Strip

THOR

U samo praskozorje vremena postojao je Ginungagap - zjapeći bezdan, okružen vječnim sumrakom - kažu nordijska predanja. Sjeverno od bezdana nalazila se je smrznuta, utonula u ledene magle, zemlja Nifleheim, od kuda je izvirao nepresušni izvor Hvergelhir. Južno od zjapeće praznine nalazila se je plamena zemlja - vreli Muspelheim. Kada je vatra s juga srela led sjevera, u Ginungagapu je nastalo ledeno more, i tu, gdje je slana voda sjevera nalijetala na vrući vjetar s juga, rođen je prvi Ledeni div - Imir. Iz stijene je, tokom tri dana izrastao i prvi bog - Buri. Njegov sin Bor, imao je sa divovom kćerkom tri sina : Odina, Vilija i Vea. Borovi sinovi ubiše Imira i od njegova tijela napraviše u Ginungagapu Midgard (Zemlju). Od Imirove krvi stvoriše oceane, od kosti zemlju, zuba - litice, a od kose stabla i biljke. Njegova lobanja natkrila je Zemlju stvorivši nebo, a od mozga nastali su oblaci. Pohvatali su i iskre koje su bježale iz paklenog Muspelheima, pa ih, kao zvijezde, rasuli po nebu. Tad je Odin, od jasenovog i brijestovog drveta, napravio smrtne ljude i postavio ih na Miidgard ....

Oduvijek sam bio freak za sve mitologije a posebno anticku i nordisku
Thor me je fascinirao jos kao klinca jer nije bio dijelom ovog vec nekog drugog u pricama zaboravljenog svijeta .
prisutan je u mitologiji i kulturi mnogih naroda
Tor (Tor - Švetska, Norveška, Danska; Thor - Engleska; ?or - Island; Donner ili Donar - Njemačka; Torum - Finska) - je, u Germanskoj i Nordijskoj mitologiji, ratnički Bog groma, munje i snage, i sin vrhovnog božanstva - Odina. Za obične Skandinavce tokom Vikinškog doba, najvoljenije božanstvo je bio, nitko drugi nego - Tor.
Stan Lee i Jack Kirby su ga prilagodili svijetu marvelovog univerzuma u kojemu i danas zauzima znacajno mjesto.
u mojoj kolekciji takoder





On je BOG! On je Nordijsko božanstvo groma! On je besmrtnik, gospodar oluje i munje i nositelj začaranog uru malja - Mjolnira! On je najmoćniji ratnik svih mitologija! On je vladar Nordijskih bogova! On je sin svemoćnog Odina! On je kralj legendarnog Asgarda! On je moćni Tor!

Mister No

Znam da oni koji se osjecaju stripofilima posebno vole ovog lika..ja takoder

Priča o Mister Nou službeno počinje u lipnju 1975. godine kada je u izdanju izdavačke kuće Sergio Bonelli editore (koja se tada zvala Editoriale Cepim) izašla prva epizoda sa avanturama našeg junaka nazvana jednostavno "Mister No". Kreirao ga je Sergio Bonelli koristeći pseudonim Guido Nolitta (iza kojeg je već stajalo nekoliko uspješnih serijala, Zagor prije svih), ali Mister No je imao malo dodirnih točaka sa ostalim Bonellijevim junacima: nije bio western, toliko omiljen čitateljima Texa, nije računao na zabavan i razuzdan mix načinjen od tisuću literarnih, filmskih i strip predložaka/polaznih točaka/varijacija na temu koji je krasio popularnog Zagora i definitvno se odricao vedrih i veselih postulata avanture na kojima je počivao uspjeh adolescentnih serija poput Kit Tellera ili Komandanta Marka. Tako na 8. stranici prvog broja na scenu stupa dinamičan i raspjevan mladić, koga život očito nije mazio (što je vidljivo po prerano posijedijelim zaliscima, borama smežuranom čelu i brazgotinama koje nosi po cijelom tijelu, uspomenama iz rata) i ulazi ravno među likove koji su ostavili dubok trag u priči o talijanskom stripu. On se zove Jerry Drake ali za sve nas on je jednostavno Mister No, nadimak koji je zaradio 1941. sudjelujući u američkom dobrovoljačkom odredu "Letećih tigrova" koji su se borili na kineskoj strani protiv japanskog agresora (koji su između ostalog i zaslužni za to ime koje mu je dao okrutni pukovnik Saiko), nadimak kao stvoren za njega, koji će ga pratiti dok je živ! Mister No je uporno govorio NO (NE) japanskom pukovniku koji ga je ispitivao i mučio, NE krutoj vojničkoj hijerarhiji i užasima rata, NE licemjerju i lažnim vrijednostima suvremenog svijeta, NE tlačenju slabih od strane jakih!

Mister No je Njujorčanin, veteran drugog svjetskog rata koji je sudjelovao u brojnim bitkama (u zračnim bitkama nad Filipinima, zatočen u logoru u Burmi, borio se na Guadalcanalu i Pacifičkim otocima, sudjelovao u oslobođenju Rima...) i koji se osjećao nesposobnim da se uklopi u normalan život nakon povratka iz rata. Zbog toga, u drugoj polovici 1950. odlazi u Južnu Ameriku, u Brazil i maleni gradić Manaus u potrazi za drugačijim životom neopterećen problemima suvremenog čovjeka, potragom za slavom i bogatstvom i pun prezira prema "american way of life" i koji kao da je jedan od likova "On the Road", knjige manifesta beat generacije Jacka Kerouaca i Neala Cassidya (s kojima se, nota bene, i susreće u jednoj od svojih brojnih avanutra), vođen jedino željom da živi slobodno s Piperom i bocom Whiskeya u ruci, ali upravo ga taj način života i poziv koji je odabrao prevozeći turiste diljem Južne Amerike uvlači u brojne nevolje i prisiljava da pribjegne nasilju od kojeg je bježao i koje ga poput sjene prati gdje god krene.

Mister No je, kako je sam Sergio Bonelli izjavio u jednom interwievu, nastao prema stvarnom liku kojeg je Sergio vidio na jednom od svojih brojnih putovanja:"...Da, bio sam u Palenqueu, u Meksiku i susreo sam mladog i zgodnog mladića na ruševnom aerodromu.Nosio je kožnu jaknu i zvao se Kapetan Vega, ime koje je perfektno odgovaralo strip junaku! Imao je opasač s pištoljem i letio je po Yucatanu gore dolje prevozeći životinje, povrće i razne namirnice i kad god je sreo turiste, samo bi pokazao na sjedalo za putnike i rekao:'Ok, odvest ću vas gdje god želite'! Tada mi se rodila ideja o junaku koji će biti pilot Pipera, ali sam odlučio serijal smjestiti u Amazoniju...."
Mister No je inače svojevrsni alter ego svog oca, Sergia Bonellija, lik kroz koji Sergio progovara o svojim velikim ljubavima osim stripa: jazz glazbi, putovanjima i velikim prostranstvima, moralnim problemima suvremenog društva, a nerijetko su avanture opisane u njegovim epizodama inspirirane dugim posjetima Amazoniji, gdje bi Sergio išao u potrazi za inspiracijom, ali i Africi i drugim mjestima gdje ga je neobuzdani pustolovni duh odveo!

Mister Noova "sadašnjost" je kraj 50-tih godina prošlog stoljeća, ali njegova "biografija" je potanko objašnjena tijekom izlaženja, počevši od najranijeg djetinjstva i ranih 30-tih kada je kao mali dječak odrastao na vrelom asfaltu Brooklynških ulica preko ratnih 40-tih i ratišta širom svijeta sve do dolaska u Brazil. Većinu vremena Mister No provodi ljenčareći po Manausu ispijajući bezbrojne boce kačake i viskija sa svojim prijateljima u konstantnoj potrazi za mušterijima, bili oni inženjeri, misionari, bogati turisti, istraživači ili naučnici. Vjerni pratitelj u mnogo avantura mu je Otto Kruger ili Esse Esse, bivši pripadnik njemčke SS divizije čija je prošlost dijelom objašnjena u tri kratke priče objavljene kao dodaci specijalnim brojevima. Esse Esse je bivši njemački vojnik ali ne i nacist jer je bio primoran da sudjeluje u ratu mimo svog pristanka. Kruger je ekspert u rukovanju nožem i nerijetko je koristeći ga spasio Mister Noa i sebe iz naizgled bezizlaznih situacija. Zatim, jedan u nizu važnih Mister Noovih prijatelja je Phil Mulligan, bivši suborac na Pacifiku i privatni detektiv koji je postao pisac koji pše kriminalističke priče u kojima je glavni junak niko drugi nego Jerry Drake! U Manausu imamo nezaobilaznog Paola Adolfa, simpatičnog barmena koji vječno utjeruje dug od Mister Noa, pa simpatični crnac Dana Winter, pjevač i gitarist, Narednik Oliveira koji uporno sanja dan kad će spremiti Mister Noa iza rešetaka i cijelu plejadu mehaničara, barmena, pilota,policajaca i muzičara širom Južne Amerike.

Važnu ulogu u Mister Noovom životu zauzimaju žene! Mister No je okorjeli zavodnik, pravi Don Juan sa puno uspjeha kod žena, ali koji uporno izbjegava zamku braka u koju su ga moge neuspješno pokušale namamiti (uz jednu iznimku, Mister No je proveo jedan dio života kao pripadnik plemena Yanoama i bio oženjen prelijepom Indios djevojkom koju je ubio ljubomorni suplemenik). Svakako, najvažnija od svih žena u njegovom životu je lijepa plavokosa profesorica arheologije Patricia Rowlands s kojom je imao nekoliko avantura, zatim lijepa pilotkinja Debora, pa strastvena Miranda Cordeiro, kćerka jednog od zemljoradnika iz Sertaoa, pa tri lijepe vlasnice Ipanema bara u Manausu, Madalena, Irene i Maria, tajna agentica Delia... Iako se serijal odvija u ranim pedesetim godinama, žene koje Mister No sreće uglavnom su odlučne i nezavisne moderne žene i uglavnom igraju pozitivnu rolu u njegovim avanturama, mada smo sreli i par negativki!

Mister No nema arhetipskog neprijatelja koji se opetovano pojavljuje kroz cijelu sagu. Njegovi neprijatelji su obično prikazani kao naizgled normalni ljudi koji tek nakon što ih Mister No preveze na željeno mjesto pokažu svoje pravo lice i ambicije, jedna široka galerija likova koja nije prikazan u crno-bijelom tonu koji dozvoljava čitatelju da donekle i simpatizira sa negativcem.Ipak, jedan od najupečatljivijih negativaca je japanac Ishikawa, u neku ruku nemilosrdni alter ego Mister Noa, kojeg shvaćanje i osjećaj časti tjeraju da uništi Jerryjem život i s kojim se Mister No obračunava u borbi na život i smrt na New Yorkškim dokovima.

Sergio Bonelli je dugo bio glavni scenarist Mister Noovih pustolovina da bi konačno krajem osamdesetih napustio pisanje scenarija pritisnutim obvezama vođenja izdvačke kuće, a glavnu ulogu je preuzeo Luigi Mignacco. na stvaranju Mister Noa velik obol su dali i ostali poznati scenaristi kao Alfredo Castelli, autor Martin Mysterea, Tiziano Sclavi, autor Dylan Doga, Maurizio Colombo, Stefano Marzorati, Michele Masiero, dok velike zasluge za grafičku relizaciju lika nosi Roberto Diso koje je redizajnirao lik i podario mu svoje lice (lik Mister Noa je praktički autoportret mladog Roberta Disoa) i tako definirao Mister Noa kakvog ga znamo danas, iako je Gallieno Ferri crtao svoju, originalnu verziju Mister Noa na naslovnicama. Dubok trag su ostavili također i Franco Bignotti, Franco Donatelli, Marco Bianchini, Fabio Civitelli, braća Domenico & Stefano Di Vitto i mnogi drugi autori...

Mister No je nedavno proslavio 300. broj, ali je serijal u dubokoj krizi i samo ga činjenica što je Sergio Bonelli emotivno vezan za svog "sina" spašava od zatvaranja. Nažalost, izgleda da su autori izgubili motiv i inspiraciju za pričanje velikih Priča o simpatičnom pilotu iz Manausa i možemo se samo nadati da će u narednim godinama Mister No ugledati svjetlo na kraju tunela, kao što se desilo i Zagoru kojeg su uspješno renovirali i spasili Burattini i Bosselli. Bilo kako bilo, Mister No će još dugo ostati u srcima svih nas kojima je avantura u srcu i koji sanjaju o beskrajnim zelenim prostranstvima Amazonije!
Vaya con Dios amigo!

Jao kad se samo sjetim,pogledaj samo tu boju taj dizajn tu slobodu koja se gura u prvi plan baš kao da je nadnaravna,a zamislite tek priče vizuelno ispričane u stripoteci davne 84.g.Kao soko visoko kad raširi krila mašte....

dreamer je napisao/la:Jao kad se samo sjetim,pogledaj samo tu boju taj dizajn tu slobodu koja se gura u prvi plan baš kao da je nadnaravna,a zamislite tek priče vizuelno ispričane u stripoteci davne 84.g.Kao soko visoko kad raširi krila mašte....

ako te ikad bude zainteresiralo, slobodno mozes pogledati moju kolekciju stripoteki, ex-almanaha, strip zabavnika , bisera, strip-arta i svega drugog sto je u ono vrijeme izlazilo :cheers2:

haa, ovo me uvijek oraspolozi..junak koji se nekad zvao Talicni Tom a sada ga jednostavno zovemo po orginalnom nazivu Lucky Luke

dugo, dugo vremena nisam imao pojma sto rijec "talicni" znaci , sada kada znam volio bi vidjeti lika koji je odlucio da se tako zove :smijeh1: :smijeh1:

no vratimo se temi , evo par informacija o ovom kauboju koje mozda niste znali ako niste stripofili :cheers2:

Kada je Morris započeo svoj rad na Lucky Lukeu 1946. western žanr nije bio ništa novo u strip umjetnosti. Ono sto je distanciralo ovaj serijal i skretalo pažnju na njega je to što nijedan dotadašnji western nije težio humorističnom aspektu, a naracija Lucky Lukea je išla upravo u tom pravcu, svojevrsne western parodije. U karijeri Belgijanca Maurice de Beverea, koji nam je zahvaljujući radu na Lucky Lukeu poznat kao Morris, bilo je nekoliko važnih događaja koji su obilježili njegov rad. Najprije trebamo spomenuti njegov boravak u Americi, gdje je surađivao sa takvim imenima kao Jije ( u čijem almanahu Le Journal de Spirou počinje sa objavljivanjem Lucky Lukea) ili Franquin, Will ili Paape. Svi su još bili mladi i neafirmirani, a kasnije će stvoriti neke od najljepših stranica u povijesti stripa. U Americi Morris počinje objavljivati Lucky Lukea 1946., a po povratku u Evropu objavljuje i prvi kompletni album "La mine d’or de Dick Digger", 1949. godine. Jedno vrijeme je sam radio i scenarij i crtež, međutim ubrzo mu je zatrebala pomoć. Sudbina se blagonaklono nasmiješila i ukrstila putove Morrisa i Goscinnya! Od tada, 1955, pa do Goscinnyjeve prerane smrti 1977. godine ova dva čovjeka radit će zajedno stvarajući legendu o kauboju koji je “brži od svoje sjenke”.

Postoji neka neobična veza između serija Lucky Luke i Asterix. Istinski ljubitelji stripa ne mogu spomenuti jedan, a da se ne sjete drugog stripa, i obratno. Objašnjenje vjerojatno leži u tome što je godinama i jednom i drugom serijalu humor i plastičnost darovao jedan čovjek, magični Rene Goscinny. Kada je njegovo mišljenje o tome kako trebaju izgledati Asterix i Obelix prevagnulo nad Uderzovim, tada je Asterixu bila zagarantirana slavna budućnost. Nešto slično se desilo i u suradnji sa Morrisom. Morris je naime već u prvim albumima stvorio najveće Lucky Lukeove neprijatelje, braću Dalton. Dao im je dosta prostora u nekolicini epizoda, i baš u vrijeme kad je sreo Goscinnyja namjeravao je da ih “ubije”. Smatrao je da su oni odigrali svoju ulogu. Na sreću, kao spas po Daltonove, na vrijeme stiže Goscinny! Čovjek sa “nosom za glavne junake” se čudio zašto se Morris hoće riješiti tako zanimljivih i originalnih negativaca. Daltonovi su ostavljeni u životu i od tada počinju njihovi beskrajna bjegovi iz zatvora, koji su toliko česti, da jedan od lovaca na ucjene u epizodi "Chasseur de primes" kaže da kada ne bi bilo Lucky Lukea, koji ih stalno hvata, oni, lovci na ujcene mogli bi da žive dobro, makar samo od Daltonovih!

Lucky Luke je mrsavi westmam, čije je lice, kažu, “pozajmljeno” od Garry Coopera. U prepoznatljivom kaubojskom odijelu sa crvenom maramom i šeširom. Vječito sa cigarom u ustima, smireno dovršava svoj ručak, prije no što potegne revolver na izazivača. Krstari Amerikom XIX. vijeka, uvijek prema zapadu. Nailazi na mnoge nepravde ovog divljeg vremena, na jos divljim mjestima, i ne odlazi dok ih ne riješi. A onda kada se svi građani malog gradića oslobođenog od desperadosa zapitaju gdje je čovjek kome duguju zahvalnost, on već jaše u susret zalasku Sunca pjevajući “I am a poor lonesome cowboy…” .Lucky Luke, mada zaista jeste usamljeni kauboj, ipak nije lišen pratećeg junaka. Neobično je jedino to što je njegov vjerni prijatelj konj! Jollie Jumper, ne samo što se uvijek postavi točno ispod onog prozora kroz koji će za tren iskočiti Lucky Luke, on i govori, igra šah, često riječima pecka našeg junaka, a u jednom slučaju čak i on njega jaše! Vrlo zanimljiv pratilac, koji izlazi iz svih klišea.

Osim izmišljenih neprijatelja, braće Dalton, Lucky Luke se sukobljava i sa istinskim legendama divljeg zapada, s ološem kakav su bili Jessie James ili Billy the Kid i slični. A Daltonovi su posebna priča. Joe, Jack, William i Averell, svaki viši, kao i gluplji od prethodnog. Također i njihova mama, koja se rijetko pojavi, ali uvijek ostavi utisak. Interesantna je i pojava slavne Calamity Jane, neotesane kaubojke, koja pije, psuje i obara ruke muškarcima. U kasnijim epizodama dvojac autora uvodi i lik Rantanplana, najglupljeg psa na svijetu, čije je ime parodija, na tada najtiražniji svjetski strip, također belgijski, Rin Tin Tin. Pored ovih, kroz strip se provlače i mnoge realne osobe poznate širom svijeta. Od Lee van Cleefa, kao lovca na ucjene, pa do Alfreda Hitchcocka.

U pocetku edicija Lucky Luke izlazi u izdanju izdavačke kuce Dupis, da bi od 32. albuma "La Diligence", 1968. godine prešla u poznatu francusku kuću Dargaud, a kasnije od broja 61. "L’ Amnesie des Dalton", 1991. godine u Luckie production. Do sada je objavljeno više od sedamdeset epizoda, računajući i dvije paralelne serije. Jedna je Kid Lucky, koja prati doživljaje Lucky Lukea iz djetinjstva, i namijenjena je mlađoj publici, a druga je serija Rantanplan, posvećena psu koji slovi za najglupljeg na svetu. Lucky Luke je postao simbolom, omiljenim junakom širom svijeta. Prevođen na više od četrdeset svjetskih jezika, na sve evropske. Ukupni tiraži izdanja Lucky Lukea danas prelaze cifru od 300 000 000 primjeraka. Lucky Luke se našao i u crtanim filmovima, a nisu novost ni kompjuterske igre u kojima je glavni lik.

Godine 1977. umire Rene Gocsinny, što se brzo odrazilo na kvalitetu stripa. Nekoliko scenarista su smjenjivali pomažući Morrisu u radu na novim pričama, ali je malo koja i približno dosegla Goscinnyjevu veličinu. 2001. godine preminuo je i otac Lucky Lukea, Maurice de Bevere, i od tada strip nije dalje izlazio. Najavljuje se da će 2003. godine biti ostvarena Morrisova želja i nastavljen kultni serijal. Crtač će biti Laurent Gerra, a pisac Achde. Iako ljubitelji serijala ne kriju radost zbog novih avantura Lucky Lukea, postoji i mnogo veća skepsa o tome da li je to dobar potez, jer kako neko reče: “ Pustimo junake neka počivaju u miru!”!

CONAN



“ – Znaj, o Prinče, da je u vremenu između trenutaka kada su oceani progutali Atlantidu i njene sjajne gradove, i vremena u kojima su se uzdizali Sinovi Aryasa, postojalo Doba nedosanjano, kada su se blistava kraljevstva protezala preko cijelog svijeta kao plavi ogrtači među zvijezdama – Nemedia, Ophir, Brythunia, , Zamora sa svojim tamnokosim ženama i misterioznim kulama u kojima su prebivali pauci, Zingara sa svojim viteštvom, Koth, koji je graničio s pitomom zemljom Shema, Stygia sa svojim sablasnim gradovima, Hyrkania čiji su jahači nosili čelik i svilu i zlato. Ali najopasnije kraljevstvo na svijetu je bila Aquilonia, nadmoćno vladajući na uspavanom zapadu. Ovamo je došao Conan iz Cimmerije, crne kose, prkosnih očiju, s mačem u ruci, lopov, pljačkaš, ubojica, s ogromnom tugom i ogromnim veseljem, kako bi zgazio draguljima optočena prijestolja na Zemlji svojim ogromnim stopalima. ”

Tako započinje jedna od najvećih fantasy avantura u svijetu stripa. Još u vrijeme kad nije stvorena fenomenalna saga o «Gospodaru prstenova», stvoren je žanr pravog fantasya od tzv. usamljenog vizionara Roberta E. Howarda – oca fantasy žanra. Conan je jedan od rijetkih likova stripa koji je iz književnosti prešao u svijet stripa, a njegova prva pojava datira još iz 1932. godine, šest godina prije pojave «Gospodara prstenova».



Robert Edvard Howard (1906. - 1936.), je teksaški pisac koji se smatra začetnikom “mač i magija” (sword and sorcery) fantastike. On je ovu vrstu “bajke” odvojio od dotadašnjih, tipa “i živjeli su sretno do kraja života” bajki. Kao dječak bio je vrlo inteligentan i kao takav bio je često predmet zadirkivanja drugih dječaka. To ga je navelo da se okrene sportu, preciznije boksu i bodibildingu. Ubrzo je izgledao kao i junaci koje će nešto kasnije izmisliti. On je 1923. godine počeo da piše za u to vrijeme vrlo popularni časopis Weird Tales (čudne priče). Oprobao se u mnogim žanrovima: horor (Pigeons from Hell, Worms of the Earth), orijentalne avanture (The Lost Valley of iskander, Swords of Shahrazar), komični (A Gent from Bear Creek) i klasični western (The Last Ride, The Vultures of Whapeton), boks (The Iron Man). Howard-ove priče o Conan, King Kull, Bran Mak Morn, Turlogh O'Brien i Solomon Kane-u su stvorile i definirale žanr “mač i magija”. U prosincu 1932. pojavila se prva priča o Konanu. Ta prva priča “The Phoenix on the Sword” je ustvari jedna prepravljena priča o King Kull-u “By This Axe I Rule”. Prije nego što je počeo da piše o svojim herojima, on ih je smjestio u izmišljeno doba koje je on nazvao Hiborijansko (Hyborian Age), 12 000 godina prije danas i 8 000 godina poslije potonuća Atlantide. Svi njegovi heroji; Conan, King Kull, Solomon Kane... su velike snage i jake volje. Sam Howard je objasnio svoje junake: “ Jednostavno je. Ubacite ih u nevolju, i ne očekujete od njih da zamaraju mozgove smišljajući pametne načine da se iz nje izvuku. Oni su glupi da urade bilo šta osim da sijeku i ubadaju do svog spasa”. Kraj Howard-ovog života je prilično tragičan. Njegova majka se teško razboljela 1935. i stalno je ulazila i izlazila iz kome, ali stanje se pogoršavalo. Ujutro 11.06.1936. je od dežurne sestre u bolnici dobio negativan odgovor na pitanje da li će njegova majka ikada izaći iz kome. Otišao je do svoje kancelarije otkucao:

“All fled, all done
So lift me on the pyre.
The feast is over
And the lamps expire.”

Pokušao je samoubojstvo u svojim kolima, ispalivši metak u glavu. Umro je u komi osam sati kasnije. Njegova majka je preminula sledećeg dana. Sahranjeni su zajedno 14.06.1936.

Poslije Howardove smrti sam žanr “mač i magija” je pomalo zamro iako je Howard imao dva velika sljedbenika koji su nastavili tamo gde je on stao. L. Sprague de Camp (koji je dobio prava na Howardove rukopise) i Lin Carter su napisali dosta priča o Conanu. Neke su u stvari samo prerađene priče o drugim Howardovim junacima, a neke Howardova nedovršena dela. Kao što sam već rekao žanr je bio pomalo zaboravljen, i tako je bilo sve do Tolkienovih ‘’Gospodara prstenova”. “Mač i magija” kao i njegov najveći junak su ponovo “oživjeli

Ono što nas najviše interesira dogodilo se u listopadu 1970. godine kada je jedan od najvećih američkih izdavača stripova, “Marvel”, izdao prvi broj (u srpnju 1970. izašao je nulti broj) serijala Conan the Barbarian. Umjesto da vam pišem o stripu dajem vam sken zadnje strane poslednjeg sveske regularnog Conan the Barbarian br. 275 simbolično nazvanog “The End” (mada, poslije njega je u drugim serijama izašlo još 70-ak raznih naslova). Na toj strani je “oproštajni” govor koji je napisao Roy Thomas, čovjek koji je sve i započeo 25 godina ranije.

Scenarist Roy Thomas (od 1965. počeo raditi za Marvel i to Osvetnike i X-Man) se udružuje sa mladim momkom Barryem Windsorom-Smithom (u to vrijeme je Barry još bio novak u svom poslu i dotad je napravio par naslovnica X-Mena, te tri Daredevila) i zajedničkim snagama udahnjuju život novom Marvelovom junaku – Conanu Barbarinu. Barryev Conan je bio daleko od onoga kakvog ga svi ljubitelji stripa danas poznaju, po Buscemi, no čitatelji su ga odmah prihvatili zbog sasvim novog pristupa liku i stvaranju novog žanra tzv. barbarskih stripova. Tome je pridonijela i uspješna adaptacija Roya Tomasa i njegovih originalnih i zanimljivih priča, kombiniranih sa detaljnom umjetnošću Barrya.

Nakon 24 broja dvojca Thomas – Smith, počinje novo i produktivnije doba za divljeg barbara, jer se kao novi crtač pojavljuje John Buscema. On je prije svog najpoznatijeg lika radio na «Roy Rogersu» i Zamjeniku (The Deputy), kasnije i na svim važnijim glavnim likovima Marvela kao što su – Osvetnici, Nevjerojatni Hulk, Srebrni Letač i Fantastična četvorka. Također je prije Conana napisao bestseller knjigu «Kako crtati stripove na Marvelov način». Prvu epizodu Conana je nacrtao 1973. godine (br. 25). Evo što je rekao novinaru «Between the Panels» sama legenda Buscema :

“- Tada sam dobio Conana, koji je bio moje dijete. Nikad nisam uživao crtati super heroje; Conan nije imao super moći. Sviđala mi se ideja da sam izmišljam svoju pozadinu. Mrzim crtati zgrade. Mrzim crtati automobile, bilo što mehaničko. Sa Conanom me ništa nije moglo suzbiti. Nitko vam nije govorio da nacrtate pušku ili pištolj. Samo nacrtate mač, bilo koju vrstu mača koja vam padne na pamet. Nitko vam nije mogao reći da je to krivo, jer oni ne postoje. ”

Conan je sin kovača, rođen na bojnom polju (između njegovog plemena i vanirske pljačkaške horde) i odrastao na hladnom sjeveru Cimmerije. Njegove prve avanture počinju nešto prije petnaeste godine života. Buscema je bio bliži stvarnom liku kakvog su zamišljali mnogi Howardovi obožavatelji. Conan je kod Busceme bio pravom riječju barbar – bujne crne kose, mrgodne plave oči, visok stas, većinom polugol sa kožuhom preko slabina i sa mišićima što sežu ubojito oružje… Conan je bio usamljenik sa vrlo malo prijatelja, koji je ljubovao sa mnogim ženama, ali samo je jedna bila kraljica njegovog srca – Belit, kraljica Crne Obale.Predviđeno je da će postati kraljem snagom svojih mišića (naposljetku biva – kraljem Aquilonije, ima ženu Zenobiju i sina Conna). Njegov je bog – Crom, koji živi na planini i malo mari za ljude (on je strog i nema ljubavi, no kada se čovjek rodi, obdaruje ga snagom za preživljavanjem i za ubijanje). Poslije Busceme su se izredala još mnoga slavna imena od kojih bih želio izdvojiti nekoliko koji su pogodili Buscemovu bit Conana Barbara – Ernie Chan (znan kao Ernesto Chan; prije radio za DC Comics kao Ernie Chua na «Claw the Unconquered»; studirao sa Johnom Buscemom), Tony DeZuniga (crtao Conana 8 godina, kasnije epizode i epizode gdje postaje kralj; uvijek koristio drukčije tonove za završetak svojih crteža), Sal Buscema (Johnov brat), Joe Jusko, Dave Simons, Alfredo Alcala, Gill Kane,
U jeku svoje popularnosti Conan dobiva priliku 1982. godine da se dokaže i na filmskom platnu i to još kako. Udruživši snage John Millius kao režiser, Oliver Stone kao scenarista, skladatelj (meni jedan od najdražih soundtrackova uz Conana su i Vangelisov «Blade Runner», te svaki opus Ennia Moricconea) Basil Poledouris, te Arnold Schwarzenegger kao Conan glavom i bradom. Arnie je bio pravi pogodak i pljunuti Conan. Film uživa kultni status kod većina ljubitelja filmske umjetnosti (jedan od rijetkih fantasy filmova koji je uspio pretočiti svu čar izmišljenog svijeta; film je bio neprikosnoven na vrhu tog žanra sve dok nisu došli fenomenalni «Gospodar prstenova»). Kasnije je i snimljen i slabiji nastavak (krivnja je sva na producentu Dinu de Laurentiisu).

Conan je izlazio u raznim serijama i do sada je skupio preko 600 naslova (ne računajući reprinte). Trenutno stanje stvari je to da je “Marvel” potpuno obustavio izdavanje Conana kojeg zatim preuzima Dark Horse koji nastavlja sa novim avanturama ujedno reprintirajući stare u elegantnim trade paperback izdanjima, govori se i o trećem djelu filmskog Conana, knjige i dalje izlaze… Kod nas je Conan također izlazio u raznim serijama: Stripoteka, mali i veliki Marvel, Konan Saga, Slobodna Dalmacija, Maverick, MarketPrint. Najgora stvar je što je skoro pola objavljenih naslova izdato po dva puta u različitim edicijama, ali nema nikakvih najava da bi neko želio da počne ili nastavi sa izdavanjem omiljenog nam barbarina. Priču o Conanu je najbolje završiti riječima :

“ – Tko god da Conanu stane na put, bio čovjek ili demon, čarobnjak ili ratnik, mora se suočiti s njegovom snagom rođenog barbarina i smjelošću koja ga uvijek gura u nove pustolovine

RECENZIRANO OD mojih prijatelja Igor Knežević & Virgil Vukšić

sinoc u sitne sate procitah ovo epsko djelo marvelove kovacnice ..tvrdi uvez, miris novih i neprocitanih stranica , simbioza izmedu pogleda, videnja i razumjevanja ..neopisivo i novcem nekupljivo iskustvo..ako ste freak za strip..heh



najmocniji likovi Marvelovog univerzuma , tako samodopadni i tako podlozni svojim vlastitim demonima ..prelijepo.

billy je napisao/la: Mister No

Znam da oni koji se osjecaju stripofilima posebno vole ovog lika..ja takoder

definitivno jedan od najdražih mi i najboljih stripova
Mister No i njegov vijerni pajper...
drag mi je jer u svakom nastavku dobije batina....

Insomnia je napisao/la:

billy je napisao/la: Mister No

Znam da oni koji se osjecaju stripofilima posebno vole ovog lika..ja takoder

definitivno jedan od najdražih mi i najboljih stripova
Mister No i njegov vijerni pajper...
drag mi je jer u svakom nastavku dobije batina....

zaboravio si krügera koji zajedno sa njim dobija batine..dvojac iz snova

billy je napisao/la:

Insomnia je napisao/la:

billy je napisao/la: Mister No

Znam da oni koji se osjecaju stripofilima posebno vole ovog lika..ja takoder

definitivno jedan od najdražih mi i najboljih stripova
Mister No i njegov vijerni pajper...
drag mi je jer u svakom nastavku dobije batina....

zaboravio si krügera koji zajedno sa njim dobija batine..dvojac iz snova

ma nabolji su
ni Zagor i Chico Felipe Cayetano Lopez y Martinez y Gonzales ili skraćeno Chico nisu tolikoo dobar tandem..

Insomnia je napisao/la:

billy je napisao/la:

Insomnia je napisao/la:

billy je napisao/la: Mister No

Znam da oni koji se osjecaju stripofilima posebno vole ovog lika..ja takoder

definitivno jedan od najdražih mi i najboljih stripova
Mister No i njegov vijerni pajper...
drag mi je jer u svakom nastavku dobije batina....

zaboravio si krügera koji zajedno sa njim dobija batine..dvojac iz snova

ma nabolji su
ni Zagor i Chico Felipe Cayetano Lopez y Martinez y Gonzales ili skraćeno Chico nisu tolikoo dobar tandem..

slazem se :cheers2:

Helena je napisao/la:

pronadite se

Mandrak



Dakle radi se o istom tvorcu koji je potpisao i izvrsnog Fantoma Lee Falk-u te naravno o neizbjeznom stripu iz nasega djetinjstva .
Mandrak madionicar je spoj izmedu gentlemana , detektiva i iluzionista koji stoji na strani dobra a uziva u svemu onome u cemu danas uziva i james bond.
Lijepa pratilja , odani i snazni prijatelj tjelohranitelj i neizmjerna raskos osobnog dvorca Xanadu .
Odlican strip kojeg ponekad sa nostalgijom uzmem iz kolekcije i prelistavam ga sa ocima djeteta.
strip je prvi put objavljen davne 1934 a kod nas je izmedu ostalog izlazio i u super stripu.

Martin Mystere

Detektiv nemogucega i uz dylana strip koji je donio revoluciju u spoju paranormalnoga sa detektivskim u ovom mediju.
poslusajmo dakle njegovu pricu.

Druga polovina sedamdesetih godina (sada već) prošlog stoljeća vrijeme je velikih kulturnih i socijalnih promjena u Europi i SAD. Vrijeme je to kad su poratne rane već definitivno zacijelile, nagovještavajući novi svjetki poredak. Otvarala su se nova radna mjesta, životni je standard rastao, a razna su čuda tehnike postajala dio svakodnevnice prosječne obitelji. Moji će se vršnjaci prisjetiti i prvih limenki Coca-Cole koju je neki strani turist bacio u košaru za otpatke (a mi je, kad to nitko nije vidio, izvadili i ponosno izložili na regalu u dnevnoj sobi), prvog kolor televizora ili možda novo uvedene telefonske linije, koja je okupila čitavu obitelj (a i manje sretne, ali zato zavidne susjede). Vrijeme je to kad mediji (posebno televizija) imaju sve veću ulogu u društvu, Punk kultura i avantgardna književnost već su stasale na pepelu Hippie tradicije, a zlatno doba Hollywooda i Western kao njegov klasičan uzorak, bili su već dio povijesti. Zanimanje javnosti okrenulo se nekim novim temama, prije svega hladnoratovskim intrigama, krimi pričama, NLO euforiji, misterijama, hororu… Posebno u Italiji, to je bilo vrijeme velikog gospodarskog procvata. Od siromašne mediteranske zemlje transformairala se u industrijski razvijenu državu zapadnoeuropske provenijencije. Vlada ukida monopol na televiziju i preko noći se rađaju nebrojene privatne stanice koje danonoćno nude različite sadržaje. Tržište je stripova, stoga, bilo ozbiljno ugroženo, pa se pojavila potreba za novim junacima, koji bi redefiinirali taj medij i srušili dotadašnje stereotipe.

U tom kulturnom i povijesnom miljeu, iz pera vrsnog talijanskog scenariste Alfreda Castellija, a po likovnom predlošku crtača Giancarla Alessandrinija, nastala je 1978. (a prvi broj je izašao 1982.) saga o Martinu Mystereu, zaljubljeniku u enigme koje tzv. službena znanost niječe ili pogrešno tumači. Castelli nam već u samom početku predstavlja Martina kao svestranog znanstvenika obdarenog širokom kulturom i neizlječivom znatiželjom. On je arheolog i antropolog, a istovremeno i stručnjak za kompjutere, koji brzo i lako prihvaća nove tehnološke koncepte. Vrsni je poznavalac umjetnosti (u Firenci je studirao povijest umjetnosti) i strastveni kolekcionar starih (a i novijih) knjiga, umjetnina i neobičnih artefakata. Fasciniran je ljudskom civilizacijom u svim njenim pojavnim oblicima; posjeduje zapanjujuće znanje o nebrojenim povijesnim i zemljopisnim činjenicama, kao antropolog dobro je upućen u etnologiju i etnografiju, poznaje mitologiju, religiju i povijest magije, a poznaje i mnoge suvremene jezike, stare alfabete i tajne kodove… U mladosti je proveo neko vrijeme na Tibetu, gdje je pod spiritualnim vodstvom Koota Hoomija stekao treće oko. Od njega je dobio i petnaest tisuća godina staro oružje koje ispušta paralizirajuće zrake, za bilo koga drugog osim njega praznu kutija bez ikakve funkcije. Pored svega navedenog, treba dodati i to da je atletske građe, a da se u opasnim situacijama, od obične ulične tučnjave do preživljavanja u nemogućim vanjskim uvjetima, snalazi instinktom i spretnošću klasičnog akcijskog junaka.

Castelli, međutim, nije imao namjeru stvoriti superjunaka. Zbog toga mu je pored navedenih intelektualnih, kulturnih, ezoteričnih i fizičkih kvaliteta, nadjenuo i mnoštvo (navodno, uglavnom svojih vlastitih) mana i sitnih ljudskih slabosti. Dobar stari stric Marty se voli šaliti na svoj račun, ne srameći se svog straha od starenja (ili, kako to on kaže, kompleksa Petra Pana). On je tašt, voli voditi glavnu riječ u diskusijama, šepureći se svojim znanjem i često ne dopuštajući sugovorniku da dođe do riječi. Unatoč svojoj klasičnoj naobrazbi i smislu za lijepo, vrlo je sklon triviji. On sakuplja razne reklamne drangulije sa svojim likom sumnjive estetske vrijednosti (bedževi, figurice), a tu su redovito i novinski isječci o njegovim pustolovinama itd. Kao svaki muškarac vulgaris on uživa u društvu dama i ne propušta priliku za diskretno (ili malo manje diskretno) očijukanje. On je u principu ipak vjeran svojoj dugogodišnjoj vjerenici Diani Lombard, a njegovi su izleti više nešto što se ponekad da naslutiti, nego nešto što se stvarano događa. Martina je lijepo imati za prijatelja. Čak i na poziv potpunog stranca spreman je uputiti se u avanturu na drugom kraju globusa. S druge strane, on je noćna mora za Aarona, producenta njegovih televizijskih emisija Mystereove misterije, ili pak za izdavače njegovih mnogobrojnih bestsellera. Martin nije osoba koja se da disciplinirati, a još manje netko tko rado obavlja dosadan paperwork (što je, na žalost, najveći dio aktivnosti svakog znanstvenika). Zbog toga koristi svaki izgovor da odgodi ili prekine započeti posao, te vrlo često kasni sa svojim obavezama (kao i yours truely s ovim tekstom). Castelli je, stoga, stvorio lik s uobičajenim ljudskim nedostatcima, koji ga čitateljstvu čine još uvjerljivijim i nadasve simpatičnijim. On je do te mjere humaniziran, da se čini stvarnom osobom, a Castelli ima ulogu njegovog biografa.

U duhu dobre stripovske tradicije, po kojoj jednog junaka još zanimljivjim čine njegovi prijatelji, a neustrašivijim njegovi neprijatelji, u epizodama Martina Mysterea susrećemo plejadu markantnih likova. U prvom redu tu su njegova vječna zaručnica, privlačna i racionalna Diana Lombard i nerazdvojni asistent i najbolji prijatelj, civilizirani neandertalac Java. Pri rješavanju svojih nemogućih slučajeva, on uvijek može računati na logističku podršku newyorške policije pod vodstvom inspektora Travisa, dok često biva zamoljen rješavati najnevjerojatnije zagonetke za račun Chrisa Towersa, funkcionera tajne službe i zapovjednika misteriozne baze Drugdje. Transcendentan štih serijalu daje već spomenuti guru Koot Hoomi, a bilo bi šteta ispustiti i zanosnu plavokosu Angie, san gotovo svakog modernog muškarca…
Među lošim momcima treba istaknuti zloglasnu tajnu organizaciju Ljudi u crnom, koja, ne mareći za eventualne ljudske žrtve (niti u vlastitim redovima), pod svaku cijenu želi očuvati službenu povijest i ustaljeni način mišljenja. Tu je i bivši kolega i prijatelj, a danas njegov najbolji neprijatelj, beskrupulozni Sergej Orloff. Lista neprijatelja je poduža, no spomenimo još i malicioznog Mr. Jinxa, koji je svojim dijaboličnim izumima, efektnim trikovima i nevjerojatnoj sposobnosti da nakon svake (ali stvarno svake) nesreće ponovno uskrsne, čitaocima gotovo simpatičan.

Same priče strukturirane su tako da sadrže mnogo narativnih stilova i još više neobičnih tema. U Martinovim epizodama čitali smo o neobičnim događajima poput misteriozne eksplozije u Tunguski 1908. godine. Vidjeli smo Nessie i upoznali njenog manje simpatičnog australskog rođaka Moha-Mohu. Saznali smo pravu priču o Frankensteinu i svjedočili o interviewu s jednim vampirom mnogo godina prije nego što je snimljen istoimeni hollywoodski spektakl. Martin nas je zaprepastio istinom o Kralju Arturu i vitezovima Okruglog stola, Stonehengeu i legendarnom keltskom čarobnjaku Merlinu. Poveo nas je na put u tajanstvenu Južnu Ameriku, gdje smo s njim rješavali tajnu Teotihuacana i jedva izvukli živu glavu iz egipatskog (!!!) hrama usred prašume u Belizeu. Odveo nas je on i do piramida u dolini Gize, na Macchu Pichu, u daleki Japan, na egzotične otoke Polinezije, u zelenu Irsku, mističnu Veneciju, Tibet, Mongoliju… Otkrio je da usred Londona doista postoji Neverland u kojem ljudi ne stare i simpatični Petar Pan, zloglasni kapetan Kuka i neodoljiva (ali zločesta) vila Zvončica. Da li ste znali da su Asterix i Obelix u stvari bili vukodlaci, a da je Jetty zapravo potomak “povratnika” iz svemira, koji su mutirali kako bi se prilagodili surovim vanjskim uvjetima? S Martinom smo upoznali ljude s fascinantnim ESP sposobnostima, uvjerili se u moć crne i bijele magije, prisustvovali drevnim druidskim ritualima i ušli u Orfejev hram. Saznali smo da od pamtivijeka razna tajna udruženja kontroliraju svjetske tokove u svakom, pa i njihovom najmanjem segmentu, te da su naša slobodna volja i pravo izbora tek privid i neostvariva utopija. Više smo puta susreli i vanzemaljce, a prisustvovali smo i tragičnoj pogibiji jednog od njih. Ušli smo u svijet fikcijske mitologije, gdje je, polazeći od Platonove legende o Atlantidi, gotovo Tolkienovskom konzisetentnošću ispričana priča o dvije nepomirljive drevne civilizacije i njihovom ratu do konačnog uništenja. Sve to, ali i mnogo, mnogo više, donosi nam ova priča koja kroz regularne i specijalne brojeve, bis izdanja, almanahe, gigante, kratke priče i brojne spin-off serije teče, evo već gotovo dvadeset godina, a u pripremi su i novi serijali.

U narativnom smislu, kad govorimo o sagi o Martinu Mystereu ne možemo izdvojiti jedan žanr koji bi dominirao. U ranijim su epizodama nešto prisutniji elementi klasičnog avanturističkog stripa u egzotičnom ambijentu, koji je u to vrijeme bio vrlo popularan. Tako rani Mystere mnogo više podsjeća na Indianu Jonesa, nego na pomalo konvencionalnog uvaženog profesora. U njegovom kasnijem opusu se često izmijenjuju znanstvena fantastika, horor, triler, magija, i krimi. Baš kao i Martin, tako su i njegove priče stvarne. Iako izmišljene, smještene su u današnje vijeme, u svijetu kakvog dobro poznajemo. Raznim pripovjedačkim tehnikama dokumentiraju se epizode i do najsitnijih detalja vezanih uz manje poznate povijesne događaje, što ih čini još uvjerljivijima. Posebna je pažnja posvećena informativnom aspektu epizoda. Tako imamo priliku saznati i mnogo o stvarnim ljudima, mjestima i događajima iz današnjice, koji služe kao okvir za odvijanje radnje. Sam Martin nije prikazan kao fanatičan lovac na misterije, već kao protagonist vođen željom za spoznajom i kao pragmatičan narator. Neobjašnjive fenomene tumači objektivno, isključivo oslanjajući se na činjenice. Pri tome ne donosi vrijednosne sudove (za ili protiv), već se uglavnom ograničava na to da dokumentira nepoznati događaj (u pravilu, u svom računalu). Kao akter, redovito otkriva dosad nepoznate istine o našoj prošlosti. Međutim, Ljudi u crnom su uvijek korak ispred njega i uništavaju svaki materijalni trag koji bi potvrdio Martinove nevjerojatne teze, imajući pri tome jasnu funkciju održavanja serijala u skladu sa (službenom) realnosti.

Unatoč mnogobrojnim usponima i padovima, Martin Mystere je definitivno jedan od najupečatljivijih Bonellijevih likova, koji je postavio nove žanrovske standarde i stripovske klišee, te s vremenom postao referenca i svojevrsni kult. Stoga ne čudi što je Bonelli 1998. godine odlučio obilježiti stogodišnjicu stripa upravo izdavanjem specijalne epizode Martina Mysterea. Martinovo je pojavljivanje na strip sceni 1982. godine, između ostalog, anticipiralo i čitavu jednu novu garnituru likova nove generacije, koja će četiri godine kasnije započeti s njegovom antitezom, Dylan Dogom, potom 1991. nastaviti s Nathanom Neverom, a kasnije i s nizom drugih. Priča o Martinu je priča koja traje, upravo zato jer je naša planeta neiscrpan izvor neobjašnjenih tajni, a inflatorni razvoj novih tehnologija i spoznaja zasigurno će još dugo, dugo, izazivati znatiželju dobrog starog strica Martyja.