Strip

NATAN NEVER

U lipnju 1991. godine na kioscima širom Italije pojavio se prvi broj Nathan Nevera. Bio je to prvi strip iz Bonellijeve radionice koji se bavio tematikom znanstvene fantastike, a na svu sreću, prvi rezultati bili su odlični tako da je ovaj lik na samom početku stekao široki krug čitatelja.
Sam Sergio Bonelli godinama je bio zaljubljenik u znanstvenu fantastiku, pratio je romane, knjige i filmove te tematike, a osobito su ga oduševljavali filmovi kao što su Blade Runner, Terminator, Alien, stoga je u svojoj izdavačkoj kući želio uvrstiti lik s takvom tematikom. Traženje pravog lika trajalo je dosta dugo, da bi krajem 80-ih konačno dobio na stol zanimljiv scenario sa razrađenom pričom i glavnim likovima. Tvorci Nathan Nevera su Michelle Medda, Antonio Serra i Giuseppe /Bepi/ Vigna poznatiju u strip krugovima kao "Banda sa Sardinije". Za Bonellijevu kuću oni nisi bili stranci, već su iz ranijeg perioda bili poznati kao izvrsni scenaristi nekih od epizoda Dylan Doga , Martin Mysterea i Nick Raidera. Za crtača naslovnica odabir je pao na izvrsnog Claudia Castellinija koji je svoj posao obavljao od prvog do 59-og broja, kasnije ga je zamjenio ništa lošiji Roberto De Angelis.

Nathan Never je bivši policajac sa potresnom prošlošću za koju su vezani bolni događaji. Njegovu ženu Lauru Lorring ubija je zločinac po imenu Ned Mace pred očima njihove kćeri Ann koju potom otima. Nathan uspjeva pronaći kćer čiji um je vidno potresen te se ona zatvara u autizam. Nakon tog potresnog događaja Nathan napušta svoj posao policajca i postaje specijalni agent Alfe. Odabir novog poziva Nathan prihvaća isključivo da bi mogao plaćati liječenje svoje kćeri Ann koja je pod stalnim kliničkim nadzorom u psihijatrijskoj klinici.
Kakav je Nathan? On je junak u tradicionalnom smislu riječi, odlikuje se svojom smirenošću, predan je svom poslu, pomalo je melanholičan i obično smrtno biće bez ikakvih nadprirodnih moći. Vrlo često u svojim pustolovinama izlazi kao gubitnik i nerijetko uspjeva riješiti neke slučajeve isključivo uz pomoć svojih prijatelja. Jedna od zanimljivosti je svakako ta da je Nathan aktivni kolekcionar interesantnih predmeta iz 20. stoljeca, u tu grupu spadaju knjige, stripovi i vinyl koji su u njegovom svijetu prava rijetkost.

Svijet Nathan Nevera je svijet jedne daleke budućnosti koji se počeo iznova graditi 2024. godine nakon nuklearne katastrofe izazvane ljudskom glupošću nuklearnim experimentima u središtu zemlje, čime je došlo do bitne promjene geografskoj izgleda zemlje. Svijet koji gledamo u njegovim pustolovinama je udaljen 150 godina od 2024. godine. Glavni grad u kojem živi je metropolis koji se jednostavno zove "The City". Nalazi se na istočnoj obali Amerike, izgrađen na nekoliko razina. Najniža razina je napuštena tj. nenastanjena godinama i naziva se "No man's land" i idealno je obitavalište najnižeg šljama kao što su kriminalci odbjegli pred zakonom i mutanti.
Mutanti su bića umjetno stvorena da bi zamjenili ljude u najtežim poslovima, kada su "odslužili" svoje zamjenjeni su efikasnijim i profinjenijim robotima. Pokušavalo se istrijebiti ovu vrstu ,ali nikada u potpunosti nije došlo do toga. Udaljeni iz društva, mutanti se pokušavaju okupiti i stvoriti svoje područje. To područje je locirano na otoku "Hell's island".
U 22. stoljeću postoji mnogo različitih vrsta robota, od onih koji rade u tvornicama do »domaćih« koji se isključivo koriste za kućne poslove. U čitavoj toj paleti postoje roboti-konobari, roboti-kopači, roboti-istraživači...Najsofisticiraniji roboti su modeli C-0, praktički cybernetički izrađeni sa vanjske strane organskim materijalom. Oni se uglavnom koriste kao asistenti u programiranju drugih modela koji se šalju u svemir zbog daljnjih istraživanja.

U Nathanovom svijetu dosta toga je uništeno i izopačeno. Usljed promjena geografskog oblika došlo je do promjene reljefa, tako da postoje velika pustinjska prostranstva koja su prekrili staklenici i bitno promjenili lice zemlje. Ti staklenici su ogromne svemirske stanice u kojima se proizvodi hrana koja je potrebna. Proizvodnja hrane je jedan od najunosnijih poslova.
Jedan od glavnih načina zabave je i dalje sport, mnogi tradicionalni sportovi su se zadržali , ali jedan nama nepoznat je najpopularniji. Taj sport nosi naziv Fightball, on je kombinacija hokeja na ledu i košarke. Radi se o krajnje gruboj igri koja zna mijenjati pravila na samom terenu za vrijeme igre.

Nathan je član privatne detektivske agencije Alfa i često sudjeluje u akcijama zajedno sa kolegama iz agencije. Jedna od njih je i Rebecca "Legs" Weaver. Među njima nema nikakvog emocionalnog odnosa već čisto prijateljstvo. Glavne karakteristike ove heroine su oštar jezik, poznavanje borilačkih vještina i rukovanje popriličnim brojem oružja. Spomenimo da je Legs dobila vlastiti serijal i da je vec objavljeno preko 70 epizoda! May & April Frayn, sestre članice agencije ALFA koje svojim atraktivnim izgledom mame uzdahe mnogih muškaraca budučnosti. Sigmund Baginov je kompjutorski stručnjak agencije Alfa niskog rasta i smiješnog izgleda, ali koji je svojim kompjutorskim znanjem nebrojeno puta je pomogao u rješavanju velikih zagonetki. Najzanimljivija karakteristika Sigmunda je mucanje koje se javlja samo dok komunicira sa živim bićima, dok sa kompjutorima nema takvih problema.
Edward Reiser, osim što je Nathanov veliki prijatelj, je istovremeno i njegov šef. Osnivač je agencije Alfa i njen čelni čovjek. Reiserov život i prošlost su protkani velom tajni što se iz epizode u epizodu pomalo otkrivaju. U jednom od prošlih događaja Reiser biva ubijen od grupe terorista, ali... Solomon Darver je novi čovjek na čelu agencije koji zauzima svoje mjesto nakon Reiserove smrti. Pod sumnjivim dolaskom u agenciju nije uspio dobiti naklonost večine agenata. Nathanove sumnje su duboke, i govorka se da je Darver zapravo prerušeni Reiser, no... Janine Spengler je glavna tajnica agencije koja u samom početku gaji velike nade u ljubavnu vezu sa Nathanom, da bi ubrzo shvatila kako je on previše povučen u sebe, te sve ostaje samo na simpatijama. Po karakteru je Janine plaha, ali odlučna, a glavni posao joj je da upućuje sve agente Alfe na zadatke.

Medju neprijateljima sa kojima se Nathan susreo najopasniji je Aristotel Skotos, bogati poslovni čovjek koji se skriva iz religijske organizacije. Nathan se često susreće s njime i dobro su mu poznate prave namjere koje su svode na preuzimanje potpune prevlasti nad planetom.
Tehnodroidi su posebna vrsta poluljudi-polustrojeva gdje je došlo do savršenog stapanja mesa i metala. Ova bića dolaze iz paralelnog svemira u daljnoj budućnosti gdje je Nathan Never vođa pobunjenika. Njegovo ratničko ime u toj budućnosti je Nemo, a zanimljivo je da je njegova kćer Ann potpuno zdrava i sama vođa jednog odreda u borbi protiv Tehnodroida



text by Darkwod Devil

link na hrpu strip linkova s naglaskom na afordu
http://www.libellus.hr/alanford/af_linkovi.html

A sada najpopularniji , najcitaniji i najpoznatiji heroj nasih prostora .
Veliki, jedinstveni i besmrtni ZAGOR



1960. godine susreću se Sergio Bonelli, mladi scenarist i sin Gianluigi Bonellija i Gallieno Ferri, mladi i perspektivni crtač. Vrlo brzo među njima nastaje veliko prijateljstvo koje zatim prelazi i u poslovnu suradnju iz koje se 1961. godine rađa lik interesantnog naziva Zagor ( ustvari radi se o skraćenici od Za-gor Te-nay, što na dijalektu Anglokina znači "Duh sa sjekirom"). Naravno, samo ime nema veze sa stvarnim dijalektom, pretpostavlja se da je Sergio Bonelli uzeo slog "Za" od "Za-La-Mort", popularnog junaka talijanskog nijemog filma, dok se za slog "gor" pretpostavlja da dolazi od "Gordon". Prvobitno ime koje je Sergio Bonelli izabrao je bilo Ajax, po poznatom heroju iz grčkih mitova, ali je od njega odustao kad je vidio da postoji deterdžent istog imena!

Glavne odrednice ovog junaka su pustolovina i akcija, uz primjese horora, kriminalistike i pogotovo u zadnje vrijeme fantastike. Inspirirani nekim strip junacima ( Superman, Tarzan ...) Sergio Bonelli i Gallieno Ferri stvorili su lik atletskog izgleda, velikih fizičkih predispozicija i zanimljivog prepoznatljivog kostima. Vremenski period u kojem se odvijaju pustolovine je prva polovica 19. stoljeća, točnije period između 1820. i 1840. godine na području Sjeverne Amerike. Glavno mjesto radnje u Zagorovom svijetu je Darkwood, Zagorovo kraljevstvo, izmišljena šuma smještena na području Sjeverne Amerike u blizini Velikih jezera i Kanade, u kojoj Zagor obitava smješten u kolibi na malenom otočiću u Darkwoodskoj močvari, okružena živim pjeskom koji drži na distanci mnoge nepozvane goste! Darkwood osim močvare predstavlja veliko područje u kojem obitavaju mnoga indijanska plemena kao i vojnička utvrđenja, traperske kolibe i manji gradovi u kojima žive pretežno bijelci. Između svih njih Zagor se trudi postići potrebnu ravnotežu sklada i razumijevanja, ponekad na granici incidenta i većih problema sa pokojim izgubljenim životom i razaranjem, a ponekad na miran način i bez nepotrebnih žrtava.

Naravno, pustolovnog duha Zagor nerijetko kreće na daleka putovanja ostavljajuči Darkwood iza leđa, najčešče odazivajuči se da bi pomogao prijateljima. Uz to što je proputovao gotovo cijelu Sjevernu Ameriku posjetio je i Artik, Greenland, Škotsku, Karibe pa čak i Afriku.

Zagor je klasičan heroj, čovjek koji mrzi nepravdu i koji je svoj život je posvetio borbi protiv kriminalaca i zlikovaca najnižeg kova. Njegovo pravo ime je Patrick Wilding. Još dok je bio dječak preživio je strašnu tragediju u kojoj gubi roditelje. Zagor se spašava zahvaljujuči ocu koji ga baca u rijeku iz koje ga nešto kasnije izvlači Wandering Fitzy, simpatični lutalica i filozof koji je napustio civilizaciju da bi živio u miru i tišini u prirodi. Fitzy zamjenjuje Zagoru izgubljenog oca i podučava ga mnogim vještinama. Upravo njegovom zaslugom Zagor savladava vještinu rukovanja sjekirom do savršenstva. U konačnom obračunu Zagor ubija Salomona Kinskya, ubicu svog oca, koji mu na samrti otkriva pravu istinu o njegovom ocu, ali i gubi svog drugog oca i mentora Wandering Fitzya koji je stradao u okršaju. Mladi Patrick Wilding se zaklinje kako če se do kraja života boriti protiv nepravde, a slučajan susret sa glumačkom skupinom Sullivanovih rezultira osmišljavanjem kostima (crvene majice sa žutim krugom u kojem je lik orla sa raširenim krilima, koji znači da je Zagor izaslanik Manitua) i novog imena .

Kao i svaki superheroj koji drži do sebe, tako i Zagor ima svog vjernog pomoćnika i suputnika u brojnim avanturama. Don Chice Felipe Cayetano Lopez y Martinez y Gonzales ili kraće Čiko je simpatični, prožrdljivi nespretni Meksikanac, kombinacija izmeđju komičnog "sidekicka" i Sanča Panse, koji stalno upada u nevolje nadmudrujući se sa sumnjičavim barmenima pokušavajući dobiti ručak na kredit, u čemu mu često pomaže Trampy, simpatični lutalica kojemu Čiko uvijek pokvari "savršeni posao". Kao i Zagor, i Čiko ima svoje indijansko ime - "maleni čovjek sa velikim trbuhom". Osim Čika, Zagor ima još mnogo prijatelja od kojih ćemo spomenuti samo neke.Tonka, poglavica Mohawka i Zagorov krvni brat i vjeran prijatelj koji zna za mnoge Zagorove tajne i trikove kojima se Duh sa sjekirom koristi da bi održao mir u Darkvudu no nikada ga zbog toga nije manje poštovao; Digging Bill, smušeni tragač za blagom, čija velika želja da konačno pronađe zakopano blago vrlo često uvlači Zagora i Čiku u potpuno neplanirane pustolovine u kojima ih čekaju brojne neprilike; Kapetan Fishleg, prekaljeni morski vuk koji je prošao mnoge pustolovine koji zahvaljujući svojoj vjernoj posadi plovi svojim brodom “Golden baby” preko mnogih mora; Many eyes (nama poznatiji kao Mnogooki), smiješni indijanski vrač koji je dobio ime jer zbog slabog vida nosi naočale koje je prihvatio kao odličan izum bijelaca i koji je u mnogim situacijama osmislio trikove kojim će se Zagor poslužiti da bi pridobio volju poglavica Darkwooda; Doc Lester, predstavnik trapera i veliki Zagorov prijatelj koji nadimak Doc nosi s razlogom; naime dok je bio u civilizaciji bio je zubar.

Osim brojnih prijatelja, tu su još brojniji neprijatelji, među kojima se najviše ističe Hellingen, zasigurno najveći Zagorov neprijatelj. Ovaj izopačeni ludi genij sa izumima ispred njegovog vremena postavio je na noge golemog Titana, sagradio bojeve rakete, ostvario kontakt sa izvanzemaljcima i uspio pobjediti smrt; baron Rakosi, vampir s kojim se Zagor susreo nekoliko puta. Kao i Hellingen ovaj stvor ima tisuće života i sigurno će još mnogo puta stati na put Duhu sa sjekirom; Kandrax, Keltski druid sa magičnim moćima s kojim se Zagor također susreo nekoliko puta.

Prvi brojevi izlaze u "striscia" formatu, da bi nakon što je stekao veliku naklonost čitatelja u Italiji, 1965. godine preuzima "Tex gigante" iliti "Bonelli format" i nastavlja izlaziti u okviru edicije Zenith. Prve epizode koje su objavljene u striscia formatu ponavljaju se u novom formatu da bi se zatim nastavilo sa novim epizodama. Do 1980. godine glavni scenarist Zagorovih pustolovina bio je Sergio Bonelli koji je za obavljanje tog posla koristio pseudonim Guido Nolitta, da bi nakon toga Zagora preuzeli Marcello Toninelli i Ade Capone , da bi početkom prošlog desetljeća glavni scenaristi postali Mauro Boselli i Moreno Burattini. Zagorove epizode pisali su i drugi poznati talijanski scenaristi kao Alfredo Castelli, Tiziano Sclavi, Gianluigi Bonelli i mnogi drugi...
Naravno, važan dio Zagorovog tima i jedan od glavnih uzroka Zagorova uspjeha su odlični crtači, među kojima je legendarni Gallieno Ferri, po mnogima najbolji crtač Zagora, koji je Zagoru podario svoje lice i koji je nacrtao sve Zagorove naslovnice, zatim stari majstori Frank Donatelli i Franco Bignotti koji su nažalost preminuli, te novi val autora Carlo Raffaele Marcello, Mauro Laurenti, Raffaele Della Monica, Alessandro Chiarolla, Marco Torricelli, Gaetano Cassaro, Stefano Andreucci, Massimo Pesce , Maurizio Dotti i mnogi drugi....

Zagor je u lipnju 2001. napunio 40 godina izlaženja i čini se da će pod sigurnim vodstvom Bosellija i Burattinija doživjeti još puno godišnjica! Avantura se nastavlja!

text by Darkwod Devil & Marko Šunjić

moja omiljena TNT grupa.


autori stripa
Magnus (Roberto Raviola)

Rođen je u Bologni 30. travnja 1939. Profesor je likovnog odgoja strastveni ljubitelj stripa, pa se posve posvetio kreiranju junaka od papira. Sam o sebi kaže da je on zapravo tvorac novog stila realizacije, koji su počeli oponašati tako da je već postao škola. Diplomirao je i scenografiju, pa se povremeno bavi i kazalištem.

MAx Bunker (Luciano Secchi)

Rođen je u Milanu 24. kolovoza 1939. Scenarist, pisac pripovijedaka, donosilac nove linije komike između groteske i satire, s primjesama crnog humora, što se osobito zapaža u Maxmagnusu. Svoju konačnu afirmaciju postigao je s Alan Fordom. Njegove inovacije temelje se na dubokom i neprestanom proučavanju čovjeka, njegovih mana, slabosti i proturječnosti.

70 je godina proteklo od pocetka legendarnog sedamdnevnog POLITIKINOG ZABAVNIKA

http://en.wikipedia.org/wiki/Politikin_Zabavnik




A za nastanak je kriv slovenac Vladislav Ribnik
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=369528

IZLAZAK SLAVLJENIČKOG ALBUMA
Asteriks slavi 50. rođendan

Asteriks, mali junak stripa požutjelih brkova koji oduševljava naraštaje čitatelja u Francuskoj i svijetu, 29. listopada slavi 50. rođendan izlaskom 34. albuma
Nakon više od 325 milijuna prodanih albuma u svijetu, prevedenih na 107 jezika i dijalekata, Gal se 22. listopada vratio albumom 'Rođendan Asteriksa i Obeliksa, zlatna knjiga' u nakladi Alberta Renea.

Albert Uderzo sastavio je zbirku priča koja istodobno izlazi u 15 zemalja, s nakladom od nevjerojatnih tri milijuna primjeraka, od čega 1,1 milijun u Francuskoj.

'Želio sam da svi likovi koji su se pojavili u tim albumima mogu reagirati na taj rođendan', objasnio je novinarima crtač koji je sam nastavio s izradom albuma nakon smrti scenarista Renea Goscinnyja 1977. godine.

Avantura počinje 1959. kada su autori smislili sitnog i debelog junaka - Asteriksa i Obeliksa. Dana 29. listopada 1959, Asteriks i Obeliks pojavljuju se prvi put u prvom broju časopisa Pilote.

Dvije godine poslije, izlazi prvi album u šest tisuća primjeraka. Uspjeh je zajamčen. Asteriks i njegovi Gali ulaze u život Francuza i tjednik Express na naslovnici iz rujna 1966. piše 'Fenomen Asteriks'.

Krajem 2008, Uderzo, koji je u 30 godina nakon smrti Goscinnyja sam napravio deset naslova albuma, odlučuje prodati izdavačkoj kući Hachette Livres izdanja Albert Rene koja je osnovao 1979. godine.

Time je 82-godišnji autor pristao na to da se Asteriksove dogodovštine nastave nakon njegove smrti. Oslanja se na Frederica i Thierryja Mebarkija, braću crtače koji s njim rade već 25 godina.


http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/40970/Asteriks-slavi-50-rodendan.html

Crimson

Prica o mladome Alex Elderu koji je protiv svoje volje i na brutalan nacin postao vampirom, te se upleo u vjecnu bitku izmedu dobra i zla u kojoj su proporcije nekad ispravne , a nekad obrnuto proporcionalne .
Odlican nacin na koji je prica ispricana , biva jos boljim crtezom koji vuce na manga stripove.
Strip koji uvijek rado ponovo uzimam u ruke .
Kreacija genijalnog mexikanca Humberto Ramosa i u strip svijetu priznatog Brian Augustyna .

Watchmen by Alan Moore

Dugo sam gurao recenziju ovog stripa u kutke za specijalne prilike ili je to mozda bio respekt prema ovom remek djelu...neznam.
Jedan od najboljih stripova uopce , ako ne i najbolji.
Prica o herojima koji su ustvari antiheroji i moralu koji je ustvari porozna izaprana krpa prihvacena od vecine kao relikvija i stovana kao bozanstvo.
Istina o pravoj prirodi zivotinje zvane covjek i njegovih iskonskih nagona .
Moc, sex, strah, bijes, ignorancija , laz , istina , definicija naziva za osjecaje...sve...sve je to ovaj strip, a mozda i vise .

Strip je izdan 1986 u nakladi DC Comics . Tvorac mu je genijalac pod imenom Alan Moore, a crtac Dave Gibbon .



Film Watchmen ubrajam medu najbolja filmska ostvarenja ove godine i preporucam ga svima koji imaju interesa za strip.

Blueberry





Blueberry nije jedini junak koji u povijest stripa ulazi na mala vrata. Slično kao što se jedan pustolovni sanjar po imenu Corto Maltese pobunio protiv sudbine da ostane samo jedan od likova u priči “Balada o slanom moru” i postao glavni junak uspješne serije, tako se i poručnik Mike Steve Donovan, zvani Blueberry, kockar, zenskaroš i buntovnik, u galeriji likova prisutnih u klasičnoj western prici pod naslovom “Fort Navajo” odmah ističe kao budući protagonist jedne od najvažnijih i najinovativnijih western serija u povijesti stripa.

“Fort Navajo” izlazi 1963. godine u strip magazinu “Pilote” kao autokonkluzivna priča koja će tek kasnije postati prva epizoda sage o Poručniku Blueberryu. Tekstopisac je tada vec poznati Jean-Michel Charlier, koji iza sebe ima već niz uspjesnih serijala. Za crteže daje se prilika mladom, talentovanom šegrtu poznatog Jijéa, Jeanu Giraudu, koji će se narednih godina proslaviti i pod pseudonimom Moebius. Za fizionomiju i prvobitni karakter lika, autori nalaze inspiraciju u francuskom glumcu Jean Paul Belmondou. Serijal ubrzo stice veliku popularnost i vizibilitet, zahvaljujući prije svega nevjerovatnom stilističkom usponu Giraudovih crteža, ali i Charlierovim inteligentnim, uzbudljivim i povijesno potkovanim tekstovima. Jean Giraud će u rad na “Avanturama poručnika Blueberrya” utkati dobar dio svojih iskustava: paralelna aktivnost na podrucju fantastike i znanstvene fantastike pod pseudonimom Moebius uticat će na vizionarnost crteža, ljubav prema filmu odrazit će se na inovacije samog jezika stripa, a putovanja u Mexico dat će Blueberryevom svijetu sjajnu naturalisticku podlogu. “Njegov crtež razmišlja”, riječi su kojima Charlier definira Giraudov stil. S druge strane, Jean-Michel Charlier će vrlo brzo uvidjeti opasnost od fosiliziranja koja, prije ili kasnije, prijeti svakom junaku inspiriranom klasičnim western-stilemima. Blueberry tako izrasta u autoironičnog anti-heroja koji griješi, gubi, sumnja, buni se. Na ovim aspektima njegove ličnosti će jos više insistirati Jean Giraud u posljednjim epizodama serije koje, nakon smrti Charliera, sam piše.

Odmicanje Giraudovog crteža od Jijéove lekcije i Charlieovo napuštanje klasicnih modela, u ranoj fazi serijala, kulminirat će u desetoj epizodi, “General Žuta Glava” (kod nas prevedena kao “Suludi general”). Poručnik Mike Blueberry se ovdje po prvi put otvoreno suprotstavlja nepravednim naredjenjima i ulazi u sukob sa nadredjenima, u pokušaju da spriječi pokolj nad indijancima. Dolazi do izražaja njegova netrpeljivost ka nametnutim mišljenjima i status “outsidera” u krutom vojnickom režimu. Crtež se obogaćuje, masovne scene su gotovo filmski izrežirane a snijegom prekriveni pejzaž ukazuje na Giraudovo već tada zavidno majstorstvo. Od ovog momenta, svaka sljedeća epizoda donosi bitne novosti. “Njemčev rudnik” i “Fantom sa zlatnim metcima” (kod nas “Zlatna planina” i “Planina duhova”) su klaustofobične, napete priče pomalo horror atmosfere. Table se pune gusto išrafiranim, intenzivnim krupnim planovima, izrazi lica, ogoljeni ambijenti i mračne scene su nevjerovatno efikasno prikazani. Sljedeča epizoda, “Chihuahua Pearl”, označava početak duge, kontinuirane sage koja će potvrditi Charlierovo umijeće u organiziranju vrlo kompleksne priče, pune intriga, spletki i dobro okarakterisanih likova, medju kojima se nalaze i neke stvarne ličnosti. “Chihuahua Pearl”, kao i sljedeće “Covjek vrijedan 500.000 dolara”, “Balada o kovčegu”, “Odmetnik”, “Andjeosko lice”, “Slomljeni nos” (kod nas “Povratak Blueberrya”), “Dugo putovanje”, “Fantomsko pleme”, “Posljednja karta”, “Kraj puta” i “Arizona love” su povezane pričom o zavjeri protiv predsjednika Granta, u koju Blueberry, sticajem okolnosti, biva upetljan. U ovim epizodama, Mike Blueberry definitivno izrasta u zaokruženog junaka. Njegove reakcije na zbivanja koja riskiraju da ga pregaze su vrlo ljudske, u nekim momentima dirljive. Uprkos gotovo beznadežnim situacijama u koje upada, ne klone duhom, ali isto tako ne istjeruje nikakvu opću pravdu, nego u prvom redu pokusava jednostavno dokazati svoju nevinost. Razradjuje se i njegov odnos sa Mac Clureom i Red Neckom, ko-protagonistima efektno okarakterisanim kroz sitne slabosti ali koje veže veliko prijateljstvo sa Blueberryem.

Treba reći, ipak, da su i razrada likova i historijska pozadina u prvom redu funkcionalni samom zapletu. Charliera, kao eksponenta “starije” škole scenarista, zanima prije svega priča, stoga njegova prva preokupacija ostaje održavanje interesa i napetosti kod čitatelja. U tome je, na nivou tekstova, i najveca razlika izmedju Blueberrya i druga dva velika evropska western stripa, Tex Willera i Ken Parkera. Tex Willer se, nakon desetina hiljada tabloa, održava na “standardnim” situacijama i ostaje interesantan publici baš zbog gotovo “muzičkih” ponavljanja (prepiranje Texa i Kita, život u Navajo logoru, rečenice tipa “odrezak debeo dva prsta i brdo krumpirića”) koje čitatelj voli i očekuje u svakoj epizodi i zbog kojih doživljava junaka kao neku vrstu starog prijatelja. (Slično se desava i sa mnogim drugim junacima masovne kulture. Jedan od primjera je poručnik Colombo, koji neprestano spominje svoju ženu, nikad nema pri ruci olovku i na kraju svake epizode obraća se krivcu recenicom “Ah da, jos nešto”.) Autori Ken Parkera, sa druge strane, koriste western žanr tek kao povod za razradu liričnih priča, istraživanje odnosa izmedju izvanredno dobro okarakterisanih likova i metanarativna razmisljanja. Charlierov pristup zavisi u mnogome i od izdavačke prakse u Francuskoj, gdje čitatelj čeka i po godinu dana na novu epizodu serijala i stoga se mora “držati na iglama”, ali ostaje specifičan slucaj i medju svojim zemljacima, posebno onim iz mladje generacije.

Saga o zavjeri protiv Granta, sa grafičke strane, potvrdjuje da je Giraud po mnogo čemu umjetnik bez premca. On se ovdje nameće ne samo kao model western crtačima, nego i kao jedan od naj imitiranijih crtaca francusko-belgijske scene, rame uz rame sa Hergéom i Franquinom. Stilističke vrhunce dostiže, po mom mišljenju, u epizodama “Slomljeni nos” i “Fantomsko pleme”. “Slomljeni nos” izlazi nakon pauze od pet godina, koju Giraud uzima da bi se posvetio radu na filmu i albumima koji izlaze pod pseudonimom Moebius. Uticaj tih radova se odrazava na nevjerovatnoj vizionarskoj snazi crteža u ovoj epizodi i pročišćenoj, elegantoj i sigurnoj liniji. U “Fantomskom plemenu” Giraud dokazuje nedostizno umijeće u prikazivanju atmosferskih prilika i pejzaža. Vjetar i magla se oslobadjaju do tad tipične stripovske stilizacije, a kadrovi u kojima je prikazan pejzaž dobivaju neviđenu dubinu. Sljedeću sagu pise sam Giraud, bazirajući se na zabilješkama koje Charlier, nakon smrti, ostavlja iza sebe. U epizodama “Mister Blueberry”, “Sjenke nad Tombstoneom”, “Geronimo Apache” i još neobjavljenom albumu “Obračun kod OK Korala” (koji bi trebao izaci u septembru ove godine i biti zavrsna epizoda serije) nalazimo novog Blueberrya, novu ideju priče, nove likove i novu atmosferu. Radnja se odvija na dva vremenska nivoa: s jedne strane, legendarni gradić Tombstone služi kao okvir u kojem se susreću stvarni likovi Wyatt Earp, Doc Hollyday i Geronimo, dok s druge strane Blueberry, teško ranjen, u postelji pripovjeda svoje doživljaje iz građanskog rata i svoj prvi susret s Geronimom novinaru koji zeli napisati članak o njemu. Po misljenju mnogih, u ovoj sagi Giraud pokazuje da po pitanju tekstova nije na nivou Charliera, a i crtački ne dostize nivo koji je pokazao u prethodnim epizodama. Ipak, publika ostaje privržena liku i komercijalni uspjeh je zavidan. Blueberry je protagonist i dviju paralelnih serija “Blueberry u gradjanskom ratu” i “Marshall Blueberry” na kojima, osim Charliera i Girauda, rade i drugi poznati autori western stripa kao što Corteggiani, Wilson, Roume i Blanc-Dumont. Ovi serijali su interesantni jer pokazuju i drugačije poglede na lika, ali po mišljenju “ortodoksnih Charlier-Giraudovaca” kao što je potpisnik ovih redova, ne idu dalje od pukih komercijalnih pretenzija i dobre zabave (iako mladi Rouge dokazuje da je asimilirao Giraudovu lekciju o ritmu).

Snimljen je i film oko koga se doduse lome koplja , ali se meni svida.

Francuzi snimili film o lucky luke...bilo je i vrijeme



klik


http://www.lucky-luke-le-film.com/

ŽIVOTPIS

Ivica Bednjanec rođen je 1934. godine u zagrebu gdje
stalno živi i radi. Nakon završene grafičke škole radi kao litograf u
Štamparskom zavodu "Ognjen Prica" u Zagrebu. Uz rad nastavlja
školovanje te 1962. diplomira na višoj grafičkoj školi u Zagrebu. Svoje
prve stripove počinje objavljivati 1952. god. (Stanoje Goranin -
Vjesnikov zabavnik "Petko"). U to vrijeme stvara i prve grafičke
dizajne. Prvu nagradu dobiva još 1957.godine-na natječaju "Narodne
armije" nagrađen je njegov strip "Crveni se šuma". Od 1963.godine do
1968. nastaje opus njegovih stripova iz hrvatske povijesti - tridesetak
kompletnih naslova. Od 1967. godine djeluje kao samostalni umjetnik i
član ULPUH-a.

Dipl.graf.ing. Ivica Bednjanec, samostalni likovni
umjetnik - nekada profesor na Grafičkoj školi u Zagrebu - više od 40
godina kontinuirano objavljuje stripove, kojima je ujedno kompletni
autor, kako scenarija tako i crteža. Riječ je o preko 2000 tabli
stripa, preko 1000 scenarija, 3 knjige stripa... Godinama je
predstavljao svoju zemlju na velikim svjetskim izložbama stripa: više
puta u Montrealu (ujedno više puta uvršten u katalog odabranih radova);
još '78 sa Mirkom Ilićem u Lucci; u Napoli-u (gdje je dobio i
Pulcinellu'84). 1984. dobiva "Andrija" u Ljubljani; na salonu stripa u
Vinkovcima 1988. osvaja Grand Pirx a 1997. Nagradu za životno djelo;
iste godine odlikovan je redom Danice Hrvatske... Širinom opusa
autorski strip Ivice Bednjanca mogao bi se podijeliti prema tematici
po0 ciklusima na povijesni, političku satiru, , sportski, dječji itd. A
jedan od materijala je uvršten kao prateći pedagoški materijal u
udžbeniku za nastavnike pedagoške psihologije. Od jeseni 1999. Ivičin
strip trebao bi biti sastavni dio čitanke iz hrvatskog jezika za 7.
razred. Otprilike u isto vrijeme, u produkciji "Zagreb filma", trebao
je započeti serijal "Male ljubavi" prema "Durici" - autorovom najmlađem
liku stvorenom za najmlađe (ali i one starije čitaoce/gledaoce). Inače,
Durica već 12.godina (i danas) izlazi u "Smibu" reviji za osnovce.

Ivica
Bednjanec je jedan od najkvalitetnijih i najproduktivnijih hrvatskih
autora stripa svih vremena. S obzirom na veličinu, širinu, kontinuitet
i raznolikost njegova opusa, možda nisu pretjerane ocjene da je Ivica
Bednjanec sve svoje stripove realizirao prema vlastitim scenarijima
(što ga čini, pomalo paradoksalno, najproduktivnijim SCENARISTOM našeg
stripa), ovakve ocijene još više dobivaju na težini. Pa ipak, ne možemo
se oteti dojmu da rad ovog autora u našoj sredini nije bio adekvatno
priznat, nego vrlo često prešućivan, ponekad čak i omalovažavan.
Razloga za to ima više, a sam Bednjanec često je bez gorčine znao reći
da su mu popularnost i čitanost njegovih stripova važniji nego
priznanja raznih "stručnjaka". Bednjančeva velika produktivnost i
insistiranje na komunikativnosti i lakoj čitljivosti priskrbili su mu
epitet "pučkog zabavljača" i autora za djecu.

Njegovi stripovi
bili su naprosto - stripovi. Nisu imali onaj, ponekad potrebni, začin
"intelektualnog" i "umjetničkog". Uza sve to Bednjanjec se nije trudio
kopirati inozemne uzore; bio je svoj, autentičan i nekako previše -
naš! Zanimljivo je da sve to nisu bili argumenti u njegovu korist. U
sredini koja blagonaklono gleda na pomodare i plagijatore, gdje se
često provincijski kompleks pokušava zaliječiti afirmiranjem onih "koji
rade kao vani na Zapadu", u sredini koja često nije pravovremeno
svjesna svojih autentičnih vrijednosti - to i nije tako čudno. Rad
Ivice Bednjanca uvjetno bismo podijelili na dva područja-takozvani
realistički strip te grotesku u najširem smislu. Neka druga podjela
mogla bi glasiti: stripovi za omladinu i stripovi za odraslu publiku.
Tijekom 60-ih godina nastao je veći dio iz ciklusa povijesnih stripova,
stripova s tematikom iz Meksičke revolucije i stripova o sportu, dok se
tematici NOB-a Bednjanec povremeno vraćao. Od 1968. godine započinje
njegova suradnja s "Modrom lastom" gdje puna tri desetljeća paralelno
nastaju dva serijala-Osmoškolci i Genije i Lastan. Posebno je značajan
Nježni-lik realiziran u dvije varijante-Nježni robijaš (1975 - 76) i
Nježni sport (1976-83). Bednjanec je realizirao još nekoliko serijala
-Iverku, Kika, Amicu, i najnoviji-Duricu. Mađu najkvalitetnije stripove
njegovog opusa svakako se ubrajaju i dvije epizode započetog serijala
Barun Trenk (1974).

Ciklusi Ivice Bednjanca


Povijesni ciklus

Povijesni
ciklus čini niz stripova s tematikom iz hrvatske povijesti u kojima se
opisuju događaji uglavnom iz 16. stoljeća. Okosnica ciklusa objavljena
je u ediciji "Nikad robom". Stripove s tematikom iz NOB-a možemo
smatrati pod grupom povijesnog ciklusa.
Karakteristika ovih radova
je težnja dokumentarnosti i vjerodostojnom iskazivanju povijesne građe.
Kao svojevrsne iznimke spomenimo šarmantni mini serijal Petrica
Kerempuh, objavljen u "Zenitu" 1966. i prilično neobičan strip Stubička
avet u kojem Bednjanec spaja povijest i fikciju na vrlo zanimljiv način.

Ciklus stripova iz meksičke revolucije

Ciklus
stripova iz meksičke revolucije svojevrsni je kuriozitet, ne samo
Bednjančevog opusa nego i našeg stripa u cijelini. Objavljen u
"Biblioteci Lale" sredinom šezdesetih, ovaj serijal je na specifičan
način sudjelovao u formiranju slike svijeta čitave jedne generacije
mladih konzumenata stripa. Bednjancu je takav tematski okvir omogućio
kreiranje svojevrsnog "socijalnog vesterna" visoke etičnosti. Bijeda
meksičkih Indijanaca te pohlepa i teror Španjolskih bogataša, osnovni
su pokretač radnje- spontani otpor vodi siromašne u revoluciju. Kroz
većinu epizoda provlači se lik Panča Gonzalesa, lutajućeg viteza
pravednika, koji pomaže seljacima i revolucionarima, odričući se bilo
kakve osobne koristi.

Osmoškolci

Osmoškolci je
zajednički naziv serijala u "Modroj lasti", najtiražnijem listu za
školski uzrast. U tim malim pričama iz školskog i izvanškolskog života
Bednjanec obrađuje razne teme bliske svakom osmoškolcu - prve ljubavi,
problemi s učenjem, doživljaji na ljetovanju, huliganstvo,
delikvencija, zabava, moda, glazba, problemi sa nastavnicima i
roditeljima, prijateljstvo i kolegijalnost...jednom riječju
svakodnevnica odrastanja i rješavanje uvijek prisutnih problema kao
svojevrsna avantura. Kao najčešći lik u većini epizoda pojavljuje se
djevojčica Jasna. Nasuprot pomalo idealiziranoj Jasni, njena
prijateljica Nina nije imuna na sitne mane - naivnost, pomodarstvo,
prevrtljivost, laka zaljubljenost i slično, stalno je dovode u razne
neprilike

Genij i Lastan

Genij i Lastan glavni su
protagonisti drugog serijala u "Modroj lasti". Lastan, zamišljen kao
"maskota" lista (rubrika sastanak sa Lastanom najčitaniji je dio "Modre
laste"), uglavnom je promatrač i ponekad pomalo ironični komentator
Genijevih "genijalnih" izmišljotina. Genij je sintetički lik otkvačenog
klinca, vrlo maštovit, pametan, ali i pomalo "uvrnut". Njegovi brojni
"šašavi izumi" preseljavaju njega i ostale protagoniste u neki drugi
paralelni svijet po principu - "što bi bilo kada bi bilo". Genijeve
avanture u kojoj razne dječje igre postaju paradoksalna realnost u
kojoj klinci ipak ne mogu ovladati situacijom jer joj nisu dorasli. Za
većinu mladih čitalaca "Modre laste" Bednjančevi stripovi su ono što
prvo i obvezno pročitaju u svom listu. Za mnoge je to i prvi susret sa
drukčijim stripom od "naivnih dječjih stripova" i !"priglupih
kaubojaca". Vjerujem da se većina njih osjeća i pomalo nadmoćno
čitajući ih. Naime , iskustvo da su "prave" avanture u nekim drugim
stripovima, kao i narasla svijest o tome da je realnost života
različita (često i dramatičnija) od svijeta iz stripova, sastavni je
dio procesa odrastanja

Nježni robijaš

Nježni robijaš se
kao lik prvi put pojavljuje u "Modroj lasti", gdje glumi sitnog
negativca. Svoj serijal dobiva 1975. godine u satiričkom listu
"Kerempuh". Nježni je sitni lopov (ili to pokušava biti) koji svoje
avanture počinje završava u zatvotu. Njemu se iz tog zatvora zapravo i
ne ide i rado se u njega vraća. Ivica Bednjanec u ovom serijalu za
odrasle razotkriva naličje "kulturnog" ponašanja koje često samo
fasada, dotiče tada (a i sada) aktualne probleme ekologije, šverca,
mita i korupcije, socijalnih razlika, raznih makinacija... Ukratko,
poruka ovog stripa bila bi da su "pravi lopovi na slobodi, a ponekad i
na položajima".

Nježni sport

Nježni sport (objavljen u
"SN reviji" od 1976. do 1983. i objavljen u posebnoj knjizi) zadržava
neke bitne karakteristike izvornika s tim da se težište prebacuje na
sportski teren - makinacije, lažiranje utakmica, uspjesi, promašaji,
crni fondovi, idolatrija i drugi fenomeni sportske kulture i ne kulture
- glavna su meta Bednjančevog satiričkog zupca. Na kraju svake
table-epizode nježni biva šutnut nogom u stražnjicu i tako izbačen iz
stripa i iz sportske ekipe. Zbog svog ne konformističkog karaktera
"crne ovce", koji često ne igra kako drugi sviraju (svojom naivnošću
ili poštenjem razotkriva licemjerje profesionalnog sporta), njemu
pripada i odgovarajuća sudbina - neuklapanje, izbacivanje, izgon.

Kiko, Iverka, Durica, Barun Trenk ...

Kiko,
Iverka, Durica... serijali su kratkih geg stripova (od jedne pasice do
table) u kojima su glavni junaci djeca, ali u kojima se često govori o
problemima odraslih. Možda je najzanimljivije najnovije Bednjančevo
ostvarenje "Durica". U ovom stripu, namijenjenom najmlađem uzrastu,
autor zrelo i s mnogo šarma progovara o naivnom svijetu dječjih
interesa, nadanja i maštanja, imitiranju odraslih, ograničujućem
nedostatku znanja, tipičnom dječjem egoizmu, o problemima koji to nisu
i igrama koje to uskoro neće biti. Crtež je maksimalno pojednostavljen
i reduciran, a nedostatak klasične stripovske montaže ( statična
"objektivna kamera") čini ovaj strip lako čitljivim i bliskim mediju
filmske animacije. Osim većih ciklusa i serijala, Ivica Bednjanec je
realizirao i neke druge stripove. Nacrtao je nekoliko priča o
istaknutim sportskim ekipama i pojedincima, okušao se u vesternu
(liječnik na zapadu), a za "Amo reviju" crtao je strip Amica. Kao
najbolje ostvarenje koje zasluženo može ponjeti epitet remek-djela,
nameću se dvije epizode stripa Barun Trenk, objavljene u "ZOV-u" 1974.
godine. Epizode, svaka od deset tabli, nose nazive Kočija i Romeo i
Julija i svojevrsni su uvod u serijal o poznatom slavonskom panduru
Franji Ttrenku. Prava je šteta što taj odlično zamišljen i izvanredno
nacrtan strip nije nastavljen i do kraja realiziran. Napomenimo da se
Ivica Bednjanec niz godina uspješno bavio i ilustracijom i grafičkim
dizajnom.






Za sve zainteresirane , njegova se izlozba trenutno odrzava i steta bi ju bilo propustiti jeer radi se uistinu o jednom velikom majstoru ove umjetnosti

http://www.stripovi.com/index.asp?page=news-view&ID=346

Vidjeh nedavno ovo na klincima iz susjedstva i srce mi zaigra ..ipak
strip jos zivi, pa makar i preko najkomercijalnijeg marketinga.
Ovo su orginalke koje se dobivaju uz kupovinu mega boxa.
Dakle, tata ili mama kupili stripove a tenisice (moze se birati broj) dali klincima .
Prvo sto je moj sin procitao kada je naucio slovkati je bio strip iz moje kolekcije, a nadam se da ce i kcer ici istim putem.
Divno je kada se izvalite na kauc i citate stripove sa svojim potomstvo...predivno.
Ah da, tenisice o kojima sam govorio.



i link

http://www.limitedsoles.com/

U zadnje vrijeme su mi za oko zapeli crtezi Glen Angus-a, ako je jos neko cuo za njega ili zeli prokomentirati, samo naprijed.



Evo i link sa vise detalja i radova .

http://gangus.cgsociety.org/gallery/422077/

Autor jednog od najvećih (ako ne i najvećeg) novinskih stripova Calvin
& Hobbes, Bill Watterson, je jučer dao prvi intervju nakon više od
dvadeset godina samoizolacije.


U jednom kratkom razgovoru s novinarem web stranice www.cleveland.com Johnom Campanellijem
Watterson je istakao uglavnom stvari koje smo slušali od njegovih
glasnogovornika već 15 godina otkako je prestao s crtanjem novih
epizoda Calvina&Hobbesa: kako je osjetio da je rekao sve što je
imao reći i da je zato prestao kad je bio na vrhu.

Usprkos
uglavnom jednotračnim Campanellijevim pitanjima, koji prepisku s jednim
od najtraženijih strip autora svih vremena nije znao ili nije mogao u
potpunosti iskoristiti, interesantan je Wattersonov osvrt na temu koja
je posebno aktuelna zadnjih godina: prevaziđenost i ishlapljelost
novinskog (sindikalnog) stripa. Tako ističe da bi ga sigurno mnogi
mladi strip autori kojima je sada idol, mrzili da je nastavio još 5 ili
10 ili 20 godina reciklirati svoje stare ideje zato što njima oduzima
šansu da pokažu što znaju. Čak daje natuknicu da prati internet
dešavanja mnogo više nego što sam lično, iskreno, očekivao u svom
osvrtu na novu poštansku markicu s likom Calvina&Hobbesa koju će
američke pošte izdati ovo ljeto.

Da li je ovo samo jedan u nizu
javnih istupa ovog najpoznatijeg modernog pustinjaka, možemo li
očekivati čak i njegov oficijelni web site? Svakako da ćemo pratiti
stvari kako se razvijaju, a za početak pročitajte cijeli intervju ovdje.

Strip o katastrofi na Haitiju


200.000 mrtvih! Tjednima je nesreća na Haitiju bila glavna tema u svim
informativnim medijima. Televizija, radio, novine i internet su
tjednima prenosili zbivanja o potresu na Haitiju. Japanci su odlučili
da je vrijeme da i “deveta umjetnost” postane jedan ozbiljan i
informativni medij, pa su, između ostalih, i događaje na Haitiju
objavili kao strip.



Svakodnevne vijesti, jednostavno i razumljivo
prikazane za sve ljude. To je moto japanske firme “Kaba Net”, koja od
kraja prošle godine, na web stranici www.newsmanga.com, objavljuje
vijesti u strip formatu. Nekoliko sedmica poslije osnivanja te
stranice, bilo je već 300.000 registrovanih članova. Taj broje raste iz
dana u dan.
“Želimo da otvorimo nove puteve u svijetu informativnih medija,
prije svega za ljude koji bi i komplikovane vijesti mogli putem stripa
lakše da shvate”, izjavio je šef redakcije, Yoshi Son. U stripu se
pojavljuje i američki predsjednik Obama, kojem poslije gostovanja u
jednoj epizodi Spider-Mana izgleda predstoji velika budućnost u svijetu
devete umjetnosti. Ako ovim tempom nastavi, neće biti nimalo
iznenađenje ako Obamu vidimo uskoro rame uz rame sa Dylanom Dogom u
borbi protiv zombie-terorista.


bizarno, zar ne??