Re: Na današnji dan

Doc · by Doc on 29.04.10 1:08

29.04.2010.Na Današnji Dan

Godina 1968 bila je u znaku „američke demokracije“. To je išlo toliko daleko da te svaka ništarija ako mu se nisi svidio, još više ako se nisi svidio „moćnicima“mogla ustrijeliti. A da su politička ubojstva u Americi postala gotovo svakodnevica i oblik ponašanja onih koji nisu bili za napredak i boljitak svih pokazalo se u mnogo primjera. Te 1968 godine na udaru su bili borci za ljudska prava i progresa. Među prvim na primjeru Martina Luthera Kinga. Bolje rečeno njegovog ubojstva. Dogodilo se to u noći 4. travnja te godine, kada je baptistički propovjednik i borac za ljudska prava, izišao na balkon svoje motelske sobe da udahne malo svježeg zraka prije odlaska na počinak. Mjesto događanja Memphis, država Tennessee. Na drugoj strani ulice, iz drugog motela već satima je sa snajperom vrebao pobjegli robijaš/ kako je pobjegao i došao do puške, to samo dragi Bog zna, doduše neki tvrde i CIA, ali šuti poput ribe/ James Earl Ray, ljudski talog, koji je izvrsno nišanio. Uzalud su radnici gradske čistoće grada Memphisa, hrama country glazbe, čekali Martina da im dođe dati podršku. On je već odavno bio u- oblacima. Sa njime i njegov san o jednakosti svih građana Amerike. Bio je četvrtak. Nepuni sat što je Amerika doznala što se to dogodilo u Memphisu izbili su nemiri među crnim žiteljem Amerike. Gotovo u svim gradovima Amerike. Ponovo je u Americi zavladao zakon linča. I prijetio novi građanski rat. neki su policajci, ni krivi ni dužni ubijani u Detroitu, bijeli mladići i ne znaju što se dogodilo isprebijani na smrt. Sa TV ekrana vodeći ljudi su pozivali na red i suzdržanost no riječi su odlazile u vjetar. Konačno se netko sjetio na TV pozove crnog soul brata broj jedan Jamesa Browna/ koji je nažalost u ovom trenutku već nekoliko mjeseci na nebu u društvu sa Martinom Kingom/. Nakon njegovog obraćanja crnoj braći i sestrama nemiri su se smirili, pa su mnogi i danas skloni reći kako je soul glazba spasila Ameriku od novog građanskog rata. Na sahrani , u utorak 11 travnja u Atlanti Martina Luthera Kinga ispratilo je preko 150 tisuća ljudi svih rasa i vjeroispovijesti. Na isprać9aju je bila i udovica ubijenog Johna Kennedyja-Jacqueline. Tako je grad Memphis , osim po svome stanovniku Elvisu Presleyju, postao poznat i po smrti Kralja Martina. Dva mjeseca kasnije , točnije 7 lipnja, u Londonu je uhapšen, na osnovu potjernice FBI-a njegov ubojica četrdesetogodišnji kriminalac James Ray, koji se spremao na put za Brusseles. Ustvrdilo se da je četiri dana nakon ubojstva stigao u Toronto, gdje je dobio kanadsku putovnicu na ime ramon George Sneyd e odletio u London. U trenutku uhićenja vozio je bijelog Mustanga, što neuporno govori na to da se radi o plaćenom ubojici. Ali to je obična priča za neobična ubojstva nepočudnih koji misle svojom glavom. Iz Memphisa preselimo u Los Angeles. Nalazimo se u hotelu Ambasador u kojem je predsjednički kandidat Robert Kennedy odsjeo nakon značajnog uspjeha u borbi sa protukandidatom Eugenom McCarthyjem. Bilo je lijepo te srijede, 5 lipnja. Uspjeh na putu do Bijele kuće se smješkao bratu ubijenog predsjednika Johna Kennedyja. No pobjeda se i veselje u trenutku pretvorila u žalost /oni koji su gledali susret Cibone i partizana znaju o čemu govorim/. „Tricu“ u veličini kalibra 0.22 uputio je jordanski Arap Sirhan Bishara Sirhan. Što ili tko jr naveo njega da se pojavi iz kuhinje i pet metaka saspe u tijelo nasmijanog Roberta to nitko ne zna. Ili zna , ali šuti. Robert je odvezen u bolnicu Good Samaritan. Nakon 12 sati žilave borbe za život porodica Kennedy je ponovo zavijena u crno. Kirurg Henry Cuneo je izjavio da je metak prošao samo centimetar dalje Robert bi preživio. Ali nije. Te godine bilo je još bure i nevere na političkoj svjetskoj sceni, prosvjeda , nemira i smrti, ali za dana je i ovoliko dovoljno da se čovjek s pravom pita: tko dirigira našim životima, osim dragog Boga. No, to je uvijek prekriveno velom najveće tajne i tako zvanim višim ciljevima sa najnižim ljudskim instinktima. Ukratko da napomenem nemire studenata na pariškim ulicama. Bilo je ozlijeđenih i uhapšenih. U londonskom East Endu jedna se 22-katnica srušila poput kule od papira. Istraga je ustvrdila da je za nesreću odgovoran- nitko. Osuđen na doživotno izvlačenje. U Čehoslovačkoj „Praško proljeće“dočekalo Sovjetske tenkove. Prag smrdi od nafte kao da je usred grada procurila naftna bušotina. Od tenkovskog dima čini se da je to proljeće maglovito a ubrzo će se pokazati i preuranjeno. Na Daleko istoku izgledi za mir između dva Vijetnama nisu ni blizu mirovnog sporazuma. U Južnom Vijetnamu su u modi“nudističke šume“, sustavna defolijacija ugrozila je biljni svijet. No što je čovjeka briga za drveće i pluća Zemlje. Važno je što više uništiti ljudskih pluća. Iz Afrike pak dolaze sablasne slike iz Bijafre. Mnogi pobornici punašnog ženskog tijela promatrajući manekenke na revijama kratko komentiraju“ kao da su pobjegle iz Bijafre“. Onda vam više ništa ne trebam govoriti. I dok u toj afričkoj pokrajini vlada nezapamćena glad, dotle jedan američki naftni miljuner kupuje stari londonski most kojeg će sastaviti u Arizoni. Da li će postupno prebaciti tamo i cijeli London još nije objavljeno. Ili možda na Aljasku gdje su pronađene ogromne rezerve nafte. Sovjeti hoće da pojedu jaja/ misli se na ona Trumanova u prahu/. U čuvenom hramu bijelog sporta Wimbledonu mogu nastupiti i profesionalci., dok na Zimskim Olimpijskim igrama u Grenoblu mogu nastupati samo amateri. Ljetne Olimpijske igre u Meksiku iznjedrile 34 svjetska i 38 olimpijskih rekorda. Demonstracije studenata u Beogradu i u ostalim Sveučilišnim centrima. Sukobi sa milicijom i popunjavane smještajnih kapaciteta po kazamatima. I dok studenti štrajkaju Splićanka Đurđica Bijedov marljivo radi i donosi dvije olimpijske medalje iz meksika: zlatnu i srebrenu. Prva TV emisija u boji RT Zagreb, redovno emitiranje od 1975 godine. Otvoren središnji Institut za tumore u Zagrebu.

Po prvi puta u povijesti američke kinematografije filmovi su se klasificirali po „težini „ za gledanje. Tako recimo ako je pisala na filmskom plakatu oznaka „G“, znači mogu ga gledati svi, što su pak neki protumačili da se radi o tako zvanim „limunada“ filmovima. Oznaka pak „M“ znači da su isti primjereni, ozbiljnim, porodičnim ljudima, koji imaju problema koje dok gledaju filmove na njih zaborave sve dok ne iziđu iz kino dvorane. Oznaka „R“bila je preporuka roditeljima da ne šalju djecu ispod 17 godina na projekciju tih filmova i da oni, to jest kompanija ni distributer odgovarati za mentalno zdravlje njihove mladunčadi. Najviše je adolescente pogodila oznaka „X“, koja je / što uostalom i varijabila X sama po sebi govori/ objašnjavala roditeljima da te filmove mogu gledati samo oni stariji od 18 godina. Po mnogima je to bila najbolja reklama da se mladi prestaju brijati , puštaju bradu i brkove, jednom riječju žele se postarati. Film o kojem se priča zove se „Oliver“ koji je od 11 nominacija realizirao njih per. Popularna je i „Zima Jednoga Lava“ sa Peterom O'Tooleom i katharine Hepburn. Kino dvorane puni susret sa vanzemaljcima , film „2001 Odiseja u Svemiru“ Stanley Kubricka, dok oni romantičniji sa maramicama u džepu odlaze na projekciju filma „Romeo i Julija“ reatelja Franca Zeffirellia u kojem se malo više nego platonski vole Olivia Hussey kao Julija i njezin nesuđeni Leonard Whitting u ulozi Romea. Kako bi bio zadovoljan ekranizacijom te sentimentalne priče njezin otac William Shakespeare još se i danas vode rasprave. Konačno je čovjek sreo i svoje pretke , reći će neki koji u džepu nose džepno izdanje Darvinove teorije o postanku vrsta, na „Planetu Majmuna“ u kojem se Charlton Heston ipak više ponaša kao čovjek. Francusku glumicu Jeanne Moreau vidimo kao i obićno u njenim filmovima polugolu u krevetu u filmu „The Bride Wore Black“, dok na rubu sjedi mladi Charles Denner i ozbiljno razmišlja što u takvoj situaciji napraviti. No, zato je točno plavooki Steve McQueen znao što mu je činiti sa zanosnom i romantičnom FayeDunaway u filmu „Afera Thomasa Crowna“, kojeg inače često spominjemo zbog i radi glazbene teme koja se provlači kroz film „Vjeternjače u Tvojim mislima“i koja je te godine osvojila Oscara u kategoriji najbolji filmski song. Te godine je Steve McQueen tražen na sve strane. Mogli smo ga vidjeti i u filmu „Bullitt“je do suza doveo mladu britansku glumicu Jacqueline Bisset, koja se kao nećka hoće li ući kroz vrata njegovog stana ili neće. Pogodite što je napravila. Naravno od prve. Možete gledati i „nemilosrdnog“ Clint Eastwwoda u filmu „Coogan's Bluff“. Oni kojima se brzo zamagli pogled od suza hitali su na prikazivanje filma „Mayrling“ u kojem su nastupili ljubitelj kocke, konja i žena – dr. Živago-Omar Sharif koji je uhapsionevinu i naivnu Avu Gardner. Iz Hollywooda dolazi tužna vijest, poznati latinski filmski ljubavnik Ramon Navaro, za kojeg se doznalo da je bio i strasna ljubavnica. Naime tijelo su mu našli izbodeno u krevetu a kasnije se ustvrdilo da su to napravila dva“topla brata“ sa kojima je Navaro sadio tikve, hoću reći petljao sa njihovim peteljkama. A narod dobro kaže“ko sa vragom tikve sadi razbiju mu se o glavi“ ili guzi, braće Paul i Tom Ferguson Ramonovoj muzi. I sve je završilo u tuzi. Najviše je zaradila od prodanih kino ulaznica „Smiješna Djevojka i dokazala da se na smijehu najviše dobit ostvaruje/ zato se svi smješkajte“. Film u kojem je igrala Barbra Streisand i ponovo Omar Sharif imao je osam nominacija za Oscara ali je ugrabio samo jednog i to glavom i nosom Barbra u kategoriji najbolje glumice.

Traži se roman „Parovi“Johna Updikea, a popularna je i knjiga Gorea Vidala pod naslovom „Myra Breckinridge“. Janet Frame publicirala je novelu „The Rainbirds“, dok se Aleksandar Solženjicin oglasio sa svojom pričom „Cancer Ward“. Francuska spisateljica Merguerite Duras podarila nam je naslov „L'Amante Anglaise“. U glazbi još uvijek dominira grupa „The Beatles, no pored njih se probijaju i nove grupe i solo pjevači. Na prvoj poziciji američke popularne ljestvice te godine se našlo 15 pjesama, od kojih 12 prodanih u zlatnoj nakladi a jedna u platinastoj i to četverostrukoj platina nakladi. Ta pjesma je ujedno i najviše tjedana odsjedila na prvoj poziciji američke popularne ljestvice –devet tjedana. bila je to skladba grupe „The Beatles Hey Jude“ pjesma koja se 14 rujna prvi puta pojavila na američkoj popularnoj ljestvici da bi 28 rujna dospjela na prvu poziciju. Te godine se visoko popela i jedna instrumentalna tema , Bila je to skladba „Love is Blue“-„Ljubav Je Tužna“ u izvedbi francuskog orkestra Paul Mauriata. Na američku popularnu ljestvicu dospjela je i britanka Mary Hopkin sa skladbom „Those Were The Days“ i to na drugu poziciju na kojoj se zadržala tri tjedna a ploča je prodana u zlatnoj nakladi. No danas će biti riječi o jednom mjuziklu.

Bilo je to upravo na današnji datum, 29 travnja 1968 godine, u Biltmore Theatru na Broadway davala se premijera novog mjuzikla „HAIR“-„KOSA“. Bio je to prvi put da se neki rock mjuikl prikazao na Broadwayskim daskama koje život znače, u toj najslavnijoj kazališnoj ulici na svijetu/ naravno uvijek trebam dodati i šire zbog onih sa uskim gledištem/ često zvanoj i Veliki Bijeli Put. Ta dugokosa predstava ne samo da se održala u toj prestižnoj kazališnoj ulici, nego je potukla i mnoge najpoznatije predsave koje su se tamo odigravale, tako da je odigrano 1729 predstava „Kose“ na Broadwayu. Nakon što su se zasladili gledatelji New Yorka i Šire okolice , predstava je krenula na svoj pobjednički put po SAD-a, da bi uskoro nove boje kose, odnosno verzije tog dijela bila postavljena na daskama mnogih evropskih kazališnih kuća. Potvrda uistinu velike popularnosti tog mjuzikla došla je jedanaest godina kasnije kada se slavni redatelj Miloš Forman, odvažio prenijeti tu priču i na veliki filmski ekran. U početku nije nitko ni u snu mislio da će taj mjuzikl pobrati toliki uspjeh. Naime malo se šanse davalo u uspjeh dijela u kojemu igraju dugokosi ratnici hipi revolucije a pjesme im se zovu „popularno“- „Hašiš“ ili „Sodomija“, koje govore direktno o drogi, slobodnoj ljubavi i cijeloj hipi revoluciji i u kojoj se glumci pjevajući na sceni, igrali i pjevali goli kao od majke rođeni, postigla je zapanjujući uspjeh. Riječi i priču tog najčuvenijeg rock mjuzikla napisala su dva nepoznata glumca Gerome Ragni i Jame Rada, zajedno sa Galt Mac Dermontom, sinom jednog kanadskog diplomata, piscem glazbe za „Kosu“, čovjekom klasičnog glazbenog obrazovanja, koji je već sa svojim izgledom, obaveznom kravatom predstavljao oličenje antirock građanina srednjeg staleže. Autori su tražeći našli inspiraciju u podzemnom svijetu i pjesmama hipi pokreta. Prvi puta je djelo postavljeno u jednom malon „off theatru“ u New Yorku 1967 godine, gdje ga je zapazila tek lokalna publika, među kojima je bio i jedan promočurni producent sa Broadwaya, koji je često obilazio takve rupe u potrazi za novim idejama. Dotični se zvao Michel Buttler koji je odlučio da riskira i postavi hipi operu o dugoj kosi na scenu Broadwaya. Biti će to prava revolucija i u kazalištu i u glazbi. I od toga dana 29 travnja te 1968 godine počelo je doba Vodenjaka.

Bilo kako bilo Mac Dermot, ne samo da je napisao izvrsnu glazbu, nego i entuzijazam i razumijevanje sa kojim je postavio glazbu na pozornicu pokazao je koliko može izgled da prevari. Bio je svjesniji značaja i višeslojnosti „Kose“ od Ragnija i Rada. Koristeći sve elemente moderne glazbe izvanredno je upotrijebio melodiju, zvuk i ritam od new Orleansa preko Neshvillea do Liverpoolka.Od Mephisa do Delhija. Mjuzikl „Kosa“ ostao je mnogima u pamćenju kao jedan od najboljih, najsjajnijih i najčistijih scensko glazbenih dijela konca šezdesetih i sedamdesetih godina, odražavao je puls 60-tih godina. Svaki od brojeva koji su se pojavili u mjuziklu predstavlja na neki način hit numeru kao refleks nekog od stilova ili pravaca pop rock glazbe. Ragni i Radu su napisali izuzetno snažne tekstove kao okosnicu čitavog komada, koja se odvija spontano sa dosta improvizacija ali stalno sa istom idejom u zraku. U podnaslovu „Kose“ je pisalo američko- indijanski plemenski ljubavni mjuzikl. Uistinu ni kraće ni istinitije. Kritike su bile više nego dobre. Govorilo se njihovoj glazbi kao duhu ondašnjeg vremena. „Kosa“ je duhovita, slobodna i vjerojatno zbog toga i uspjeva. Svojim je optimizmom razvedravala mračnu sliku svijeta. U toj prvoj verziji su pjevali i jasnije budući poznati glazbenici kao Melba Moore, Diana Keaton i drugi. Cijeli je mjuzikl sniila RCA-Victor kompanija-SF 7959-oznaka ploče. Samo godinu dana nakon svjetske premijere „Kosa“ se pojavila u Beogradskom Ateljeu 212 u izvođenju beogradskog rock plemena i uz nekoliko profesionalnih glumaca. Koliko su učesnici vjerno prenijeli priču najbolje govore autori radu i ragni u svom intervjuu za „New Week“ nakon posjete beogradu „20 ožujka dogodila se premijera mjuzikla „Kose“ u beogradskom Ateljeu 212 1969 godine i ta je verzija „Kose“ bolja i od Broadwayske i svih ostalih koje su vidjeli“. Mjuzikl je izvođen nekoliko godina širom bivše jugoslavije uvijek pred prepunim gledalištem. Filmovana verzija Miloša Formana dosegla je ono mjesto koje i zaslužuje i bila je odraz tipičnog duha u šezdesetim godinama. Mora se reći da „Kosa“ iz 70-tih i 80-tih godina nije bila ono što je bila u 60-tim. Rock je postojao prije panka, hipiji nisu ničija izmišljotina već su stvarno postojali. Godine 1994 , prvog i drugog rujna u dvorani „Lisinski“ prikazuje se „Kosa“ u izvedbi Broadway Musical Company iz New Yorka. Iako je od premijer prošlo četvrt stoljeća a hipi generacija o kojoj govori je odavno prošlost, mjuzikl je nadživio svoje savremenike i danas je dio glazbene prošlosti kazališta Dvadesetoga stoljeća. U vrijeme održavanja premijere 29 travnja 1968 godine na Broadwayu svijet je ključao. U Čehoslovačkoj kako ste pročitali pobuna koju se ugušili sovjetski tenkovi, u Poljskoj sudaraju se radnici i studenti sa policijom i vojskom. U Francuskoj smo vidjeli krvavi sukobi policije i studenata. U Americi policija se brutalno obračunava sa mladima koji protestiraju protiv rata u Vijetnamu. Tu su dodatno i rasni nemiri. Eto u takvim prilikama u Biltmore Kazalištu na Broadway društvo dugokosih zanesenjaka proročanski pjeva „ Kada Mjesec bude u sedmoj kući, Jupiter se približio marsu, na planeti zemlji, zavladat će ljubav i mir. Počinje doba Vodenjaka tvrdili su dugokosi mladići i djevojke. Ovaj je mjuzikl pokazao da i rock glazba može biti uspješna na Broadwayskim pozornicama. Šok, koji je izazvala „Kosa nakon prvog prikazivaja uskoro će prerasti u fenomenalni uspjeh. Čak tri pjesme iz mjuzikla: „Hair“, „Aquarius“ i „Let Sunshine In“ našle su se na top ljestvicama popularne glazbe. Pjesma „Hair“ pojavila se 15 ožujka 1969 godine na američkoj popularnoj ljestvici da bi se 10 svibnja zaustavila na drugoj poziciji i na tom mjestu zadržala dva tjedna. Ploča je prodana u preko milijun kopija po cijeni od 8 dolara, a pjesmu je izvodila obiteljska pop grupa iz Newporta The Cowsills. Dvije druge pjesme „Aquarius/ Let The Sunshine In(The Flesh Faliures)“je obradila R & B voklana grupa The 5th Dimension. Ploča sa tim pjesmama se prvi puta pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 8 ožujka 1969 godine , da bi se 12 travnja našla na prvoj poziciji i na tom mjestu se zadržala šest tjedana. Ploča je prodana u platinastoj nakladi po cijeni od 8 dolara. Usputno se našla i dva tjedna na prvoj poziciji AC ljestvici slušatelja. Album sa mjuziklom bio je još uspješniji i u svega nekoliko mjeseci je isti prodan u preko tri milijuna kopija, a sljedeće tri godine prodati će se u koš pet milijuna primjeraka. Dana je još podebljano. Ploča je na listi bestsellera bila 151 tjedan, skoro tri godine, donjevši veliku zaradu svojim autorima i producentima .Direktor RCA:Victor kompanije brojeći zaradu od preko 20 milijuna dolara sjetno je izjavio da nikada neće biti druge kose. I bio je u pravu.

Godine 1899, na današnji datum rođen je američki pijanist , skladatelj i vođa vlastitog orkestra Edward Kennedy, širokoj jazz i inoj publici poznat pod imenom Duke Ellington, jedan od najpopularnijih osoba u povijesti američkog jazza. Svoj prvi orkestar je osnovao 1918 godine. Kroz njegov orkestar su prošli mnogi kasnije poznati glazbenici. Mnoge je kompozicije napisao od kojih su neke došle i na popularnu američku ljestvicu. Svakako da je jedan od njegovih najpopularnijih brojeva bila skladba „Three Little Words“ koja se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 18 listopada 1930 godine da bi na kraju dospjela na prvu poziciju na kojoj se zadržala tri tjedna. Duke je pratio tadašnjeg svog pjevača Bing Crosbyja, Al Rinkera & Harry Barris(Rhythm Boys) a tema se pojavila u filmu „Check And Double Check“. Na popularnoj američkoj ljestvici imao je 70 pjesama, od kojih dvije na prvoj poziciji. Druga pjesma koja mu se našla 1938 godine na prvoj poziciji američke pop ljestvice u trajanju od tri tjedna zvala se „I Let A Song Go Out Of My Heart“. Duke je umro 24 svibnja 1974 godine.

Godine 1950, na današnji dan, na prvoj poziciji američke popularne ljestvice, punih 11 tjedana nalazila se pjesma Antona Karasa „The Third Man Theme“. Pjesma kako vam je poznato dolazi iz filma „Treći Čovjek“ redatelja Carol Reeda. No o tome sam vam već pisao, treba samo neći na kojoj je to stranici.

Na današnji datum 1930 godine pojavu filma u boji nesklono je komentirao slikar Marc Chagall, izražavajući bojazan da će boja oduzeti šarm filmu. Iz želje da se približi realnosti, film se odvaja od života pa tako se postiže ništa drugo nego artificijelnost.

Godine 1976 za vrijeme gostovanja u Memphisu Bruce Springsteenu, palo je na um da posjeti svog idola Elvisa Presleya. Ta sjajna ideja rodila mu se u mrku noć, u tri sata ujutro, nakon završenog koncerta, možda i koje čašice visoko-oktanskog koktela. Klupski vozač ga je odvezao do čuvenog Gracelanda, doma Elvisova, gdje je Bruce preskočio ogradu i upao u ake osiguranja. Snagatorima je Bruce pokušavao objasniti tko je on, čak se pohvalio pokazujući svoje slike s naslovnice „Timesa“ i „New Weeka“ i tako ih pokušao pridobiti da ga puste do njihovog gospodara. No ljudi iz osiguranja nisu bili nimalo impresionirani slikom i uljudno su ga ispratili do izlaza iz kraljevskog dvorca . U to vrijeme Elvis je bio u Lake Tahoeu.

Godine 1945 , na današnji datum, u podzemnom podrumu u Berlinu, dok je grad umirao u agoniji veliki vođa Adolf Hitler slavio je ženidbu. Izabranica srca je bila Eva Braun. Bračna sreća trajala je punih- jedan dan.

A ja ne znam koliko je trajalo pisanje ove moje pjesme u prozi. Samo znam da sam je napisao u dahu i u trenutku inspiracije. Sigurno se pitate što je to inspiracija. Evo kao je ja doživljavam; kao trenutak kada vas nešto u dubini počne kopkati i što morate u najkraćem roku iskopati i staviti na papir jer ako i malo oklijevate , ona će se utopiti u nejasnosti i nemogućnosti da je preslikate onako kako vam se najprije otkrila. Dakle evo ono što me „razbucalo“čitate pod naslovom:

U JEDNOM KORAKU

Danas je u meni bila Žena. Val svjetlosti mrsio Ti podočnjake umorne od nesanice, dok Ti se ispod trepavica skrivala tuga koju nisi mogla sakriti od Istine, što sječe oštrije od bilo kojeg mača

Nisi mogla prihvatiti trenutak odlaženja bez viđenja utkanog u šutnju nepovratnog dana, izgorjelog u gladnim ustima vječnog mraka.

Slušao sam kako Ti suze kucaju kao bolna misao po hladnim mramornim pločama tek ugrijanog počivališta.

Jesenje nebo napojeno spoznajom samo je prigušilo sjaj dijamanata, promatrajući ravnodušno i nijemo kako se boriš sa suzama…kako želiš zaustaviti plač sve više predajući mu se…kako bi htjela ostati tiha, a Tvoji jecaji se prosipaju poput prosa preko cijele kolone crnih marama…htjela si ostati netaknuta bolom, a on je iz Tebe tekao poput podivljale rijeke.

Čuo sam Tvoju tišinu kako izmiče ispod kandža neočekivanog bunila zahvaćenog očajem i žalošću.

Bolni odjek ne silazi s lica i njegove čari čuvaš samo za sebe…bdijenje i čekanje pomalo se spremaju na još jedan put besanice.

U nepovratu prepoznajemo jedeno dugo, ropstvo našeg tijela i sužanjstvo duše…

Postavljamo pitanje i odgovaramo unaprijed znajući da nam odgovor neće donijeti nikakav smiraj, što više zapetljati će još više i onako zapletenu situaciju, nošenu zamagljenim vjetrovima rasipajući s epo bespućima izgubljenih trajanja-

I osjetio sam danas, dk sam upijao Tvoje riječi, nesigurnost u prolaznosti čekanja i strpljivosti.

Čuo sam kako Ti srce želi razbiti mrtvu tamnicu budućeg ropstva, osloboditi godine bezvremena i vrijeme preliti u krvotok umornih dana.

Danas ponovo zajedno čekamo noć, ne znajući što nam se sprema i nadajući se svjetlosti što će razapeti jedra ka beskrajnim koracima daljina, pobjeglih od sablasne tišine ponoći.

I ponovo će riječi padati poput kamena na presahnulo korito sigurnosti, a zavjesa dana požutjela od htijenja dodirnuti će slatki okus grijeha u njedrima.

Opet će na rzkama planuti jarka svjetlost a crne prjetnje nestati na nedoglednim stazama razotkritih misli…U samo jedno koraku…

ARTIFICIUM NUMQUAM MORITUR UMIJEĆE NIKADA NE UMIRE……………..

Vidim i sam da je prošlo vrijeme za san, da oni koji čitati žele, već odavno pritišću kreveta…samo neka entuzijalistička glava, broji minute, čeka i ne spava. Laku vam noć želim i ja se vjerujte krevetu veselim. Imao sam naporan dan . neka vam bude miran , bogat san.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 29.04.10 21:28

Blue Shadow · by Blue Shadow on 29.04.10 21:29

Blue Shadow · by Blue Shadow on 29.04.10 21:31

Blue Shadow · by Blue Shadow on 29.04.10 21:34

Blue Shadow · by Blue Shadow on 29.04.10 21:39

Blue Shadow · by Blue Shadow on 29.04.10 21:40

Blue Shadow · by Blue Shadow on 29.04.10 21:42

Doc · by Doc on 30.04.10 0:02

30.04.2010. Na Današnji Dan

U Poljskoj osnovani novi radnički sindikati. U Chichagu izabran prvi crni gradonačelnik. Smak svijeta, kažu rasisti. U Turskoj osnovane političke stranke. Gospođa Thatcher i konzervativci ponovo pobijedili u Britaniji. Sally Ride, prva amerikanka u svemiru. Godina je 1983. Na pariški aerodrom armenci podmetnuli bombu. Prošlo bez žrtava. Zato je ostalo ležati trajno 19 ljudi u libanonskoj džamiji nakon eksplozije bombe. Najlošije je te godine prošao južno-korejski Boeing 747, kojeg su srušili sovjetski lovci. Naravno i njegove putnike, 269 porodica je zavijeno u crno. Još gore je u indijskoj državi Asamu-tisuće ljudi je poginulo. Što se to događa s ljudskom vrstom mnogi se pitaju. Ali se o tome njih ne pita. Rata kao da nije dosta na zemlji. Mister Regan, glava Amerike, govori o tako zvanom „zvjezdanom ratu“. Možda misli da će se voditi samo po noći, jer je objavljeno da je u Argentini 30 tisuća ljudi nestalo u noći. Neki su ih pronašli u masovnim grobnicama. U Čileu se one tek kopaju za tisuće uhapšenih koji ne vole generala Pinocheta. U Sudanu krvi do koljena. U građanskom ratu kako stručnjaci kažu“niskog intenziteta“, broj ubijenih se već popeo na visoko mjesto od preko milijun ljudi. I milijun raseljenih. I na Ceylonu je kao u kotlu. Temilski tigrovi, manjina, traži svoje lovište-republiku Tamiliju. Svatko ima svoju Krajinu. Kao recimo Turci na Cipru. Podjelili otok na pola, a puno je više Grka. Te 1983 godine teror cvijeta svuda. Za volanom jednog kamiona bombe sjedi član Hezballaha. U zrak leti 241 američki i 58 francuski vojnik. Dobar posao trljaju ruke teroristi, užas i zgražavanje kaže civilizirani svijet. A izvanredni učinak ima ukrajinac Sergej Bubka. Prvo mjesto u skoku s motkom na prvom atletskom prvenstvu svijeta u Helsinkiju. Svjetski rekord srušio35 puta, bez premca u atletici. U Zagrebu rođena prva beba iz epruvete. Znanstveni otac Petar Drobnjak. Franjo Kuharić imenovan kardinalom Rimske crkve. U kino dvoranama igraju dva snagatora: Sylvester Stalone kao John Rambo i Arnolgd Schwarzenegger u ulozi Canona. Konačno „Gandhi“ više ne stvara probleme. Dapače dobiva priznanja-Oscare. U kategoriji najboljeg filma i najbolje režije. Ukupno je imao jedanaest nominacija od kojih je osam pretvorenih u Oscare. Treba reći da se radi o najboljem filmu iz 1982 godine koji je nagrađen u 1983. Godini. Inače najbolji film 1983 godine/ koji će priznanja dobiti u 1984 godini/ zvao je „Vrijeme Nježnosti“. Film je imao jedanaest nominacija i pet osvojenih Oscara. Oskara za „Gandhija“ umjesto njega primio je njegov tvorac Richard Attenborough. „Biti ili ne biti“ kažu Mel Brooks i Anne Baucrofft u istoimenom filmu. Ponovo se kino posjetitelji tresu od straha. Prikazuje se ponovo „Psycho“ drugi. Na glazbenom polju pojavilo se novo sjeme, zove se Compact disc(CD). Može ga se kupiti u kompanijama Sonny, Phillips i Polygram. Svijet glazbe kreću u svijet tišine. Bez šuma i pucketanja ploča. Michael Jackson okitio se sa četiri Grammy nagrade. Stvar se zove „Beat It“. Najbolji album sa filmskom glazbom je onaj iz filma „Flashdance“. Svijet glazbe napustili Don Costa i Kai Winding. Na američkoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji našlo se 16 pjesama, od kojih je devet prodano u zlatnoj, a četiri u platinastoj nakladi. Najdulje na prvoj poziciji-osam tjedana nalazila se je skladba „Every Breath You Take“ u izvedbi grupe The Police. Najuspješniji glazbenik je bio već spomenutu Michael Jackson koji je imao tri pjesme na prvoj poziciji i sve tri prodane u platinastoj nakladi. Uz već spomenutu to su bile skladbe „Billie Jean „ i „Say Say Say“ koju je otpjevao u društvu sa Paulom McCartneyem.

A na današnji datum 30 travnja 1983 godine u Chichagu, u 68 godini života umro je jedan od najdominantnijih glazbenih ličnosti poslijeratnog bluesa McKINLEY MORGANFIELD daleko poznatiji pod imenom MUDDY WATERS. Blatni dječak sa Mississippia rođen je u siromašnoj seljačkoj obitelji i rano je ostao bez oca pa se o njemu brinula baka. A tko će drugi. Danas kao i nekada poznati- baka servis. Bogme da nije baka , populaciona politika bi nam pala na još niže grane. Budući da sam već o njemu pisao kada se rodio vjerujem da se sjećate kako je dobio to blatno ime. Mora se priznati da je tome kumovala i njegova baka koja ga je onako prljavog, blatnog, kao da je došao sa terapije u nekim blatnim kupkama nazivala od milja“blatnjavko“ i tako je jedan od najvećih blues glazbenika zahvaljujući blatnom potoku postao popularan u svijetu jasnog i čistog blues izričaja. Svoju glazbenu karijeru je počeo učeći svirati usnu harmoniku, što bi Dalmoši rekli „cintare“ a slavonci „cicuge“, kasnije je sa usta prešao na prste te je prebirao po žicama na gitari i dobro savladao tehniku sviranje i tog instrumenta. A kako treba od nečega i živjeti, to je taj blatni dječak počeo svirati po istaknutim krčmama i zadimljenim „prčvarnicama „ uz rijeku i po delti velike rijeke“. Kako je i uz taj rad bio više gladan nego sit odlučio se promijeniti mjesto boravka i sreću potražiti na sjeveru, te je sa brojnom crnom braćom i sestrama, migrirao u Chichago u potrazi trbuhom za kruhom i boljim uvjetima života. Bilo je to polovinom četrdesetih godina. Odmah je dobio jedno istaknuto mjesto u nekom mlinu gdje je mlio sve do čega je došao, a uzeo je od zarade i prvu električnu gitaru. Od tada do 1971 godine kada je dobio prvu Grammy nagradu proteći će mnogo blatne vode u životu Blatnog dječaka sada već odraslog Muddy Watersa, koji će tek u svojim kasnim godinama postići i doseći ono što je po svome talentu i sposobnostima trebao daleko ranije. Ali, to je ona stara priča o životu, koji nekima i pelin pretvara u slatki nektar a drugima i od dijamanata niže običnu bižuteriju. No, neki kažu bolje sada nego nikada. I tako je on, „blatnjavko,“ postao jedan od najpoznatijih umjetnika električne gitare. Počeo je putovati svugdje po svijetu i uvijek je nailazio na lijep i prijateljski prijem. Početkom osamdesetih godina bio je i u našoj metropoli/ koja se doduše tada nije zvala metropola, a čudim se zašto se i danas tako zove kad nema – metro, osim ako se ne ubraja onih nekoliko podzemnih prolaza, ma nisam zločest, samo logički razmišljam, ako je ovo uopće logika/. Dakle bio je u Zagrebu. Oni koji su bili na koncertu tvrde da je bilo zanimljivo gledati i slušati „blatnog čovjeka“ s delte Mississippija kako svira u koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ u svojim šezdesetim godinama. Bio je u najboljoj formi a onda ga je iznenada pogodio srčani udar/ koju u stvari uvijek i dođe iznenada/. Dogodilo se to na današnji dan prije točno 27 godina. Na američkoj R&B ljestvici imao je 16 pjesama, nijednu na prvoj poziciji ali sve među deset najboljih. Svakako mu je najpoznatija skladba „I'm Your Hoochie Cooche Man“ s kojom se pojavio na toj ljestvici 13 ožujka 1954 godine i na kraju dospio na treću poziciju na kojoj se zadržao tjedan dana. Posljednja pjesma na ljestvici zvala se „Close To You“ koja se popela na ljestvicu 20 listopada 1958 godine i dospjela do devete pozicije. Kada su jednom sarog dobrog,neblatnog Watersa zapitali znatiželjnici, možda i pomalo provokatori „Što je to blues“. Muudy ih je značajno pogledao i kratko poput Sokrata/koji doduše nije vidio ali je duboko pronicao duhom/ odgovorio „Blues, to vam je život“- pa ti se sada brajko moj misli i tumači što je sve tom kratkom rečenicom izrekao njezin autor.

Godine 1933, na današnji datum rođen je američki country pjevač i skladatelj Willie Nelson „Stari kauboj“ koji se pojavio i u nekoliko cjelovečernjih filmova kao na primjer u filmu „The Electric Horsmen“ i koji je bio jednako popularan kako na country polju tako i na popularnom glazbenom nebu. Osim što je imao uspješnu solo karijeru, znao se pojaviti i u duetima od kojih je najpoznatiji onaj sa Waylon Jenningsom, a posebno sa Juliom Iglesiasom u poznatoj skladbi „To All The Girls I've Loved Before“ i s kojom su se popeli na popularnu američku ljestvicu 3 ožujka 1984 godine, da bi se 19 svibnja našla na petoj poziciji i na tom se mjestu zadržala tjedan dana. Pjesma je prodana u platinastoj nakladi po cijeni od 4 dolara a ista se našla i na C&W ljestvici, na prvoj poziciji dva tjedna ili u „Spanish Eyes“, koja se nije pojavila na HOT 100, ali se zato našla na C&W ljestvici, na osmoj poziciji u rujnu 1988 godine. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je ukupno dvadeset pjesama, od kojih su mu najuspješnije bile već spomenuta u duetu sa Iglesiasom te poznata skladba „Always On My Mind“ s kojom se 6 ožujka 1982 godine našao na popularnoj ljestvici da bi na kraju došao do pete pozicije. I ta se ploča prodala u platinastoj nakladi, a bila je i dva tjedna na prvoj poziciji C&W ljestvice. Inače pjesma je bila i veliki country hit za malu Brendu Lee sa kojim se ona 1972 godine našla na 45-oj poziciji C&W ljestvice. Na AC ljestvici slušatelja Willie je imao 15 hitova. Prvi hit na toj ljestvici bila je skladba „Blue Eyes Crying In The Rain“ sa kojom se na kraju 1975 godine u listopadu dokopao 12 pozicije. Svakako da je Willie nelson bio najuspješniji na C&W ljestvici na kojoj je naslagao impozantnih 116 pjesama, od kojih 20 na prvoj poziciji a dvije je ploče prodao u platinastoj nakladi. Najuspješnija pjesma sa C&W ljestvice je „Beer For My Horses“ s kojom se popeo na tu ljestvicu 3 kolovoza 2002 godine i na kraju smjestio na prvu poziciju na kojoj je ostao šest tjedana. Pjeva u duetu sa Tobby Keith. Pjesma je osvojila i zlatni CD. O nagradama danas neću govoriti a bilo ih je za još trećinu ovoga teksta.

Godine 1954, na današnji datum na britanskoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji našla se skladba „Such A Night“ u izvedbi Johnny Ray-a i na tom mjestu ostala tjedan dana.

Trideset godina iza spomenute gore skladba, na današnji datum 1984 godine na prvoj poziciji je grupa Depeche Mode sa skladbom „People Are People“.

A što se događalo pod naslovom U Ovoj Noći, tek vas čeka da saznate.

U OVOJ NOĆI

I svjetlo je ponovo izronilo iz onih dubina u koje ga je sudbina odavno utkala.

Sve je odisalo čistoćom Tvoga pogleda, položenog po nepreglednim stazama našeg trajanja.

Noć se uvukla u zatvorenu kutiju dragulja, rasplela svoje sakupljene misli po tajnim nedovidima.

Sjećaš li se?

Sve je sjajilo u zrcalnim odjecima Tvojih zjenica

Gledao sam Te u nedohvatu…dodirnuo u skrivenosti šutnje.

Osmijeh Ti se razlijevao po prošlosti, po nečujnoj jeci Mladosti. Tvoje i moje.

Oči su Ti staklile u odsjaju moga pogleda…Osjećao sam da sanjamo budni i hodamo neprolaznim stazama nepovratnih godina, zagrljeni vremenom koje se ne može vratiti.

Bili smo svjesni svoje samoće…izgubljeni u vrevi neprimjećenosti.

Ustali smo. Ti si uzdahnula, razapeta spoznajom da se mora poći

Noć je duboko utonula u samu sebe.

Sjedim sa usitnjenim satima…misli mi u nedogledu…zapad na istoku.

Još jednom sam pogledao kroz prozor…Noć Te prekrila mojom sjenom.

Sjeo sam i tiho zaplakao.

Suze su kolale mojom bespomoćnošću …nevidljive, u ovoj noći s tisuću očiju-

SUUS EST STELIS HONOS, SUA LUX, ETIAM SI A SOLIS SPLENDORE ET CLARITATE VINCUNTUR…..ZVIJEZDE IMAJU SVOJU ČAST, SVOJE SVJETLO, PREMDA IH NADVLADAVA SUNČEVA JASNOST I SJAJ ili što bi rekao naš čovjek „Ako netko i nije u nečemu baš prvi, ipak može u tome biti slavan i velik“……..eto ne primjer prije neki dan onaj nogometaš dao tri gola, pa iako nije najbolji u tom poslu, postigao je i veliku slavu i uzdižu ga do zvijezda…sasvim zasluženo…..

A sada ću vas pustiti da se bacite na čitanje ako niste već utonuli u krevet. Ako vam je zakučast ponekada moj tekst lako vam ga ja odmrsim, samo vi recite. Nastojim se prilagodite uzrastu, što je pokojna Marica Hrdalo pravog imena Nela Eržišnik, Bog joj dao pokoj vječni, znala reći „od igle do željeznice,“ hoću reći od onih koji su tek počeli slovkati do onih koji već pomalo zaboravljaju slova. I što da vam još kažem, poželjeti ću vam laku noć, mirne snove i uspjehe none / u noći i po danu/. Budući su sitne ure citirati ću moj starog prijatelja iz Grčke „Tempori Parce“. Pa zar nam nije dovoljno stezanja kaiša, zar i na vremenu trebamo štedjeti, netko će možda primIjetiti. Što ja znam, pitajte Senecu.

Blue Shadow · by Blue Shadow on 30.04.10 21:00

Blue Shadow · by Blue Shadow on 30.04.10 21:02

Blue Shadow · by Blue Shadow on 30.04.10 21:04