuti da se malecki prvi puta pojavio na albumu svoga ova Johna, kada je imao 11 godine . Pjesma u kojoj je on lupetao po bubnjevima zvala se „Ya Ya“ a album“Walls And Bridges“.

Godine 1883 , na današnji dan, uspostavljena prva redovna prekooceanska brodska linija a prijevoz putnika nazvan „Great Western“, osnovana od Isambard Kingdom Brunela. Krenula je na svoj prvi put od Bristola do new Yorka. Putovanje je trajalo 15 dana, upola manje od najbržih jedrenjaka. Ovo su bili parobrodi na parni pogon.

Na današnji dan 1973 godine umro Pablo Picasso. Umjesto da mu naplati račun jedan gostioničar ga je zamolio da mu se potpiše na stolnjak. Picasso je to učinio a gostioničar je stolnjak kasnije za dobre novce prodao.

A sada evo jedne pjesme napisane u trenutku velike inspiracije…

ŽIVOT MOJ

Potakja se živoz sa sniviman svojin

I odija tako prima kraju,

Zasta digod i pita se

More li se suzon prima raju.

Sa njima je dura, sbe in je dava

Znajuč da će oni čuvat, ono ća je sanja.

U jednoj se noći pripa, dok je s tugon luta,

Duša došla blizu kraja,

A svitlost mu nasrid puta.

Skupija se u se, uvatija za straj

Pripadnut od svitla

Tija nazad u mrak…

Ali prva suza pogurala drugu

Prigradile pute, ne daju mu proć

Ostavile da u svitli, nađe

Ono šćin će u raj doć

TEMPUS BREVE EST………………..VRIJEME JE KRATKO…..

A zato su noći sve duže dok jednom ne prekriju i dane….Prilično je kasno, prije nisam stigo, u svakom slučaju čekanje je dugo….

Blue Shadow · by Blue Shadow on 08.04.10 19:21

Blue Shadow · by Blue Shadow on 08.04.10 19:22

Blue Shadow · by Blue Shadow on 08.04.10 19:24