Strip

Fantom od Lee Falk

premijera ovoga stripa dogodila se 17. veljača 1936.
Leon Harrison Gross,puno poznatiji pod imenom Lee Falk tvorac je ovog izvanseriskog stripa koji je preteca svim kasnijim superhero stripovima .
Fantom uvijek nosi masku i kostim i ne pokazuje svoje lice. Fantom je bio prvi strip junak koji je obukao kostim usko pripijen uz tijelo.
radnja ovog uradtka se odvija u izmišljenoj zemlja Bengali u Africi i poigrava sa mitskom predodbom ultimativnog borca za pravicu i slobodu.
Phantom je covjek od krvi i mesa koga muce svakodnevni problemi , od ljubavi , do donosenja ispravnih odluka u zivotu.
Domorodci vjeruju da je star 400 godina no prava istina je da svakog novog Phantoma nasljeduje njegov sin koji uvijek nosi isto ime ..kIT.
MENI VRLO DRAG STRIP KOJI ME UVIJEK POVUCE NAZAD U DJETINJSTVO..

A da!! Tako je-djetinjstvo!
Modesty Blaise, Mandrak (isto Lee Falk), Gaston, Steve Canyon, Blueberry, Rip Kirby (he,he ovog sam potpuno zaboravio,ali je ipak izronio..), Nošeni vjetrom (taj sam neki dan čitao...prvi strip u zadnjih ohhhoo godinica), Corto Maltese, ...eto još nekih...a hrpa ih je kojih se teško i sjetiti..

konus je napisao/la:A da!! Tako je-djetinjstvo!
Modesty Blaise, Mandrak (isto Lee Falk), Gaston, Steve Canyon, Blueberry, Rip Kirby (he,he ovog sam potpuno zaboravio,ali je ipak izronio..), Nošeni vjetrom (taj sam neki dan čitao...prvi strip u zadnjih ohhhoo godinica), Corto Maltese, ...eto još nekih...a hrpa ih je kojih se teško i sjetiti..

vidim da nisi zaboravio stvari koje ne blijede ..m..mislim bily ti je zahvalan na tome

Dylan Dog od Tiziano Sclavi

Od lipanja 1986 znam da je ovo jedan od likova u stripu koji mi najvise odgovara i koji me najbolje oslikava .
Ja i ovaj strip nacrtan perom Claudio Villa oduvijek smo bili nerazdvojni.
Dylan je olicenje svega onoga cega se bojim , u cemu uzivam, sto jesam i sto bi mogao postati.
U zlatnim vremenima Dylan se prodavao u preko milion primjeraka worldwide, dok danasnja tiraža ovog junaka iznosi jos uvijek nevjerojatnih 300 000 primjeraka mjesečno!!! Veliki doprinos ovakvoj prodaji možemo potražiti u činjenici da je Dylan Dog jedan od rijetkih stripova koji je naišao na dobar prijem u ženskom dijelu populacije, koje čine dobar dio Dylanovih čitatelja!
Magija ovog stripa drzi me i danas i kada god sam na odmoru , opustosim kiosk vec prvog dana i izmamim teti koja tamo radi onaj urotnicki osmjeh...aah

Storm od Don Lawrence

Nizozemac don lawrence i Saul Dunn 1986 uspjeli su kreirati jednu postapokalipticnu pricu o modernom vikingu koji se unatoc tome da se nasao u u buducnosti biva suocen sa regresijom iste i pokusava pronaci sebe u tome novonastalom svijetu tako da balansira izmedu onoga sto je bio i onoga sto mu se namece da postane .
Odlican strip pun zamrznutih kadrova i narativne pozadine , pa opet tako dinamican i tako nezaboravan.

....aaaaa...sjećam se ovoga iz Stripoteke...da.da još jedan dobar retro pogodak!

konus je napisao/la:....aaaaa...sjećam se ovoga iz Stripoteke...da.da još jedan dobar retro pogodak!

:cheers2:

Swamp Thing



Godine u kojoj sam i sam roden veliki majstor devete umjetnosti Len Wein stvorio je jedinstvenog i modernog antiheroja jednostavno nazvanog cudoviste iz mocvare.
Mada ce Len Wein biti puno zapamceniji po svom drugom antiheroju Wolverinu , swamp thing ostaje kamen temeljac njegovog rada.
Alec Holland je bio kemicar i biolog koji je otkrio formulu regeneracije ljudskog tijela u asimilaciji sa biljkama .
Tajna njegovog rada nije ostala dugo skrivena tako da hollandov labaratorij (sakriven u mocvari) gori a on u njemu gubi zenu (linda) i sam postaje mutacija svojih experimenata..grotskno cudoviste sa nadljudskom snagom ali briljantnim mozgom naucnika.
Alec Holland bio je osuđen da ostatak zivota provede usamljen, izolovan od ljudi. Pa ipak, svijet mu nije dao mira.
Prica o metamorfozi uma i tijela , prica o ljubavi i istrajnosti.

pogledajte ove genijalne radove decka sa talentom i upornoscu..nase gore list.










srry zbog velicine fotki, ali jedino vam ovako mogu pribliziti njihovu kompaktnost i efekt.

prica pocinje ovako...

Igrom slučaja sve je započelo u proljeće davne 1942. u Iraku, koji je bio prekrcan izbjeglicama iz okupiranih krajeva Europe koji su bježali ispred nadirućih njemačkih Armija i sve je ukazivalo da će se mozda opet morati krenuti dalje jer je sa jedne strane započela operacija Blau – makar u prvoj fazi uspješno nadiranje Nijemaca prema Staljingradu i Kavkazu dok je nedugo prije toga pao poluotok Krim, a sa druge strane njemačko talijanske snage stajale su na liniji Gazale nasuprot britanskoj osmoj Armiji sa neposrednim ciljem da napokon zauzmu Tobruk, a daljnji strateški plan bio je prodor u Egipat i dalje na bliski istok, trebali su naftu.
Eto takva je bila pozornica na kojoj će se sresti dvoje ljudi oboje miljama daleko od doma. Jedan je bio vojnik u mobilnoj radio jedinici britanske X armije stacioniran u tom području, a druga je bila djevojčica pristigla u izbjegličkom valu, prepuštena sama sebi ali se na njoj već tada vidjelo da je otvrdnula u takvim uvjetima i da je spremna boriti se da bi se održala – evo kako se dvadesetak godina kasnije čovjek prisjećao tog susreta:

«Kampirali smo pored potočića i pripremali večernji objed koji se sastojao od juhe kada se to dijete iznenada pojavilo. Bila je sama, bosonoga, u otrcanoj haljini, svu imovinu koju je posjedovala svezala je u zavežljaj koji je nosila na glavi, imala je žičanu ogrlicu oko vrata o kojoj je visilo nešto, što tada nisam uspio vidjeti. Sjela je podalje od nas i počela gristi nešto što je izvukla iz zavežljaja. Jednom od vojnika rekao sam da uzme zdjelicu sa juhom i šalicu čaja i da joj odnese, a kada se spremala otići ostavio sam još nekoliko konzervi tako da ih može uzeti a da nam se ne mora približavati previše, normalno, ostavio sam i otvarač za konzerve. Imala je oko 12 godina, i nije bila Arapkinja jer nam je nešto odgovorila za što smo znali da nije na arapskom, a onaj objekt koji je nosila na vratu bio je komad drveta za koji je žicom bio učvršćen špic, to je bilo oružje koje joj je očigledno bilo neophodno. Pretpostavljam da je bila izbjeglica sa Balkana, i da se već neko vrijeme stara sama o sebi, jer nije bila pažena, bila je pravi karakter, ta mala cura, i oprala je svoje potrepštine u potočiću, vratila se do mjesta gdje smo ostavili konzerve i znakovima nas upitala da li je to za nju i kada smo joj odgovorili potvrdno odvezala je svežnjić i spremila ih unutra. Stajala je tamo nekoliko trenutaka, osmjehnula nam se, taj bi osmjeh svih razgalio, nešto je prozborila i zasputila se prema jugu u pustinju, sama, a izgledala je poput male princeze…»

O djevojci ne znamo vise nista, ali zato znamo čovjeka koji je to doživio – riječ je o Peteru O'Donnellu, autoru niza romana i knjiga, a kome će taj slučajan susret u perzijskoj pustinji poslužiti da nastavi priču o djevojčici na malo drugačiji način. Djevojčica dobiva i ime koje će ljubiteljima stripa ali i ne samo njima postati vrlo poznato – Modesty Blaise!

Po meni jedna od najvecih heroina stripa i kamen temeljac stripovske emancipacije bez da se ne izgubi sexipil .

...a Vili Garvin, što o njemu misliš...osim što je vješt s noževima?

konus je napisao/la:...a Vili Garvin, što o njemu misliš...osim što je vješt s noževima?

James Bond prije James Bonda i vjerovatno jedini ljubavnik koje bi miss blaise bio dostojan ..usudio bih se napraviti paralelu sa x-files i Mulder & Scully te igri macke i misa koja kada tada mora zavrsiti vraski divljim i dobrim sexom..zadovoljan??
u teorije o garvinovom homosexualitetu se necu i ne zelim upustati jer smatram da su tlaplnje onih koji su ovaj vrhunski strip tek povrsno citali.

...ma štagod, Vili je macho "par ekselans"!

konus je napisao/la:...ma štagod, Vili je macho "par ekselans"!

naravno :cheers2:

Ken Parker

Mozda najednostavniji lik u univerzumu Sergio Bonellija djelo je dvojice nerazdovojnih prijatelja crtaca Ivo Milazza i kreatora Giancarlo Berardija.
Premijera ovog stripa bila je 1977 godine i Ken Parker bi bio mozda samo jos jedan junak sa divljeg zapada da ga ne krasi ustvari sve ono sto druge junake cini neatraktivnim i nezanimljivim.
Ken Parker nije bezvremen i lik je koga progone unutrasnji demoni te cesto pokazuje svoje emocije.
Ken je osvojio citatelje svojom nesposobnoscu da bude junak i profesionalni avanturist, slicnoscu sa "normalnim covjekom", sposobnoscu da pogrijesi i mudroscu da svoju gresku i prizna, ironijom i samokritikom, unutarnjim borbama, refleksijama i sumnjama i ostalim ljudskim vrlinama kao sto su velikodusnost, dobrota, prijateljstvo, odanost, altruizam, hrabrost,idealizam, optimizam i samostalnost.